Bezbrojni ljudi bez razmišljanja slave 8. mart kao “Međunarodni dan žena”, nesvjesni njegovog krvavog porijekla piše Scott Ventureyra u Crisis Magazine-u.

U subotu, 8. ožujka 2025., moja je kći djelovala frustrirano kada me upitala: “Koji je danas dan? Vi čak i ne znate. Dan je žena!” Naravno, znao sam točno koji je to “dan”, ali sam odgovorio: “Ne slavim dan koji su uspostavili komunisti ubojice.” Moj odgovor, iako nagao, imao je za cilj potaknuti raspravu – onu koja, nažalost, nikada nije otišla dalje od ovih nekoliko riječi. Ovaj me propušteni razgovor, međutim, inspirirao da napišem ovaj kratki esej o podrijetlu Međunarodnog dana žena, praznika koji se široko i nekritički prihvaća, ali unatoč tome nosi krvavo nasljeđe jedne od najdestruktivnijih ideologija u ljudskoj povijesti.

Međunarodni dan žena službeno je ustanovio 8. ožujka 1922. Vladimir Lenjin, arhitekt boljševičke revolucije i prvi vođa Sovjetskog Saveza. (Kasnije su ga službeno priznali Ujedinjeni narodi na isti dan 1977.). Lenjin, uvjereni revolucionar i gorljivi materijalistički ateist, predvodio je Oktobarsku revoluciju 1917., koja je označila početak komunističke vladavine u Rusiji. Revolucija, također poznata kao Boljševička revolucija, svrgnula je privremenu vladu i uspostavila totalitarnu marksističku državu.

Ruska revolucija započela je 8. ožujka 1917., kada su radnice u Petrogradu (ono što je danas poznato kao Sankt Peterburg) pokrenule prosvjede zbog nestašice hrane, ekonomskih poteškoća i političke represije. Ovi su nemiri brzo eskalirali u pobunu punih razmjera, što je dovelo do abdikacije cara Nikole II. i konačnog boljševičkog udara kasnije te godine. Car je kasnije pogubljen zajedno sa svojom obitelji 1918. Kako bi obilježio ulogu žena u ovom ustanku, Lenjin je institucionalizirao 8. ožujka kao dan za slavljenje doprinosa žena socijalizmu i revoluciji. Stoga, od svog početka, Međunarodni dan žena nikada nije bio posvećen odavanju počasti ženama u bilo kojem univerzalnom smislu, već radije o promicanju marksističke ideologije.

Revolucija je dovela do jednog od najkrvavijih režima u povijesti. Pod Lenjinom i njegovim nasljednikom, Josifom Staljinom, Sovjetski Savez se pretvorio u krajolik iz noćne more obilježen prisilnom kolektivizacijom (koja je prisilila poljoprivrednike da predaju svoju zemlju i farme državnoj kontroli), čistkama i masovnim pogubljenjima. Boljševička revolucija odnijela je milijune života kroz građanski rat, političke čistke, izazvanu glad i gulage. Ukupan broj smrtnih slučajeva sovjetskog režima — koji je izravno proizašao iz komunističke politike — premašuje 20 milijuna ljudi. Izvan Rusije, komunizam je, u svojim različitim primjenama, uzrokovao smrt preko 100 milijuna ljudi diljem svijeta. Ove se činjenice rijetko uče u našim državnim školama.

Ista taktika “ideološke subverzije” koja je uništila ruske temelje sada pokreće dnevni red modernih globalističkih vođa. Sovjetski prebjeg i bivši propagandist KGB-a Jurij Bezmenov upozoravao je tijekom 1970-ih i 1980-ih da se komunizam ne oslanja samo na vojno osvajanje; umjesto toga, ono slabi nacije iznutra nagrizajući njihove kulturne, moralne i kršćanske temelje. Lenjin je rano primijenio ovu strategiju, koristeći marksističku ideologiju da sruši tradicionalne strukture i osigura potpunu državnu kontrolu. Njegova je politika izravno napadala brak, religiju i rodne uloge – ne kako bi promicala jednakost, već kako bi razbila prirodne hijerarhije koje su stajale na putu kolektivizma. Promicanjem radikalnog feminizma i potkopavanjem obiteljskih struktura, boljševici su nastojali prekinuti osobnu lojalnost prema bilo čemu izvan države.

Bezmenovljeva upozorenja nastavljaju se provoditi i danas dok globalistički čelnici poput Justina Trudeaua i Marka Carneyja promiču politiku koja potkopava zapadnu civilizaciju. Trudeau, otvoreni obožavatelj kineske “osnovne diktature”, zagovarao je radikalne politike koje slabe obiteljske strukture i zamagljuju biološku stvarnost. U međuvremenu, čini se da je Carney, globalistički tehnokrat s dubokim vezama sa Svjetskim ekonomskim forumom, spreman promicati ovu agendu. Bude li preuzeo veće političko vodstvo u Kanadi – što je zastrašujuća, ali možda vrlo realna mogućnost s obzirom na oživljavanje liberala u anketama (čak i ako su nepouzdani) tijekom fijaska s Trumpovim tarifama – samo će ubrzati demontiranje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, redefiniranje rodnih uloga, smanjenje roditeljskih prava i nametanje ideološkog konformizma.

Učinci tih politika vidljivi su u modernim radikalnim feminističkim pokretima koji nastoje izbrisati biološke razlike između muškaraca i žena, obezvrijediti majčinstvo i eliminirati tradicionalne obiteljske uloge. Lenjinova marksistička politika razbila je tradicionalne vrijednosti, napala vjerske institucije i nastojala izbrisati obitelj kao temelj civilizacije. Ista destruktivna ideologija postoji i danas, sada se maskirajući pod krinkom napretka i jednakosti.
Učinci tih politika vidljivi su u modernim radikalnim feminističkim pokretima koji nastoje izbrisati biološke razlike između muškaraca i žena, obezvrijediti majčinstvo i eliminirati tradicionalne obiteljske uloge.

Ipak, svake godine bezbrojni ljudi bez razmišljanja slave 8. mart, nesvjesni njegovog krvavog porijekla. Oni ne prepoznaju da je ovaj “praznik” stvoren ne da bi se odala počast ženama, već da bi se angažirale kao vojnici za komunističku stvar koja ih je vidjela kao puko oruđe za revoluciju. Dostojanstvo i vrijednost žene ne zahtijevaju potvrdu ideologije koja je poklala vlastiti narod, potisnula neslaganje i svela pojedince na samo kotačiće u državnoj mašineriji.

Istinsko poštovanje prema ženama ne dolazi iz šupljih, politički motiviranih slavlja. Dolazi iz prepoznavanja prirodnih, komplementarnih uloga muškaraca i žena, vrednovanja neponovljivog doprinosa supruga i majki i poštivanja ženstvenosti – ne kao političkog alata, već kao božanske i prirodne stvarnosti. Ne proizlazi iz praznika formiranog u požaru boljševizma nego iz bezvremenih istina koje su davno prethodile i koje će nadživjeti svaku marksističku prijevaru. Žene treba slaviti svaki dan, jer one jedine posjeduju svetu sposobnost da donesu novi život na svijet – ljudska bića stvorena na sliku Božju, obdarena vječnom vrijednošću. Ova sveta sposobnost ostaje jedna od najvećih misterija i čuda stvaranja.

Dakle, ne, ne slavim Međunarodni dan žena. A ne biste trebali ni vi.

Autor: Scott Ventureyra

U PODCAST MREŽNICA-i Petar Popović profesor je međunarodnih odnosa, svjetske političke povijesti i geopolitike govori o ratu i miru u Ukrajini.

Ako je doista istina da su Amerikanci i Britanci u sukobu interesa, tj. Zelenski ima zaleđe od Britanije (jer je navodno potpisao ugovor o mineralima u tzv. stogodišnjem ugovoru o prijateljstvu) nije mogao potpisat isto i s Amerikancima.

Jesu li Amerikanci s Europom u utrci za minerale?

Je li preuzimanje uloge batine od strane Engleske, u biti sukladan s Trumpovom politikom?

Vatikan je objavio poruku za Ramazan muslimanima, naglašavajući da njegovo podudaranje s kršćanskom korizmom predstavlja “jedinstvenu priliku za zajednički hod, rame uz rame.”

“Ramazan nama katolicima djeluje kao škola unutarnje preobrazbe,” stoji u poruci Vatikana. “Održavajući se od hrane i pića, muslimani uče kontrolirati svoje želje i usmjeravati se na ono što je bitno.” – prenosi QuoVadisEcclesia.

Osvrćući se na katoličko liturgijsko vrijeme korizme, Vatikan je pozitivno usporedio Ramazan s korizmom:

“Ove duhovne prakse, premda različito izražene, podsjećaju nas da vjera nije samo vanjsko izražavanje, već put unutarnjeg obraćenja.”

Poruka je objavljena iz Vatikanskog dikasterija za međureligijski dijalog muslimanima za vrijeme Ramazana, koji je započeo 1. ožujka. S obzirom na to da je korizma počela nekoliko dana kasnije, Vatikan i određeni kardinali iskoristili su priliku za povećanje usporedbi u očito ekumenskim pokušajima usklađivanja katoličanstva i islama.

“Ova blizina u duhovnom kalendaru nudi nam jedinstvenu priliku za zajednički hod, kršćani i muslimani, u procesu pročišćenja, molitve i ljubavi,” napisao je novi prefekt dikasterija, kardinal George Jacob Koovakad, te dodao:

“Nama katolicima radost je podijeliti ovo vrijeme s vama, jer nas podsjeća da smo svi hodočasnici na ovoj zemlji, tražeći kako živjeti bolje živote. Ove godine želimo zajedno s vama razmisliti ne samo o tome što možemo učiniti da živimo bolje, već prije svega o tome što želimo postati zajedno, kao kršćani i muslimani, u svijetu koji traži nadu.”

Koovakad je postavio pitanje o katoličko-islamskim odnosima: “Želimo li biti samo suradnici za bolji svijet ili istinska braća i sestre, svjedočeći zajedničko prijateljstvo Boga sa svim čovječanstvom?”

Govoreći o “našem zajedničkom pozivu,” kardinal je istaknuo da muslimansko-kršćanski odnosi mogu odgovoriti na svjetsku želju za “bratstvom i iskrenim dijalogom.”

“Zajedno, muslimani i kršćani mogu svjedočiti ovu nadu, uvjereni da je prijateljstvo moguće unatoč teretu povijesti i ideologijama koje promiču isključivanje,” napisao je. Muslimani i kršćani žele postati “braća i sestre u čovječanstvu koji duboko cijene jedni druge,” dodao je kardinal, nastavljajući:

“Naše povjerenje u Boga je blago koje nas ujedinjuje, daleko iznad naših razlika. Podsjeća nas da smo svi duhovna, utjelovljena, voljena stvorenja, pozvana živjeti u dostojanstvu i međusobnom poštovanju. Štoviše, želimo postati čuvari ovog svetog dostojanstva odbacujući sve oblike nasilja, diskriminacije i isključivanja.”

Ove godine, dok se naše dvije duhovne tradicije približavaju u proslavi Ramazana i korizme, imamo jedinstvenu priliku pokazati svijetu da vjera preobražava ljude i društva te da je snaga za jedinstvo i pomirenje.

Kao što je postalo uobičajeno u takvim porukama, citirana je međureligijska enciklika pape Franje iz 2020. Fratelli Tutti, dok je Koovakad pozvao na “dijalog” za izgradnju “zajedničke budućnosti utemeljene na bratstvu.”

“Ne želimo samo koegzistirati; želimo živjeti zajedno u iskrenom i uzajamnom poštovanju,” rekao je o islamsko-kršćanskom dijalogu koji je zamislio. “Vrijednosti koje dijelimo, poput pravde, suosjećanja i poštovanja prema stvorenju, trebale bi nadahnjivati naše postupke i odnose te služiti kao naš kompas u gradnji mostova, a ne zidova, obrani pravde umjesto ugnjetavanja, zaštiti okoliša umjesto njegovog uništavanja. Naša vjera i njene vrijednosti trebale bi nam pomoći da budemo glasovi koji se izjašnjavaju protiv nepravde i ravnodušnosti te proklamiraju ljepotu ljudske raznolikosti.”

Ramazan i blagdan koji ga zaključuje trebali bi biti “prilika za bratske susrete između muslimana i kršćana, gdje možemo zajedno slaviti Božju dobrotu,” pozvao je Koovakad. “Neka vaše postenje i druge pobožne prakse tijekom Ramazana te proslava ‘Id al-Fitra koja ga zaključuje donesu obilne plodove mira, nade, bratstva i radosti.”

Ovakva poruka nije novost za Dikasterij za međureligijski dijalog Vatikana, jer je ured u prošlosti izdavao slične note.

Posebno s osobnim naporima pape Franje, Vatikan posljednjih godina sve više nastoji razviti prijateljske odnose sa sljedbenicima islama. Dok Franjo traži jedinstvo s muslimanima u stilu Fratelli Tutti, brojni istaknuti prelati upozoravaju da islam odbacuje temeljne aspekte o Bogu i da je nespojiv s katoličanstvom.

Kako stoji u islamskom svetom tekstu, Kuran izričito odbacuje mnoge temeljne elemente katoličanstva. Prvo, Kuran odbacuje pojam Boga kao Trojstva; drugo, odbacuje da Bog ima sina, tvrdeći da mu to nije dostojno. Treće, Isus se promatra samo kao Božji poslanik, pa stoga tvrdi da Marija ne može biti Majka Božja.

U intervjuu iz kolovoza 2016., kardinal Raymond Burke izjavio je: “Ne vjerujem da svi štujemo istog Boga, jer je Bog islama vladar.”

Ovo je ponovio biskup Athanasius Schneider, koji je u svojoj knjizi Christus Vincit izjavio: “Islam sam po sebi nije vjera.”

Doista, dok se Ramazan u sekularnim medijima prikazuje kao razdoblje pobožnog posta, islamski učenjaci naglašavaju da to nije posve tako. Robert Spencer objasnio je u članku iz 2016. godine da, iako se muslimani tijekom Ramazana potiču “da postanu velikodušniji i ljubazniji prema svojim muslimanskim bližnjima,” tijekom istog razdoblja dolazi do povećanja anti-muslimanskog nasilja.

“Ako je imperativ Ramazana postati pobožniji, musliman koji se marljivo posveti ramazanskoj praksi istovremeno postaje milosrdniji prema svojim muslimanskim bližnjima i stroži prema nevjernicima,” napisao je Spencer.

Dok Vatikan nastavlja blagi pristup prema muslimanima, kardinal Robert Sarah, prefekt emeritus Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, upozorio je na takav stav.

Pisajući na internetu nakon napada u listopadu 2020. u katoličkoj crkvi u Nici od strane muslimana koji je ostavio troje mrtvih, afrički kardinal pozvao je “Zapad” da shvati opasnost od islamizma:

“Islamizam je monstruozni fanatizam koji se mora boriti snagom i odlučnošću. Neće zaustaviti svoj rat. Nažalost, mi Afrikanci to predobro znamo. Barbari su uvijek neprijatelji mira. Zapad, danas Francuska, mora to shvatiti.”

Izvor