Vijesti
‘O TA USKA VAROŠ…’: Zašto se na listama najvećih ratnih zločinaca obavezno nalazi “Ljubičica bijela”, ali ne i Pavelić?
U Lijepoj našoj sve sama kriza za krizom. Hajduk i Zoran Milanović su trenutno vodeći dvojac.
Naša prijateljica Desi šalje mi aktualni vic. Purger u nedjelju ujutro u Splitu ulazi u kafić, a konobar ga već s vrata upozorava: “Ovdje se danas ne govori o nogometu”. Purger upita: “Može li onda o seksu?” “O tome uvijek može”, složi se konobar. “Al’ smo vas sinoć naguzili”, nasmije se purger. Ovdje je potrebna napomena da Desi ne navija ni za Dinamo ni za Hajduk nego možda za “Olimpiju”.
Ona je, naime, Slovenka. Dakle, nije zlonamjerna. Hajduk svoju krizu može prebroditi ako pobijedi. Nogomet je sjajan šport jer uvijek ide dalje. Navijači su, barem u Lijepoj našoj, neizlječivi. Vidi se to i po paroli koja je lansirana od strane BBB-sa: “Najte kaj zameriti”. Još se samo športski neznalice pitaju “zašto je nogomet najpopularniji sport na svijetu?”
Međutim, s robusnim Zoranom to će ići malo teže. I političkom slijepcu je jasno kako se radi o protuustavnom maršu predsjednika države na parlamentarne izbore. Bilo je sličnih Zokija i u povijesti. Još je 1655. godine ondašnji “Zoki”, francuski kralj Luj XIV., izrekao skromnu i samozatajnu misao: “Država to sam ja”. Povijest mu je tu oprostila jer je imao samo 16. godina kad je to izrekao.
Gardist Josipa Broza Tita
Milanović je koju godinu stariji, ali bi mnogi i njemu mogli oprostiti, samo kad bi htjeli!? Međutim, on je iskusni vojnik. Gardist Josipa Broza Tita. Uz “rijeke pravde” možda nam se vrati i “bežanija” kroz sedam neprijateljskih ofanziva, bitka na Neretvi, spašavanje ranjenika itd. Indeks euforično ističe da je film “Bitka na Neretvi” gledalo 350 milijuna ljudi. To je točno. Taj je film u Kini prikazivan skoro godinu dana.
Bilo bi dobro da hrvatski dug ne iznosi koliko je Hrvatska duga već koliko je široka. Ivan Hrstić je srećom loš prognozer kad kaže: “Ne reagira li na Milanovićev udar, Ustavni sud će se sam eutanazirati”. Grozna prognoza. Što ćemo bez Ustavnog suda? Bio bi to pravi socijalni problem za još nezbrinute političare koji bi inače mogli okupirati na osam godina ustavnosudske stolice.
Hrstić nadalje ironizira Zorana nazivajući ga “hrvatski Donald Trump za siromašne”. Još bi nam samo trebao Trump pa da pogura hrvatsko gospodarstvo naprijed. Bolje da se naše ocvale političke face ugledaju na starog Joea Bidena, demokratu koji od senilnosti ni ne kuži da je senilan i da nije više za drugi mandat.
Nama trebaju pravi komunisti. Oni koji će, poput Robin Hooda, sve dijeliti ravnopravno. Obično imaju toliko grijeha koliko i imovine. Oni su uvijek za neku “drugačiju” Hrvatsku. Bajaju kako će zbrinuti umirovljenike da postanu bogati, vratiti mlade iz inozemstva, ukinuti korupciju i klijentizam kao da s to tek loše uredbe koje se mogu odstraniti potezom pera. Uglavnom obećavaju brda i doline samo da dođu na vlast. A onda, jao majci!
Samo Bog i Joža znaju neke stvari…
Utvrđeno je kako pušenje predizbornih obećanja ozbiljno šteti vašem zdravlju i zdravlju vaše obitelji. Prema nekim predviđanjima rezultati izbora u Hrvatskoj dobit će se zbrajanjem i oduzimanjem glasova. I tako dok Ustavni sud šuti na kršenje Ustava (ne bi se šteli zameriti), javila se Komisija HBK i osudila namjeru Predsjednika da postane i premijer. Ljevičari su odmah složno zakukurikali: opet udar klera.
Skočilo je sve što je napredno, jugo-nostalgično i jadno na svoje rahitične lijeve noge kao da je HBK izrekao nešto monstruozno. Ranko Ostojić se “krsti”, Sandra Benčić je zanijemila na sekundu, dvometraš Peđa Grbin je zaboravio što treba obećavati narodu u ovo predizborno vrijeme, a Dalija Orešković i Anka Mrak Taritaš su ostale bez inače ne-silazećeg mutavog smješka na presicama.
Javio se i “sociolog religije” Ivica Maštruko. To je onaj lik kojeg je Franjo Tuđman poslao kao veleposlanika u Vatikan. Kad je to imenovanje bilo objavljeno, dvije trećine Hrvatske se danima križalo. Kaže “mali Ivica”: “Biskupi su se sakrili iza Komisije. U izjavi ima dosta hipokrizije”. U intervjuu s Robijem Bajrušijem, Roby iskusno “pilotira” malog Ivicu “pravim pitanjem”: “Hoće li stavovi hrvatskih biskupa imati utjecaja na izbore?” “Ma kakvi! Ogromnu većinu ljudi ne zanimaju ni stranački programi, a kamoli mišljenje crkve”, mudro zaključuje mali Ivica.
Kako se taj “ubacio” Tuđmanu, to samo Bog i Joža Manolić znaju. O kršenju Ustava Ivica nije ni zucnuo. To valjda ne zanima jedino njega i “rijeke pravde”. Kad su neki skužili da je Ivica Maštruko rođen pod sretnom zvijezdom, optužili su ga da je komunjara. Koji naivci! Joža Manolić zna pravu istinu. Onu da je Juda bio najbolji doušnik. Alojzije Stepinac je izjavio na svom suđenju: “Uzalud vam sav tisak i sve radiopostaje, našim srcima nikada nećete ovladati”.
Napad na Skeju
Još nisam pročitao mišljenje Milanovića o izjavi Komisije HBK Justitia et Pax. Mišljenje je objavljeno bez profilne slike Predsjednika na Facebooku pa on još ne kuži da se to odnosi na njega. Nakon što su se javili biskupi, na Pantovčaku vlada pastoralna tišina. Darko Pavičić se u Večernjaku pita: “Hoće li ‘rijeke pravde’ poteći uzvodno nakon intervencije biskupa?” Naravno, ljevičari su tobože oprezni pa se dio njih pita jesu li se biskupi uopće trebali uključiti u usijanu atmosferu prije izbora? Naravno da jesu, to je njihova dužnost jer vjernici nisu samo privatne osobe nego i građani koji trebaju imati vjerničke smjernice i u vrijeme izbora. Naši biskupi spadaju među “onih malo dobrih ljudi” koji su dužni izreći svoj stav. I izrekli su: popu pop, a bobu bob! Da mali ljudi ne upadnu u velike probleme.
Pitanje: jesu li dug jezik i kratka pamet povezane osobine? Uglavnom, izborne liste su objavljene. Jel’ tko vidio Milanovićevu listu? Mnogi ne znaju da je Boris Vlašić “dragovoljac ”Domovinskog rata i to kao dopisnik iz Maribora! Po drugoj verziji nije se radilo o Mariboru nego o Celju. Kažu, Boro je bio dopisnik Jutarnjeg iz “Cinkarne Celje”. Sad mu je meta Marko Skejo. On ne spada među “ono malo dobrih ljudi” koji su stvarali ovu državu. Drug Bora nas “informiše”: “Marko Skejo je zagovornik ustaštva. Ustaše su bili zločinci, kapitulanti i kolaboracionisti”. Naravno da je Skejo za Boru ustaša jer je Skejo bio u Domovinskom ratu kao HOS-ovac. “Super, bravo, hvala! Nije trebalo”, misli si Boro.
Osobito nije trebalo u Mariboru. Ali, je trebalo u Hrvatskoj. To jugo-nostalgičaru Vlašiću još nije do kraja jasno. I nastavlja Boro: “Dobili smo račun za to, vjerojatno ga i danas plaćamo”. I da ne citiram dalje tu projugoslavensku musaku, drug Bora je pun tuge i zdravog patosa te nam otkriva da o svemu odlučuje Ustavni sud. On bi kao trebao zabraniti Skeju, HOS, sve one koji misle i govore desnije od žestokog ljevičara Bore Vlašića. Tu on drobi puno toga što nema veze sa zdravim razumom.
On nas, u stilu Bore Dežulovića, Ante Tomića, Branimira Pofuka i ostalih korifeja, podučava da je “Ustavom određeno da su protuustavne stranke one koje smjeraju podrivanju slobodnog demokratskog poretka”. Trla baba lan. Nekadašnji mariborski dragovoljac, današnji borac protiv Skeje i HOS-a, silno je frustriran što i “danas plaća račun” koji je napravio HOS i Skejo. Dobro, Borisek, nije sve baš tako crno i depresivno. Ima i “dobrih” vijesti. Evo “tvoji” upravo razmišljaju kako da nam “isporuče” tvoju “ljubičicu bijelu” u Kumrovec, zajedno s cvijećem. Ti, Vedrana Rudan, Dino Rađa, apsolventi i brucoši Pravnog faksa u Zagrebu i ostali mogli bi ubuduće sliniti za “ljubičicom” na njegovom novom grobu u Kumrovcu.
Ne služite se navigacijom kad se vozite na groblje. Nije zgodno da na kraju čujete: “Stigli ste na odredište”.
Evo ponovno aktualiziram jednu temu zanimljivu Hrvoju Klasiću, Tihomiru Jakovini, Draganu Markovini i drugim dragim nam “istoričarima”. Nema liste ratnih zločinaca objavljene na “zapadu” na kojoj se ne nalazi i “Ljubičica bijela”. Istodobno vođa kapitulanata i ratnih zločinaca bio je Ante Pavelić. Neoprostivo je zbrisao iz Zagreba prije dolaska združenih četnika i partizana. Zbrisao je prvo u Argentinu gdje su ga “naši” lege artis pokušali ubiti nasred ulice. Potom je zbrisao u Madrid gdje je živio mirno, penzionerski do kraja života.
‘O ta uska varoš, o ti uski ljudi’
Imam dva pitanjca za naše “istoričare”: Zašto se na listama najvećih ratnih zločinaca obavezno nalazi “Ljubičica bijela”, ali ne i Pavelić? Drugo: zašto Borisova Juga nije nikada pokrenula postupak za izručenje Pavelića ni iz Argentine ni iz, kako Boris kaže, Španije? Pa i Artuković je na kraju krajeva izručen i to dok je još bio u punoj snazi tako da se na kraju suđenja zahvalio sudu i narodu Kalifornije na fer suđenju… Znači osoba koja je osnovala ustaški pokret i počinila zločine mirno je živjela u Madridu, a Tito i njegove sveprisutne tajne službe o tome nisu imali pojma. Boris Vlašić je imao vremena kroz čitav Domovinski rat u Mariboru riješiti te dvije enigme.
Očito nije previše razmišljao. Gabriel Garcia Marquez napisao je roman “Sto godina samoće” za koji je dobio i Nobela. Boris Vlašić još uvijek može napisati svojih “Sto godina tišine” pa možda i on uhvati Nobelovu nagradu. Na kraju, sve više vjerujem da se Boris vratio u Hrvatsku iz Celja, a ne iz Maribora. Naime, provjereno, Maribor nema “cinkarnu”. Povjerenje koje Jutarnji ima u Borisa Vlašića je velika stvar, ali obično ima malu vrijednost. Sjećate se ne tako davnih incidenata oko Piranskog zaljeva. Tada je Hrvatska uputila Sloveniji pregršt lakih nota na koje Slovenci i danas fućkaju…. Najnovija vijest. Ljubljanska banka dolazi navodno opet u Hrvatsku. Vraća se, ali ne vraća….
Još jedna dobra vijest. Buda Lončar ima ravno sto godina. Jutarnji nadahnuto upozorava da je naš Buda stogodišnjak. Dokaz više da je sve u mirnoj savjesti. Tajna dugog, mirnog i pastoralnog života je mirna savjest. Buda sigurno nema ni komarca na svojoj partijskoj savjesti. To je ujedno i putokaz za sve nas rigidne desničare. Ne zaprašujte komarce… Dobar “ulaz” u Jutarnjem ima Vlado Vurušić: “Stoti rođendan Bude Lončara: imao je briljantnu karijeru, ali bilo je tu kontroverzi, još danas mnogi muzamjeraju jednu stvar”. Pojma nemam da postoje Hrvati koji nešto zamjeraju Budi!
Budi Bog s vama, dobri ljudi! Hajmo od početka, a to je svibanj 1945. godine. Krvave crvene rijeke tekle su iz Bleiburga k nama. Buda je tada bio šef OZN-e u Zadru. Prevedeno, gospodar života i smrti u gradu i okolici. Za “peglanje” imagea je i onako zadužen Vlado Vurušić pa je red da ga citiram: “Budimir Lončar dio je nas i naše epohe, htjeli mi to ili ne, a znamo da je bilo puno uspona i padova, promjena i turbulencija”. Ma još jednom – bravo Vlado! Grubo rečeno oko pola milijuna Hrvata završilo je u blajburškim kolonama smrti, u tisuću i sedam stotina jama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji i to bez suda i presuda… Bio je to klasičan genocid, a Vlado nam danas o Budi donosi radosnu vijest: “Budimir Budo Lončar postao je vršnjakom cijelog jednog stoljeća”.
I onda je došla devedeseta, kako je zapjevao Škorin Mata, “i otac reče sad ili nikada”. Neposredno prije agresije JNA i srpske paravojske Hrvateki su popušili sve oružje tzv. teritorijalne “odbrane“. Preko noći smo ostali, zahvaljujući našim komunjarama, na lovačkim puškama i tenisicama. Milošević je naravno inicirao embargo na kupnju oružja zaraćenim stranama. Jugoslavija se godinama hvalila da ima “treću armiju u Evropi”, računajući valjda i naše lovačke puške. Da vas ne zamaram, tadašnji jugoslavenski ministar “spoljnih” poslova Buda Lončar je glasovao za rezoluciju UN-a o embargu Hrvatskoj na uvoz oružja. Samo jedan Hrvat – Buda – je tada glasao protiv namjere Hrvatske da kupi oružje za obranu od srpske agresije. Kad je ta sramotna rezolucija izglasana, to je odmah produžilo rat za najmanje dvije krvave godine. Naravno, pokušao sam kao Tuđmanov odvjetnik “cinkati” našeg slavljenika Predsjedniku. Međutim, kao i kod nekih drugih mojih bistrih ideja, bio sam ušutkan u roku odmah.
Antun Gustav Matoš je već pomalo umoran napisao: “Hrvatska već vidje svakojakih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda”. Stara pjesma: “O ta uska varoš, o ti uski ljudi. O, taj puk, što dnevno sve veći slijepac biva. O, te šuplje glave, o te šuplje grudi… Pa ta svakidašnja glupa perspektiva”.
Zvonimir Hodak/direktno.hr
Vijesti
Legenda o nastanku hrvatskoga grba
Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.
Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…
Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.
Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.
Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.
Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.
Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…
Vijesti
“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”
Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.
Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.
Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.
Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca.
Mario Žuvela
Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!
Pripremaio: don S. Lončar
Vijesti
Sporazum WHO-a o pandemiji poražen, barem za sada
Pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove WHO-ovog sporazuma o pandemiji i amandmana na Međunarodne zdravstvene propise prije krajnjeg roka 24. svibnja, ali neki kritičari prijedloga upozorili su na preuranjeno slavlje – piše Michael Nevradakis Ph.D., u The Defender.
Građani SAD-a: Zahtijevaju od Kongresa da istraži skokovito visoke stope smrtnosti
Ovaj je članak izvorno objavio The Defender — web mjesto za vijesti i poglede Children’s Health Defense.
Pregovori za predloženi “sporazum o pandemiji” Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – ili “ugovor o pandemiji” – i izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) nisu uspjeli, barem za sada.
New York Times je izvijestio da pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove dvaju dokumenata prije 24. svibnja, krajnjeg roka za razmatranje i glasovanje na ovogodišnjoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini koja se održava ovaj tjedan u Ženevi, u Švicarskoj.
WHO je rekao da su prijedlozi namijenjeni pripremi za “sljedeću pandemiju”.
Ali kritičari su prijedloge nazvali globalnim “grabežom moći” koji je prijetio nacionalnom suverenitetu, zdravstvenoj slobodi, osobnim slobodama i slobodi govora, dok su promicali rizična istraživanja o stjecanju funkcije i “zdravstvene putovnice”.
“Sporne točke”, prema The Timesu, uključivale su “pravičan pristup cjepivima i financiranje za uspostavu sustava nadzora”.
Umjesto razmatranja kompletnog skupa prijedloga iz oba dokumenta, skromniji “konsenzusni paket [IHR] izmjena” bit će predstavljen ovaj tjedan, prema predloženom tekstu Radne skupine za izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.) ( WGIHR).
Tekst ne predstavlja potpuno dogovoreni paket izmjena i dopuna i namijenjen je pružanju pregleda trenutnog statusa i napretka rada WGIHR-a. …
Mandat supredsjedatelja i Ureda WGIHR-a sada je završio, ali mi smo spremni podržati sljedeće korake dogovorene na Sedamdeset i sedmoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini, uključujući olakšavanje daljnjih rasprava ako se tako odluči.
U konačnom izvješću Međunarodnog pregovaračkog tijela (INB) za “sporazum o pandemiji” od 27. svibnja stoji “INB nije postigao konsenzus o tekstu”.
Mary Holland, izvršna direktorica Children’s Health Defense (CHD), pripisala je globalno protivljenje prijedlozima WHO-a za njihovo zatvaranje. Za Defender je rekla:
Ogromno je priznanje građanskom djelovanju što su ugovor i propisi WHO-a očito propali. Iako su delegati Svjetske zdravstvene skupštine još uvijek uključeni u pregovore u zadnji čas, izvan odobrenih procedura nemaju konsenzus da krenu naprijed s pravnom infrastrukturom za provođenje operacija COVID-a.
Ovo je sjajna vijest za građane svijeta i pokazuje nam koliko možemo biti moćni kada kreativno radimo zajedno.
Times je izvijestio da pregovarači planiraju tražiti više vremena. Prema Straits Timesu, “zemlje su izrazile obvezu da će nastaviti gurati za postizanje sporazuma.”
Otvarajući Svjetsku zdravstvenu skupštinu u ponedjeljak, glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus sugerirao je da će se nastaviti napori da se dovrše dva prijedloga.
“Svi bismo željeli da smo uspjeli postići konsenzus o sporazumu na vrijeme za ovu zdravstvenu skupštinu i prešli cilj”, rekao je Tedros, u primjedbama koje citira The Straits Times. “Ali ipak ostajem uvjeren da hoćemo, jer gdje postoji volja, postoji i način.”
Internistica dr. Meryl Nass, osnivačica Door to Freedom – organizacije koja radi na odbijanju prijedloga WHO-a – pozdravila je vijest i sugerirala da su napori WHO-a nepovratno propali.
“Ugovor je sklopljen”, napisao je Nass na Substacku. “Ništa u ugovoru ne može ustati iz pepela pregovora o kojima će se glasovati ovaj tjedan.” Vijest je okarakterizirala kao pobjedu u “prvoj rundi” “u ratu demokracije protiv jedne svjetske vlade”.
Prijedlozi WHO-a se ‘odvijali kroz laži i prikrivanje’
Pregovori su propali unatoč naporima Tedrosa i drugih da uvjere pregovarače i države članice WHO-a da se dogovore o dva teksta na vrijeme za glasovanje na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini.
Na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u siječnju, Tedros je upozorio na prijetnju pandemije koju predstavlja još nepoznata “Bolest X” i rekao da nam sporazum o pandemiji “može pomoći da se pripremimo za budućnost na bolji način jer se radi o zajedničkom neprijatelju.”
U ožujku je više od 100 bivših svjetskih čelnika, uključujući bivšeg premijera Ujedinjenog Kraljevstva Tonyja Blaira – zagovornika “putovnica cjepiva” i digitalne osobne iskaznice – potpisalo pismo u kojem poziva države članice WHO-a da završe pregovore o “sporazumu o pandemiji”.
Dužnosnici Bidenove administracije koji su pregovarali u ime SAD-a također su se zalagali za finalizaciju dvaju dokumenata.
Loyce Pace, pomoćnica tajnika za globalna pitanja u američkom Ministarstvu zdravstva i društvenih usluga, rekla je za The Times. “Mi u javnom zdravstvu shvaćamo da bi nova pandemija doista mogla biti iza ugla.”
U prosincu 2023. Pace je svjedočila pred Kongresom u prilog ta dva dokumenta. “Samo je pitanje vremena kada će se svijet suočiti s još jednom ozbiljnom prijetnjom javnom zdravlju”, rekla je, ističući ulogu SAD-a u izradi nacrta nekih od predloženih izmjena IHR-a.
Ali prema Nassu, cijeli projekt pripravnosti na pandemiju pokrenut je kroz “laži i prikrivanje”.
“Globalisti su stvorili pravne dokumente prepune eufemizama i kitnjastog jezika, uvijek prikriveni kako bi sakrili prave namjere dokumenata”, rekla je. “Ali prozreli smo ih i nismo im dopustili da se izvuku.”
Nass je napisao da je “konsenzus” o prijedlozima IHR-a koji su dostavljeni Svjetskoj zdravstvenoj skupštini “cvjetni, a ne smisleni jezik”.
Postoji jedna iznimka, rekao je Nass. Osvrćući se na članak 5 amandmana na IHR, primijetila je da su “pregovarači dobro govorili državama da nadziru svoje građane i bore se protiv dezinformacija”
Cijeli članak pročitajte ovdje
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti6 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti5 dana ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja