Vijesti
OBJAVA DUHA U NOVOM ZAVJETU: ISUS I DUH SVETI II. dio
Dolaskom Mesije započinje novi period u povijesti spasenja. Sve što je SZ iščekivao i naviještao sada se počinje ostvarivati u svojoj konačnoj punini. Čitav NZ ističe Mesiju i djelovanje Duha u njegovu životu – prenosimo II. dio članka u sjećanje na prof.dr.sc. fra Josip Marcelića.
Tako se djelo spasenja privodi svom vrhuncu i ujedno se objavljuje i nama dariva sam Bog u punini svog trojstvenog života.
Nije nam ovdje moguće slijediti u pojedinostima očitovanje Duha u NZ, ali će za naš cilj biti dovoljno, ako se zaustavimo na temeljnim očitovanjima i iskustvu Duha u mesijanskom razdoblju, a to su; Isusovo začeće, krštenje, javno djelovanje, muka smrt i uskrsnuće, poslanje Duha nad apostole, djelovanje Duha u Crkvi i vjernicima.
Opći pogled
U NZ izraz pneuma-Duh dolazi po prilici jednaki broj puta kao i u SZ (oko 370 puta), ali dakako s pomakom naglaska. U sinoptika nalazimo izraz pneuma 79 puta, u Djelima apostolskim 68 puta (najobilnije za stupljen!); veliku ulogu ima u starijim Pavlovim spisima: Rim (32), 1 Kor (40), 2 Kor (17) Gal (16), 1 Sol (5), 2 Sol (3); među poslanicama iz sužanjstva zauzima prvo mjesto Ef (14), zatim Fil (5), Kol (2), Flm (1); u pastoralnim poslanicama susreće se vrlo rijetko: 1 Tim (3), 2 Tim (3), Tit (1); među katoličkim poslanicama prvo mjesto zauzima 1 Iv (12), slijedi 1 Pt (10), 2 Pt (1), Jak (2) i Jud (2). U Heb spominje se Duh 12 puta.
Ivanovo evanđelje spominje Duha 23 puta, a Otk 24 puta. Razvoj poimanja Duha jest u uzlaznoj liniji: kod sinoptika i u Djelima apostolskim prevladavaju djelovanja Duha na psihičkom području, dok se u velikim Pavlovim poslanicama i u Ivanovu evanđelju dostiže vrhunac novozavjetne teologije Duha u tajni novog stvorenja i novog rođenja.
Antropološko značenje duha spominje se tek na rubu, posebno kod Pavla, i tek se spominje duh u značenju vjetra.
Poslije ovog cjelovitog pregleda izraza pneuma u NZ prijeđimo na očitovanje Duha u životu Isusa Krista.
Isusovo začeće po Duhu Svetom
U Isusu Kristu pojavilo se je najslavniji nosilac Duha, što su ga proroci navijestili (usp. Iz 11, 2; 42, 1; 61, 1) i što su ga suvremenici Spasiteljevi iščekivali (usp. Ps Sai 17, 42; Hen 49, 3 si.; Test Lev 18, 7; Test Jud 24, 2). Pri Isusovu dolasku na svijet, pri njegovu naime začeću vidimo kako je posebno na djelu Duh Božji. Anđeo naviješta Mariji: »Duh Sveti sići će na tebe i sila će te Svevišnjega osjeniti« (Lk 1, 35; Mt 1, 18. 20;
usp. Dj 1, 8). Anđeo pridjeva Isusovo čudesno začeće stvaralačkoj snazi Duha Božjega (usp. Post 1, 2; Ps 104, 30; Mudr 1, 7), koji silazi na Mariju u liku oblaka što ‘označuje Božju prisutnost (usp. Izl 13, 33; 19, 16; 24, 16; 40, 36).
Promatramo li povijest SZ, uočavamo da su djeca koja su rođena po posebnom Božjem zahvatu ujedno na poseban način posvećena Gospodinu (usp. Izak: Post 18, 14; Josip: Post 30, 22 si.; Samson: Suci 13, 2
si. 7; Samuel; 1 Sam 1, 19 si.).
U tom smjeru čudesno Isusovo začeće postaje jedinstveno remek-djelo Božjega Duha, koji ga posve ispunja i uvodi u svetost i sinovstvo Božje.
Isusovo krštenje
Na Isusu počiva Duh Sveti već od njegova začeća, i to »bez mjere« (Iv 3, 34; Lk 4, 1), u konačnom i trajnom posjedu (usp. Iv 1, 32; Iz 11, 2; Zah 3, 8). Njega je Bog »Duhom i snagom pomazao« (Dj 10, 38) i pred cijelim svijetom objavio i potvrdio kao očekivanog Masiju (usp. Lk 1, 67; 2, ’25 s li. 37 si.). Zbilo se to pri Isusovu krštenju.
Krstitelj je ugledao Duha kako u liku goluba silazi na njega (Mt 3, 16; Mk 1, 10; Lk 3, 21 sL. ; Iv 1, 32 si.). Slično je to onom prvom početku svega stvorenja, kada je u zoru stvaranja ruach Elohim, duh Gospodnji lebdio kao oplođujuća životna snaga nad pravodama (Post 1, 2). Evo, sada započinje novo stvorenje i Duh Gospodnji ponovno lebdi nad Isusom u Jordanu.
Događaj Isusova krštenja doziva nam također u pamet golubicu koja se iznad potopnih voda vraća natrag u korablju Noinu noseći maslinovu grančicu, znak mira i svršetka potopa, te početka novog života, novog čovječanstva (usp. Post 8, 11; 1, 28 si.). Još je jedna duboka simbolika i stvarnost ovdje vjerojatno prisutna. Golubica je naime simbol Izraela, izabranog naroda. Ona dakle, prema Congaru, simbolički predstavlja Izabrani narod i pokornički pokret s kojim se Isus solidarizira, jer je On novi Adam koji predstavlja i obuhvaća novi Narod Božji (usp. Mt 3, 14—15). Ako uz to imamo na pameti da se naslovi »Sin Božji« i »Sluga Jahvin« primjenjuju također čitavom Božjem narodu, golubica označuje narod, kojemu je namijenjen Duh.
Na Isusu se dakle ostvaruje punina svega naviještenoga u SZ. Duh koji je trajno djelovao i upravljao poviješću Izraela konačno dolazi do punine svojega dara i očitovanja, do punine otajstva Sina Božjega u konkretnoj osobi Isusa Krista, koji tako ujedno u punini ostvaruje otajstvo Sluge Jahvina. Nad Isusom se otvara nebo i čuju se riječi očeve: »Ovo je moj Sin ljubljeni …« (usp. Mt 3, 17 ; Mk 1, 11). Ovdje se ne radi o jednom pozivu, kako je to bilo kod proroka, nego, o jednoj izjavi koja potvrđuje i očituje stanje u kojemu se Isus već nalazi. I kada Luka (3, 22) veže događaj kretanja uz riječi Izaije: »Evo Sluge mojega. . . mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam duha svoga izlio…« (Iz 42, 1), onda uočavamo da se tu radi o inauguralnom pozivu i poslanju Isusa, kao Mesije.
On u sebi nosi oznaku proroka, kralja iz potomstva i kuće Daividove (usp. 1 Sam 7, 14) i Sluge Jahvina. Oznaka Sluge spomenuta uz tekst Izaije (42, 1) bit će još jasnije izražena u riječi Krstitelja, koji Isusa naziva »Janjetom koji na sebe uzima grijeh svijeta« (Iv 1, 29) kao i u Isusovoj izjavi u nazaretskoj sinagogi (Lk 4, 17—21) te u riječima Matejevim kada se osvrće na ozdravljenja što ih je Isus učinio (Mt 11, 16 si.). Dolazak Isusov k Ivanu na Jordan da se krsti, i tako, ispuni volju Očevu (usp, Mt 3, 13—15), novo očitovanje Duha na njemu u liku goluba, riječ Očeva koja ga očituje kao kraljevskog Mesiju i Slugu i posebno kao »voljenog Sina« tvore odlučni čas kada on započinje misiju koju treba za nas ispuniti.
Silazak Duha na Isusa u času njegova krštenja nazvan je pomazanjem: proročkim pomazanjem u službu naviještanja, ali također i u službu ostvarenja. Radosne vijesti oslobađajući od zla i Zloga. Luka će i u Djelima apostolskim, poslije Duhovskog događaja, istaknuti da je Isus po krštenju posvećen* po daru i snazi Duha, za službu, poslanje i svjedočanstvo. Petar naime naviješta Izraelcima: »Znate, kako je Bog (Isusa) pomazao Duhom Svetim i snagom, te je prolazio čineći dobro i ozdravljajući sve, koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim. Mi smo svjedoci svega što je učinio …« (Dj 10, 38—39). I jeruzalemska zajednica u teškoćama progona promatra Isusa Krista u svjetlu mesijanskog psalma (Ps 2, 1—2) kao pomazanika Božjega (Dj 4, 24—30). Taj se dakle silazak Duha Svetoga na Isusa u času krštenja očituje kao pomazanje, ujedno kraljevsko i proročko, za njegova mesijansku službu.
Ovaj odnos Duba Svetoga i Isusova života jasno je i sigurno uočio sv. Irenej. On Ističe, kako Isus Krist »utoliko je Bog prima od Oca, tj. od Boga, prijestolje vječnog kraljevstva i ulje pomazanja«, što se odnosi
na njegovo utjelovljenje (usp. Adv. haer. III, 6, 1; 12, 7). Ali Duh Sveti trebao je biti darovan svima, te je stoga on sišao na Isusa u času njegova krštenja upravio zato da bi ga mogao nama saopćiti (usp. Adv. haer. III, 17, 1, 3—4).*’
U borbi protiv arijevaca pojedini će oci sve više isticati kako je Isus već od časa svoje zemaljske egzistencije u punini i u posjedu svoje božanske naravi i Duha Svetoga, te će događaj Isusova krštenja biti tumačen više simbolički. I teologija će slijediti takvo tumačenje sve do naših dana.
U naše vrijeme, kada je život Crkve i teologije u njoj sve više obilježen činjenicom povijesti spasenja (signium temporis), mi lakše uviđamo sve punije očitovanje Duha ne samo u povijesti SZ, nego također i u životu Isusa Krista. Promatranje sv. Ireneja može nam zaista u tom služiti kao uzor. Orno sjedinjuje i zahtjeve ontološke zbilje Isusa Krista koji je već od prvog časa svojeg začeća u punina Bog i čovjek, kao i povijesne njegove zbilje u kojoj on raste i razvija se u svojoj ljudskoj naravi (iusp. Lk 2, 40: »Dijete je raslo i jiaičate, napunjajući se mudrošću, i milost je Božja počivala na njemu«). Duh Sveti silazi dakle na Isusa u njegovog ljudskoj naravi na krštenju na nov način. On je stvarno pomazan Duhom.
To se je očitavalo i u djelovanju Isusovu koje slijedi nakon krštenja. Tu povijesno-spasenjsku ulogu Isusova krštenja među suvremenim teolozima posebno ističe Heribert Mühlen.
Isusovo napastovanje
Isus kao »novi čovjek« treba da u svom životu proživi sve etape prvog čovjeka i povijest spasenja, Stoga je odmah poslije krštenja od Duha odveden u pustinju da se suoči sa sotonom (Mît 4, 1; Mk 1, 12; Lk 4, 1).
Napastovanje u pustinji vezana je uz Isusovo krštenje i uz izjavu Očevu: Ti si Sin moj ljubljeni. Napasnik naime dva puta započinje svoj izazov riječima: »Ako si Sin Božji…«. Ali Isus je Sluga kojemu je Otac dodijelio tešku borbu i konačno križ. Napastovanje u pustinji je kušanje njegove poslušnosti. Tako Isus na sebe uzima napastovanje prvih ljudi kao i napastovanja koja je proživio Izrael u pustinji kroz 40 godina, da pobijedi sotonu i grijeh i uspostavi prvotni sklad s Bogom i prirodom. Pobjeda Isusova pri napastovanju je odlučujuća: Sotona je svezan, Isus ima moć nad njim i on će ga uvijek izgoniti »prstom« i Duhom Božjim
(usp. Lk 11, 20; Mt 12, 28).
Isusov javni život
Isus započinje svoju evanđeosku misiju vođen Duhom koji je na njega posebno sišao na krštenju. Sva tri sinoptika naglašavaju kolko je Isus započeo svoju misiju pobjedom nad sotonom u pustinji. Luka nadodaje događaj u Nazaretu, kada Isus na sebe primjenjuje riječi Izaije (61, 1—2): -Na meni je Duh Gospodnji, jer me je pomazao i poslao da donesem Veselu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima, vraćanje vida slijepima, da povratim slobodu potlačenima, da proglasim godinu
milosti Gospodnje.« I poslije toga svečano izjavljuje: »Danas se ovo Pismo, kako ste čuli, ispunilo« (Lk 4, 18—19, 21).33
Iz pustinje vodi Duh Sveti Isusa natrag u Galileju (Lk 4, 14), gdje će on razviti svoju proročku djelatnost. I već od prvog časa svog djelovanja, dok naviješta Veselu Vijest o kraljevstvu Božjem, on je svjestan da je
ispunjen Duhom Božjim (usp. Lk 4, 18 si. = Iz 61, 1 si.), kao i u daljnjem svom propovijedanju (Mt 12, 18—21, Iz 42, 1—4). Sva čudesna djela koja čini stoje u znaku Duha Božjega, čijom snagom on izgoni đavle
(usp. Lk 4, 36; Mt 12, 28; Lk 11, 20 usp. Izl 8, 15; Pnz 9, 10), liječi bolesne i uskrisuje mrtve (usp. Lk 5, 17; 6, 19; 8, 46; Mt 18, 20). U Duhu Svetom on moli (Lk 3, 4; 5, 16; 6, 12 i dr.) i prepun je radosti (Lk 10 21).
Na Taboru se ponavlja događaj sličan onom na krštenju: tu je Isus i čuje se Očev glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni«, a mjesto golubice nalazimo svijetli oblak, »uzvišeni Božji sjaj« (2 Pt 1, 17) kao sliku Duha Svetoga (usp. Mk 9, 2—13; Mt 17, 1—13; Lk 9, 28—36).y*
Muka, smrt i uskrsnuće
U Ivanovu evanđelju vidimo Isusa kako ne samo da djeluje u snazi Duha nego istoga Duha i svojima dariva. On ga dariva »bez mjere« (Iv 3, 34).
Dariva ga ‘kao »vodu živu koja struji u vječni život (Iv 4, 13—14). Voda naime koju Isus daje jest Duh Sveti kojega će u punini dati svojima tek pošto bude proslavljen (Iv 7, 37—39). Stoga Isus na Posljednjoj večeri
obećava Duha Svetoga, kojega Ivan prenoseći Isusovu riječ naziva grčkim izrazom Paraklétos. Isus ga pet puta spominje u svom oprosnom govoru: kada obećaje drugog Paraklita – Duha Svetoga, koji će biti i koji
je već u učenicima i u njima (14, 15—17); o njemu kaže da će ih poučiti i dozvati im u pamet ranije događaje (14, 26); on će svjedočiti za Isusa (15, 26—27); on će očitovati grijeh svijeta (16, 7—11); on će uvesti učenike u puninu istine (16, 13—15). Iz ovih Ivanovih tekstova, vidimo intimni odnos Oca, Sina i Duha Svetoga. Otac je apsolutni i prvi izvor i Riječi i Duha. Odnos između Duha Svetoga i Isusa najuži je što se može zamisliti u ekonomiji spasenja. Apostoli trebaju živjeti objavu Oca, koju im je Isus dao. Pošto Isus otiđe, Duh Sveti će nastaviti njegovo djelo pomoći vjernicima da u vjeri prihvate Poslanika i Objavitelja Očeva, te da čuvaju njegove riječi i zapovijeda po Duhu će se ostvariti novi odnos između apostola i Isusa, pošto Isus ne bude više osjetno među njima prisutan: ostvarit će se to po krštenju, u blagovanju Tijela i Krvi Kristove, u čuvanju i shvaćanju riječi Kristovih.
Isus ne može u punini darovati Duha, jer još nije proslavljen. Stoga pri kraju svog javnog djelovanja i na Posljednjoj večeri moli Oca, da bude proslavljen: »Oče, došao je čas! Proslavi svoga Sina, da tvoj Sin
proslavi tebe . . . Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom, koju imadoh kod tebe, prije nego postade svijet« (Iv 17, 1. 5 usp. 13, 31—32). Proslava za koju Isus moli jest da njegova božanska slava Sina bude priopćena
njegovom čovještvu koje se prinosi i žrtvuje (usp. kako Ivan tu proslavu opisuje u Otk 5, 6; 22, 1. 17; 21, 6).
Isusovo je tijelo hram (Iv 2, 21) iz kojega teku vode žive (usp. Ez 47, 1—12; Otk 21, 22; 22, 1). Pa kao što je svojom slavom Gospodin ispunio Salomonov hram (usp. 1 Kr 8, 10 sli.) tako će i sada svojom slavom ispuniti svoga Sina, koji dolazi ne da prinese za žrtvu životinje nego sebe samoga (usp. Heb 19, 5). U času kada je Kristova žrtva u punini prinesena, kada je On »naklonio glavu i predao duh« (Iv 19, 30), tada je slava Gospodnja ispunila taj Hram u punini, i malo poslije, kada je vojnik probo njegov bok, »potekla je krv i voda« (Iv 19, 34), kao znak sakramenata krštenja i Euharistije, znakovi rođenja nove Eve
koja proizlazi iz boka »usnulog« novog Adama.
I netom Isus nakon tri dana ustane na novi proslavljeni život, On će svojima darovati Duha Svetoga. Na sam dan Uskrsa dolazi svojim apostolima i kaže im: »Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja
šaljem vas«. Poslije tih riječi dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprostit će im se; kojima zadržite, zadržat će im se.« (Iv 20, 21.—23).
Nad uskrsnulim Kristom opetuje se ponovno proročka riječ psalmiste (Ps 2, 7): »Ti si sin moj; ja sam te danas rodio« (Dj 13, 33; Heb 15, 55).
A Duh je onaj koji je uskrisio Isusa od mrtvih (Rim 8, 11) i tako ga rodio za puninu slave. I sada, kada je Isus u punini proslavljen, jer je u svojoj ljudskoj naravi ispunjen Duhom Svetim, sada se može također
ostvariti ono što je Isus obećao o punini dara Duha i što su proroci još u SZ naviještali. Tako dolazimo do konačne etape u darivanju Duha koja, prelazi u razdoblje Crkve.
Nastavlja se: III. (zadnji dio) – OBJAVA DUHA U NZ — DUH SVETI I CRKVA
Vijesti
Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom
Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.
U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.
“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.
Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”
Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.
Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”
Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.
Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”
Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”
POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.
“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.
Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.
Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.
Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.
CatholicVote je ranije objavio:
Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.
Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.
Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.
Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.
Vijesti
Čudesna vizija iza blagdana Tijelova
Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.
Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.
Slika: Portraits-of-Saints – Julijana iz Liegea
Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.
Viđenje svete Julijane
Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”
U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:
Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.
U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:
“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.
Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:
Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”
U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.
Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.
Philip Kosloski /Altea
Vijesti
Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’
Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas
Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.
Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.
S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.
BREAKING: Biden National Security Council Advisor: We Can't Go Against Israel until Reelection; Israel 'Lies, Bombs, and Kills All These Kids'
— Project Veritas (@Project_Veritas) May 21, 2024
“We can help you [Israel] in the way that we can, but you’re not going to continue to lie, and bomb, and kill all these kids without… pic.twitter.com/d4TB25iF4j
“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”
Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.
Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.
Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.
Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.
Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.
Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)
-
Vijesti6 dana ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti23 sata ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti1 tjedan ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti1 dan ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?