Connect with us

Vijesti

Najbogatija žena Latinske Amerike: Poznati Hrvat joj ostavio veliko bogatstvo

Published

on

Iris Balbina Fontbona González imala je samo 17 godina i bila učenica katoličke škole kada je upoznala gotovo 20 godina starijeg Andrónica Luksica Abarou. Dvije godine kasnije vjenčali su se i taj brak trajao je sve do 2005. godine, kada je Luksic preminuo od raka.

Naslovna slika: Iris Balbina Fontbona González

Danas 82-godišnja Fontbona najbogatija je žena Latinske Amerike i jedna od deset najbogatijih na svijetu. Malo je u tome važno što su sve dame na tom popisu zapravo nasljednice, procjena imovine od 28,8 milijardi dolara kojom Iris upravlja s obitelji nakon Andrónica dovoljno je velika da traži predanost i znanje. Nitko u Čileu nije niti blizu Iris Fontbona Lukšić i obitelji.

Horst Paulmann drugi je na popisu, a on s obitelji ima ‘tek’ 3,7 milijardi dolara, posluju u maloprodaji. Treći je nekadašnji zet diktatora Augusta Pinocheta, Julio Ponce Lerou koji je ‘težak’ 3,3 milijarde dolara, posluje također u rudarstvu, kao i u metalurgiji. Ali, daleko je Iris Fontbona od najbogatije žene na svijetu, Françoise Bettencourt, nasljednice L’Oreala ili Alice Walton, nasljednice Walmarta pa i od nekadašnje gospođe Bezos, MacKenzie Scott. No, ipak je neka tri puta bogatija od Donalda Trumpa, piše Zoran Vitas u Večernjem listu.

Iris Fontbona vrlo je povučena, postoje samo općeniti životopisi. Tako u jednom stoji kako je rođena u Santiagu de Chileu 4. lipnja 1942Roditelji su joj bili imigranti koji su u Čile došli početkom 20. stoljeća iz Katalonije. Otac joj je bio poslovni čovjek koji je posjedovao malu tvrtku koja se bavila uvozom i distribucijom raznih proizvoda, dok joj je majka bila domaćica. Bila je najmlađa od braće i sestara i imala je relativno privilegiran odgoj.

Njezina je obitelj bila dio čileanske srednje klase i živjela je u udobnom domu u Santiagu. Fontbona je pohađala lokalne osnovne i srednje škole, gdje je pokazala veliki interes za matematiku i znanost. Unatoč relativnom bogatstvu svoje obitelji, Fontbona je odgojena da bude skromna i radišna. Roditelji su joj usadili važnost obrazovanja i poticali je da slijedi svoje interese i strasti. Imala je sretno i stabilno djetinjstvo. Bila je bliska sa svojom braćom i sestrama te roditeljima, njezin odgoj dao joj je čvrste temelje za budući uspjeh. Nakon završetka srednjeg obrazovanja, nastavila je pohađati Sveučilište u Čileu, gdje je studirala komercijalni inženjering. Dok je studirala na Sveučilištu u Čileu, Fontbona je pohađala i tečajeve iz računovodstva i financija, koji će kasnije postati ključni za njezin rad u Lukšić grupi.

Svojim obrazovanjem stekla je vještine i znanja potrebna za uspjeh u poslovnom svijetu. Obrazovanje je odigralo je ključnu ulogu u oblikovanju njezine karijere i osobnog života. Studij joj je pružio znanja i vještine potrebne za uspjeh u poslu, dok su joj interesi i hobiji pomogli u razvoju kreativnih i intelektualnih sposobnosti. Njezino obrazovanje bilo je ključni čimbenik za njezin kasniji uspjeh kao poslovne žene. Samom Luksicu nije to bio prvi brak. Unuk po majci bolivijskog ratnog heroja iz Pacifičkog rata između Čilea i bolivijsko-peruanskog saveza i Polikarpa Lukšića Ljubetića, koji je 1910. godine doselio s Brača u Čile bio je 1953. godine oženio Enu del Carmen Craig Monetti, s kojom je imao dva sina, Andrónica i Guillerma.

Ena, međutim, umire 1959. godine, a Andrónico nije čekao dugo, oženio je Iris 1961. godine. Iz tog braka prebogati čileanski Hrvat imao je dvije kćeri, Paolu i Gabrielu te sina Jean-Paula Luksica Fontbonu. Guillermo više nije među živima, preminuo je od raka pluća 2013. godine. No, ponajviše današnje bogatstvo zbog kojega je dospjela na popis najbogatijih žena svijeta zahvaljujue rudarskoj kompaniji Antofagasta koju vodi Jean-Paul. Procjenjuje se kako je ova kompanija i najveća takva tvrtka u svijetu. Prije nekih pet godina pisalo se da je godišnji prihod Antofagaste četiri i pol milijarde dolara.

Ali je Iris i većinska dioničarka Quinenca, holdinga kojoj je temeljna djelatnost pivarstvo, ali i energetika, proizvodnja, bankarstvo i usluge. U tom holdingu radi više od 70.000 ljudi, a prihodi nadmašuju 20 milijardi dolara. Kada se radi o proizvođaču piva i drugih napitaka Compañía Cervecerías Unidas interesantno je kako je upravo preko te kompanije 1957. godine u Čile uvezen prvi kompjuter, Univac. Budimo pošteni, Luksic tada još nije bio vlasnikom ove kompanije, kupio ju je nakon njezina bankrota 1986. godine zajedno s njemačkom Schorghuber grupom, proizvođačem i kod nas poznatog piva Paulaner.

Advertisement

Vijesti

“Crkvene neobičnosti”: Héctor Agüer, ex.nadbiskup La Plate, pokušava razumjeti što se događa u argentinskom episkopatu pod Franjom

Published

on

Odgovarajući pridjev je “čudan” (“rijedak”), koji u rječniku ima nekoliko značenja; Ja biram jedno: neobično je ono što ima malu gustoću i postojanost. Iako se također odnosi na izvanredne i ekstravagantne stvari – piše nadbiskup La Plate u miru Héctor Agüer, na blogu Rorate Caeli.

[La Plata, Argentina: Katedrala Bezgrešnog začeća na središnjem trgu Moreno]

Mislim: čudno je što je Papa Argentinac, čudno je i to što više od desetljeća nije imao brige posjetiti svoju domovinu. Ivan Pavao II. (Wojtyla) i Benedikt XVI. (Ratzinger), čim su izabrani, prvo putovanje odvelo ih je u domovinu, odnosno Poljsku i Njemačku. Pročitao sam u “La Prensa”, novinama iz Buenos Airesa: “Franjo je otkrio da bi želio doći u studenom ili početkom 2025.”. Pod tim naslovom, novine navode da je Papa “komentirao da je u njegovim planovima putovati u Argentinu ili krajem studenog ili početkom 2025. godine”. Po onoj staroj poslovici “misli krivo i bit ćeš u pravu”, usuđujem se pomisliti da neće doći, a razlog mu iznosim: zna da mu baš i neće ići. Možda griješim, naravno, ali ovo moje mišljenje odgovara 46 godina starom poznavanju Jorgea Bergoglia.

Franjin pontifikat pun je neobičnosti. U ovoj ću bilješci skrenuti pozornost na jednu od njih. Monsinjor Gabriel Mestre bio je biskup Mar del Plate, kasnije unaprijeđen u Metropolitansku nadbiskupiju La Plate, gdje je ostao osam i pol mjeseci. Fikcija, koja je uobičajena u rimskim visinama, svedena je na vijest: “Sveti je Otac prihvatio ostavku na pastoralnu vlast Metropolitanske nadbiskupije La Plata, koju je podnio Njegova Preuzvišena Ekselencija, Abp. Gabriel Antonio Mestre”. Nisu dani daljnji detalji. Istina je da je Papa od njega tražio ostavku; grubo rečeno: izbacio ga je.

Ova je vijest ožalostila svećenike La Plate, koji su strpljivo podnosili petogodišnji mandat Víctora Manuela Fernándeza, papinog prijatelja, sada kardinala i koji zauzima dužnost koju je godinama obnašao ugledni teolog Joseph Ratzinger, kasnije Benedikt XVI. Za nešto više od osam mjeseci, Mestre se pojavio kao nadbiskup koji će učiniti ono što Fernandez nije. Znam o čemu govorim: bio sam nadbiskup La Plate dva desetljeća. Pogled koji imam na slučaj nije samo crkveni, nego i politički.

Abp. Mestre, u vrlo iskrenom i srdačnom pismu, prepričava situaciju, neobičnost koja ga je učinila žrtvom: „U Vječnom gradu, nakon što se suočio s nekim drugačijim percepcijama s onim što se dogodilo u biskupiji Mar del Plata od studenog 2023. do danas, Papa Franjo me zamolio da se povučem sa stolice Mar del Plata. S dubokim mirom i potpunom čistom savješću pred Bogom kako sam postupio, vjerujući da nas Istina oslobađa (usp. Iv 8,32) te sa sinovskom i teološkom poslušnošću Svetom Ocu, odmah sam napisao svoju ostavku koja je prihvaćena… i javno objavljena danas (27. svibnja 2024.)”.

Čudno je to što se čini da je odvojen od nadbiskupije zbog onoga što se dogodilo u Mar del Plati dok je Mestre bio biskup. Jesu li onda pogriješili što su ga promovirali? Rimskoj lažnoj laži, koja ima duboke korijene, sada je pridodana isusovačka navika: ta lažna diskrecija rađa ishitrenu sumnju, koja obično ima dvije teme: financijske ili seksualne probleme. Volio bih znati je li kardinal Fernandez, koji je, kao što rekoh, Papin prijatelj, imao ikakve veze s ovom ludom aferom. Biskupi su nasljednici apostola, s njima se ne može postupati kao sa školskom djecom. “Istina nas oslobađa”; sada već bivši nadbiskup ima pravo. Rim se argentizirao, na sramotu Argentinaca, i zamračuje slobodu, koja je Božji dar.

Drugom sam prilikom spomenuo odnos između Petra i Pavla; sinovska poslušnost zahtijeva očinstvo koje je iskreno i poštuje bratstvo. Pavao je priznao Petrov autoritet, ali Petar je zauzvrat priznao jedinstveni poziv koji je Apostol naroda primio od Uskrsloga. Ovdje je problem, a ne u maski toliko hvaljene “sinodalnosti”. Svećenici i drugi vjernici La Plate zaslužuju objašnjenje. Monsinjor Mestre je sentimentalno rekao: “Boli me što odlazim, boli me ostavljam vas kao pastira ove posebne Crkve koja hodočasti u La Plati, ali siguran sam da Bog ima mnogo bolje planove koje danas ne mogu do kraja dešifrirati. Uzdam se u Gospodina jer Krist je naš Mir (Ef 2,14)! Vrlo poštene riječi; Bog koji dopušta zlo ima planove koji nas neizmjerno nadilaze. U tim planovima ima mjesta za neobičnosti.

Sjetimo se tog monsinjora Gabrijela Mestre je biskup od 2017.; bibličar i profesor, dobro pripremljen za providonosnu zadaću u kojoj mitra u sebi nosi krunu od trnja. Bio bi veliki nadbiskup. Napominjem da njegovo biskupsko geslo glasi “Isus Krist je naš mir”. Dao nam je dobar primjer prihvativši u miru samovolju. Ali autori neobičnosti ne mislim da mogu uživati ​​u tom miru.

nadbiskup Héctor Agüer
Nadbiskup u miru La Plate, Argentina

Continue Reading

Vijesti

Je li Ukrajina postala mjesto istrebljenja za vlastiti narod?

Published

on

“Ukrajinski predsjednik Wolodymyr Zelenskyj priznao je probleme u vojsci. S jedne strane postoji nedostatak ljudi, s druge strane treba poboljšati moral, rekao je Zelenskyj. Smatra da bi se to trebalo popraviti novim zakonom o mobilizaciji.” Tako je zvučalo 18. svibnja u vijestima u 8:00 na SRF1.

Istog 18. svibnja stupio je na snagu novi, stroži zakon o općenarodnoj mobilizaciji. No, SRF uopće ne spominje koliko su nemilosrdne mjere i kazne za odbijanje te kakve nove mogućnosti zakon otvara vojsci. Čineći to, SRF je suučesnik u zločinima ukrajinske vlade protiv vlastitog naroda – donosi njemački nezavisni medij KLA.

Brutalne metode skupljanja ljudi kao scenarij iz Orwellianske distopije

Rat u Ukrajini već dugo izgleda vrlo čudno. Sve teče kao scenarij iz Orwellove distopije. [Priča u budućnosti, o zastrašujućem društvenom poretku] Rat je postao izgovor za potpuno oduzimanje građanskih prava i sloboda ljudima. Izgleda kao veliki, okrutni eksperiment na ljudima. Već smo iskusili isti eksperiment tijekom razdoblja Corone. Ali ono što se sada događa s ljudskim pravima u Ukrajini daleko premašuje zločine protiv čovječnosti iz prošlosti piše alternativni KLA.tv.

Zastrašujuće je shvatiti da bi isti scenarij mogao biti u pripremi za cijeli svijet, gurnuvši nas sve u svjetski rat. Sada da vidimo koliko je nisko pala nekad prosperitetna i slobodna država.

Vojno sposobni muškarci više ne smiju napuštati zemlju. Deseci tisuća muškaraca pokušavaju ilegalno pobjeći iz zemlje preko planina i rijeka. Iz rijeke koja graniči s Rumunjskom gotovo se svakodnevno izvlače tijela utopljenika. Razmjeri ovog bijega su ogromni.

Muškarci koji su ostali u zemlji i koji su obavezni da budu mobilizirani, dakle ljudi od 18 do 60 godina, bivaju pokupljeni po ulicama grada, premlaćivani i tjerani na frontu. Razmjeri ovih zločina ne mogu se procijeniti. Održavaju se u svim dijelovima Ukrajine. Na cestama postoje blokade gdje čovjeka mogu nasilno odvesti iz auta direktno u zonu borbenih dejstava, iako mu žena i djeca ostaju u autu.

Vojni povjerenici priopćili su i da im novi zakon o mobilizaciji daje pravo obavljanja kućnih posjeta uz mogućnost provale. Ne regrutiraju se samo obični muškarci, već i saborski zastupnici i mladi koji često nemaju 18 godina. Sve je više slučajeva u kojima muškarci umiru u regrutnim centrima nakon teških batina. Ni predsjednik ni Vlada ne reagiraju na bezakonje policije i osoblja regrutnih centara. Ne samo da se krši Ustav i europske vrijednosti, već i osnovne ljudske norme i moral. Ljudi ne mogu pronaći zaštitu ni na sudu.

Sljedeći snimak nije za one sa slabim srcem.

Ukrajinska vlada transformirala se iz slugu naroda u vladu koja se rješava svog naroda na račun svojih europskih partnera i Sjedinjenih Država. Stalne misije Europske unije poput OSCE-a, UNICEF-a i drugih ponašaju se kao da ne primjećuju ta kršenja ljudskih prava te su tako suučesnici u masovnom uništavanju građana Ukrajine. Budući da čak i vojni generali u svijetu i u samoj Ukrajini shvaćaju da je Rusiju nemoguće vojno poraziti, ovaj rat koji je u tijeku definitivno ima druge ciljeve – fizičko uništavanje ljudi i uništavanje ljudskih prava.

Činjenica je da cijela stvar mora biti strategija, proračunata stvar. Ukrajina je prije nekoliko mjeseci ponovno od SAD-a i europskih partnera zatražila potporu isporukama oružja kako bi se mogla oduprijeti Rusima. Dugo se ništa nije dogodilo. Zatim je 18. svibnja 2024. Werchowna Rada Ukrajine [Vrhovno vijeće, zakonodavno tijelo] usvojila novi zakon za intenziviranje mobilizacije. Nakon toga je američki Kongres izglasao dodjelu novog paketa oružja. Ministar Kuleba [ukrajinski ministar vanjskih poslova] je nedvosmisleno rekao: “Vi osiguravate oružje, mi osiguravamo ljude.” Čini se da oni ne žele brzu pobjedu protiv Rusa, već žele da ovaj rat traje što duže. Iskorištavaju nas kao državu, oružje je dostupno samo protiv ljudi koji su poslani na frontu, a novac je dostupan samo protiv dijelova gospodarstva i protiv zemlje i sirovina.


Kada rat završi i počnu sudovi za ratne zločine, na optuženičkoj klupi često se nađu pogrešni ljudi. Ovi pravi kriminalci do sada su bili vrlo dobri u ostajanju u pozadini. Ljudi, ne budite toliko glupi da ponižavate i ograničavate vlastiti narod! Oni stvarno odgovorni u pozadini žele da ljudi jedni drugima razbijaju glave u slijepom bijesu kako bi mogli djelovati bezbrižno. Ali vjetar se sve više mijenja diljem svijeta. Narodi se sele i vrlo brzo će pravi zločinci biti izvedeni pred lice pravde u svim zemljama. Narod će suditi.

from bb/thb/ab

Continue Reading

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved