Svečano otkrivanje spomenika bilo je 26. srpnja 1925. godine, povodom otvorenja željezničke pruge Zagreb-Split i održavanja velike Jadranske izložbe – donosi Dražen Travaš na svom fb profilu
Na postamentu je s prednje strane kipar Ivan Meštrović uklesao: Marko Marulić 1450.-1524., a sa stražnje: Ivan Meštrović svoje djelo poklonio.
Foto: Spomenik Marku Maruliću u Splitu na Voćnom trgu.
…
Marko Marulić (lat. Marcus Marulus Spalatensis) (Split, 18. kolovoza 1450. – Split, 5. siječnja 1524.) hrvatski je književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti.
Često mu se dodijeva i pridjev Splićanin. Prva uporaba riječi psihologija pripisuje se Maruliću.
Rođen je u splitskoj plemićkoj obitelji Marulić koja se od 1436. nazivala i Pecenić.
U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se gdje je studirao, možda u Padovi.
Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao sudačku službu. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga.
O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva oprečna mišljenja: s jedne je strane Franjo Božičević Natalis u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno.
Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.
Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka.
I pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem.
Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi ˝Molitva suprotiva Turkom˝.
Povremeno je putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme proveo na Šolti, što u Ribanju i ribarskom prigovaranju spominje i Petar Hektorović.
Marulića se naziva ocem hrvatske književnosti, učenim pjesnikom, poeta doctus te kršćanskim pjesnikom, poeta christianus.
Biografiju mu je napisao Frano Božičević Natalis, nazvanu Vita Marci Maruli Spalatensis (˝Život Marka Marulića iz Splita˝).
Marulić preuzima srednjovjekovne sadržaje, ali postavlja ih u nove oblike, vjerojatno utjecajem pokreta laičke pobožnosti, tzv. devotio moderna.
Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski odražava srednjovjekovlje i u leksiku i u stilu.
Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom (80%), hrvatskom i talijanskom (3 pisma i 2 soneta).
U svojim pisanjima služio se i glagoljicom.
Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskome i hrvatskom jeziku.
Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću.
U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, suvremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima.
Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u XVI. i XVII. st. doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najčitanijim onodobnim duhovnim djelima.
Glavni je predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima.
Marko Marulić u doba turskih napada na dalmatinske gradove piše djelo Judita kojim želi ohrabriti Splićane i građane ostalih dalmatinskih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti.
Hrvatska djela
– Judita (napisana 1501., objavljena 1521.), u versi haruacchi slozhena.., religiozni je ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnut starozavjetnom junakinjom Juditom, onodobnim zbivanjima (osmanlijski prodor u hrvatske zemlje), a istodobno je i tumač kršćanskog svjetonazora.
– Suzana – biblijska poema u 780 stihova, na kraju djela spominje hrvatske knjige, a tematizira biblijsku priču babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.
– Molitva suprotiva Turkom – pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500..
U pjesmi je skriven akrostih Solus deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, ˝Samo nas Bog može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka˝, koji je otkrio Luko Paljetak.