Vijesti

Možemo li razumjeti što je dovelo do ovog užasnog čina Rusije?

Published

2 godine ago

25 veljače, 2022

Treba osuditi invaziju Rusije Vladimira Putina na Ukrajinu, točka. Ali moramo razumjeti što je dovelo do ovog užasnog čina Rusije, ne da ga opravdamo, već sa ciljem deeskalacije današnjeg sukoba i sprječavanja budućih.

Nažalost, previše stvaratelja vanjske politike ponaša se kao da je trajno 1939. godina i svaki strani vođa koji nije naš saveznik je Adolf Hitler. Svaki pokušaj da se shvati perspektiva druge zemlje smatra se “umirivanjem” ili još gore, izdajom. Ipak, ove pojednostavljene karikature malo pomažu u rješavanju današnje situacije.

Za početak, moramo objasniti razloge Putinove popularnosti u Rusiji. Pogriješili bismo kad bismo rekli da mladi Rusi podržavaju Putina samo zato što su sami po sebi zli; isto tako, pogrešno je i beskorisno etiketirati i kažnjavati ruski narod kao zlikovce. Ovo nije katolička perspektiva, niti ona koja teži miru.

Rusija je ponosna nacija s bogatom poviješću. Mi ovdje na Zapadu smo užasnuti kada čujemo da se mnogi Rusi danas (uključujući Putina) s nostalgijom osvrću na Sovjetski Savez, ono što nazivamo “carstvom zla”. Međutim, njihova nostalgija nije pokušaj oživljavanja zla komunizma, već vraćanje svoje pozicije uspješne svjetske sile. Rusija je imala utjecaj i poštovali su je (u strahu) drugi narodi. Prije Oktobarske revolucije, carska Rusija bila je zaostala, srednjovjekovna nacija koja je daleko zaostala za zapadnim zemljama. Za mnoge Ruse, Sovjetski Savez je bio nesavršeno sredstvo koje je dovelo do njihove pojave kao svjetske sile.

Nepotrebno je reći da pad Sovjetskog Saveza u Rusiji nije bio dobro prihvaćen. Devedesete su bile desetljeće duge krize identiteta za ruski narod – kako krenuti naprijed u ovom novom svjetskom poretku u kojem više nisu bili prava supersila?

Nažalost, u ovo kritično vrijeme Zapad, predvođen Sjedinjenim Državama, nije pristupio Rusiji kako bi izgradio novo savezništvo, već ih je umjesto toga tretirao kao poraženog neprijatelja kojeg se može zgaziti. Obećanje da se NATO-a neće širiti istočno od Njemačke je vrlo brzo prekršeno, na kraju proširivši granice NATO-a sve do ruske granice. Zapad je smatrao da može sam diktirati – i kasnije mijenjati – uvjete kako mu odgovara.

U takvoj situaciji Putin je došao na vlast. Smatrao je — jer je dijelio — rusku želju da ponovno postane velika nacija, da Rusiju treba opet tretirati kao ravnopravnu sa Sjedinjenim Državama. Budući da je prihvatio ovaj pogled, njegovi ljudi su ga prigrlili. Na mnogo načina, ovo je slično popularnosti kampanje Donalda Trumpa “Učinimo Ameriku ponovno velikom”. Opasnost je, naravno, mogućnost devolucije legitimnog domoljublja u grubi nacionalizam.

Kada je 2010. u Ukrajini demokratski izabran proruski predsjednički kandidat, Amerika je podržala državni udar da ga svrgne s vlasti. Za prosječnog Rusa, ovo je bio jasan i opasan antiruski potez Zapada. Zapadne vojne sile su djelovale na samim granicama Rusije. Zamislite kako bi se prosječni Amerikanac osjećao da je Rusija na sličan način postupila u Meksiku ili Kanadi?

Situacija u Ukrajini je daleko složenija nego što želimo priznati. Ne radi se samo o slučaju da je jedna strana nacija nasumično napala drugu, ili da Rusija samo pokušava proširiti svoje granice. Postoje duboke veze između dvije zemlje, sa značajnim brojem ljudi koji govore ruski i etnički Rusi koji žive unutar ukrajinskih granica.

Naravno, to omogućuje Putinu da koristi poluistine kako bi dobio podršku za svoje postupke – on samo brani prava Rusa u Ukrajini, kako tvrdi. Činjenica da su Rusima u Ukrajini povremeno kršena njihova prava — uz podršku Zapada — daje ruskom predsjedniku dovoljno prostora da uvjeri mnoge svoje ljude u ispravnost svojih postupaka.

Opet, ništa od ovoga ne opravdava invaziju Rusije na Ukrajinu. Nema tu legitimnog opravdanja. Ipak, ako jednostavno osudimo Putina kao sljedećeg Hitlera koji samo želi proširiti Rusiju u svojoj megalomaniji, ne činimo ništa da smanjimo sukob (i zapravo ga rasplamsavamo). Da bismo radili na miru, moramo biti spremni razumjeti rusku perspektivu.

Bez obzira na razloge ruske invazije na Ukrajinu, jedno je jasno: Amerika ne može angažirati nikakve vojne snage u ovom sukobu. Ako nas je proteklih trideset godina ičemu naučilo, to je da kada se Amerika upusti u vojne intervencije u inozemstvu, oni čine stvari gorima, a ne boljima. Pogotovo sada, kada govorimo o angažiranju nuklearne sile. Pogoršanje stvari moglo bi zaista učiniti svijet još gorim. Mislimo li doista da predsjednik Biden može biti uspješan vrhovni zapovjednik u vrijeme rata? Samo pitanje trebalo bi nas držati budnima noću.

Neki već tvrde kako će, ako se Putinu dopusti da preuzme Ukrajinu, on krenuti na Poljsku. Prvo, takvo gledište upada u zamku “Putin je Hitler”, a također pogrešno shvaća značaj Ukrajine u ruskom umu. Nadalje, Poljska je već članica NATO-a, što znači da imaju postojeći ugovor da ih brane ako dođe do takve invazije (a Putin je svakako svjestan tog sporazuma).

Vrlo je lako u vrijeme rata demonizirati one koje doživljavamo kao svoje neprijatelje. Kao katolici umjesto toga moramo raditi za mir što uključuje razumjeti kako su naši vlastiti postupci pridonijeli trenutnoj situaciji. To ne znači odbiti prepoznati zlo Putinovih postupaka, već vidjeti zašto ti postupci imaju tako široku podršku u njegovoj zemlji. Tek tada možemo raditi na što mirnijem rješavanju problema.

Izvor | Quo Vadis Croatia

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

11 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

11 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.