Nedavno je skupina američkih znanstvenika, na čelu s prof. dr.sc. Elisabeth Hirschman, znanstvenim metodama riješila stoljećima neriješenu zagonetku jedinih bjeloputih američkih Indijanaca – piše Miro Perković za Hrvatski ratnik, a mi prenosimo.

Naime, DNA analizom se ustanovilo i potvrdilo da je to današnje američko indijansko pleme uistinu i hrvatske krvi. Činjenica je da su malo prije polovice 16. stoljeća dva dubrovačka broda doživjela brodolom na obalama Sjeverne Karoline u SAD-u…

Iz Švicarske nam dolazi jedna zanimljiva priča i TV-film o Hrvatima-Indijancima autora Šimuna Šite Ćorića koju donosimo ispod komentara urednika.

Mene ovo malo podsjetilo na srpski mit kako su Dubrovčani Srbi pa je time i sva dubrovačka književnost srpska (jer Srbi nemaju svoju srednjovjekovne književnosti pa svojataju našu), pa em što su Janjevci i Letničani zadržali svoje hrvatstvo kroz 500 godina boravka na Kosovu (i dalje znaju tko su i što su), em što ti Dubrovački moreplovci nisu pleme nazvali Srbotan a ne Croatan (očito su i oni znali tko su i što su)…

Croatan Indijanci – Strijele koje lete do sunca!

(Fenix-Magazin.De) Malo prije ljetnih godišnjih odmora Hrvatsko kazalište u Švicarskoj (HKŠ) stavilo je s pedesetak sudionika na scenu s gornjim naslovom.

Autor teksta je fra Šimun Šito Ćorić, a ilustracije je učinio glasoviti hrvatski umjetnik Ivan Vitez. Fra Šito se istraživački bavio indijanskim plemenom Kroatana još od samog početka 80-tih godina prošlog stoljeća.

Uz objavljene tekstove na više strana i u više navrata, vodeći hrvatski nakladnik ALFA objavio mu je s istim ilustratorom dvije slikovnice o tome: Strijele koje lete do sunca i Na krilima morskih valova (Zagreb, 2016).

Nedavno je skupina američkih znanstvenika na čelu s prof. dr.sc. Elisabethom Hirschman znanstvenim metodama riješila ovu stoljećima neriješenu zagonetku tih jedinih bjeloputih američkih Indijanaca. Naime, DNA analizom se ustanovilo i potvrdilo, da je to današnje američko indijansko pleme uistinu i hrvatske krvi.

Činjenica je, da su malo prije polovice 16. stoljeća dva dubrovačka broda, glasovite karake, svaka sa stotinama mornara, doživjela brodolom na obalama Sjeverne Karoline u SAD-u.

Kako se nikako nisu mogli vratiti u domovinu, moreplovci su ostali živjeti s dobroćudnim domorodcima koji su ih prihvatili kao vještije i naprednije, pa se do danas nazivaju Croatan Indijancima. Između ostalih posebnosti, jedini su američki Indijanci koji od starina uzgajaju vinovu lozu, a u svo0m jeziku imaju i niz riječi koji su očito hrvatskog podrijetla.

Redatelj ovoga poetsko-glazbenog igrokaza kao i tv-filma je Boris Katich, a kameru i montažu potpisuje ustaljeni tandem Matijas i Zvonko Knežević. Fra Šito je za ovo svoje istraživanje dobio i godišnju nagradu Večernjeg lista, ‘Večenjakovu domovnicu’.

Fra Šimun Šito Ćorić,
HKM SOLOTHURN PRESS, 2024.

TV-film je sada dostupan i na mrežnoj stranici YOUTUBE

Udruga Hrvatski Ratnik

Ovo je na prvu provokativno pitanje jer zbilja kakve bi veze imala neka jugoslovenka iz Hrvatske s pokušajem ubojstva bivšeg američkog predsjednika – prenosimo pisanje Mira Perkovića u Hrvatskom ratniku?

Oni koji su gledali film Građanski rat možda će shvatiti zašto sam postavio takvo pitanje. Neću ulaziti u detalje atentata na Trumpa, niti opisivati namjerni ili nenamjerni nemar Tajne službe i policije, i namjerno ili nenamjerno šlampavo izveden napad sa 120 metara i 11 ispaljenih hitaca…

Neću razglabati o samom atentatu, jer to je glavna vijest u svim medijima i o tome možete slušati i čitati praktički bilo gdje. Video kako je to izgledalo možete pogledati u članku desno.

Ja ću se dotaknuti samo motiva uklanjanja Trumpa iz utrke za sljedećeg američkog predsjednika.

Svi znamo da je Biden izgubljen u vremenu i prostoru i ne zna tko mu glavu nosa, i znamo da nema šanse pobijediti Trumpa, a to znači da beštije očito imaju problem.

Pa tko su beštije kojima je cilj na bilo koji način maknuti Trumpa, bilo pravnim sredstvima ili ubojstvom, da slučajno ne bi opet bio američki predsjednik? Trump je isto globalistički i cionistički igrač, pa zašto bi ga oni htjeli maknuti?

I kakve veze Rada Borić ima s tim?

Kao što svi znamo, Rada za sebe kaže da je antifašistkinja, skraćeno ‘Antifa’, a i atentator na Trumpa, 20-godišnji Thomas Matthew Crooks, je član ‘Antife’,. Znači da su iz istog ‘kočaka’ i istih svjetonazora.

Trump je egocentrik zaljubljen u svoj lik i djelo, čovjek koji uživa biti u centru pažnje, klasični primjer populista. Trump nikad neće udariti na glavne beštije, recimo, FED jer je svjestan da bi prošao k’o i Kenedi (beštije bi našle nekog profesionalca a ne 20-godišnjeg ‘Antifa’ idiota).

Trump je, u stvari, problem drugom ešalonu beštija jer je nepredvidiv. Boje se da bi zaustavio migracije (njihove potencijalne glasače), da bi prestao financirati abortativne klinike, da bi počeo lov na pedofile… da ne spominjemo financiranje ratova, SZO, sporazum o klimi (CO₂) i sl.

Thomas Matthew Crooks je uvjereni globalist i ostrašćeni ljevičar koji je vjerojatno sam sebi dao zadatak da zaštiti Ameriku od skretanja u desno, i atentat je, glave napunjene neokomunističkim idejama od strane svojih sponzora (moguće i od strane čelnih ljudi Black Rocka u čijem je uredu fotografiran), vjerojatno napravio iz uvjerenja da čini nešto dobro za SAD. Na koncu je ispao samo nesposobni žrtveni jarac koji se možda tako i deklarira po novonormalnom.  

Paralelno s time i Rada Borić misli da radi nešto dobro za jugoslavensku ljevicu kad izjavljuje kako je boli srce kad vidi kako mladi u Hrvatskoj u velikom broju idu u crkvu! Da ima priliku, a više puta su to njeni drugovi izjavili, Rada bi vjerojatno šmajserom dovršila ‘aljkavo odrađen posao’ pobjednika u II. sv. ratu.

Da je kojim slučajem Rada u Americi, možda bi ona bila ta koja bi pucala u Trumpa. Tu je ta poveznica, i ona i Thomas dolaze iz istog legla, isto misle, isto žele i u Boga ne vjeruju.

A sad malo o filmu ‘Građanski rat’ i kakve on veze ima s Trumpom i Radom?

Ja bih rekao da se radnja navedenog filma vrti upravo oko Trumpa jer spominju treći predsjednički mandat za koji samo Trump ima priliku.

A di je Rada tu?

E pa ona je jedna od partizanki iz ‘Zapadnog saveza’ koji su se organizirali kako bi svrgnuli i ubili Predsjednika. I to ‘šmajserom’!

Film je tipično okretanje pile naopačke kao i većina holivudskih ostvarenja nastalih nakon ‘Zlatnog doba Hollywooda’ u kojima, ako ste primjetili, skoro svaki negativac ima križ oko vrata dok su pozitivci uglavnom ateisti.

Zapadni savez čine upravo takvi ‘dobri’ momci i cure (ala Rada Borić) koji se u stilu ‘Dobre borbe’ (serija koja se prikazuje na HTV-u) bore za prava potlačenih crnaca, migranata, homoseksualaca, transrodnih i drugih manjina (dobri Demokrati) protiv konzervativaca koji podržavaju Predsjednika i muče i ubijaju sve koji nisu ‘pravi’ Amerikanci njihovog svjetonazora (zli Republikanci).

I što je tu sporno? Najprije, nezamislivo je da bi taj njihov savez mogao mobilizirati vojsku ljudi spremnih umrijeti za njihove ideale. Zamisliti vojsku ratnika koji bi slijedili transrodnog vođu u suknji i štiklama jednostavno nije moguće.

Način na koji se Zapadni savez odnosi prema ratnim zarobljenicima je da nema ratnih zarobljenika, to su zli momci (konzervativni republikanci) koje jednostavno moraju ubiti. Na koncu, kad su zauzeli Bijelu kuću, hladnokrvno ubijaju goloruku crnu glasnogovornicu Bijele kuće (baš poput Radinih antifašista partizana), a potom bez milosti i Predsjednika (Trump) koji moli za milost ali prima metak u glavu.

Tako Demokrati zamišljaju obračun s Republikancima, a Rada partizanka, Nenad Stazić i njima slični s Hrvatima desnog svjetonazora, s ljudima kojima je Bog na prvom mjestu. A nisu niti svjesni da upravo to što nam je Bog na prvom mjestu čini da oni bez straha od odmazde mogu govoriti i raditi to što rade i govore.

Američki veterani su uglavnom ljudi koji su bili spremni umrijeti za ideale slobode, jednakosti, američkog načina života…, a jesu li spremni umrijeti za ovo što sada nude Demokrati s Bidenom na čelu te velike nacije? Koliko znam, a znam, velika većina u vojsci SAD-a su republikanskih svjetonazora.

I mi smo u Domovinskom ratu bili spremni umrijeti za našu Domovinu, nosili smo krunicu oko vrata i u Boga se uzdali, i to nas je odvelo u pobjedu. Sjetite se jednog Crvenkape koji je poginuo u minskom polju kako bi civili mogli doći na slobodni teritorij. Ili jednog Čađe koji se opasan eksplozivom bacio na tenk i zaustavio ga kako bi spasio suborce i civile. Sjetite se Ante Bakovića koji je svoj život dao za prijatelja. Sjetite se Andrije Marića i mnoštva drugih heroja koji su život položili na oltar Domovine. To mogu samo ljudi koji imaju vjeru u Boga i Život Vječni. 

Bi li Rada Borić, koja vjeruje samo u materijalno, bila spremna umrijeti za taj njihov famozni Novi svjetski komunistički poredak u kojem bi svi bili jednaki i ravnopravni samo bi oni bili jednakiji i ravnopravniji? A mi ostali bi bili sretni a ne bi posjedovali ništa, jer će oni posjedovati sve – to je njihova vjera.

Bi, valjda k’o i njeni uzori čije su se sve ofenzive svodile na bježaniju: “Juriš nazad, drugovi!”

A i razlog zašto naša djeca u školama ne uče o junacima Domovinskog rata je taj što bi totalno zasjenili antifašističku partizansku borbu i njihove ‘heroje’. Kako će njihovi potomci, koji i dalje vladaju Hrvatskom, to dopustiti? Kako priznati da smo se u Domovinskom ratu borili protiv njihove zvijezde petokrake?

Udruga Hrvatski Ratnik

Orbánova trgovina Otkad je Mađarska 1. srpnja preuzela predsjedanje EU-om, zrakoplov Viktora Orbána gotovo ne gasi motore.

Najprije iznenadni posjet Ukrajini uz rukovanje s predsjednikom Zelenskim, tek da se ne kaže da on ne može razgovarati sa svima. Zatim let u Moskvu i razgovori s (političkim) prijateljem, ruskim predsjednikom Putinom, s odašiljanjem poruke da je mađarski premijer i trenutačno predsjedatelj Europskog vijeća zapravo u mirovnoj misiji.

Doduše individualnoj, jer u službenim strukturama EU-a nitko o njoj ništa ne zna. Nakon toga let u Peking i srdačan susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, koji mu je u posljednje vrijeme i veliki gospodarski partner (16 milijardi eura izravnih kineskih investicija u Mađarsku), nasuprot službenoj europskoj politici smanjenja ovisnosti o Kini. I Xija je, dakako, odmah uključio u svoju mirovnu inicijativu.

Orbán se ruga EU-u

Sad je pak već u službenoj ulozi mađarskog premijera u Washingtonu, na NATO-ovu samitu na kojem je domaćin i neslužbeni lider jedinoga ozbiljnog zapadnog obrambeno-sigurnosnog saveza američki predsjednik Joe Biden, čiji vidljivo oslabljeni mentalni kapaciteti i odlučnost da nastavi voditi zapadni svijet i sljedeće četiri godine sve više izazivaju sažaljenje, nevjericu i zabrinutost. Usput, Orbán već računa s time da će Donald Trump ponovno biti u Bijeloj kući od siječnja sljedeće godine. U međuvremenu je u Europskom parlamentu okupio desnu grupaciju Domoljubi za Europu koja je, nakon što joj se pridružilo Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, postala treća po snazi grupacija u EP-u, s perspektivom daljnjeg rasta… Za sve to vrijeme službene strukture EU-a, koje su u fazi nezamjeranja i dogovora o novoj administraciji, nisu bile u stanju smisliti neki službeni odgovor na vanjskopolitičko soliranje Viktora Orbána.

A što zapravo radi ‘leteći Orbán‘ na početku predsjedanja EU-om? I zašto to čini? Na površinskoj razini zabavlja se kao samozvani mirovni posrednik, rugajući se EU-u. Svojim aktivnostima poručuje da je (sad) on taj kojeg treba zvati ako želite razgovarati s EU-om. Što, dakako, nije točno, ali samo potvrđuje da u EU-u nemate koga zvati kad uistinu želite voditi ozbiljne geopolitičke razgovore. Na dubljoj razini Orbán svojim manevrima svakako želi oslabiti postojeću EU-ovu glavnostrujašku nomenklaturu i postati osnivač nove europske desnice, ako već vođa na dulji rok ne može biti, jer Mađarska, jednostavno, nije država tog reda. Izolacijom svega što je desnije od zamišljenog centra trenutačni europski politički mainstream u tome mu je (bio) od velike pomoći. A što će dalje činiti s političkom moći koju osvaja?

Kao što Mađarska veličinom, snagom, a i utjecajem, nije ni Francuska ni Njemačka, tako ni Viktor Orbán, čak i kad bi to želio, ne može postati (iluzionistički) strateg neke nove Europe poput Emmanuela Macrona, čija se vizija upravo raspada u izravnom prijenosu, a ni ‘veliki tata‘ EU-a kao što je ‘velika mama‘ bila Angela Merkel. Njegovi dometi završavaju na velikoj, odnosno utjecajem što većoj, Mađarskoj, kako u okolnim zemljama (bivše Austro-Ugarske Monarhije) tako i u strukturi EU-a. Sva njegova savezništva taktičke su prirode: od Milanovića i Vučića do Erdoğana, od Putina i Xija do Trumpa. I sva su podređena uvećanju mađarskog utjecaja, koji gradi na propustima i u nišama koje su otvorenima ostavili neuspješni veliki upravitelji Europe.

Pragmatični trgovac

Orbán dovodi kineske investicije u Mađarsku (industrija električnih automobila) na valu EU-ovih zelenih politika, koje kao političar prezire. Njegova plinska ljubav s Putinom izrasla je na europskoj energetskoj politici Angele Merkel. Za razliku od narcisoidnog stratega Macrona više sliči prizemnom i pragmatičnom trgovcu konjima koji izvlači kratkoročne profite za veću Mađarsku gdje god vidi priliku i bez obzira na posljedice.

U tom kontekstu valja gledati i njegovu ofenzivu u okupljanju krajnje desnih stranaka u EP-u kojima je, osim suverenističkog izričaja, zajednička i više ili manje izražena proruska orijentacija. Dodamo li tomu ljevicu i krajnju ljevicu, koje na kraju uvijek gaje proruske sentimente, postoji mogućnost da Putin u novome EP-u dobije dva trojanska konja – jednog zdesna, drugog slijeva. U vrijeme kad bi svaki ozbiljni europski političar geopolitičke interese trebao staviti iznad svjetonazora, to je ozbiljan izazov za EU. No uzroke treba tražiti u ozbiljnim bolestima francuske i njemačke politike. A ne u trgovcu konjima koji uvijek uzme ono što mu prilike pruže.

Višnja Starešina/Lider