Prema nedavnoj studiji OECD-a, Njemačka će 2025. ponovno biti pri dnu zapadnih industrijskih zemalja s prognoziranim gospodarskim rastom od 0,7%. Glavni instituti za ekonomska istraživanja također imaju malo povjerenja u njemačko gospodarstvo 2025. Njemački institut za ekonomska istraživanja (DIW), primjerice, očekuje mini-rast od 0,2%, a kielski Institut za svjetsku ekonomiju (IfW Kiel) čak očekuje stagnaciju.
S obzirom na ove tmurne izglede, ne čudi da stranke u aktualnoj kampanji za savezne izbore u svojim predizbornim programima stavljaju fokus na ekonomski oporavak Njemačke.
Slobodni pisac i dobitnik književne nagrade Wolfgang Bittner piše: “Njemačka se uništava. – Ali o uzrocima se šuti! Nevjerojatno je što se događa pred našim očima. 22 400 bankrota poduzeća u 2024., masovna otpuštanja, skraćeno radno vrijeme, migracija tvrtki u druge zemlje. Sada su stranke objavile svoje predizborne programe, a glavni cilj im je oživljavanje gospodarstva. No, šuti se o pravim uzrocima gospodarskog pada; Isto vrijedi i za sindikalce i poduzetnike!“ Prema Bittneru, Njemačka je u procesu sustavne deindustrijalizacije, koja se dodatno intenzivira dizanjem u zrak Baltičkog plinovoda Nord Stream, jer to znači da je Njemačka odsječena od pouzdanog i jeftinog opskrba energijom.
Financijski stručnjak Ernst Wolff pojašnjava Bittnerove izjave na sljedeći način: “Sve što trenutno doživljavamo je ogroman napad SAD-a na EU i na najjaču državu u EU, a to je Njemačka. Dakle, činjenica da se njemačka autoindustrija uništava, da se njemačka industrija kontrolirano tjera uza zid, da su njemačke banke izložene pritisku, sve to vuče korijene iz SAD-a. Ali SAD ne kontrolira Bijela kuća, već digitalno-financijski kompleks [IT tvrtke + upravitelji imovinom kao što su BlackRock i Vanguard], Wall Street i Silicijska dolina.”
Podmukla stvar kod ovog napada je to što se ne čini da je izveden samo izvana. Prema riječima njemačkog ekonomista prof.dr. Christian Kreiß, ministar gospodarstva Robert Habeck, ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock i kancelar Olaf Scholz igrali su značajnu ulogu u njemačkom gospodarskom padu. Prema Kreißu, stalno raspirivanje sukoba s Rusijom, sankcije koje su zbog toga nametnute, kao i kaotična ekonomska politika semaforske vlade, u ogromnoj mjeri štete njemačkoj industriji te malim i srednjim poduzećima. Rekao je:
“Ponekad mi se čini da se naša dva zelena ministra Habeck i Baerbock ponašaju kao plaćeni ubojice protiv njemačke industrije.” Kao Kla.TV u emisijama “Povjerljivo: Plan za uništenje njemačkog gospodarstva” [kla.com] i “Habeckove toplinske pumpe i obiteljski filc” [kla] rade u interesu BlackRocka, Vanguarda i super bogatih. Isto tako, sve se radi u skladu sa strateškim dokumentom RAND Corporation, tvrtke na prvoj crti CIA-e koju, prema tvrdnjama visokopozicioniranog talijanskog masona Gioelea Magaldija, u velikoj mjeri kontroliraju visoki masoni. Cilj ovog plana je ciljano ekonomsko slabljenje i uništenje Njemačke kako bi se stabiliziralo bolesno gospodarsko i financijsko stanje SAD-a. Ali je li moguće da političari koji su, kada su stupili na dužnost, pod zakletvom izjavili da će svoju snagu posvetiti dobrobiti njemačkog naroda, da mu povećaju dobrobiti i odvrate štetu od njega, djeluju na ovaj način? Da bismo to razumjeli i objasnili, pomaže pobliže pogledati pozadinu vrha političara aktualne semafor vlade.
Na dnu teksta je i video, kojeg možete pogledati…
I) Semaforska vlada i njezina zapetljanost
Olaf Scholz U emisiji “Dosje Olaf Scholz” otkrivena je njegova blizina i mreža s visokim financijama. Znakovito je da je, primjerice, nakon pada semafor vlade Scholz imenovao Jörga Kukiesa za novog ministra financija. Kukies je bivši bankar velike banke Goldman Sachs, čiji je glavni dioničar najveći i najmoćniji svjetski upravitelj imovine BlackRock. S obzirom na to da BlackRock upravlja imovinom superbogatih i zastupa njihove interese, tvrtka sada može izravno utjecati na oblikovanje njemačke financijske politike. Osim toga, Scholz je također mason visokog ranga i član super loža Parsifal i Atlantis-Aletheia. Cilj visokih slobodnih zidara je uspostava Jedne -svjetske vladae i time uništenje nacionalnih država.
Annalena Baerbock i Robert Habeck Gospođa Baerbock članica je German Marshall Funda ili skraćeno GMF-a, utjecajnog američkog think tanka sa sjedištem u Washingtonu, D.C. Prema F. Williamu Engdahlu, njemačko-američkom poslovnom novinaru, GMF je 1971. godine pokrenuo Guido Goldman, štićenik globalnih stratega i masona visokog ranga Henryja Kissingera i Zbigniewa Brzezinskog. Oni su pak blisko povezani s Davidom Rockefellerom i drugim bankarima s Wall Streeta. Prema njemačkom teologu, autoru i stručnjaku za slobodno zidarstvo najvišeg stupnja, Johannesu Rothkranzu, GMF je također izdanak “THREE EYES”, jedne od najmoćnijih svjetskih masonskih izvornih loža. Cilj osnivanja bio je demontirati Njemačku i posebice suverene države EU-a kako bi ih se bolje prilagodile globalizacijskoj agendi Wall Streeta. Zanimljivo je da je gospođa Baerbock također članica foruma “Young Global Leaders” Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) od 2020. godine. WEF je također organizacija masona visokog ranga koja trenutno pokušava nametnuti novi svjetski poredak u interesu financijskih oligarha pod krinkom održivosti s Agendom 2030 i “Velikim resetiranjem”. Veze Roberta Habecka s organizacijama za energetsku tranziciju i zakladama i milijarderima koji stoje iza njih, koji u konačnici imaju koristi od njegove politike, su upečatljive. Osim toga, on je, kao i njegov stranački kolega i ministar poljoprivrede Cem Özdemir, uvršten na web stranicu WEF-a i tako također predstavlja agendu koju slijedi WEF. Baerbock i Habeck su obojica navedeni kao “novi atlantisti” u Atlantskom vijeću. Ovaj teški think tank stvoren je kako bi osigurao da Europa slijedi globalnu politiku SAD-a. No, prema Johannesu Rothkranzu, Atlantsko vijeće je i instrument globalnih masona visokog ranga, s ciljem uspostave jedne svjetske vlade!
Christian Lindner Christian Lindner član je Atlantic Briücke. Riječ je o najvažnijoj njemačko-transatlantskoj mreži i organizaciji za lobiranje američke politike u Njemačkoj s oko 500 članova. Svoje korijene vuče iz visokih financija i Vijeća za vanjske odnose (CFR), najutjecajnijeg think tanka prošlog stoljeća. Ovo je također kreacija masona visokog ranga, koju je inicirao Rothschild, a financirao Rockefeller.
Veze semaforske vlade s Bilderbergerima Bilderberške konferencije utemeljio je član CFR-a i mason visokog ranga Charles D. Jackson. Aktivnosti Bilderberške skupine također imaju za cilj stvaranje jedne svjetske vlade. Njemačka politologinja i sociologinja Claudia von Werlhof o Bilderberškim konferencijama napisala je sljedeće: “Ovdje ste u predvorju moći, prave moći. Ovdje su pozvani svi koji su bili na meti ove moći. I kako će on ili ona biti pozvani? Kao budući predstavnik ove moći!” Koliko je to točno pokazuju sljedeći vrhovi političara semaforske vlade, čiji je politički uspon uslijedio nakon godine sudjelovanja na konferenciji: Olaf Scholz: Sudjelovanje na konferenciji 2010.; 2011. Prvi gradonačelnik Hamburga Christian Lindner: Sudjelovanje na konferenciji 2013. – predsjednik FDP-a od prosinca 2013 Marco Buschmann (FDP): – Ministar pravosuđa: Sudjelovanje na konferenciji 2024! Wolfgang Schmidt (SPD): Savezni ministar za posebne zadaće i šef Ureda saveznog kancelara – Sudjelovanje na konferenciji 2023! Ono što je Claudia von Werlhof rekla o sudjelovanju na Bilderberškim konferencijama karakteristično je za organizacije i lože masonerije visokog stupnja. Sudionici se pomno biraju, a članovima postaju samo oni koji su podložni ciljevima i statutu udruge ili ih sami zalažu. Članstvo gore spomenutih njemačkih vrhovnih političara u tim slobodnozidarskim mrežama znači da su im njihovi ciljevi prioritet, a vjerojatno i postupaju prema uputama. Stoga ne čudi da njihova politika nanosi štetu ili upropaštava Njemačku ako sljedeći globalni strateški potez masona na visokoj razini bude proglašen, primjerice, ekonomskim uništenjem Njemačke i EU. S obzirom na ovu zastrašujuću infiltraciju semaforske vlade, prirodno se postavlja pitanje u vezi s nadolazećim saveznim izborima: hoće li izbor Friedricha Merza za sljedećeg saveznog kancelara donijeti očekivani gospodarski preokret za to bolje? Financijski stručnjak Dirk Müller još je 2018. zgodno formulirao problem vezan uz Merz. Rekao je: “Friedrich Merz je bez sumnje iznimno kompetentan. Ali za koga on vodi politiku? “Za široku društvenu masu ili za one za koje već lobira na najvišim pozicijama?” Kako bismo odgovorili na ovo izazovno pitanje, sada ćemo ispitati pozadinu i veze Friedricha Merza.
II) Dosje Friedricha Merza
Rad Friedricha Merza kao poslovnog odvjetnika i skandal Cum-Ex
Godine 2005. Friedrich Merz postao je partner u odvjetničkom uredu Mayer Brown. Ono što je posebno vrijedno istaknuti je da je Mayer Brown pomogao tvrtkama da legalno prebrode skandal Cum-Ex. Skandal Cum-Ex bio je sustavna prijevara zbog koje je njemačka država izgubila najmanje 35 milijardi eura poreznih prihoda koji su se izravno slijevali u džepove korporacija. Merz je također bio član nadzornog odbora i predsjednik upravnog odbora privatne banke HSBC Trinkaus koja je bila upletena u skandal. U ovoj kontrolnoj funkciji mogao bi popuhati onima koji su upleteni u prijevare i prijevare u cjelini. Ali nije. Međutim, njegova šutnja i nedjelovanje u rasvjetljavanju skandala Cum-Ex postaju razumljivi kada se uzme u obzir sljedeći kontekst: U središtu ovog skandala je hamburška privatna banka M.M. Warburg. Warburgovi su jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih obitelji na svijetu, s bliskim vezama s Rothschildima i Rockefellerima. Eric Warburg, na primjer, također je bio suosnivač Atlantskog mosta i Američkog vijeća za Njemačku – oba think tanka visokorangiranih slobodnih zidara. A tko sjedi u upravnom odboru Zaklade Atlantic Bridge dok je Friedrich Merz istovremeno bio predsjednik Atlantic Bridgea? To je Max M. Warburg Jr., glavni dioničar privatne banke M.M.Warburg & Co.! Njih su dvojica bili u istom čamcu, da tako kažem, što objašnjava zašto Merz nije razotkrio Warburga.
Veze Friedricha Merza s međunarodnim korporacijama i DAX kompanijama Kao zastupnik u Bundestagu, Friedrich Merz je imao i do 18 honorarnih poslova u isto vrijeme. Uz odvjetnički rad, radio je za međunarodne korporacije i DAX tvrtke. Bio je član nadzornih odbora, savjetodavnih odbora i izvršnih odbora Commerzbank AG IVG Immobilien AG BASF Antwerpen Deutsche Börse AG Flughafen Köln/Bonn GmbH a 2018. zaradio od takvih sporednih djelatnosti, godišnje zaradi oko milijun eura, pa je naravno vrlo dobro povezan sa svim tim korporacijama.
Friedrich Merz i BlackRock Merz je bio predsjednik nadzornog odbora BlackRocka Njemačka i njegov najplaćeniji lobist od početka 2016. do prosinca 2020. BlackRock je najveći i najmoćniji svjetski upravitelj imovinom, s imovinom pod upravljanjem od 11,5 trilijuna dolara. Zajedno s asset managerom Vanguardom, svojim dionicama ima ogroman utjecaj na gotovo sve multinacionalne kompanije. To uključuje sve DAX tvrtke i također međunarodne tvrtke za proizvodnju oružja koje imaju izravnu korist od isporuka oružja Ukrajini. Tu spadaju: Boeing, Lockheed Martin, Airbus i Rheinmetall. S obzirom na blisku vezu između BlackRocka i Merza, sljedeća povezanost otkriva: Osnivač i predsjednik BlackRocka, Larry Fink, kao i osnivač Vanguard grupe, John Bogle, slobodni su zidari visokog ranga. To znači da su najmoćniji svjetski upravitelji imovinom također kreacije masona visokog ranga i pripadaju njihovoj mreži. Larry Fink je čak član šest moćnih izvornih loža (iznad nacionalnih loža) i također je “Agenda Contributor” [podupiratelj agende WEF-a]World Economic Forums WEF. Vanguard i BlackRock posebno upravljaju imovinom superbogatih, koji su također često uključeni u masonstvo na visokoj razini. Larry Fink svoj uspon čak duguje izravno Rothschildima, koji su vjerojatno među vrhovima masonerije na visokom svjetskom nivou. To znači da je Friedrich Merz glavni njemački lobist i paravan za ovu zgradu slobodnih zidara visoke razine u Njemačkoj. No, povratkom u njemačku politiku i kandidaturom za čelnika CDU-a prestao je raditi u BlackRocku.
Daljnja članstva i angažmani Merza Friedrich Merz je, kao što je već spomenuto, baš kao i Christian Lindner, član Atlantskog mosta. Prije povratka u politiku čak je bio predsjednik ove američke lobističke organizacije visokog masonstva od 2009. do 2019. godine. Također je član Trilateralne komisije. Uz Vijeće za vanjske odnose (CFR), ovo je jedan od najmoćnijih think tankova globalne financijske mafije, a osnovali su ga visokorangirani slobodni zidari Zbigniew Brzeziński i David Rockefeller. Vrlo je indikativno da je Friedrich Merz također prisustvovao Bilderberškoj konferenciji 2024. godine. Ubrzo nakon toga pojavio se kao kandidat Unije za kancelara. Merzove vodeće pozicije u mnogim međunarodnim korporacijama, u BlackRocku i Atlantic Bridgeu, kao i njegovo članstvo u elitnoj Trilateralnoj komisiji znače da Merz nije obični poslušnik ovih globalista. Baš kao i Olaf Scholz, koji je i sam slobodni zidar visokog ranga, on je paravan koji je njihovu stvar učinio svojom. Njegovo sudjelovanje na Bilderberškoj konferenciji 2024. također znači da je on čak i izabrani predstavnik financijske mafije visokokvalitetnog masonstva u Njemačkoj. Kao kancelar, on će stoga prvenstveno zastupati njihove interese, a ne interese njemačkog naroda.
Što možemo očekivati od Friedricha Merza kao kancelara? Financijski stručnjak Ernst Wolff sažima posljedice izbora Friedricha Merza za kancelara na sljedeći način: “Dolazi izravno iz BlackRocka. Dakle, BlackRock više-manje preuzima njemačku politiku. To apsolutno ne dolazi u obzir!” Merz će stoga svoju politiku uskladiti s interesima velikih korporacija i BlackRocka. To se vidi iz činjenice da je žestoki zagovornik eskalacije ukrajinskog rata. Na primjer, on zahtijeva isporuku krstarećih projektila Taurus bez ograničenja dometa. Time riskira daljnju eskalaciju ovog rata. Kao rezultat toga, Njemačka bi nastavila financijski i ekonomski krvariti, dok bi proizvođači oružja i BlackRock iza njih bili glavni korisnici. Njegove izjave izazvale su buru i zbog sve skučenije državne blagajne. Rekao je: “Na njemačkim računima, štednim računima i tekućim računima nalazi se 2,8 trilijuna eura. Zamislite na trenutak da smo bili u mogućnosti mobilizirati samo 10 posto toga – uz razumnu kamatu: za javnu infrastrukturu u Njemačkoj; za širenje onoga što nam treba u obrazovanju, u javnom sektoru, u cjelokupnoj infrastrukturi naše zemlje. Ne nedostaje nam kapitala, nedostaju nam razumni instrumenti da mobiliziramo taj kapital na ovaj način…” Već kada se radilo o suočavanju s financijskim teretom izazvanim pandemijom Corone, Merz se usprotivio porezu na bogatstvo za bogate i umjesto toga je pozvao da se “sve državne usluge koje pruža savezna vlada, države i općine stave na kušnju “, „ također se odnosi na isplate socijalnih transfera.” Obrazovanje i skrb više se ne smiju uzimati zdravo za gotovo kao usluga koju pruža država. Ove izjave podsjećaju na ispovijest bivšeg ekonomskog ubojice i agenta u američkoj stranoj tajnoj službi NSA, Johna Perkinsa. Prema Perkinsu, uobičajena je praksa da financijska mafija namjerno zadužuje zemlje kako bi ih potom opljačkala koristeći takozvane ekonomske ubojice. Svoje resurse, većinu svojih socijalnih usluga, komunalnih usluga, školskih sustava, sustava osiguranja itd. Moraju prodati stranim tvrtkama i financijskoj mafiji koja stoji iza njih. Od pandemije Corone, njemački državni dug je porastao za više od 30% na više od 2,5 bilijuna eura u samo četiri godine. Zbog trenutačne gospodarske krize, sve tijesnih državnih proračuna kao rezultat pada poreznih prihoda i milijardi potrošenih na rat u Ukrajini, ovo brdo duga moglo bi nastaviti eksponencijalno rasti i pokrenuti sljedeću fazu u gospodarskom ratu visoke rangiranje slobodnih zidara u odnosu na Njemačku: Sustavna pljačka i uništavanje srednjih poduzeća i srednje klase od strane financijskih korporacija poput BlackRocka. Financijski stručnjak Ernst Wolff već godinama upozorava na ovakav scenarij. Sada bi to zlouporabom položaja na najvišoj razini mogao pokrenuti i provesti Friedrich Merz kao savezni kancelar. III) Zaključak S obzirom na prikazane veze, političko vodstvo Njemačke očito je čvrsto u stisku financijske mafije visokokvalitetnog masonstva. Ali stisak i prodor ove hobotnice u njemačko društvo ide mnogo dalje. Činjenica da ni mediji, ni tvrtke, ni sindikati ne osuđuju prave razloge pada Njemačke pokazuje da su barem njihovi najviši dužnosnici također dio problema. U emisiji “Kako Njemačku kontroliraju drugi – Atlantski most” , prikazano je da su u Atlantski most zastupljeni i glavni urednici vodećih njemačkih medija, s oko 100 članova. Mnogi vodeći umovi njemačkih korporacija i tvrtki također su dio ove mreže. To znači da je sve na vama, dragi gledatelji. S obzirom na pokazanu infiltraciju, sada je važno potaknuti široku društvenu raspravu. Neće doći spasitelj iz društvenog vrha. To je s jedne strane zastrašujuće, ali s druge strane i jedinstvena prilika koja može promijeniti cijelo naše društvo na bolje. Sada je vrijeme da ostavimo individualizam iza sebe i umjesto toga udružimo snage i zajedno se suprotstavimo ovim makinacijama. Na taj način ništa neće biti nemoguće i mi ćemo promijeniti ovaj svijet na bolje. Počnite danas, jer posebno prije saveznih izbora, mnogi birači su zabrinuti zbog političke pozadine i pitanja. Zato te veze sada treba raširiti po cijeloj zemlji. Da bi se zaustavilo infiltriranje u politiku, potrebna je apsolutna transparentnost u politici. Birači prije svake izbore moraju znati tko je gdje član i tko od koga dobiva kakve dodatne prihode. Za političke izabrane dužnosnike također treba postojati potpuna zabrana članstva u elitnim mrežama, zakladama itd. Također treba zabraniti sudjelovanje na njihovim sastancima i konferencijama, kao i zabranu prihvaćanja čelnih funkcija odmah nakon završetka političke karijere. Na kraju pogledajte izbor drugih poznatih veza njemačkih vrhunskih političara i vodećih osoba u elitnim mrežama. Atlantski most: Sigmar Gabriel, SPD, predsjednik Atlantskog mosta Christian Lange, SPD Patrick Döring, FDP Alexander Graf Lambsdorff, FDP Philipp Rösler, FDP Angela Merkel, CDU Norbert Röttgen, CDU Joachim Pfeiffer, CDU Friedbert Pflüger, EVP, CDU Walther Leisler Kiep, CDU Dorothee Bär, CSU Markus Blume, CSU Omid Nouripour, Die Grünen Chantal Kopf, Die Grünen Reiner Hoffmann, Njemačka konfederacija sindikata Martin Winterkorn, VW James von Moltke, Deutsche Bank Jürgen Großmann, Nadzorni/Savjetodavni odbor i drugi. Deutsche Bahn, VW Kai Diekmann, bivši glavni urednik BILD-a Claus Kleber, ZDF Angelika Gifford, Facebook Prof. Dr. Michael Hüther, direktor Njemačkog ekonomskog instituta Max Otte, ekonomist Wolfgang Ischinger, bivši predsjedavajući Münchenske sigurnosne konferencije Trilateralna komisija: Sigmar Gabriel, SPD Wolfgang Gerhardt, FDP Alexander Graf Lambsdorff, FDP Michael Fuchs, CDU Kurt Joachim Lauk CDU Roderich Kiesewetter, CDU Joachim Pfeiffer, CD Heinz Riesenhuber, (CDU),Nadzorni odbor Frankfurter Allgemeine Zeitung Klaus-Dieter Frankenberger, Frankfurter Allgemeine Zeitung Martin Weiss, Burda Media Arend Oetker, Konfederacija njemačkih udruga poslodavaca Heinrich Weiss, bivši predsjednik BDI Joachim Lang, bivši BDIZ Manfred Bischoff, Daimler AG Jürgen Chrobog, BMW Henning Schulte-Noelle, E.ON i ThyssenKrupp AG Jürgen Fitschen, bivši Deutsche Bank AG Klaus-Peter Müller, Commerzbank AG Uwe Fröhlich, DZ Bank Andreas Schmitz, privatna banka HSBC Trinkaus, predsjednik Udruženja njemačkih banaka Oliver Bäte, Allianz SE Claudia Nemat, Deutsche Telekom AG Rolf Buch, Vonovia Wolfgang Ischinger, bivši predsjednik sigurnosne konferencije u Münchenu Bilderberger: Ursula von der Leyen, CDU Helmut Kohl, CDU Angela Merkel, CDU Norbert Röttgen, CDU Wolfgang Schäuble, CDU Jens Spahn, CDU Thomas de Maizière, CDU Roland Koch, CDU Franz Josef Strauß, CSU Edmund Stoiber, CSU Helmut Schmidt, SPD Gerhard Schröder, SPD Peer Steinbrück, SPD Linda Teuteberg, FDP Joschka Fischer, Die Grünen Jürgen Trittin, Die Grünen Anton Hofreiter, Die Grünen Frank Bsirske, Die Grünen, bivši predsjednik ver.di Christoph Bertram, Die Zeit Matthias Naß, Die Zeit Josef Joffe, Die Zeit Mathias Döpfner, Springer AG Wolfgang Reitzle, Linde AG Thomas Enders, Airbus Group Peter Löscher, bivši Siemens AG Dieter Zetsche, bivši Daimler Katrin Suder, Deutsche Post, DHL Hans-Christian Boos, Arago GmbH, Initiator Kontakt-Tracing COVID-19-App Hans-Werner Sinn, ekonomist Wolfgang Ischinger, bivši predsjedavajući Münchenske Zigurnosne konferencije Klaus Schwab, WEF
Masovnim skupom u Beogradu, navodno većim čak i od prosvjeda koji su prethodili svrgavanju Slobodana Miloševića, takozvani studentski prosvjedi u Srbiji prošle su subote dosegnuli dosadašnji vrhunac.
Iako taj pokret, kojem je formalni povod bio rušenje nadstrešnice na novosadskome željezničkom kolodvoru, pri čemu je poginulo petnaestero ljudi, traje već puna četiri mjeseca, iako je od novosadsko-beogradskoga narastao do svesrpskoga, iako je od studentskoga prerastao u studentsko-narodni, i dalje ostaje enigma tko su njegovi stvarni organizatori i koji su njegovi istinski ciljevi. Jer, na kraju, pokreti se ipak ne organiziraju radi čišćenja i ozdravljenja institucija, što je deklarirani studentski cilj, nego, u pravilu, ponajprije podrazumijevaju promjenu vlasti. Ali ne svode se samo na promjenu režima.
No čini se da ni nakon četiri mjeseca prosvjeda čak ni svemoćni srpski vožd Aleksandar Vučić, koji kontrolira baš sve u Srbiji, još ne zna tko ga zapravo želi natjerati na odlazak s vlasti, i to u trenutku kada sa svim ključnim geopolitičkim subjektima naizgled ima stabilne odnose, a s nekima i izvrsne (SAD, Rusija, Kina, Turska), tko bi trebao postati zamjena njegovoj političkoj kliki i s kojim ciljem. To što glavne organizatore prosvjeda vidi u ‘neprijateljskim‘ hrvatskim obavještajnim službama, samo potvrđuje da ne zna dokraja što se zapravo događa u Srbiji.
Pitanja traže odgovore
Iz načina na koji su se prosvjedi dosad vodili jasno je da je riječ o suvremenom i vrlo organiziranom prosvjednom konceptu koji nikako ne izgleda kao da je nastao u Srbiji i koji ne mogu osmisliti, organizirati i voditi studenti, čak ni kad im se pridruže njihovi profesori. Ali mogu ga provoditi. Izabran je povod koji može dirnuti i pokrenuti ljude: pogibija putnika na novosadskome kolodvoru kao posljedica koruptivnog sustava gradnje.
Tempo širenja prosvjeda na cijelu državu i cijelo društvo bio je besprijekoran, uključujući baš sve: od zelenih aktivista preko četničkih barjaktara do običnih ljudi koji žele samo pravdu i bolji život. Inzistiranjem na demokratskim standardima i funkcioniranju institucija spriječili su da prosvjed politički instrumentalizira Vučićeva (dogovorna) oporba. Dosad nemaju profilirane vođe koji bi mogli postati meta režima. Imaju vrhunski PR koji uključuje i čišćenje grada nakon prosvjeda. Ostavljaju dojam drukčije Srbije. Politički i korupcijski devastirana Vučićeva Srbija iznimno je povoljan teren za takve prosvjede. Ali iz svega toga i dalje ne znamo – tko upravlja njima?
Prema dosad prikazanom, možda je prosvjedima u Srbiji najbliža ‘franšiza‘ koja je ljetos primijenjena u Bangladešu. Prosvjedi protiv korumpiranih institucija počeli su kao studentski, prerasli su u narodne i tek nakon toga istaknuti su politički ciljevi i kandidati. Prerasli su u ‘narodnu revoluciju‘ i nakon režimskog nasilja preuzeta je vlast formiranjem tzv. prijelazne vlade, a bivša dugogodišnja premijerka šeika Hasina natjerana je na bijeg u Indiju. Je li to i scenarij za nastavak srpskih prosvjeda? Vrlo moguće. No zanimljivo je da stvarni organizator ‘narodne revolucije‘ u Bangladešu nikada nije pouzdano ustanovljen.
Očito je da su oko nove – i dalje prijelazne – vlade vrlo aktivno angažirane međunarodne mreže nevladinih udruga. U nekim se analizama spominje da iza ‘narodne revolucije‘ politički stoji Kina. I sve je to u sferi nagađanja. Ali odgovore traže sljedeća pitanja: Jesu li međunarodne NGO-ove mreže koje je iznjedrio zeleni globalizam postale samoodrživi politički subjekti na svjetskoj razini? Je li s pomoću njih danas moguće naručiti i provesti ‘demokratske obojene‘ prevrate i ‘narodne revolucije‘, koje su nekad provodile obavještajne službe? Tko sve može biti naručitelj revolucija nakon političkog zaokreta u Washingtonu i uskrate financijske potpore NGO-ovim mrežama?
Opasnost od prelijevanja
U Hrvatskoj je to osobito važno znati, ne samo zbog budućnosti Srbije koja uvelike određuje regionalnu sigurnost nego i zbog mogućnosti, zapravo opasnosti, da se ‘revolucija‘ prelije u Hrvatsku, u uvjetima geopolitičkih promjena u kojima je iznimno važno zadržati stabilnost. Potpora hrvatskih ogranaka zelenih i radikalno lijevih NGO-ova studentskim prosvjedima u Srbiji i aktiviranje raznih studentskih ‘plenuma‘ na sveučilištima dodatan su poziv na oprez. A valja i pratiti hoće li tragični požar u diskoteci u Kočanima u kojem je poginulo šezdesetak mladih ljudi dobiti nastavak u – studentskim prosvjedima u Sjevernoj Makedoniji.
Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.
U knjizi je ispisano sljedeće:
Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)
Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.
Zidanje Solomonovog hrama
“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.
“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!
Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači? Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.
Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.
Treći Hram
Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.
(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.
Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)
Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …
… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.
Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …
Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”
“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.) Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:
“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”
Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.
S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.
… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?
Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.
Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?
Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.
Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.
“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “. Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.
Z. K./dnevno.hr
Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)
Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.
Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:
“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”
Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”
Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.
Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.
Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.
Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije
Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.“
I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.
Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:
“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.
Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”
Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”
Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:
“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”
Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.
Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.
Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.
Zašto Veliki reset?
Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.
Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.
Schuman je jednom napisao:
“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”
Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
Vijesti1 tjedan ago
Vijesti2 tjedna ago
Vijesti6 dana ago