Connect with us

Istaknuto

Muslimanska Bosna uputila se (nepovratno?) put Istoka

Published

on

Smještenu na rubovima povijesnih i civilizacijskih tektonskih ploča teško je opisati i razumijeti što je u geopolitičkom smislu BiH bila nekad, za vrijeme prodora Otomanskog carstva u Europu, nakon Austrijske aneksije 1878. (službeno 1908.), u Kraljevini Jugoslaviji, u SFRJ i što je danas Bosna i Hercegovina kad je nakon Daytonskog sporazuma (1995.) priznata kao nedorečena konfederacija, država triju konstitutivnih naroda i država ograničenog suvereniteta – piše HRSvijet.net.

Naime ne smije se izgubiti iz vida činjenica da, ako smatra potrebnim, Ured visokog predstavnika, tj. on osobno, potpuni stranac u BiH, ima pravo veta na svaku odluku Vlade i Predsjedništva BiH.

Današnji ustroj BiH najviše podsjeća na poznati stih iz narodnih pjesama koji govori o snazi i junaštvu, ali i o nemogućoj deseteračkoj matematici, a upravo je ona sve vrijeme na djelu u BiH. Dakle stih glasi: „Prebi koplje u tri polovine“. I koliko god je teško zamisliti lom cjeline na tri polovine, BiH je upravo to: država tri konstitutivna naroda: Hrvata, Srba i muslimana smještenih u dva entiteta, dvije krnje države. U Federaciju BiH kao „državu“/entitet Hrvata i tzv. Bošnjaka i u Republiku Srpsku kao „državu“/entitet Srba. Entitetima je dodan distrikt Brčko kao sigurnosni ventil i batina međunarodnih snaga (NATO-a) ako i kad situacija u „bosanskom loncu“ zakuha i izmakne kontroli. Upravo je ta jednadžba, tri konstitutivna naroda opterećena napornom prošlošću „osamostaljena“ triju naroda u dva entiteta i početak nerješive bosanske jednadžbe, bosanskog gordijskog čvora.

Sveukupnu situaciju u BiH dodatno komplicira vjersko i nacionalno pitanje unutar samih konstitutivnih naroda kao i davna i ne tako davna povijest krcata netolerancijom, sukobima i ratovima. Kršćanstvo je i prije raskola na katoličanstvo i pravoslavlje na prostorima današnje BiH imalo poteškoće sa snažnom patarenskom herezom, tj. bogumilima koji su se dolaskom Osmanlija uglavnom priklonili islamu i postali podanici Porte, ali nisu nikad postali Turci niti su im Arapi postali braća! Ni nakon četiristogodišnje turske okupacije u Bosni nema Turaka, nego su ostali oni isti narodi koji su se tamo bili zatekli kad su počela turska osvajanja. Razdoblje nakon povlačenja Osmanlija iz BiH moglo bi se parafrazirati rečenicom iz Andrićeve „Priča o kmetu Simanu“: „Četristo godina ste vi nas, sad ćemo četristo godina mi vas, a za onih narednih četristo godina dogovorit ćemo se tko će koga“. Predsjednik Erdogan još nije pročitao spomenutu pripovijetku pa mu nije jasno da drugih četristo godina još nije prošlo, a njihov se početak može računati od 1878.

Stara boljka srpskog pravoslavlja nije nikad propisno izliječena i svetosavlje je ostalo izvan kršćanskog korpusa, ali duboko ukorijenjeno u srpskom pravoslavlju. Poteškoća je u tome da srpsko pravoslavlje ustvari je svetosavlje, vrst poganskog kršćanstva, a takvo što ni s izvornim kršćanstvom ni s pravoslavljem nema dovoljno dodirnih točaka da bi ga se moglo smatrati Radosnom viješću našega Gospodina. Katoličanstvo i hrvatstvo u BiH održali su franjevci, a ne udaljene dijeceze i još udaljeniji Vatikan. Neugodno rivalstvo franjevaca i biskupija nazočno je u BiH do danas.

U Titovoj Jugoslaviji muslimani su počeli sebe zvati Muslimanima, da bi nešto prije Daytona sebe znakovito proglasili Bošnjacima. Pišući velikim slovom „M“, muslimani su sebe počeli smatrati narodom na putu prema ostvarenju svoje države. Imenujući sebe Bošnjacima muslimani u Bosni sebe već smatraju formiranom nacijom na domaku svoje, naravno islamske države. Upravo cjelovite BiH u avnojevskim granicama. Međutim, ti tzv. Bošnjaci nisu ni Turci, ni Iranci, ni Saudijci… oni su bili i ostali Titini Jugoslaveni. To su oni isti, islamistički komunisti, koji su ispred sarajevske katedrale protestirali protiv mise za pobijene nevine žrtve na Križnome putu. To su vrlo upitni vjernici, oni su i dalje za Tita i Jugoslaviju, prigodno zeleni komunisti kao što su nekad bili crveni komunisti, a sada za stotinu maraka mjesečno (po glavi) ženama navlače hidžab i kuće farbaju u zeleno. Okorjeli oportunisti, ali su u iskrivljenom islamizmu obnovili staru prijetvornost i pojačali mržnju prema kršćanstvu. U njihovom je habitusu, očito, izdaja samo uljudan način ponašanja i preambula svakog političkog programa na Balkanu.

Nešto ne štima s tim tzv. bošnjaštvom i ta vjersko-nacionalna kovanica za nepostojeću naciju nije u kontekstu islamske prakse. Osoba islamske vjeroispovijesti najprije je musliman, brat po „Kuranu“ sa svojom islamskom braćom diljem svijeta i to ga određuje kao osobu, pripadnika islamske vjeroispovijedi, pa je tek onda Turčin, Egipćanin, Britanac, Francuz, Marokanac… Cilj islamizma je globalni Kalifat ili Islamsko carstvo postignuto na bilo koji način uključujući jihad i svaki teroristički činprotiv svih nevjernika. A u Bosni Titini „Jugosloveni“ iz pripadanja islamu, kojeg su se itekako u Jugoslaviji odricali, krmili krmetinu i lokali rakiju dokazujući svoj ateizam i sekularnost, sada izvlače naciju i državljanstvo.

Kršćani, međutim, najprije su Austrijanci, Talijani, Amerikanci, Hrvati, Slovenci… pripadnici svoje nacije, a tek su onda vjernici iste konfesije, tj. kršćani bilo da su katolici, protestanti ili pravoslavci.

II.

Činjenica je da političke vođe tzv. Bošnjaka imaju ne samo razumijevanja za Muslimansko bratstvo i islamski terorizam nego održavaju i izravne kontakte s Al-kaidom pa je Federacija BiH postala faktor nestabilnosti u Europi i svijetu. Upravo je rat u BiH organizaciono i u ljudstvu ojačao poziciju terorističke Al-kaide. Jihadisti su iz rata u Bosni primijenili svoje znanje i vještine u terorizmu kojim se napadala Europa i SAD. Mnogi organizatori i sami sudionici napada na njujorške tornjeve posjedovali su BiH putovnicu. Rat u BiH bio je poligon za teroriste, a nakon završetka rata postao je „sigurna kuća“ islamskog terorizma. „Legendarni“ mudžahedini poput Abu el-Ma (umro 2015.) i Saudijac Abu Sulaimman al Makki od 1996. žive u Federaciji BiH pod okriljem prvaka SDA, konkretno u Bocinjj Donjoj i to posve regularno kao njezini stanovnici. Marokanac Karim Said Atmani vlasnik je bosanske putovnice još od 1995., uostalom prema svjedočenju Eve Ann Prentice na suđenju Slobodanu Miloševiću na ICTY-u, Alija Izetbegović se u svom uredu u Sarajevu osobno sastao s Osama Bin Ladenom, također vlasnikom putovnice BiH.

Iran je preko svojih službi, iranskog ministarstva za obavještajni rad i nacionalnu sigurnost (VEVAK) i preko Iračke revolucionarne garde vodio kamp za obuku terorista u Pogorelici. Almir Džuvo, tadašnji ravnatelj OSA-e je u srpnju 2010. procijenio da se u Federaciji na populaciju od milijun stanovnika nalazi preko 3000 potencijalnih terorista. Policija Federacije BiH 2009. procjenjuje da se u Federaciji nalazi oko 5000 prakticirajućih vahebija. Islamski terorizam dobio je svoju logistiku dolaskom mudžahedina za vrijeme rata u Bosni, 1992. – 1995., a onda su zaplotništvom muslimanskih vođa u Federaciji i ženidbama s domaćim muslimankama teroristi dobivali državljanstvo i stvarali šerijatske enklave poput Bocinje Donje i Gornje Maoče.

Središnje državne strukture i institucije u Konfederaciji BiH ne funkcioniraju, a njeno gospodarstvo u neprestanom je padu. Prema podacima Svjetske banke nezaposlenost među mlađom populacijom je preko 55% zato ne čudi podatak da bi 77% mladih ljudi prvom prigodom napustilo BiH.

Sve rečeno o BiH moglo bi sličiti na religiozno-povijesnu raspravu o neuspjeloj postkomunističkoj tranziciji u kontekstu geopolitike 21. stoljeća, međutim tzv. Bošnjaci i Hrvati, kulturološki i svjetonazorski dva udaljena svijeta, osuđeni su na zajednički život u jednom od entiteta – Federaciji BiH. Dočim su Srbi dobili i prihvatili Republiku Srpsku ne samo kao neotuđivu nagradu za ratna osvajanja u Bosni, već je žele što prije „izvući“ iz BiH i priključiti Republici Srbiji. Muslimani su pak Federaciju shvatili kao poklon bon za izgubljeni rat u Bosni, za genocid u Srebrenici i svekolike vojne poraze u srazu sa Srbima. Zato su odmah i svim sredstvima pojačali rad na stvaranju vlastite islamističke države u granicama Federacije (ako već zbog Republike Srpske isto ne mogu postići u „avnojevskim“ granicama BiH).

To je, nedvojbeno, nasilnički proces koji tzv. Bošnjaci u početku provode prijetvorno potajice, a onda besramno uz pomoć službi „prijateljskih“ zemalja i hrvatskih izdajnika, na primjer Željka Komšića. Počelo je s uvozom mudžahedina iz „prijateljskih“ muslimanskih zemalja za vrijeme rata u Bosni i s „proizvodnjom“ vahabija te opstrukcijom izbornog sustava unutar Federacije kako bi Hrvatima potkrali što više izbornog prava i u hrvatsku kvotu ubacili „svoje“ Hrvate. To su politički Bošnjaci, odnosno Hrvati iz miješanih brakova ili su sami u takvim brakovima pa misle da će svojim izdajništvom spasiti nekakvu izmišljenu i nepostojeću državu.

S područja Republike Srpske za vrijeme rata u Bosni iseljeno je hrvatsko stanovništvo. U najvećem djelu Federaciji BiH sve vrijeme je na djelu sustavno iseljavanje Hrvata i uvođenje islamizma uz pomoć „prijateljskih“ zemalja i njihovih tajnih službi: Irana, Turske i Saudijske Arabije. Republika Srpska i Federacija BiH imaju na svijetu najveći broj stranih obavještajaca po kvadratnom metru. Tzv. Bošnjacima je cilj stvaranje bosanske džamahirije i uvođenje šerijata, što znači suspenziju Ustava BiH, zakona i potpisanih međunarodnih sporazuma te uspostavu šerijatskih pravnih normi, običaja i morala. U Otomanskom carstvu primjenjivao se šerijat i on je pokrivao sve aspekte života, ne sam religiju i njezinu praksu, a primjenjivao se na sve: muslimane i nemuslimane. Po šerijatu nema jednakosti pred zakonom: muškarac ima veća prava od žena, muslimani od nemuslimana, nemuslimani ne smiju vladati muslimanima… Multietničko u šerijatu znači da je suživot s drugim vjerskim zajednicama moguć samo pod dominacijom muslimana. Status punopravnog građanstva imaju samo muslimani. I baš ništa se u šerijatu od tih vremena nije promijenilo.

Kao posljedicu spomenute „bošnjačke“ politike na području Federacije BiH, Hrvati su od prijeratnih 17% udjela u pučanstvu (popis iz 1991.) danas došli na svega 10% i trend se nastavlja. Bez obzira na konstitutivna prava Hrvata ne pomaže nacionalni ključ ni na saveznoj (1/3) ni na federativnoj razini (1/2). Prvi, jer se neprestano „pehlivani“ i trguje, drugi zbog raznih komšića i kljujića koji negaciju hrvatstva u unitarnoj komunističkoj BiH manifestiraju na način da su postali dio „bošnjačke“ političke klike i konzumenti bogatih inozemnih donacija.

III.

Počelo je još s tajnom organizacijom Mladih muslimana (osnovana 1939.), podvrstom Muslimanske braće kojoj se Alija Izetbegović priključio 1941. i nastavilo se njegovim političkim traktatom „Islamska deklaracija“ iz ranih 70-ih godina prošlog stoljeća, a zbog koje je odrobijao pet godina. U tom islamističkom manifestu jasno stoji: „Između islama i neislamskih religija ne može biti ni mira niti suživota“ (str. 30, izdanje iz 1990.) Ništa u „Islamskoj deklaraciji“ ne ukazuje na kompromise na putu prema cilju, unitarnoj islamskoj državi BiH, dapače Hrvatima i Srbima u BiH nudi se građanstvo drugog reda. To je zacrtani program stvaranja islamske države po kojem vozi i njegov sin Bakir. Poslije se „Islamska deklaracija“ kao knjižica dijelila vojnicima Armije BiH.

Rat u Bosni 1992. – 1995. i Daytonski sporazum (1995.) muslimanski su prvaci iskoristili u svome naumu da na svaki način na području BiH i/ili Federacije stvore ne samo islamsku nego islamističku državu. Približavanjem s državama koje sustavno izvoze islamizam, najprije s Turskom koja se smatra patronom islama u Europi, pogotovo s predsjednikom Erdoganom

Turska ima velikih neoosmanlijskih ambicija u Europi. Zato je pod turskim patronatom i njihovim novcem izgrađen sveučilišni kampus u Ilidži, a 2009. održan je međunarodni simpozij u Sarajevu pod nazivom “Ottoman Heritage and Muslim Communities in the Balkan today“ kome je nazočio tadašnji turski ministar Vanjskih poslova, Ahmet Davutoglu rekavši na simpoziju „da je došlo vrijeme ponovnog ujedinjenja“?

U isto vrijeme intenziviraju se veze s Iranom, najvećim izvoznikom terorizma, koji ima ambicije postati prvi među jednakima u islamskom svijetu. To je razlog zašto se Iran toliko trsi proizvesti atomsko oružje. Treći „bošnjački“ partner je Saudijska Arabija koja velikim novcem kupuje svoje kolonijalne interese u Federaciji BiH, tj. nekretnine, zemljišta i šume. U igri je i Pakistan, na primjer najnovija afera prodaja preko 3000 bosanskih viza pakistanskim migrantima preko veleposlanika u Islamabadu, Sakiba Forića. Sve s ciljem da bi migranti što lakše i brže, dakle zrakoplovom, došli do Sarajeva, a onda šumskom vizom preko Hrvatske na Zapad.

Alija Izetbegović, zvani „dedo“, i njegov sin Bakir, potom Haris Silajdžić i veliki muftija Mustafa Cerić, kao najistaknutije političke „bošnjačke“ figure, vode tzv. Bošnjake prema islamizmu. Oni su dozvali i poticali dolazak tajnih službi spomenutih država, koristili mudžahedine u ratu u Bosni i funkcionirali kao jatakluk islamskim teroristima u njihovim terorističkim akcijama po svijetu. Prijetvorni Mustafa Cerić je svakog tko bi posumnjao u njihove islamističke namjere proglašavao islamofobom i ni na koji način nije osuđivao vjersku praksu vahebija. Godine 2006. objavio je dokument „Deklaracija europskih muslimana“ u kojoj je europske muslimane (uključujući i „Bošnjake“) proglasio spremnim prihvatiti europske civilizacijske norme i ljudska prava, ali uz djelomičnu implementaciju šerijata! Na taj su način spomenuta četvorica i osobe od njihova najvećeg povjerenja dodatno od sebe udaljili i Hrvate i Srbe, svoje povijesne i teritorijalne susjede. Prva trojica od samog su početka zauzeli poziciju jednog od trojice u rotirajućem Predsjedništvu BiH i do sada je nisu ispustili.

Upravo su oni podržavali islamizaciju BiH i sprečavali bilo kakav civilizacijski suživot između tzv. Bošnjaka i druga dva konstitutivna naroda u BiH. Uz njih su i neki manje važni, ali ne i nevažni „za stvar islamizma“ na primjer: Hasan Čengić, Husein Živalj, Ismet Kasumagić, Edhem Bičakčić, uglavnom Alijini zatvorski drugovi, poslije visoki dužnosnici u Federaciji i veleposlanici BiH.

Alija Izetbegović postao je predsjednik BiH 1990. i svoj je predsjednički mandat završio 1996. kad je postao prvi predstavnik tzv. Bošnjaka u rotirajućem Predsjedništvu BiH. Bio je član Merhameta (islamska humanitarna organizacija) koji je za vrijeme rata u BiH služio kao paravan za naoružavanje Armije BiH i sve vrijeme ostao zagovornik ostanka mudžahedina nakon završetka rata.

Bakir Izetbegović dokazao se na izgradnji džamije kralja Fahda s najvećom molitvenom dvoranom na Balkanu. Drag mu je bio saudijski novac, ali mu je srce ipak ostalo s Irancima i njihovim službama pa je bezrezervno podupro otvaranje Institut Ibn Sina – znanstveno istraživački institut, ustvari sjedište IRGC-a za Europu koji zapošljava dvije stotine iranskih „poslovnbih ljudi“, tj. obavještajaca i terorističkih operativaca koji su pod motom „obuči i opremi“ politički vrh tzv. Bošnjaka pridobili za islamistički teror. Bakir Izetbegović sudjelovao je u instalaciji Bosnia bank International, sarajevske banke koja posluje na osnovi šerijatskih normi i žila je kucavica zamračenog bankarskog poslovanja preko kojeg se financira terorizam. Nije uzalud njegov otac Alija kao predsjednik Predsjedništva BiH 1991. posjetio Iran pozvavši Iran da kao iskreni prijatelj bosanskih muslimana podupre islamizaciju BiH. I ta se ljubav oca i sina prema Iranu do danas nije ugasila. Nije pomogla akcija Munira Alibabića, protivnika iranskog utjecaja na vrh SDA: 2002. pet uhićenih dužnosnika SDA pušteni su na slobodu, a Alibabića je Paddy Ashdown „nagradio“ razriješivši ga s dužnosti šefa federalne Službe. Nisu pušteni samo SDA-ovi dužnosnici: u nepoznatom pravcu nestali su i poznati teroristi Karay Kamel bin Ali (Abu Hamza).

Haris Silajdžić je bio Alijin nasljednik u rotirajućem Predsjedništvu BiH. Obnašao je dužnost Ministra vanjskih poslova i predsjednika Vlade, ali i u dovođenju mudžahedina u Bosnu. Njegove su sekularni politički maniri i uljuđenost zaveli mnoge na Zapadu i povjerovali su u njegovu umjerenost, međutim riječ je o islamizmom ispranoj osobi koja je itekako kumovala i dolasku i ostanku mudžahedina u BiH te uobičajenom prijetvornošću skrivala aktivnosti službi „prijateljskih država“.

Koliko god se trsili oko BiH, ni NATO ni Europska Unija (IFOR/SFOR) ne mogu riješiti „lom u tri polovine“, čak ni ulazak BiH u NATO i/ili EU ne bi baš nikome pomoglo. Uostalom Republika Srpska ne bi nikad pristala da BiH na bilo koji način uđe u euroatlanske integracije. Milorad Dodik i slični radije će pristati na demilitarizaciju BiH i podmuklo snivati veliku Srbiju. Ne zato jer BiH objektivno nije ni na koji način spremna za taj korak, nego vidno oslabljena zapadna civilizacija nije spremna u sebe unijeti balkansko-bizantijski otrov i ostati u jednome komadu. Srbi u BiH žele svoj komad teritorija, sebe na svome; Hrvati žele to isto, jer bolje se živjelo pod Turcima. Njihovo priključenje matičnim državama stvar je geopolitičke razboritosti i njezine projekcije u ne tako daleku budućnost. To je pravac sječiva kojim će gordijski čvor biti jednim zamahom prepolovljen, ali u dvije polovice kako i matematička logika nalaže.

Muslimanska Bosna uputila se (nepovratno?) put Istoka, i što s tzv. Bošnjacima sraslim s islamskim fundamentalizmom, što s projektom bosanske džamahirije i predatorskom politikom Turske, Irana koji su u Federaciji BiH instalirali svoje centre za islamizaciju Europe s ciljem uništenja kršćanstva? Europa nije u najboljoj snazi, bila je razjedinjena i pod Bečom, ali je izvojevala pobjedu.

Ima rješenje, dovršetak arapskog proljeća u dogledno vrijeme i svođenje država zahvaćenih proljetnim požarom na mjeru njihova realiteta, a on (njihov realitet) je za svjetsku civilizaciju nevažan.

L.C.

Advertisement

Istaknuto

Mali noćni razgovori, dopisivanje sa Ivom Josipovićem

Published

on

Zanimljivo je čitati različita mišljenja i svjetonazore i kako i na koji način se ljudi bore i brane svoje stavove!

Moj način je uvijek snaga argumenata, kojima poduprem i objasnim svoj stav i povijesnu istinu.

Međutim ljudi misle da je dovoljna njihova riječ! Riječ pojedinca nije argument, nije dokaz, ona samo izražava njihovo mišljenje.

Javna komunikacija odražava kulturu, znanje, svjetonazor, etiku i moral i integritet svakog sudionika. Odražava i koliko je sposoban dokazati svoje stavove.

Malo ima onih koji raspravljaju snagom argumenata.

Prenosim samo svoje komentare, jer zbog prava na privatnost, tuđe nemam pravo bez dopuštenja iznositi javno. Iz mojih odgovora može se zaključiti o čemu se raspravlja.

<[email protected]>

6. lip 2024. 16:37

G. Josipoviću, kako se vi nađete pozvani komentirati i optuživati ljude koji drugačije misle u pluralnom i demokratskom društvu, gdje bi trebala vladati sloboda mišljenja, dok ne krše Ustav i zakone RH, ja ću vam odgovoriti. Po vokaciji i obrazovanju, od vas bi se  OČEKIVALO  široko sagledavanje  povijesnih činjenica  i u skladu sa  Deklaracijama Vijeća EU i EU Parlamenta vrednovanje ljudi i događaja, jer Hrvatska je članica EU i UN.
Po vašim riječima vi ste još uvijek u jugo-jednoumlju, VELIČATE  Tita i Jugoslaviju. a k tome kao pravnik  ne priznajete  komunističke zločine koje je Tito naredio.
Moram napomenuti da sam starija od vas, rođena i cijeli život provela u Puli, blizu Brijuna, kao školarka obvezno smo ga satima čekali , mahali zastavicama da Tito vidi kako ga pioniri “vole”,  i da sam živi svjedok života u Jugoslaviji. Dakle ne možete mi reći da sam ” ostarjeli ustašoid“, jer u Istri nije bila NDH na vlasti, niti sam u životu vidjela ustaše, ali komuniste- fašiste i njihove zločine jesam.
Kao političar trebali bi znati da su komunistički zločini poznati u svijetu. Puno je Rezolucija izglasano o osudi zločina komunizma.
1.. Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća EU, broj 1096. prihvaćena  27. lipnja 1996. govori o potrebi lustracije, koja u Hrvatskoj nije provedena. U njoj se navodi da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u srednjoj i istočnoj Europi, a koji su još uvijek na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili, bez iznimke, obilježeni masovnim kršenjima ljudskih prava. Ta kršenja  uključivala su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progone na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti, kršenje slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode medija, a osim navedenih kršenja ljudskih prava, obilježje komunističkog režima je i nedostatak političkog pluralizma. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i načela diktature proletarijata, pod krinkom čega je bila ozakonjena likvidacija  ljudi koji su zbog svog neslaganja sa komunističkom ideologijom, označeni  opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvi, proglašeni  su neprijateljima totalitarnih komunističkih režima.

U tom smislu, sve su zemlje, ako to dosad nisu učinile, pozvane procijeniti povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distancirati od zločina počinjenih od totalitarnih komunističkih režima te ih osuditi bez ikakvih nejasnoća. 

Parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom je snažno osudila masovna kršenja ljudskih prava od totalitarnih komunističkih režima te je izrazila sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina, a ohrabrila povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja u cilju utvrđivanja i objektivne provjere onoga što se dogodilo.
2.Na osnovu te Rezolucije i Rezolucije 1481/2006 o osudi zločina totalitarnih režima u koje spada i komunizam Hrvatski je Sabor 30. lipnja 2006. izglasao

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, NN 76/2006,

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2006_07_76_1786.html

3.. Isto tako trebali bi znati, ali se pravite da ne znate da je EU Parlament 19.rujna 2019. izglasao Rezoluciju kojom izjednačuje po zločinima sve totalitarne režime. U Rezoluciji se jasno napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava, Što se odnosi i na područje Republike Hrvatske gdje još uvijek postoje brojni trgovi, parkovi i ulice kojima se veliča totalitarni komunistički režim i lik Josipa Broza Tita.
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)

Usvojeni tekstovi – Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe – Četvrtak, 19. rujna 2019. (europa.eu)
Niste u pravu kada veličate Tita. Možete vi njega veličati, ali onda ne poštujete ni Hrvatski Sabor koji je DEKLARACIJOM NN 76/2006, osudio zločine od 1945-1990.
Ne poštujete Deklaracije Vijeća EU, ni EU Parlamenta, a ni Ustav RH, u kojem nigdje izrijekom ne piše da je u Ustavu “zapisan antifašizam” ali jasno izrijekom piše da je današnja RH nastala:

“-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”

Tko su dakle “velezločinci i veleizdajnici”? Tko je izdao i ubijao koji narod? 

I jedni i drugi svaki sa svojim razlozima, sa ogromnom razlikom što su nacisti, fašisti , ustaše , četnici i razne druge formacije izgubili rat, odgovarali za svoje zločine, osuđeni i bili kažnjeni, mnogi i pogubljeni.  

Dok su pobjednici, ne poštujući nikakve međunarodne norme i Konvencije o ratnom pravu i ratnim zarobljenicima počinili masovne zločine i likvidacije ne samo poraženih vojnika nego i civila, žene , djece i staraca, a da za te zločine nikada nisu odgovarali niti bili kažnjeni.

Vi kao čovjek i kao pravnik trebali bi osuditi svaki zločin, ma tko ga počinio, izuzev u samoobrani, a ne veličati zločinca i na njemu i zločinima graditi brand i proglasiti ga velikanom, jer definitivno velikan nije. Veliki je bio bonvivan, uživao u kultu ličnosti, putovao na naš račun Galebom po svijetu i izigravao humanista, mirotvorca.

Čisti  povijesni revizionizam za isprane mozgove,  jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da vas i javnost  podsjetim na  povijesne  činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?        
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik KPJugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila  je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo  komunističko društveno uređenje.
Znači Komunizam je samo zamijenio fašizam i nacizam i nastavio teror, progone i likvidacije samo po drugoj osnovi. Umjesto rasnih zakona, progonilo se i ubijalo na temelju političkog i vjerskog svjetonazora ili opredjeljenja.
I što je još gore i nevjerojatnije da  nikome ne padne na pamet osuditi komunističke zločine počinjene u Jugoslaviji, kao da je to nešto najnormalnije. Zločinci su nakon masovnih zločina i likvidacija hvaljeni i slavljeni kao narodni heroji, bili nagrađivani kao zaslužni članovi društva i zajednice!
Ali zločin je zločin!  Ma tko ga počinio i u kojem režimu i sa kojim razlozima, ostaje zločin!
I nakon pada Komunizma ostaju zatajeni,  ušutkani i nekažnjeni.

Žrtve komunizma u Jugoslaviji
U Hrvatskoj je nađeno do  2 000 godine, kada je komisija ukinuta,  850 grobišta.U Sloveniji je nađeno 620 grobišta sa najviše hrvatskih kostiju. Ukupno 1450 masovnih do sada otkrivenih  grobišta dokazuju industriju zločina, sistemski organizirani  zločini. Samo u Zagrebu je oko 130 prikrivenih grobišta, po samom gradu i u pod Sljemenskoj zoni.
Prema martirologiju don Ante Bakovića poimence sa slikama dokumentirano je ubijenih  664 svećenika,30 časnih sestara sa  još 200 svećenika ubijenih  u Sloveniji. Usporedivši sa Slovačkom koja je po broju stanovnika i površini približna sa Hrvatskom ubijeno je 14 svećenika!?
U Jugoslaviji je ubijeno više svećenika nego u svim komunističkim zemljama zajedno uključivši i SSSR.

Likvidacijama  u  iseljeništvu je pobijeno 88 Hrvata od strane jugoslavenske tajne službe UDBE.
Montirani politički procesi, za neistomišljenike, što je danas ljudsko pravo ugrađeno u Deklaraciju o ljudskim pravima i Ustavu RH.
Od 1945-1990 je bilo 30 000 tisuća montiranih sudskih političkih procesa i kako su bili skupni osuđeno je 100 -120 tisuća ljudi .
Logori su bili na Golom otoku, Sv. Grguru, Stara Gradiška, Lepoglava, Požega…Ukupno 536 833 pobijenih od komunističke ruke je po vama zaslužilo smrt, a njihovi ubojice nisu zaslužili kaznu?! Po kojem to Zakonu i pravu prof. dr. sc. Ivo Josipović?

Lili Benčik

<[email protected]>

04:05

Dobro jutro g. Josipoviću

Uopće se ne uzrujavam.  Zašto niste upotrijebili odgovor svima? 

Zato da vam se ne smiju zbog vaše indoktrinacije. Uživam u polemici sa ovako indoktriniranim mozgovima kao što ste vi, kojima ni sve škole, ni svi doktorati ne pomažu da mogu objektivno sagledati povijest. 

Gdje ste vi pročitali da veličam ustaše. U mom tekstu toga nema. Dapače napisala sam vam, da u Puli gdje sam rođena i gdje živim nije bila NDH, ni ustaša.

Napisala sam da su  nacisti, fašisti, ustaše, četnici i drugi odgovarali i bili kažnjeni za svoje zločine, a da komunisti nisu odgovarali ni bili  kažnjeni za svoje zločine. Upravo zato što nisu bili kažnjeni misle da im je dopušteno činiti zločine u ime i za svoju ideologiju.

Ukazujem vam da niste ništa bolji od njih, da ste svrstani s njima u isti koš po zločinima koji su poslije službenog proglašenja završetka rata počinjeni-U MIRU. Titoisti nisu ubijali samo ustaše, nego i žene, djecu i starce. Ne samo ubijali nego im prije LIKVIDACIJE  oduzimali sve što su imali, tako da su vagoni opljačkane  zlatnine iz Slovenije odlazili za Beograd. 

A još k tome vi kao pravnik branite zločine jugo-komunista i ne priznajete ni Deklaracije Vijeća EU, EU Parlamenta, ni Hrvatskog Sabora. Tu se vidi koliko vaša indoktrinacija sužava mogućnost objektivnog promišljanja, niste uopće razumjeli što sam vam napisala.

Za vas su to “povijesne, političke i druge besmislice kojima ( neuspješno) prekrajate povijest” 

Ufff jadno! Ustvari nisam ni očekivala ništa bolje, jer veoma dobro poznajem takav isključiv način razmišljanja. Ničim vam ne uskraćujem pravo na vaše mišljenje, samo vam ukazujem da niste u pravu, da vas povijesne činjenice demantiraju. O tome se radi.

Naravno demokracija dopušta sve načine razmišljanja s lijeva na desno i s desna na lijevo ukoliko se ne ugrožava demokratski poredak. Svi imaju bravo boriti se za svoje mišljenje, ali snagom argumenata, a vi niste ponudili niti jedan. 

I nisam vas ja uključila na ovu mail listu, i mene su uključili bez pitanja, iako  sam tražila da me skinu! 

U konačnici mi je i  drago, jer se potvrđuje kako totalitarni mozgovi nisu sposobni demokratski razmišljati i kako su potencijalni izvor novih zločina,  jer ne priznaju da je njihova ideologija u osnovi zločinačka.

Lp Lili Benčik

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

SRAMOTAN GOVOR Bezlične individue bi trebale prvo pročitat “Ministar i pokolji” N. Tolstoya…

Published

on

Preporuka Urški Raukar, zastupnicima( 10)   političke platforme Možemo,  njihovim biračima, osobito onima 2431  koji su joj dali preferencijalni glas neka pročitaju knjigu „ Minister and the Massacres“-   MINISTAR I POKOLJI, koju je  još 1986. godine napisao Nikolaj Tolstoj (80), ruski grof i engleski povjesničar.

U svojoj knjizi Tolstoj, naime, tvrdi da je Britanska armija zarobljenike izručila sovjetskoj, odnosno, jugoslavenskoj armiji, a one su ih, pak, masovno likvidirale. Odgovornima za to, Nikolay Tolstoy proglasio je britansku armiju i, konkretno, Harolda Macmillana, tada ministra-rezidenta britanske vlade pri Savezničkoj komandi za Sredozemlje, kasnijeg premijera. Ocjenjujući njihovu odluku da se zarobljeni neprijatelji i druge izbjeglice predaju sovjetskoj i jugoslavenskoj armiji, kao nehuman i nedostojan čin, on je izravno odgovorne britanske oficire, zapravo, optužio za ratni zločin. Lord Aldington je dao ključnu naredbu koja je  odredila sudbinu kozaka i otkrila ulogu Britanaca u titovom masakru hrvatskih žrtava. Lord Adlington ga je tužio, Tolstoj je izgubio pravnu bitku, proglašen je  krivima za klevetu, engleski  sud kaznio ga je sa dva milijuna funti globe,  koju je Europski sud za ljudska prava poslije  povukao.

Knjiga je bila cenzurirana u Britaniji. Sve javne knjižare dobile su službenu naredbu britanske vlade da unište svoje primjerke. Međutim istina uvijek nađe put, ma koliko je zabranjivali i sakrivali!  Englezi prema britanskim propisima, nakon 30 godina skidaju embargo s najvećeg dijela diplomatskih spisa, korespondencija vlade i Foreign Officea, te dokumenata Ministarstva rata. Međutim, dio najpovjerljivije dokumentacije,  vojne i obavještajne, zadržava se pod embargom 75 godina, pa je trebala biti dostupna istraživačima 2020. godine! Ali  Englezi su za još 20 godina produžili tajnost dokumentacije o Bleiburgu!

Titovi zločini konačno su otkriveni unatoč sakrivanju, bezočnom kultu ličnosti i strahu koji je nametnut ljudima ako progovore.

Sramotan, diskriminacijski i isključiv govor suprotan je:

  • Rezolucijama Vijeća EU 1096  i 1481/2006, 
  • Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine, NN 76/ 2006 i
  • Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) koje nisu novijeg datuma pa da se za njih ne zna.

Slobodan govor saborska  zastupnica  Urška  Raukar Gamulin svojih je pet minuta iskoristila kako bi progovorila u ustaškim zločinima 1945. godine za vrijeme NDH.  Izjednačavanje Republike Hrvatske sa NDH je  neprestana mantra jugonostalgičara  koji se ne mire sa samostalnom RH , iako sveobuhvatno koriste sve blagodati koje im ta današnja Hrvatska pruža.

Zastupnica Raukar Gamulin je istaknula kako je na godišnjicu Bleiburga, govoreći o ustaškim vojnicima, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Tomo Medved uz prisustvo predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, rekao kako će Vlada Republike Hrvatske danas i ubuduće komemorirati žrtve i iskazivati im počast i zahvalu. “Na isti dan je ministar Ivan Anušić objavio kako su 1945. godine ubijani hrvatski vojnici.” – dodala je zastupnica Raukar Gamulin. Zastupnica Raukar Gamulin je također istaknula kako ministar Anušić vojnike fašističke i kvislinške NDH naziva hrvatskim vojnicima što je suprotno Ustavu Republike Hrvatske.

Naravno da su bili hrvatski vojnici, kao što su bili njemački ili talijanski. Ne može im se brisati narodnost, bili su Hrvati, kao što su bili Hrvati i mnogi partizanski zločinci!

Zločin je zločin ma tko ga počinio, s time da Urška Raukar osuđuje Hrvate NDH kao fašističke i kvislinške vojnike , a zločine partizana Hrvata kao vojnike  iz bivše Titove NOB i Jugoslavije ne osuđuje.

Točno joj je odgovorio predsjednik Hrvatskog sabora porušivši joj kako je napravila ozbiljnu zamjenu teza jer je bio prisutan na komemoraciji, čiji je pokrovitelj Hrvatski sabor, gdje je iskazan pijetet prema žrtvama koje su ubijene bez suda.

Žrtva je žrtva ma od koga zločin počinjen, jer da je po pravdi i pravednosti, svi koji su se predali na Bleiburgu trebali su biti tretirani kao ratni zarobljenici  po Ženevskoj konvenciji o predaji ili zarobljavanju vojnika,  zaštiti zarobljenika u logorima i  pomoći ranjenicima i bolesnicima u vojskama na bojnom polju od 27. srpnja 1929.

Međutim Englezi su prekršili tu konvenciju, zato su i proglasili tajnost dokumentacije vezano uz Bleiburg i kada je istekla 2020 produžili za još 20 godina.

Tito uopće nije poštivao ni primjenjivao nikakve međunarodne konvencije.

O temi Bleiburga opširno i dokumentirano pisao je još 1989. Darko Bekić „Slučaj Bleiburg”: nova istraživanja, nova iskušenja

Institut za suvremenu povijest, Zagreb, SFRJ

https://hrcak.srce.hr/file/315367

Hrvatski Sabor prihvatio je  na temelju notifikacije o sukcesiji (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, broj 1/92,   bez posebnog sporazuma sve Međunarodne Konvencije u slučaju ratnih sukoba i njihovih posljedica NN 5/1994

Svi  zastupnici u Hrvatskom Saboru,  prema poštivanju institucije Sabora,  kao najviše zakonodavne institucije države Hrvatske, trebali bi proučiti rad i dokumente koje je Hrvatski Sabor u tijeku svoga djelovanja donosio i izglasavao, da se ne dogodi ovakva blamaža i neznanje koje je kao zastupnica pokazala  Urša Raukar -Gamulin!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Zar su Novosti SNV-a medijska „sveta krava“ u Hrvatskoj?

Published

on

U Hrvatskom Saboru 17.travnja 2024. potvrđena je nova Vlada RH.

SDSS više nije dio vladajuće koalicije, pa je zanimljivo pratiti izjave predsjednika Milorada Pupovca i naravno pisanje njegovih glasnogovornika u glasilu Novosti.

Milorad Pupovac je na osnivačkoj skupštini Sabora rekao da se u Hrvatskoj  mora “graditi vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pupovac-ovu-vladu-necemo-podrzati-sanitarni-kordon-oko-sdss-a-je-opasna-politika-foto-20240517?meta_refresh=1

Licemjerno,  podlo  i pokvareno,  čak i od plači mačka Pupovca, koji živi od prošlosti, proziva i uspoređuje  sadašnju  Hrvatsku sa NDH, koji nikada nije rekao lijepu riječ o Hrvatskoj, a gradio bi „vedro i optimističko društvo“

Plačljivim glasom i tužnim izrazom lica, prijetvorno priča o govoru mržnje u saboru,  kako je on često meta  govora mržnje i vrijeđanja i kako  mu je rečeno da ne bi trebao biti u Hrvatskoj.

“Zato govor mržnje u ovom saboru, kakav smo jučer čuli, sraman je bio, nedopustiv je bio. Govorim to zato jer sam bezbroj puta dobio sličnu poruku. Govorim to zato jer sam i nedavno dobio poruku da mi nije mjesto u Hrvatskoj”, rekao je.

“Mi nećemo moći podržati ovaj program niti ovu vladu, iako se s najvećim dijelom programa slažemo”, rekao je Pupovac.

Milorad Pupovac bi  se „ okrenuo“ budućnosti i izgradnji  vedrog i  optimističnog  društva!?  Stoga je potrebno  malo osvježiti pamćenje hrvatskoj javnosti o okretanju budućnosti Milorada  Pupovca,  njegova SNV-a , SDSS-a,  njegovih Novosti,  govoru mržnje i prošlosti.

Miloradu Pupovcu uputila sam više otvorenih pisama i upozoravala na govor mržnje SNV-ovih medija! I ne samo u Hrvatskoj, nego širenja i plasiranja  neistina o Hrvatskoj po svijetu. Ali  umjesto pristojnog odgovora „demokratski“ sam  dobila  blokadu pristupa svim SNV-ovim medijima na platformi Facebook.

Znači da nisu mogli ničim  osporiti ili opovrgnuti aktivnosti na koje sam upozoravala kao nedopuštene i neprimjerene demokratskom društvu, pa su pribjegli ušutkavanju kao metodi cenzure.

Međutim ta blokada je smiješna, jadna i  neučinkovita metoda cenzure u ovoj eri neograničenih mogućnosti interneta.

Sve aktivnosti SNV-a, SDSS-a i Milorada Pupovca kao isturenog i nametnutog predstavnika srpske nacionalne manjine, dakle sve, baš sve u suštini se svode pod zajednički nazivnik, nepriznavanje prava  Hrvatima na  državu sa njihovim hrvatskim i katoličkim identitetom!

Hrvatska po njima najprije ne bi ni trebala postojati, ali kada je već tu onda joj treba nametnuti  njihov svetosavsko-velikosrpsko-jugoslavenski identitet.

I to naravno sredstvima iz Proračuna RH koji pune svi porezni obveznici u državi Hrvatskoj, zlorabeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Nije problem u pravima nacionalnih manjina, ( u Ustavu su taksativno nabrojene 22 nacionalne manjine) problem je u zloupotrebi tih prava protiv domicilnog hrvatskog naroda.

  1. Financiranje srpske nacionalne manjine iz Proračuna RH

U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, Vlada RH  sufinancira sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Za raspodjelu sredstava zadužen je Savjet za nacionalne manjine kao dio Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Evo pregled sredstava za 2024. godinu koja  je dobio SNV ( uz napomenu da je Milorad Pupovac član Savjeta za nacionalne manjine, pa je u sukobu interesa, što sam 4.prosinca 2023.  i prijavila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovor još nisam dobila)

Pod kulturne manifestacije koje predstavljaju kulturni identitet srpske nacionalne manjine SNV ubraja ;

  • – Obilježavanje prve ustaničke puške i pokolja u Banskom Grabovcu – Banski Grabovac, Petrinja
  • – Obilježavanje godišnjice zločina nad pravoslavnim Srbima kotareva Glina i Vrginmost – Glina 
  • – Komemoracija u Gudovcu i Grubišnom polju – Spomen područje Gudovac
  • – Dan sjećanja na Jadovno 1941. – Jadovno, Trnovac, Gospić
  • – Godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu – Petrova Gora, Selakova Poljana, Vojnić
  • – Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku – Park Diane Budisavljević, Sisak    
  • – Dan ustanka naroda Hrvatske – Srb

Prvo,  to nisu kulturne manifestacije za održavanje kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine, nego su lažne i zlonamjerne komemoracije sa namjerom stigmatizacije Hrvata i države Hrvatske sa NDH ( što SNV-ovi mediji neprestano rade) a  drugo,  jesu li komemoracije iz 2.svjetskog rata način na  koji Pupovac preporučuje za okretanje  budućnost ?

Obična laž i manipulacija!

“Pokušaji da se oko SDSS-a napravi sanitarni kordon, je naopaka, zla i za hrvatsku destruktivna i opasna politika. Mi smo ponosni predstavnici srpskog naroda u Hrvatskoj, mi, zastupnici SDSS-a, mi kojima je Hrvatska domovina, kao što je bila našim precima, kao što je bila brojnim generacijama, 200 godina najmanje zajedničke borbe za istu slobodu, da bi danas netko danas takvim nasljednicima i takvim ljudima rekao gdje mogu, a gdje ne mogu biti, gdje im je mjesto, a gdje im nije mjesto. Mi nećemo moći podržati ovaj program i ovu Vladu, iako se s najvećim dijelom slažemo”, rekao je u emotivnom govoru Pupovac.

  • Srpsku  demokratsku samostalnu stranku-SDSS treba brisati iz registra stranaka u RH, a ne samo napraviti sanitarni kordon oko nje.

Evo i zbog čega: “SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.

Pupovac prvi put izjavljuje da je Hrvatska njima domovina! Zar sa glavnim gradom Beogradom? Jer poznata je njegova izjava da je glavni grad Srba iz Hrvatske-  BEOGRAD!

Simbolički ili ne to je ono čemu oni teže! Da glavni grad Hrvatske bude Beograd!

https://bljesak.info/vijesti/politika/grabar-kitarovic-hrvatskim-gradanima-je-glavni-grad-zagreb-a-ne-beograd/284162

SDSS je posvećen miru!? A osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini!

SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog ne lustriranog pravosuđa.

Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je Antun Ivanković, tadašnji predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika:

“Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:

U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.

Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske

„Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997.

Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.

Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997.godine, možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“

Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno u tzv. Republici srpskoj krajini, na okupiranom području RH. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka, a osnovana u okupiranom području RH?

Vojislav Stanimirović tada je izjavio; „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“

Znači da ne poštuju Ustav RH. To je protuustavna odluka.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613

  • O govoru mržnje

Kada jedan saborski zastupnik bijesno nazove druge zastupnike koji drugačije razmišljaju“ “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi” nije li to govor mržnje?

A kada uz to prozove i hrvatski narod;“ Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu”

Eto koliko Pupovac poštuje hrvatski narod, a traži da se njega i njegov narod poštuje i uvažava!?

  • Narod koji se herojski obranio od velikosrpske i JNA agresije i još pri tome abolirao 20 641 četnika i agresorskih  vojnika,
  • Narod koji je izglasao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i dao Srbima veća prava koja  ga ustvari diskriminiraju  u odnosu na manjine,
  • Narod koji hrani njegove prohtjeve, koji plaća njegovo iživljavanje  i zgradnju 40 srpskih „kulturnih“ centara- odnosno „četničkih štabova“
  • Narod koji plaća Pupovčeve SNV medije koji pljuju po tom istom narodu

Taj narod Pupovac optužuje da su sami sebi problem, da ne znaju tko su i što su i kuda će i kako sa sobom?

Taj narod, hrvatski narod pokazao je da zna što hoće, miran je i strpljiv, ali i strpljenje ima granice, pa  kada je tom hrvatskom narodu dosta ponižavanja, nametanja vrijednosti koje je odbacio,  zbog kojih je krv prolio i pretrpio ogromna razaranja, onda su Milorad Pupovac i njegova bulumenta u Novostima opetovano UGROŽENI.

Čim osjete da bi mogao presahnuti izvor novca, odmah zapljušte tipične agitprop optužbe za „ustaštvo, koncentracione logore“ a  srpska manjina postaje žrtveno janje!?

Od agresora do žrtvenog janjeta u 30 godina koji je to kameleonski preokret!

O da ispleo je i umrežio SNV sa Novostima, na svojoj platformi uništavanja hrvatskog identiteta, države Hrvatske i hrvatskog naroda i stvorio cijeli sustav udruga, portala, tiskanih medija i društava, kojima nadzire hrvatski medijski prostor.

Od Gonga koji je osnovao Faktograf, do cenzure na društvenim mrežama, vojskom trolova koji bilježe svaki usklik ZDS, svaku sliku i svaku riječ u kritici velikosrpske politike, do Biltena u kojima ih poslije podvaljuje kao dokaz srpske ugroženosti u Hrvatskoj.

Pridruženi su Antifašistički Vjesnik, SABA RH, Tačno.net, Autonomna ženska kuća

Autograf, BIRN, Kulturpunkt, Lupiga, MAZ, Novi plamen, P-portal

Prosvjeta, Srbi.hr, Udruženje Krokodil, Radnička prava, Aktiv…

I sada kada DP traži da se iz državnog Proračuna ne  financiraju Novosti,  već da se financiraju sami izlaskom na tržište, digli su veliku medijsku viku, obraćaju se svjetskoj javnosti, i primitivno nasrću na legalno osnovanu hrvatsku stranku.

Viktor Ivančić se zbog Novosti obrušio na Ivana Penavu i Domovinski pokret: „Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.“  Evo još jedna optužba koncentracioni logori, Jasenovac,  tipični velikosrpski agitprop, adut uvijek kao Joker.

Nevjerojatno kako mržnja izbezumi čovjeka. Analiza njegova novinarskog djelovanja svodi se pod tri riječi -mržnja, mržnja i opet mržnja prema državi Hrvatskoj i Hrvatima.

Sve njegove kolumne ispunjene su mržnjom i prezirom prema svemu hrvatskom.

I ne samo njegove, nego svih novinara i kolumnista Novosti; Borisa Dežulovića, Hrvoja Šimićevića, Tihomira Ponoša….

Po Viktoru Ivančiću Novosti su kritički medij, oni mogu i smiju u skladu sa slobodom  mišljenja i slobodi medija o svemu kritički pisati, samo se njih ne smije kritizirati, jer ako se dirne u Novosti, onda se odmah dirne u prava Srba, njihov opstanak u RH, onda je to „ paket šovinističkih prohtjeva“, onda je to „ politika otvorene diskriminacije i siledžijskog napada na slobodu štampe.“

„Zahtjev da se obustavi financiranje Novosti uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Netočno, manipulativno i zlobno podmetanje. Ne smetaju Novosti zato što su srpske, nego zato što su jedine koje se financiraju iz Proračuna RH. Ne smetaju Hrvatima zato što su Hrvati  nacionalisti, nego upravo obrnuto što su Srbi nacionalisti i velikosrbi koji u njima pišu, mrzitelji države Hrvatske i hrvatskog naroda koji ih financira.

Zašto je spomenut 10.travnja 1941. a sada je 2024.godina? Dakle nakon 83 godine! Kakve veze taj datum ima sa sadašnjom Hrvatskom, nakon 2.svjetkog rata 1941-1945 , nakon Domovinskog rata 1991-1995.? Nema, ali u mržnjom obuzetom mozgu Viktora Ivančića očito ima!

Po čemu su to  Novosti nedodirljive, posebne i zaštićene u državi Hrvatskoj?

Po čemu, po UCJENJIVANJU. Jer dirne li se u Novosti mi ćemo vas po cijelom svijetu optužiti za šovinizam , nacionalizam , fašizam , ustaštvo, klerofašizam i još niz izama.

ČISTA UCJENA!

https://www.portalnovosti.com/dupe-u-sjecanju

Sa ovakvim tekstovima Milorad Pupovac gradi „  vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“ !?

Eto koliko je Milorad Pupovac vjerodostojan i politički korektan!

I zbog čega bi se Novosti morale financirati iz Proračuna RH?

Zbog čega hrvatska javnost ne smije preispitati kako se koriste sredstva koja poklanja?

Jesu li Novosti zato što su srpske „sveta krava“ da se ne smije dirati u njihovo financiranje i njihov rad?

Zar se u Hrvatskoj ne smije preispitivati rad SNV-a, SDSS-a i srpske nacionalne manjine?

Jesu li i povlašteni Srbi u Hrvatskoj zaštićene „svete krave“ da se ne smije ukazivati na njihovu subverzivnu djelatnost neprestanog potkopavanja Hrvatske državotvornosti, suverenosti i integriteta?

Zar nije to rušilački udar na same temelje RH „. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Da hrvatsko Pravosuđe štiti suverenitet i integritet RH ovakvo bi pisanje bilo sankcionirano barem po osnovi  32.glave Kaznenog zakona RH, članak 349, Kaznena djela protiv ugleda RH.

Viktoru Ivančiću strašno smetaju riječi Tomislava Karamarka „”morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”

U tome je bit, sam je to razotkrio u ovom tekstu;

  • SNV, SDSS žive u Hrvatskoj, koriste sve blagodati i novac naravno od države Hrvatske koji daju hrvatski porezni obveznici,  ali je ne priznaju kao državu hrvatskog naroda!
  • Ne priznaju Domovinski rat kao temelj na kojem je nastala RH, već ga neprekidno podrivaju sa 1941.godinom i optuživanjem za NDH.
  • Umjesto Domovinskog rata,  za njih  je „građanski rat“ koji po definiciji građanskog rata briše velikosrpsku agresiju i izjednačava krivnju za rat.

Domovinski rat po Ustavu RH je temelj Republike Hrvatske, a SNV i  SDSS ne priznaju Domovinski rat. To je PROTUUSTAVNA , neprijateljska djelatnost i narušavanje ustavno-pravnog poretka! DORH bi se trebao uključiti da to spriječi, jer im je dužnost štititi ustavno-pravni poredak RH.

Agresivni  medijski rat koji vode ne samo Novosti nego i svi mediji pod kontrolom SNV-a narušavaju ustavno-pravni poredak RH.

To su Novosti, Bulletin i TV VIDA

To je neprestana subverzivna  neprijateljska djelatnost i medijski rat protiv RH. Ne samo preko Novosti u Hrvatskoj, nego i preko Biltena koji podjele po svim svjetskim medijskim kućama i veleposlanstvima.

Bilten nitko ne spominje, jer nije toliko medijski eksponiran, ali je još štetniji po RH od Novosti. Do sada su  izdana isto novcem iz Proračuna RH 22 broja Biltena

https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni

Milorad Pupovac prijeti i hrvatskom Pravosuđu  u svezi zahtjeva da se očituje o ubojstvu dr, Šretera, za što ga je izravno prozvao Slavko Degoricija u svojim memoarima. Citiram njegovu izjavu objavljenu u  Večernjem  listu od 19.siječnja 2019. godine; “Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo, uzeo tuđi papir ili da sam potaknuo da uradi neko zlo, to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”

Znači drug Pupovac će po onoj Titovoj izreci da se suci ne drže zakona kao pijan plota „ jednom za svagda“ naučiti hrvatske suce kako trebaju suditi? Osilio se čovjek! Vidi da može i da mu prolazi bez sankcija!

A ako ne nauče lekciju po njegovim kriterijima, ima onda Milorad Pupovac u rezervi međunarodnu zajednicu i veleposlanstva diljem svijeta, kojima će optuživati Hrvatsku za bujanje fašizma, za  neoustaštvo, za pokrštavanje 11 000 srpske djece 1991.godine, ugroženost Srba u Hrvatskoj i sve ostale njegove floskule.

Zaboravio je Milorad Pupovac kakvu su “satiru” napisali novinari njegovih Novosti! Odvratnu i gadljivu  “satiru ” na Hrvatsku himnu! I himna, Lijepa Naša Domovino, pretvorena je u Lijepa naša haubico!

Osjeća li se Milorad Pupovac doista toliko moćan u Hrvatskoj, da naređuje hrvatskom Pravosuđu i Policiji, ili će ga hrvatsko Pravosuđe i Policija po slovu Zakona tretirati jednako, kao i sve hrvatske građane?

I jest moćan i privilegiran! Sve tužbe protiv njega DORH ekspresno odbija. Pravosuđe u štrajku, svi predmeti stoje, ali meni dođe ekspresna odbijenica tužbe za nenamjensko trošenje sredstava i sukob interesa protiv Milorada Pupovca.

Kaznena prijava zaprimljena 11.12 2023.  a Rješenje kojim se odbija 16.siječnja 2024.

Ali odgovor na prijavu o sukobu interesa Milorada Pupovca nisam još dobila, a podnijela sam je 4.prosinca 2023.

4.Milorad Pupovac nikako ne može biti predsjednik Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, jer je u dvostrukom sukobu interesa

I nakon svega navedenog doista se nameće zaključak da su  SNV i  SDSS „svete krave“ u državi Hrvatskoj! NEDODIRLJIVI !

Do kada? Odgovor imaju Vlada i Sabor RH.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved