Connect with us

Vijesti

“Možda ste ušli u Arenu, ali nećete u Čavoglave. Niste ni prije ni nakon Prije”

Published

on

Poltron, poltroni – to je u praksi naziv za one (Hrvate) koji su poslušnici, dupelisci, potrčkala i sl. Izraz se upotrebljava i u množini i u jednini. Barem kod nas. Bolje da ne filozofiram nego evo odmah primjera.

Četnički pjesmuljci u Areni – mogu, Čavoglave u praznom tramvaju – ne mogu. Dupelisci odmah dignuše dreku, križaju se i kolutaju očima u nevjerici. Nitko ne pita kad i gdje je pjesma Čavoglave zabranjena, kojim to zakonom? Naravno, takvog zakona nema. Na scenu stupa poltronski kolektiv ZET-a, poznat kao Zagrebački električni tramvaj, koji je pjevanjem Čavoglava u praznom tramvaju koji ide na Remizu, u najmanju ruku neugodno iznenađen. Zašto?

Tramvaj nije bio u redovnoj vožnji već se vraćao u spremište, bez putnika pa nikoga ta pjesma nije mogla uzbuditi. Međutim, uzbudila je tanahne glazbene osjećaje novinara Večernjaka, Jutarnjeg i 24 sata. To su oni koji su svršavali u Areni na cajke. I dok novinarska elita uživa u beogradskim cajkama, vozač i čistačica “vlaka Djeda Božićnjaka” neugodno su ih iznenadili potpuno drugačijim glazbenim odabirom. Štoviše, upravo obratnim od medijski propagiranog.

I tako sada, dok Zagreb stenje pod najezdom četničke kulture (ili kako bi rekao Thompson “nek’ se vidi da nas ima”), dotle vozač i čistačica iz “tramvaja zvanog čežnja” strepe za svoj “kruh svakidašnji” jer su njihovi poltroni iz Uprave “neugodno  iznenađeni”. A kruna te hipokrizije je da su i građani, po mišljenju medija, navodno “uznemireni”… Odmah su pronašli jednu “uznemirenu građanku” Nives Zmazek koja se zgrozila nad tim “ispadom čistačice i vozača”: “Ja bih kupila kartu za taj tramvaj i vozila se od Dupca do Črnomerca…”. Nives, Nives! E, moji poltroni, vrijeme je da se uozbiljite.

Intelektualni proleteri

Ivana Petrović nas podsjeća: “Mala bara, a tako puno krokodila”. Biserka Šimunić se ne slaže s Ivanom: “Ma kakvi krokodili. To su uglavnom žabe krastače”. I moj frend Dikan je ljut: “Poznate li državu na svijetu koja je prepustila sve medije svojim agresorima?”. Misli da je došlo do tektonskih promjena. Kaže on: “Nema više trodiobe vlasti. Do sada je bilo pola meni, pola tebi, a pola Bagi! Sad smo ušli u četvero-diobnu vlast. Pola meni, pola tebi, pola Bagi i pola Vlahoviću“. Fejs gori povodom ovog “incidenta” s Čavoglavima. Padaju riječi koje mogu uznemiriti mirno pučanstvo: “Možda ste ušli u Arenu, ali nećete u Čavoglave. Niste ni prije ni nakon Prije”. Jesu li doista građani uznemireni do daske? Neki misle da je snimka iz tramvaja uznemirila samo “građane s Kozare”.

Kažu da su Austrijanci opisali cajke u tri riječi: “Musik fur idioten”.

Evo zašto je i Isus spominjao farizeje. U svojoj kolumni “Pro et contra” Ivanka Toma je “razvalila” BBB-e. Želi nama s kamenjara objasniti jednostavnu istinu da su se iz Zambije vratili Hrvati, a iz Grčke huligani. Kaže naša Iva: “Nemojte zaboraviti da se iz Grčke vraćaju huligani koji su se tamo išli tući”. Evo kako su naši “objektivni” mediji priopćili Hrvatekima vijest o uhićenju u Grčkoj preko sto navijača: Večernjak od 8. kolovoza 2023.g.: “Hrvatski huligani su brutalno ubili grčkog mladića”; Indeks od istog datuma: “Dinamovi huligani su izboli navijača AEK-a, a onda ga  gazili i mlatili palicama”; Sportske Novosti, isti datum: “Tko je mladić kojeg su ubili hrvatski huligani?”; Nacional isti datum: “BBB huligani u masovnoj tučnjavi na smrt nožem izboli navijača AEK-a”, itd.

Sad kad se pokazalo da hrvatski navijači nisu nikoga ni ubili ni izboli, ti isti mediji javljaju opet naivnim Hrvatekima da se, umjesto brutalnih ubojica, “vraćaju huligani”. Znam da mnogi novinari imaju “velike čkole”, ali za tzv. “presumpciju nevinosti” očito nisu čuli. Svatko je nevin dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže suprotno. Jel’ tako Ivanka? Nobilo, recimo, smatra kako presumpcija nevinosti nije apsolutna. Slažem se. Kad su u pitanju “naši” iz Konga i Zambije onda je apsolutna, a kad su u pitanju BBB-i iz Dubrave i Sesveta (koji najprije izbodu navijača AEK-a, a onda mlate palicama te iste navijače) onda  je relativna. Sad sam još više sklon citirati genijalnog Lava Trockog koji je još davno definirao novinare kao “intelektualne proletere”.

Na jedan muški časopis dolazi u Hrvatskoj deset ženskih u kojima žene tvrde da su zapostavljene.

O našim ‘istoričarima’

Dok pljuckamo po ženama i novinarima ispod radara nam prolaze povjesničari. Mislim hrvatski, za strane me boli ona stvar. Ovog puta ću preskočiti JakovinuMarkovinu Klasića k’o plitki potok. Oni i njihovi projugoslavenski stavovi su plići od najplićeg potoka. Bavit ću se onima koji nisu javno eksponirani upornim mijenjanjem prošlosti. To su oni koji pišu školske udžbenike. Krasan primjer za to objavio je Ante Nazor. Primjer svih primjera je kardinal Stepinac.

U udžbeniku za četvrti razred gimnazije kažu drugovi “istoričari”: “Presuda protiv Stepinca je poništena, no to ne znači da je rehabilitiran”. Prevedeno – ipak je zločinac. Spominje se balvan revolucija, ali se izbjegava riječ “oružana”. Ovako ispada da su oni nas balvanima, a mi njih Rafaleima. Đaci Katedre za povijest Filozofskog faksa u Zagrebu spominju Oluju, ali ne spominju 5. kolovoza 1995. g. i događaje u Kninu koji su, usput rečeno, državni blagdan. Njihovi znanstveni uzori su na zagrebačkom Filozofskom faksu i u Beogradu. Međutim, u Beogradu su hrabriji i pametniji.

Tako je Dubravka Stojanović, srpska povjesničarka, svojedobno napisala da je “Srbija dva puta promijenila povijest”. Piše kako su za vrijeme Miloševića partizanski i četnički pokret bili izjednačeni. Od 2000. godine na ovamo četnici su postali “borci za srpske nacionalne interese”, a partizani su prikazani k’o ološ, zadojeni komunizmom i staljinizmom. Naši “istoričari” nas i dan danas uvjeravaju kako smo postali država na avnojskim zasadama. Još samo treba nekako ubaciti i “Titovo jajce”. Osim retuširane slike o četnicima, komšije uče svoje školarce i o “srpskim zemljama”. Tako nabrajaju BiH, Crnu Goru, cijelu Dalmaciju s Dubrovnikom i Zadrom, Srijem s Vukovarom, Vinkovcima, Daljom, pa Vojvodinu, Kosovo i Makedoniju.

Uvod u Jugoslaviju

Za to vrijeme mi bi bili zadovoljni da nam bar priznaju da smo 5. kolovoza dobili nazad Knin i okolicu. Kako je sve relativno dokazuje i izdavač tog famoznog udžbenika Profil Klett. On je lansirao senzacionalno otkriće u svojoj knjizi “Priroda i društvo” za četvrti razred osnovne škole u kojoj se tvrdi kako u BiH žive samo Bošnjaci i Bošnjakinje. Baš me zanima tko su bili recenzenti tog povijesnog kao i udžbenika iz prirode i društva. Doista, kod nas se toliko brine o pravilnom obrazovanju mladih generacija da pisci udžbenika mogu provući u svojim knjigama svakakve gluposti i neistine jer recenzije valjda rade još lošiji od njih.

Samo bi nam kreativni jezikoslovci mogli objasniti kako je nastala riječ “parla-ment”. Naime, koliko ja znam, “parlare” na talijanskom znači “pričati”, a “mentire” znači “lagati”. 

Nazovem prijatelja Zdenka, inženjera elektrotehnike, i pitam ga kako je i što radi. Kaže: “Radim na vodeno-termičkom tretmanu keramike, aluminija i čelika pod otežanim okolnostima”. K’o pravnik sam bio impresioniran i iskompleksiran što baš i ne kužim kaj on to radi. Kasnije mi je objasnio da pere suđe s toplom vodom pod nadzorom supruge. Na kraju razgovora postavio mi je pitalicu na koju opet nisam znao odgovor. “Zašto u ludnici drže razdvojeno pacijente?”. Kaže: “Pa da ne bi formirali Vladu…”.

U “novinarskom” domu je naš Dejan Jović predstavio svoju knjigu “Uvod u Jugoslaviju”. S Dejanom je razgovarao Vuk PerišićVuk Karadžić je valjda tada baš bio na turneji po Bosni pa nije mogao pridonijeti. Dejan i Vuk su se ovom knjigom pokušavali približiti mladima, rođenim nakon raspada njihove Jugoslavije. Pogodite tko je i ovaj puta izdavač takve neprocjenljivo važne knjige? Naravno, Fraktura.

Diogen je svijećom tražio čovjeka, a poslije su njega tražili vatrogasci…

Zanimljiv je slučaj Davora Filipovića

Slobodni infocentar iz Zagreba javlja: “Iz Hrvatske, otkad je 1991.g. postala “nezavisna”, iselilo se 500.000 Srba i 800.000 Hrvata”. Srbi su bar pružili otpor! Dokaz da se sve može objasniti, ali ne i svakome. Da nismo pobijedili u Domovinskom ratu, imali bi barem 500.000 stanovnika više. Usput, iz Srbije dolaze komentari po kojima je “uspjeh Aleksandre Prijović ustvari paradigma propadanja civilizacije”. Pustimo onu latinsku: “De gustibus non est disputandum”.

Zanimljiv je slučaj Davora Filipovića. Imao je sve reference da ne uspije u HDZ-u. I nije iznevjerio očekivanja. Američki student i košarkaš koji je s 26 godina uspio diplomirati i doktorirati i dobiti profesuru na Ekonomskom faksu… Od samog početka njegovih javnih nastupa u politici bio je ismijavan od onih koji se ponose diplomama s benzinske pumpe u Mostaru. Smijenjen je brzinom svjetlosti i to zbog “mućaka u vlastitim redovima”. I u padu se ponio gospodski. Nikoga nije optuživao, ostao je dostojanstven i uporan u tvrdnji kako nije znao za aferu sa svojim savjetnikom, ali da prihvaća političku odgovornost. Koji ministar je to to do sada učinio?

Odbio je zakonski zagarantiranih šest mjeseci pune plaće i još šest pola. Nije on prijatelj Frane da se za njega u HEP-u izmišljavaju savjetnička mjesta kako bi ostao i kad je morao pasti. I tako je otišao jedan dobar i kompetentan ministar, a što je najvažnije, bio je pošten. Vjerujem da je naučio lekciju o “poštenima u politici”. Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea: “Često prekasno shvatiš da si nekim ljudima previše rekao i previše vjerovao…”. Dobre vibracije stižu iz HDZ-a. Stiže i novi (potrošni) ministar-športaš. Neka mu je sa srećom ovih još par mjeseci do izbora.

SAD je oštro upozorio Iran da prestane “iranizirati” njihove opomene i da prestanu obećavati Hamasu nuklearno oružje…

Pandorina kutija

Hrvatski tjednik je 14. prosinca o.g. donio popis sudaca i tužitelja u Zagrebu, Splitu, Zadru, Šibeniku, Osijeku, Rijeci, Varaždinu, Puli, Čakovcu, Imotskom i drugim gradovima koji su u službi komunizma slali Hrvate na robiju ili čak u smrt. Zanimljiv je to i dugo očekivan popis. Međutim, mislim kako s time treba biti oprezan. Preko pola stoljeća sam odvjetnik. Između ostalih, zastupao sam i dr. Franju Tuđmana u jednom građanskom postupku. Jednom sam mu prilikom, nakon Oluje, spomenuo i javne tužitelje koji su njega po nalogu Partije pritvarali i slali u Lepoglavu…

Nije bio sklon otvarati tu Pandorinu kutiju. To mi je indirektno poručio po mojoj supruzi. Država mu je bila sveti gral i nikakve osvete i revanšizam mu nisu bile ispred države. I moja supruga je prihvatila Tuđmanove argumente. Kad se s vama ne slažu “Otac domovine“, a podržava ga i moja vlastita supruga, onda su vam izgledi slabašni. Stoga shvatimo potez Hrvatskog tjednika kao doprinos utvrđivanju povijesnih činjenica, ali neću komentirati tu tamnu stranu naše prošlosti. Najbolje ju je zaboraviti…

Zadar je preuzeo od  Splita vodstvo na tablici gadova s najviše narkomana. Sumnja se da je vodstvo postignuto uz pomoć dopinga.

Još uvijek traje vrijeme Adventa iliti Došašća. Svaki vikend ispred mog prozora kolone ljudi s djecom milje Zrinjevcem, Strossmayerovim i Tomislavovim trgom u potrazi za zabavom. Kao da su svi odjednom zaboravili na inflaciju i visoke cijene kupnje nepotrebnih božićnih tričarija. Hvala Bogu, naša draga EU, pa onda i ministrica poljoprivrede, smilovali su se napokon hrvatskim preugojenim svinjama i dopustili klanje u domaćinstvima. Dakle, bit će mesa za novogodišnju noć.

Malo o derbiju

Još samo da nabave salate. Zanimljivo kako se naši borci za prava životinja nisu oglašavali dok je trajao pokolj svinja u Slavoniji, a sad broje koliko mesa pojedemo za blagdane. Međutim, ne moraju biti zabrinuti za tradicionalne purice koje se obično s mlincima tamane za Božić. Već više godina purica je sve manje tako da će Hrvateki bar taj tradicionalni mesni obrok na Božić morati zamijeniti nekom vegetarijanskom “dudom varalicom”.

Javlja netko na fejsu: “Eej, kila bažulja je šest eura. Zgledi da ove lete buju same bogati prdeli”.

Ovu nedjelju odigran je derbi između Dinama i Hajduka. Trebao se odigrati u humanitarne svrhe. Možda bi to smanjilo tenzije kao i interes BBB-a i Torcide. Njihov izostanak s utakmice bio bi humanitaran potez. Mržnja i ekscesi već su se osjećali u zraku. Sreća da sam loš prognozer.
Utakmica je ipak završila ništa s ništa. Dinamo je bio najlošiji u zadnjih pet godina. Hajduk se pokazao kao ozbiljnija momčad jer je bar pokušavao nešto učiniti od ove blijede utakmice.

Ante Čačić je stvarno bio TV u boji za sadašnjeg trenera i njegovu koncepciju dubokih lopti. U prijevodu “duboke lopte” znače bjesomučno nabijanje lopti iz svog kaznenog prostora. Kapetana Dinama Ademija mogli smo vidjeti tek nakon utakmice kad je davao izjavu za TV. No, to je problem sadašnjeg trenera. Sudac Kolarić nije bio na razini već ispod razine utakmice. Ovakvim stilom igre Dinamo se može sigurno oprostiti s ovogodišnjim prvenstvom. U Zagorju će Zagorke opet zapjevati: “Oj, di-na-me, ne buš prvi!”.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Advertisement

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Vijesti

“Crkvene neobičnosti”: Héctor Agüer, ex.nadbiskup La Plate, pokušava razumjeti što se događa u argentinskom episkopatu pod Franjom

Published

on

Odgovarajući pridjev je “čudan” (“rijedak”), koji u rječniku ima nekoliko značenja; Ja biram jedno: neobično je ono što ima malu gustoću i postojanost. Iako se također odnosi na izvanredne i ekstravagantne stvari – piše nadbiskup La Plate u miru Héctor Agüer, na blogu Rorate Caeli.

[La Plata, Argentina: Katedrala Bezgrešnog začeća na središnjem trgu Moreno]

Mislim: čudno je što je Papa Argentinac, čudno je i to što više od desetljeća nije imao brige posjetiti svoju domovinu. Ivan Pavao II. (Wojtyla) i Benedikt XVI. (Ratzinger), čim su izabrani, prvo putovanje odvelo ih je u domovinu, odnosno Poljsku i Njemačku. Pročitao sam u “La Prensa”, novinama iz Buenos Airesa: “Franjo je otkrio da bi želio doći u studenom ili početkom 2025.”. Pod tim naslovom, novine navode da je Papa “komentirao da je u njegovim planovima putovati u Argentinu ili krajem studenog ili početkom 2025. godine”. Po onoj staroj poslovici “misli krivo i bit ćeš u pravu”, usuđujem se pomisliti da neće doći, a razlog mu iznosim: zna da mu baš i neće ići. Možda griješim, naravno, ali ovo moje mišljenje odgovara 46 godina starom poznavanju Jorgea Bergoglia.

Franjin pontifikat pun je neobičnosti. U ovoj ću bilješci skrenuti pozornost na jednu od njih. Monsinjor Gabriel Mestre bio je biskup Mar del Plate, kasnije unaprijeđen u Metropolitansku nadbiskupiju La Plate, gdje je ostao osam i pol mjeseci. Fikcija, koja je uobičajena u rimskim visinama, svedena je na vijest: “Sveti je Otac prihvatio ostavku na pastoralnu vlast Metropolitanske nadbiskupije La Plata, koju je podnio Njegova Preuzvišena Ekselencija, Abp. Gabriel Antonio Mestre”. Nisu dani daljnji detalji. Istina je da je Papa od njega tražio ostavku; grubo rečeno: izbacio ga je.

Ova je vijest ožalostila svećenike La Plate, koji su strpljivo podnosili petogodišnji mandat Víctora Manuela Fernándeza, papinog prijatelja, sada kardinala i koji zauzima dužnost koju je godinama obnašao ugledni teolog Joseph Ratzinger, kasnije Benedikt XVI. Za nešto više od osam mjeseci, Mestre se pojavio kao nadbiskup koji će učiniti ono što Fernandez nije. Znam o čemu govorim: bio sam nadbiskup La Plate dva desetljeća. Pogled koji imam na slučaj nije samo crkveni, nego i politički.

Abp. Mestre, u vrlo iskrenom i srdačnom pismu, prepričava situaciju, neobičnost koja ga je učinila žrtvom: „U Vječnom gradu, nakon što se suočio s nekim drugačijim percepcijama s onim što se dogodilo u biskupiji Mar del Plata od studenog 2023. do danas, Papa Franjo me zamolio da se povučem sa stolice Mar del Plata. S dubokim mirom i potpunom čistom savješću pred Bogom kako sam postupio, vjerujući da nas Istina oslobađa (usp. Iv 8,32) te sa sinovskom i teološkom poslušnošću Svetom Ocu, odmah sam napisao svoju ostavku koja je prihvaćena… i javno objavljena danas (27. svibnja 2024.)”.

Čudno je to što se čini da je odvojen od nadbiskupije zbog onoga što se dogodilo u Mar del Plati dok je Mestre bio biskup. Jesu li onda pogriješili što su ga promovirali? Rimskoj lažnoj laži, koja ima duboke korijene, sada je pridodana isusovačka navika: ta lažna diskrecija rađa ishitrenu sumnju, koja obično ima dvije teme: financijske ili seksualne probleme. Volio bih znati je li kardinal Fernandez, koji je, kao što rekoh, Papin prijatelj, imao ikakve veze s ovom ludom aferom. Biskupi su nasljednici apostola, s njima se ne može postupati kao sa školskom djecom. “Istina nas oslobađa”; sada već bivši nadbiskup ima pravo. Rim se argentizirao, na sramotu Argentinaca, i zamračuje slobodu, koja je Božji dar.

Drugom sam prilikom spomenuo odnos između Petra i Pavla; sinovska poslušnost zahtijeva očinstvo koje je iskreno i poštuje bratstvo. Pavao je priznao Petrov autoritet, ali Petar je zauzvrat priznao jedinstveni poziv koji je Apostol naroda primio od Uskrsloga. Ovdje je problem, a ne u maski toliko hvaljene “sinodalnosti”. Svećenici i drugi vjernici La Plate zaslužuju objašnjenje. Monsinjor Mestre je sentimentalno rekao: “Boli me što odlazim, boli me ostavljam vas kao pastira ove posebne Crkve koja hodočasti u La Plati, ali siguran sam da Bog ima mnogo bolje planove koje danas ne mogu do kraja dešifrirati. Uzdam se u Gospodina jer Krist je naš Mir (Ef 2,14)! Vrlo poštene riječi; Bog koji dopušta zlo ima planove koji nas neizmjerno nadilaze. U tim planovima ima mjesta za neobičnosti.

Sjetimo se tog monsinjora Gabrijela Mestre je biskup od 2017.; bibličar i profesor, dobro pripremljen za providonosnu zadaću u kojoj mitra u sebi nosi krunu od trnja. Bio bi veliki nadbiskup. Napominjem da njegovo biskupsko geslo glasi “Isus Krist je naš mir”. Dao nam je dobar primjer prihvativši u miru samovolju. Ali autori neobičnosti ne mislim da mogu uživati ​​u tom miru.

nadbiskup Héctor Agüer
Nadbiskup u miru La Plate, Argentina

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved