Connect with us

Vijesti

OBESHRABRUJUĆE!? Pesimizam znakova za Sinodu o sinodalnosti

Published

on

Uskoro počinje „Sinoda o sinodalnosti”. Pripremni proces takozvanog „slušanja i dijaloga” u župama i biskupijama diljem katoličkog svijeta traje od listopada 2021. godine; a u sljedećoj fazi Sinode, izvješća iz ovog pripremnog procesa biti će objedinjena na nacionalnim sastancima. Nakon njih uslijedit će sinodalni skupovi po kontinentima. Sinoda će svoj vrhunac doživjeti međunarodnom skupštinom biskupskih delegata u listopadu 2023. godine. Ovaj rimski projekt zasigurno mnogo više obećava od njemačkog „Sinodalnog puta”. Ipak, čak i kardinali i drugi bliski papi, počinju shvaćati da mnogima u Crkvi, kako laicima tako i klericima, nedostaje sinodalnog entuzijazma.

Sinoda o sinodalnosti trebala bi biti globalna vježba u „slušanju” i „zajedničkom hodu”. No, čini se da neki od ove sinode očekuju više od onoga što ona može dati. Ozbiljni teolozi još od Drugog vatikanskog koncila ističu da Crkva koja se neprestano usredotočuje na sebe ne može tvrditi da slijedi poslanje svoga utemeljitelja. Nažalost, Sinoda o sinodalnosti riskira da postane projekt besplodnog promatranja. Reforma će se dogoditi samo ako se Crkva sjeti da postoji zbog Krista i „kako bi evangelizirala”, kako je rekao Pavao VI.

Da bi ova sinoda djelovala i urodila plodom, prije svega se trebaju angažirati biskupi i klerici. U ovome trenutku vidim malo entuzijazma, unatoč masovnoj promidžbi od strane Vatikana. Biskupi, klerici i općenito katolici žele „ići u hod” s papom, ali ova Sinoda nije zapalila mnoga srca i umove. Mogu navesti neke od razloga koji to potvrđuju.

Prvo, entuzijazam za Sinodu ometaju same poruke iz Vatikana. Jedan od čimbenika nedostatka sinodalne predanosti klera je često kažnjavanje „klerikalizma” od strane Vatikana. Taj klerikalizam možda i ne postoji; jer nisam uvjeren da je najveći problem današnje Crkve često navodni antagonizam između laika i klera. Umjesto toga, i za kler i za laike, veći je problem ne obraćanje pažnje na Božju riječ. Razmislite o tome kako Svetoj Stolici često nije jasno što zapravo znači riječ „evangelizacija“. Neki noviji vatikanski dokumenti doktrinarno su nečitljivi i teološki

slabi, uključujući tekstove koje je objavila Biskupska sinoda. Nejasne reference na Drugi vatikanski koncil su obilne i mogu biti prilično obmanjujuće.

Drugo, povjerenje u Sinodu o sinodalnosti narušeno je nedavnim izjavama kardinala Jean-Claudea Hollericha, nadbiskupa Luksemburga, koji će biti generalni relator Sinode o sinodalnosti. Komentirajući „Sinodalni put“ u Njemačkoj, zatražio je „temeljnu reviziju“ crkvenog nauka o homoseksualnosti. Kada netko na jednoj od ključnih pozicija na budućoj sinodi daje takve komentare, to diskreditira trenutni proces „slušanja“. Nadbiskupov komentar pokazuje kako njemački proces već kompromitira rimski projekt.

Konačno, bilo kakav razgovor o sinodalnosti, decentralizaciji i jedinstvu ostaje neuvjerljiv kada Vatikan nastavlja primjenjivati centraliziranu moć odozgo prema dolje – na primjer, kada je u pitanju reguliranje Tridentskog obreda. Nedavni vatikanski dokumenti koji ograničavaju tradicionalnu latinsku misu nisu napisani u duhu sinodalnosti. Praktično govoreći, ovo pitanje nije ono što je najhitnije u svijetu u kojem se mnogi katolici kreću između običnog i izvanrednog obreda, ili između rimskih i orijentalnih obreda. Dokumenti ne nude nikakva rješenja za probleme. Na teološkoj razini, zabrinjavajuće je kada Sveta Stolica proglašava liturgiju nakon Drugog vatikanskog koncila „jedinstvenim izrazom lex orandi rimskog obreda”, kao što to čini u Motu propriju „Traditionis Custodes“. Prvo, prema liturgijskim tekstovima i obredima, kao izrazima svete tradicije, treba se odnositi s velikim poštovanjem, čak i ako se danas rijetko koriste. Drugo, reforma liturgijskih obreda i tekstova u 60-ima bila je masivna intervencija, koju su vodili teolozi i najviši autoriteti Crkve. Ali ova intervencija ne znači da bilo koji prethodni oblici rimske liturgije nemaju teološki ili doktrinarni značaj. Kao što je Benedikt XVI. napisao: „Ono što su prijašnje generacije smatrale svetim, ostaje sveto i veliko i za nas i ne može se odjednom potpuno zabraniti ili smatrati štetnim”.

Štoviše, izjava pape Franje da je trenutno stanje liturgije „nepovratno“ zapravo dovodi u pitanje samu liturgijsku reformu nakon Drugog vatikanskog koncila. Jer ako je to slučaj, kako je djelo liturgijske reforme bilo legitimno? Reforme nakon Drugog vatikanskog koncila uključivale su povijesnu i teološku kritiku starijih obreda – kao rezultat toga, reformirana liturgija ne može se proglasiti izuzetom od sličnog ispitivanja i ostaje podložna razvoju u smjerovima koji su nam trenutno nepoznati. Nitko se ne bi trebao usuditi da posjeduje predznanje o tome kamo Bog želi da njegova Crkva ide u budućnosti.

U ovome trenutku nisam izgubio nadu da bi „Sinoda o sinodalnosti“ mogla postići nešto dobro. Ali ako nije istinski otvorena Božjoj Riječi, onda će završiti kao „Sinodalni put“ u Njemačkoj. Smatram da sinoda treba biti otvorena za „znakove vremena”, ali još otvorenija za „svjetlo evanđelja”. Bez ovog svjetla ne možemo razlikovati znakove vremena niti znati što ćemo s njima. Morati ćemo biti otvoreni da čujemo teške poruke, od kojih smo neke ignorirali desetljećima. I ne smijemo više postavljati nerazumna očekivanja prema Učiteljstvu; jer sabori i papinstvo nisu osmišljeni (to jest, ustanovljeni od Krista) da organiziraju promjene paradigme. Umjesto toga, oni su tu da budu prvi „slušatelji” i „vršitelji Riječi”, jer sve ostalo je obmana (usp. Jak 1, 22). Samo ponizan pristup, koji ostavlja puno prostora za djelovanje Duha Svetoga, donijet će autentičnu obnovu i reformu. Kao što je sveti Augustin napisao: „Gdje je milosrđe, tamo je mir, a gdje je poniznost, tamo je i milosrđe”.

Msgr. Hans Feichtinger | Quo Vadis Croatia

Advertisement

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

on

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

on

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved