Connect with us

Vijesti

“Možda ste ušli u Arenu, ali nećete u Čavoglave. Niste ni prije ni nakon Prije”

Published

on

Poltron, poltroni – to je u praksi naziv za one (Hrvate) koji su poslušnici, dupelisci, potrčkala i sl. Izraz se upotrebljava i u množini i u jednini. Barem kod nas. Bolje da ne filozofiram nego evo odmah primjera.

Četnički pjesmuljci u Areni – mogu, Čavoglave u praznom tramvaju – ne mogu. Dupelisci odmah dignuše dreku, križaju se i kolutaju očima u nevjerici. Nitko ne pita kad i gdje je pjesma Čavoglave zabranjena, kojim to zakonom? Naravno, takvog zakona nema. Na scenu stupa poltronski kolektiv ZET-a, poznat kao Zagrebački električni tramvaj, koji je pjevanjem Čavoglava u praznom tramvaju koji ide na Remizu, u najmanju ruku neugodno iznenađen. Zašto?

Tramvaj nije bio u redovnoj vožnji već se vraćao u spremište, bez putnika pa nikoga ta pjesma nije mogla uzbuditi. Međutim, uzbudila je tanahne glazbene osjećaje novinara Večernjaka, Jutarnjeg i 24 sata. To su oni koji su svršavali u Areni na cajke. I dok novinarska elita uživa u beogradskim cajkama, vozač i čistačica “vlaka Djeda Božićnjaka” neugodno su ih iznenadili potpuno drugačijim glazbenim odabirom. Štoviše, upravo obratnim od medijski propagiranog.

I tako sada, dok Zagreb stenje pod najezdom četničke kulture (ili kako bi rekao Thompson “nek’ se vidi da nas ima”), dotle vozač i čistačica iz “tramvaja zvanog čežnja” strepe za svoj “kruh svakidašnji” jer su njihovi poltroni iz Uprave “neugodno  iznenađeni”. A kruna te hipokrizije je da su i građani, po mišljenju medija, navodno “uznemireni”… Odmah su pronašli jednu “uznemirenu građanku” Nives Zmazek koja se zgrozila nad tim “ispadom čistačice i vozača”: “Ja bih kupila kartu za taj tramvaj i vozila se od Dupca do Črnomerca…”. Nives, Nives! E, moji poltroni, vrijeme je da se uozbiljite.

Intelektualni proleteri

Ivana Petrović nas podsjeća: “Mala bara, a tako puno krokodila”. Biserka Šimunić se ne slaže s Ivanom: “Ma kakvi krokodili. To su uglavnom žabe krastače”. I moj frend Dikan je ljut: “Poznate li državu na svijetu koja je prepustila sve medije svojim agresorima?”. Misli da je došlo do tektonskih promjena. Kaže on: “Nema više trodiobe vlasti. Do sada je bilo pola meni, pola tebi, a pola Bagi! Sad smo ušli u četvero-diobnu vlast. Pola meni, pola tebi, pola Bagi i pola Vlahoviću“. Fejs gori povodom ovog “incidenta” s Čavoglavima. Padaju riječi koje mogu uznemiriti mirno pučanstvo: “Možda ste ušli u Arenu, ali nećete u Čavoglave. Niste ni prije ni nakon Prije”. Jesu li doista građani uznemireni do daske? Neki misle da je snimka iz tramvaja uznemirila samo “građane s Kozare”.

Kažu da su Austrijanci opisali cajke u tri riječi: “Musik fur idioten”.

Evo zašto je i Isus spominjao farizeje. U svojoj kolumni “Pro et contra” Ivanka Toma je “razvalila” BBB-e. Želi nama s kamenjara objasniti jednostavnu istinu da su se iz Zambije vratili Hrvati, a iz Grčke huligani. Kaže naša Iva: “Nemojte zaboraviti da se iz Grčke vraćaju huligani koji su se tamo išli tući”. Evo kako su naši “objektivni” mediji priopćili Hrvatekima vijest o uhićenju u Grčkoj preko sto navijača: Večernjak od 8. kolovoza 2023.g.: “Hrvatski huligani su brutalno ubili grčkog mladića”; Indeks od istog datuma: “Dinamovi huligani su izboli navijača AEK-a, a onda ga  gazili i mlatili palicama”; Sportske Novosti, isti datum: “Tko je mladić kojeg su ubili hrvatski huligani?”; Nacional isti datum: “BBB huligani u masovnoj tučnjavi na smrt nožem izboli navijača AEK-a”, itd.

Sad kad se pokazalo da hrvatski navijači nisu nikoga ni ubili ni izboli, ti isti mediji javljaju opet naivnim Hrvatekima da se, umjesto brutalnih ubojica, “vraćaju huligani”. Znam da mnogi novinari imaju “velike čkole”, ali za tzv. “presumpciju nevinosti” očito nisu čuli. Svatko je nevin dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže suprotno. Jel’ tako Ivanka? Nobilo, recimo, smatra kako presumpcija nevinosti nije apsolutna. Slažem se. Kad su u pitanju “naši” iz Konga i Zambije onda je apsolutna, a kad su u pitanju BBB-i iz Dubrave i Sesveta (koji najprije izbodu navijača AEK-a, a onda mlate palicama te iste navijače) onda  je relativna. Sad sam još više sklon citirati genijalnog Lava Trockog koji je još davno definirao novinare kao “intelektualne proletere”.

Na jedan muški časopis dolazi u Hrvatskoj deset ženskih u kojima žene tvrde da su zapostavljene.

O našim ‘istoričarima’

Dok pljuckamo po ženama i novinarima ispod radara nam prolaze povjesničari. Mislim hrvatski, za strane me boli ona stvar. Ovog puta ću preskočiti JakovinuMarkovinu Klasića k’o plitki potok. Oni i njihovi projugoslavenski stavovi su plići od najplićeg potoka. Bavit ću se onima koji nisu javno eksponirani upornim mijenjanjem prošlosti. To su oni koji pišu školske udžbenike. Krasan primjer za to objavio je Ante Nazor. Primjer svih primjera je kardinal Stepinac.

U udžbeniku za četvrti razred gimnazije kažu drugovi “istoričari”: “Presuda protiv Stepinca je poništena, no to ne znači da je rehabilitiran”. Prevedeno – ipak je zločinac. Spominje se balvan revolucija, ali se izbjegava riječ “oružana”. Ovako ispada da su oni nas balvanima, a mi njih Rafaleima. Đaci Katedre za povijest Filozofskog faksa u Zagrebu spominju Oluju, ali ne spominju 5. kolovoza 1995. g. i događaje u Kninu koji su, usput rečeno, državni blagdan. Njihovi znanstveni uzori su na zagrebačkom Filozofskom faksu i u Beogradu. Međutim, u Beogradu su hrabriji i pametniji.

Tako je Dubravka Stojanović, srpska povjesničarka, svojedobno napisala da je “Srbija dva puta promijenila povijest”. Piše kako su za vrijeme Miloševića partizanski i četnički pokret bili izjednačeni. Od 2000. godine na ovamo četnici su postali “borci za srpske nacionalne interese”, a partizani su prikazani k’o ološ, zadojeni komunizmom i staljinizmom. Naši “istoričari” nas i dan danas uvjeravaju kako smo postali država na avnojskim zasadama. Još samo treba nekako ubaciti i “Titovo jajce”. Osim retuširane slike o četnicima, komšije uče svoje školarce i o “srpskim zemljama”. Tako nabrajaju BiH, Crnu Goru, cijelu Dalmaciju s Dubrovnikom i Zadrom, Srijem s Vukovarom, Vinkovcima, Daljom, pa Vojvodinu, Kosovo i Makedoniju.

Uvod u Jugoslaviju

Za to vrijeme mi bi bili zadovoljni da nam bar priznaju da smo 5. kolovoza dobili nazad Knin i okolicu. Kako je sve relativno dokazuje i izdavač tog famoznog udžbenika Profil Klett. On je lansirao senzacionalno otkriće u svojoj knjizi “Priroda i društvo” za četvrti razred osnovne škole u kojoj se tvrdi kako u BiH žive samo Bošnjaci i Bošnjakinje. Baš me zanima tko su bili recenzenti tog povijesnog kao i udžbenika iz prirode i društva. Doista, kod nas se toliko brine o pravilnom obrazovanju mladih generacija da pisci udžbenika mogu provući u svojim knjigama svakakve gluposti i neistine jer recenzije valjda rade još lošiji od njih.

Samo bi nam kreativni jezikoslovci mogli objasniti kako je nastala riječ “parla-ment”. Naime, koliko ja znam, “parlare” na talijanskom znači “pričati”, a “mentire” znači “lagati”. 

Nazovem prijatelja Zdenka, inženjera elektrotehnike, i pitam ga kako je i što radi. Kaže: “Radim na vodeno-termičkom tretmanu keramike, aluminija i čelika pod otežanim okolnostima”. K’o pravnik sam bio impresioniran i iskompleksiran što baš i ne kužim kaj on to radi. Kasnije mi je objasnio da pere suđe s toplom vodom pod nadzorom supruge. Na kraju razgovora postavio mi je pitalicu na koju opet nisam znao odgovor. “Zašto u ludnici drže razdvojeno pacijente?”. Kaže: “Pa da ne bi formirali Vladu…”.

U “novinarskom” domu je naš Dejan Jović predstavio svoju knjigu “Uvod u Jugoslaviju”. S Dejanom je razgovarao Vuk PerišićVuk Karadžić je valjda tada baš bio na turneji po Bosni pa nije mogao pridonijeti. Dejan i Vuk su se ovom knjigom pokušavali približiti mladima, rođenim nakon raspada njihove Jugoslavije. Pogodite tko je i ovaj puta izdavač takve neprocjenljivo važne knjige? Naravno, Fraktura.

Diogen je svijećom tražio čovjeka, a poslije su njega tražili vatrogasci…

Zanimljiv je slučaj Davora Filipovića

Slobodni infocentar iz Zagreba javlja: “Iz Hrvatske, otkad je 1991.g. postala “nezavisna”, iselilo se 500.000 Srba i 800.000 Hrvata”. Srbi su bar pružili otpor! Dokaz da se sve može objasniti, ali ne i svakome. Da nismo pobijedili u Domovinskom ratu, imali bi barem 500.000 stanovnika više. Usput, iz Srbije dolaze komentari po kojima je “uspjeh Aleksandre Prijović ustvari paradigma propadanja civilizacije”. Pustimo onu latinsku: “De gustibus non est disputandum”.

Zanimljiv je slučaj Davora Filipovića. Imao je sve reference da ne uspije u HDZ-u. I nije iznevjerio očekivanja. Američki student i košarkaš koji je s 26 godina uspio diplomirati i doktorirati i dobiti profesuru na Ekonomskom faksu… Od samog početka njegovih javnih nastupa u politici bio je ismijavan od onih koji se ponose diplomama s benzinske pumpe u Mostaru. Smijenjen je brzinom svjetlosti i to zbog “mućaka u vlastitim redovima”. I u padu se ponio gospodski. Nikoga nije optuživao, ostao je dostojanstven i uporan u tvrdnji kako nije znao za aferu sa svojim savjetnikom, ali da prihvaća političku odgovornost. Koji ministar je to to do sada učinio?

Odbio je zakonski zagarantiranih šest mjeseci pune plaće i još šest pola. Nije on prijatelj Frane da se za njega u HEP-u izmišljavaju savjetnička mjesta kako bi ostao i kad je morao pasti. I tako je otišao jedan dobar i kompetentan ministar, a što je najvažnije, bio je pošten. Vjerujem da je naučio lekciju o “poštenima u politici”. Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea: “Često prekasno shvatiš da si nekim ljudima previše rekao i previše vjerovao…”. Dobre vibracije stižu iz HDZ-a. Stiže i novi (potrošni) ministar-športaš. Neka mu je sa srećom ovih još par mjeseci do izbora.

SAD je oštro upozorio Iran da prestane “iranizirati” njihove opomene i da prestanu obećavati Hamasu nuklearno oružje…

Pandorina kutija

Hrvatski tjednik je 14. prosinca o.g. donio popis sudaca i tužitelja u Zagrebu, Splitu, Zadru, Šibeniku, Osijeku, Rijeci, Varaždinu, Puli, Čakovcu, Imotskom i drugim gradovima koji su u službi komunizma slali Hrvate na robiju ili čak u smrt. Zanimljiv je to i dugo očekivan popis. Međutim, mislim kako s time treba biti oprezan. Preko pola stoljeća sam odvjetnik. Između ostalih, zastupao sam i dr. Franju Tuđmana u jednom građanskom postupku. Jednom sam mu prilikom, nakon Oluje, spomenuo i javne tužitelje koji su njega po nalogu Partije pritvarali i slali u Lepoglavu…

Nije bio sklon otvarati tu Pandorinu kutiju. To mi je indirektno poručio po mojoj supruzi. Država mu je bila sveti gral i nikakve osvete i revanšizam mu nisu bile ispred države. I moja supruga je prihvatila Tuđmanove argumente. Kad se s vama ne slažu “Otac domovine“, a podržava ga i moja vlastita supruga, onda su vam izgledi slabašni. Stoga shvatimo potez Hrvatskog tjednika kao doprinos utvrđivanju povijesnih činjenica, ali neću komentirati tu tamnu stranu naše prošlosti. Najbolje ju je zaboraviti…

Zadar je preuzeo od  Splita vodstvo na tablici gadova s najviše narkomana. Sumnja se da je vodstvo postignuto uz pomoć dopinga.

Još uvijek traje vrijeme Adventa iliti Došašća. Svaki vikend ispred mog prozora kolone ljudi s djecom milje Zrinjevcem, Strossmayerovim i Tomislavovim trgom u potrazi za zabavom. Kao da su svi odjednom zaboravili na inflaciju i visoke cijene kupnje nepotrebnih božićnih tričarija. Hvala Bogu, naša draga EU, pa onda i ministrica poljoprivrede, smilovali su se napokon hrvatskim preugojenim svinjama i dopustili klanje u domaćinstvima. Dakle, bit će mesa za novogodišnju noć.

Malo o derbiju

Još samo da nabave salate. Zanimljivo kako se naši borci za prava životinja nisu oglašavali dok je trajao pokolj svinja u Slavoniji, a sad broje koliko mesa pojedemo za blagdane. Međutim, ne moraju biti zabrinuti za tradicionalne purice koje se obično s mlincima tamane za Božić. Već više godina purica je sve manje tako da će Hrvateki bar taj tradicionalni mesni obrok na Božić morati zamijeniti nekom vegetarijanskom “dudom varalicom”.

Javlja netko na fejsu: “Eej, kila bažulja je šest eura. Zgledi da ove lete buju same bogati prdeli”.

Ovu nedjelju odigran je derbi između Dinama i Hajduka. Trebao se odigrati u humanitarne svrhe. Možda bi to smanjilo tenzije kao i interes BBB-a i Torcide. Njihov izostanak s utakmice bio bi humanitaran potez. Mržnja i ekscesi već su se osjećali u zraku. Sreća da sam loš prognozer.
Utakmica je ipak završila ništa s ništa. Dinamo je bio najlošiji u zadnjih pet godina. Hajduk se pokazao kao ozbiljnija momčad jer je bar pokušavao nešto učiniti od ove blijede utakmice.

Ante Čačić je stvarno bio TV u boji za sadašnjeg trenera i njegovu koncepciju dubokih lopti. U prijevodu “duboke lopte” znače bjesomučno nabijanje lopti iz svog kaznenog prostora. Kapetana Dinama Ademija mogli smo vidjeti tek nakon utakmice kad je davao izjavu za TV. No, to je problem sadašnjeg trenera. Sudac Kolarić nije bio na razini već ispod razine utakmice. Ovakvim stilom igre Dinamo se može sigurno oprostiti s ovogodišnjim prvenstvom. U Zagorju će Zagorke opet zapjevati: “Oj, di-na-me, ne buš prvi!”.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Advertisement

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved