Connect with us

Vijesti

Novi Svjetski Poredak Supplicans

Published

on

Nadbiskup Kutleša htio je umiriti hrvatske vjernike glede vatikanske deklaracije Fiducia Supplicans, dajući pojašnjenje: „blagoslivlje se osoba, ne stanje“. Nije istina ni jedno ni drugo. Blagoslivljaju se osobe, u stanju (objektivnog grijeha). Osobu koja se kaje za svoje grijehe može se blagosloviti da joj Bog pomogne ustrajati u kajanju i ispraviti svoj griješni put. I koje čudo, upravo taj komentar nedostaje!

Što je onda FS i koji je kontekst tog dokumenta? U EU živimo u diktaturi lgbt ideologije (kao i woke, te multikulturnosti između ostalog). U diktaturi, jer tko je kritizira množe loše završiti. Ne samo to, nego onom tko želi govoriti ili propovijedati ne po volji lgbt ideologije, odnosno na osnovu svojih vjerskih principa, taj isti vrlo lako ide na sud s neizvjesnim ishodom. To je pravi problem nas kršćana. Citiramo Bibliju o ovom pitanju na nekoj konferenciji, i reci sebi „sretno!“. Još više: zbog ovog progona, prestaje se otvoreno govoriti čak i u kršćanskim krugovima. Ali vjera se ne smije prestati naviještati. Ako je još uvijek imamo, i ako nam je važnije Kraljevstvo nebesko od ovozemaljskog probitka. Ali o čemu pričam? Po „teologiji“ tolikih današnjih, svi se spasavaju, pa i nije potreba toliko se truditi i mučiti u ovom životu.

Svakako, niti ići na misu. Zato danas i idu sve manje i manje. U Nizozemskoj prosječna dob vjernika – riječ njihog biskupa – koji dolazi na misu je 70 godina. Međutim, govoreći za Ostatak, smrtno opasno za dušu jest odreći se vjerskih načela. I to je zadaća Crkve. Prema tome, Crkva bi trebala stati jasno i neprikosnoveno uz svoju progonjenu djecu po ovom pitanju. I što imamo, nasuprot? Imamo da se ide uz ruku svjetske politike, Novog Svjetskog Poretka i Agende 2030 u tolikim stvarima, a ne uz kršćane koji su na institucionalnom udaru ukoliko hoće očuvati svoju iskonsku vjeru.

Dave Allen, poznati irski komičar vrlo popularan sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća pričao je vrlo zanimljiv vic:

“Razgovaram neki dan sa jednim homoseksualcem, koji želi emigrirati. Zašto, pita ga Dave. Ovaj odgovara: “Zbog homoseksualnosti.” “Ali o čemu pričaš?”, pita ga iznenađen Dave. Njegov sugovornik objašnjava:

“Prije tristo godina ako si bio homoseksualac, objesili bi te i iskomadali. Prije sto godina, ako si bio homoseksualac, bio bi obješen. Prije 50 godina bio bi bičevan, i dobio bi 20 godina pritvora. Prije 20 godina dobio bi kaznu od 200 funti i bio poslan u pritvor dvije godine. Prije pet godina bila je mala novčana kazna i bilo bi vam oprošteno.”

I zbog toga ideš van?”, pita ga Dave. Ovaj mu odgovara: “Idem prije nego postane obvezno”.

Mi smo danas u cijeloj EU negdje na toj točci. Fiducia Supplicans s druge strane odrađuje svoj posao.

Tko je danas više progonjen od kršćana u svijetu? Bili crni, bijeli ili žuti, kršćani su na udaru. Od Sjeverne Koreje preko Kine i islamskih zemalja, kroz pola Afrike do cijele Amerike kršćani trpe tešku neizvjesnost i progon. Ne preskačem EU, kako sam već rekao. Moli se negdje ispred pobačajne klinike, i bit ćeš na nivou zlikovca, s mogućnošću pritvora ili značajne novčane kazne. Ako si nepažljiv u odgoju svoje djece, i netko ih u školi, pa čak i u vrtiću, poučava kako tebi nije drago, te se pobuniš protiv toga, mogu ti ih oduzeti uz najteže moguće posljedice. U Nigeriji, ako si kršćanin, onda više ne vrijedi Black Lives Matter. Niti postoje za svjetske vladajuće krugove više od 50 tisuća masakriranih u kojih zadnjih dvanaest godina. Svjetski mediji i moćnici ako se osvrnu na taj teror kažu da je zbog klimatskih promjena, te jedan narod napada drugog. Čudno je da nas napadaju zbog klime, gorko komentira jedna preživjela časna sestra u Nigeriji, kad su nas napali sa „Alah Akbar!“ i „Smrt kršćanima!“.

Cijela EU, i mnogo dalje, je u neviđenoj demografskoj krizi. Nema djece, nema podmlatka. Odnosno vrlo ga malo. U Španjolskoj 2023 rodilo se, uz sav doprinos inmigracije, samo pola djece u odnosu na prije deset godina. Nije puno bolje ni u ostalim državama. Ne postoji nijedna u EU koja ima pozitivni natalitet (u smislu održavanja populacije, to jest preko 2.0 po ženi). U Poljskoj prethodna vlada davala je za njihove uvjete pristojnu pomoć za natalitet. I džaba. To je dokaz, još jedan, da su djeca plod u prvom redu mentaliteta i kulture, ili vjere, a ne prvenstveno ekonomske situacije.

Ovaj prikaz je kao plan i program onog što nam treba. Muž i otac, glava kuće. Majka, čedna ljubav, čvrsta u vjeri. Veo označuje duboki korijen u Tradiciji. Papa Lino, prvi nakon Sv Petra, naložio je ženama nositi veo, po uputi i riječima Sv Pavla, kao i prema i ondašnjem prihvaćenom običaju u svim crkvama. Da se svetopisamski običaj ne bi izgubio, ostavljena je liturgijska odredba istog smisla. Sve do reforme Drugog vatikanskog. Znaju oni danas bolje od Svetog Pavla, ne treba on njima. Oni će nas na drugi način voditi do korijena. Također po po plodovima vidimo kakva im je teorija. Treba nam razumno bogoslovlje, na čvrtim temeljima zasnovano, ne padanja na karizmatskim nazovi obnovama.

Fiducia Supplicans slijedi smjernice svjetskog poretka i planova. Što je drugo nego odjek lgbt ideologije u Crkvi, bolje reći naizgled u Crkvi, jer sa Crkvom to nema veze. Kao što se postupilo u svjetskom zakonodavstu, tim putem idu i u „Crkvi“. Prije dvadeset godina ovako se počelo sa zakonima na zapadu. Govorilo se kad su se počele priznavati istospolne udruge: „ne, nemate se što brinuti, mi samo želimo da nas se poštuje, ali ništa od našeg svjetonazora želimo nametnuti“. Dvadeset godina kasnije imaju sve živo, i prednost – jer ugroženi su – i prisilu drugima ako ne misle kako se od njih očekuje.

Tako i u nazovi Crkvi se proveo jeftini šablon: prvo blagoslovi u Njemačkoj, uz svu bunu tolikih ojađenih vjernika. Kaže se „ne će da slušaju Papu, pa ovo čine“. Kad se želi nešto zabraniti ili nekog neugodnog skinuti sa položaja, ne traje ni sekund toliko im drhti ruka. Kad udaraju ili kažnjavaju, okrutni su i cinični kao tirani. Zato, kad ne kažnavaju, to je zato što ne žele. Potvrda tome je ovaj vatikanski dokument koji je njemačka praksa postala dozvolom sa vrha.

Onda, što žele postići za idućih dvadeset godina?

U svakom slučaju vjernika to ne interesira. Okrenuti im leđa i ne dozvoliti da mu pogaze vjeru jedino je što može učiniti.

Milenko Bernadić/Croativ.net

Vijesti

CRKVA SVETOG DUHA Na današnju Blagovijest svečani početak trajnog euharistijskog klanjanja u Šibeniku

Published

on

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla

U Hrvatskoj se otvara 15. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, u Šibeniku u crkvi Svetog Duha.

Na Blagovijest, 25. ožujka, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, predslaviti će svečanu svetu misu u 19 sati u katedrali sv. Jakova apostola. Nakon mise slijedi procesija do crkve Svetog Duha u staroj jezgri Šibenika, gdje će o. biskup izložiti Presveti Oltarski Sakrament na trajnu adoraciju.

500 klanjatelja

Nada Burum, promotorica trajnog euharistijskog klanjanja objavila je da se više od 500 klanjatelja prijavilo na listu. Oni će se okupljati po uređenom rasporedu pred Presvetim Sakramentom, stavljajući Božje planove ispred svog vremena, svojih prava i svog prostora.

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla. Za Book.hr priredila I. Adamić

izvor: Book.hr | Croativ.net

Continue Reading

Vijesti

Hodak: ‘Domaća orjuna u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”’

Published

on

Koje li radosti! Hrvatska-Francuska 2:0 u Splitu. Rekli bi da je bila superiorna igra i siguran rezultat.

Vraga, sedamdeset od devedeset minuta lopta je bila kod Francuza. Međutim, Dalićeva odlična taktika i Ante Budimir, puno strpljenja i putujemo u Pariz po reprizu Splita. Najbolji igrač? Igrač je to kojega su se odrekli i Hajduk i Splićani – Ivan Perišić. Za Francuze je na terenu bio Ivan Grozni. A tek kako su nas oduševili naši navijači.

Veličanstvena gesta navijača bila je kad su rasprostrli ogromni transparent legendarnom Jean Michelu Niicolieru, vukovarskom dragovoljcu, koji je dao život za Hrvatsku. Transparent je sigurno najviše oduševio Puljka i njegovog zamjenika. Orjuna je čkomila, a naši su se navijači opet jednom pokazali kao istinski domoljubi. Još da tako uspješno odradimo u nedjelju i utakmicu Parizu pa smo u polufinalu. Moj dobar frend Boris je strastveni navijač Dinama i repke i ovaj puta umjereni optimist. “Uspjet ćemo samo ako budemo zadržali posjed lopte”. Sjetih se one stare definicije optimiste: Optimist je obično loše obaviješteni pesimist. Ipak, volio bi da je Boris u pravu. Objektivno, sve ovisi o najboljem, a to je Luka Modrić. Za tri dana mogli bi biti u nogometnom raju ako Francuzi ne shvate koliko smo bolji od njih. Neki suhi realista poslao mi je na fejs sliku flaše šljivovice s mogućim stadijima pijanstva…

Prvi stadij je… smijeh.
Drugi… on voli sve i svakoga.
Treći… govori preglasno.
Četvrti… grli nepoznate.
Peti.. govori sve jezike svijeta.
Šesti… najbogatiji je na svijetu.
Sedmi… gubi koordinate.
Osmi… vidi Merlin Monroe.
Deveti… glasa za Možemo!
Deseti… u Parizu pobjeđujemo Francuze bez problema…

Jedino grijeh daje živost i boju svakodnevnom sivilu. A nema većeg grijeha od gluposti…

Sve o Luki…

No, vratimo se još malo Luki Modriću. Orjunaši su sretni kad ga mogu podcjenjivati. Na fejsu “Nogometne novosti…” Sve o Luki… Govorili su da je sitne građe, i da nije za profesionalni nogomet. Govorili su i da je Real Madrid prevelik zalogaj za njega te da je najgore pojačanje koje je ikada stiglo u Kraljevski klub. Govorili su da je povučen i da malo govori pa ne može biti kapetan repke. Brzo ih je sve demantirao.

Ispisao je povijest Reala, osvojio je Zlatnu loptu, postao najtrofejniji igrač Reala u povijesti kluba sa 28 trofeja. Luka Modrić postaje najbolji igrač koji je ikada igrao na “ovim” prostorima. Sad rokću da je njegovo vrijeme prošlo. Stalno rokću zašto već ne odlazi u nogometnu mirovinu. On ponovno šuti i dalje sjajno igra te polako, ali sigurno postaje najbolji igrač u povijesti hrvatskog nogometa. Dok oni laju, on šuti i radi. Psi laju, a karavana prolazi. Laju oni čak kad su karavane već prošle, ali to je samo dokaz njihove zajedljive nemoći.

Sad kad su mu sva vrata otvorena, ubiti ga može smo propuh pun jala…

Iako je vodio neuredan život, život ga je sredio…

Jedan mali touch

Vraćam se opet malo politici. “Može li rat dotaknuti i Hrvatsku” pita se Hrvatski tjednik. Ma, “dajte najte…”! Jedan mali touch ne smije nas izbaciti iz koncepta!? Mali smo, ne pretendiramo na tuđe, Talijane i Slovence ne zanima naša obala, Mađari traže samo autoput od Budimpešte do Rijeke, Crnogorci bi Dubrovnik i Prevlaku, domaća orjuna je u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”.

Već samo zbog neke rezolucije o vojnoj suradnji između Hrvatske, Kosova i Albanije odmah je u Srbiji nastala nervoza i galama. Po meni pitanje koje postavlja Hrvatski tjednik uskoro neće biti retoričko. Treba se odmah početi pripremati. Naš ministar obrane je okorjeli realist. To je dobro. Ujedno je i odgovor na pitanje može li nas rat dotaknuti. Volio bih da sam samo loše obavješteni pesimist. U eri Trumpa i Putina tamni oblaci svaki dan postaju sve tamniji i mračniji.

Evo jednog primjera naših tzv. “dobrosusjedskih odnosa”. Jadranko Prlić, bosanski Hrvat, osuđen je u Haagu na 25 godina zatvora. Ovih dana Prlić je podnio molbu za prijevremeno puštanje na slobodu. Sve je bilo u skladu sa Statutom suda u Haagu. Međutim, zahtjev mu je odbijen jer su sve bošnjačke udruge odbile podržati Prlićev zahtjev. I tako Prlić ostaje na izdržavanju kazne sve do 2032. godine. Haaško ponižavanje Hrvata se nastavlja uz poltronski pljesak hrvatskih ljevičara… Sjetite se u koliko su samo slučajeva hrvatske vlasti, upravo u ime dobrih odnosa s BiH, uvijek podržavale bošnjačke zahtjeve za pomilovanja, prijevremeno puštanje na slobodu itd. Opet jedan od bezbrojnih primjera hrvatskog političkog poltronstva.

Oscar Wilde je jednom napisao: “Svakog treba uzeti kao da je zao dok se ne dokaže suprotno”.

Još jedno razmišljanje Oscar Wildea o sebi: “Kao osoba na zlu glasu, potpuno sam podbacio. Neki me već toliko ogovaraju da tvrde kako u životu nisam učinio ni jednu lošu stvar. Naravno to mi se usude govoriti samo iz leđa”.

Odahnuo sam

U subotnjem Jutarnjem, na drugoj stranici veliki članak “Bruxelles potvrdio da je vojna suradnja Hrvatske s Albanijom i Kosovom legitimna”. Odahnuo sam! Hvala Bruxellesu! Svijet je pred velikim ratom, a EU nam dozvoljava da se započnemo pripremati za njega. Zagorci bi rekli “Smo se pripravili”. Samo onako usput, Kosovo već ima slične sporazume s Turskom, Britanijom, Norveškom, Amerikom, a sad su se i Hrvateki ohrabrili.

Vučić se odmah nakon objave deklaracije odjurio požaliti šefu NATO-a Rutteu kako se Hrvati i Albanci naoružavaju ne bi li napali njegovu zemljicu u kojoj teče med i mlijeko. Uostalom, zna se da Hrvati vole ratovati u Srbiji, baš kao 1990. g. kad su se Srbi morali braniti od “hrvatske agresije na Srbiju” tako što su ratovali po Hrvatskoj. Naravno, tako dugo dok nisu dobili po onoj stvari. Davor Ivanković u nedjeljnom Večernjem piše kako nas Vučićevo glasilo “Informer” ili bolje “Dezinformer” obavještava “Crknite dušmani: Srbija i Mađarska uskoro sklapaju jako moćan vojni savez!”. Naš ministar obrane Anušić na to se počeo bjesomučno tresti – od smijeha.

Uvijek nam spuštaju oni koji su se digli…

Od svih dizanja još mi se samo živci lagano dignu…

Već mjesecima naši mediji pomno pate prosvjede u Srbiji. Kažu nam kako su to prosvjedi protiv Vučića, njegove diktature, a za europsku Srbiju. Moš’ mislit’! Zvonimir Despot je u Večernjaku dobro detektirao kako se uopće ne radi o prosvjedima kojima bi se željelo promijeniti smjer aktualne srpske politike. Kad je na jednom od brojnih prosvjeda koji su do sada održani došla nekolicina mladih i istakla zastavu EU, Ukrajine i Gruzije, tzv. antirežimski prosvjednici su nasrnuli na njih vičući kako su sramota, da provociraju te da su dopuštene samo srpske i ruske zastave.

Međutim, nitko od tih istih prosvjednika nije se bunio kad je netko na prosvjedima nosio transparent s likom Gavrila Principa, a drugi s likom Draže Mihajlovića. Dakle, kroz cijelo to vrijeme navodne “mirne revolucije” nisu istaknute bilo kakve svježe ili bar proeuropske ideje i vrijednosti, sve se svodi na razbuktali srpski nacionalizam i pokušaj da se svrgne “kurta” da bi uzjahao “murta”. Zato nemam nikakvo razumijevanje za ovo višemjesečno divljanje koje me podsjeća na onu srpsku “igrale se delije nasred zemlje Srbije…”

Oscar Wilde upozorava: “Smijeh je dobar za početak prijateljstva, a daleko je najbolji za njegov kraj”.

Rusi su Ukrajinu poslali korpus padobranaca kao potporu tamošnjim Rusima koji su ondje ionako padobranci…

Prijateljice noći uhvatili su kako rade po danu. Radile su prekovremeno!

Kurve rata još nisu izgubile ni jedan rat…

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

Pokrenuta nova trojezična inačica povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini”

Published

on

Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini

Predstavljena je nova, redizajnirana verzija povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini“, sada dostupna na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku.

Ovaj portal pruža dubinski uvid u komunističke zločine, kršenja ljudskih prava i ideološke temelje totalitarnih režima, s ciljem edukacije globalne publike. Portal je opremljen novim vizualnim identitetom, redizajniranim logom i moderaniziranim korisničkim sučeljem, što omogućava jednostavno pretraživanje i brz pristup obrazovnim materijalima.

Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini.

Osim temeljnih informacija, portal nudi detaljne povijesne analize, svjedočanstva, arhivske dokumente i slučajeve, sve s ciljem rasvjetljavanja stvarnosti komunističkog režima.

Sadržaj će se kontinuirano nadopunjavati novim video materijalima, člancima, fotografijama i resursima, s posebnim naglaskom na članke na engleskom i španjolskom jeziku.

Ovaj portal ne samo da služi kao obrazovni alat za povjesničare, studente i edukatore, već i kao ključni izvor informacija za razumijevanje važnosti očuvanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Također, predstavlja središte Hrvatske međunarodne mreže za istraživanje komunističkih zločina i sjećanje, osnovane u travnju 2024. godine.

Portal je dostupan putem ovdje.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved