Online Glasnik Bosanskog kongresa zastupa velikobošnjačke ideje, s državom BiH i ‘temeljnim narodom’ u toj zemlji!

Međutim izgleda da se diskretno otvaraju propitkivanja i tzv. antifašista o masovnim partizanskim (četnici presvučeni u partizane, njih 110 tisuća) egzekucijama nad nedužnim bosanskim stanovništvom.

U slijedećem članki možete pročitati i viđenje Muhameda Borogovca, urednika gornje edicije (GBK) o nelogičnostima ‘antifašista’ (čitaj KOS-ovaca u bošnjačkoj politici) i njihove propagande…

OD BLEIBURGA DO SREBRENICE 

Pise: Muhamed Borogovac

KAKO I KADA SAM PRVI PUT CUO ZA CETNICKE ZLOCINE NAD BOSNJACIMA

Moje skolsko doba sam proveo u Sarajevu, prvo u skoli “Petar Kocic”, a vecinu u skoli “Borisa Kovacecvic” na Grbavici I, dakle u novom naselju, sa drzavnim stanovima, gdje su srpska (oficirska) djeca bili velika vecina. Bio sam dosta dobar ucenik, i ovo sto cu kazati se sjecam kao da se jucer dogadjalo.

To skolovanje je bilo u sustini velikospska indoktrinacija, mada je bilo upakovano u parole o socijalizmu i bratstvu i jedinstvu. Naime, te parole nisu nista znacile u praksi, jer se u svim KONKRETNIM SITUACIJAMA propagiirao srpski nacionalizam, uperen u prvom redu protv Bosnjaka, kojima je i narodno ime Bosnjak bilo zabranjeno. Kada se govorilo o Turcima, mislilo se na nas, podrazumijevalo se da su nasi predci ti koji izdadose “veru pradedovsku”, i poturcise se. Dok su se srpska djeca ponosila svojim porijeklom, bosnjacka djeca su takvim skolstvom bili natjerani da se stide svojih predaka. Vec to je bio zlocin prema djeci. Osim nas, na meti su bili i Hrvati, Albanaci i Slovenci, Nijemci. Izvan skole, na meti tadasnje velikosrpske indoktrinacije su bili cak i Amerikanci zbog hladnog rata sa Rusima.

Bezbroj puta smo ucili o “Turskom danku u krvi”, “o nabijanju na kolac cestiith Srba”, o “Cele Kuli”, zatim o Jasenovcu, o Kozari, o “Ustaskim jamama u Hercegovini” itd. S druge strane o Drazi Mihajlovicu i njegovim cetnicima smo ucili samo kao o izdajnicima koji se na pocetku rata sporazumise sa Titom o zajednickoj odbrani od fasizma, a onda izdadose i postadose “saradnci” Nijemaca i Italijana. Konkretni cetnicki zlocini nisu nikada spominjani. Ni iz TV i partizanskih filmova se nije mogla nikakva druga slika steci.

Takvo skolovanje u atmosferi jendoumlja nije proizvodilo intelektualce, ljude koji ce formirati misljenje prema argumentima i cinjenicama. Takvo skolovanje je proizvodilo ljude koji ce biti apsolunto sigurni da su oni u pravu samo zato sto su na pravoj strani, tj na “antifasistickoj” strani, ili na srpskoj sgtrani, zavisno od konteksta. A ko je za njih bio “antifasista”? To je npr. bio onaj ko nosi petokraku, pa makar on bez sudjenja ubijao zarobljene neprijateljske vojnike. Npr. jednom su nam doveli oficira JNA da nam prica svoje dozivljaje iz rata i on nam je kao anegdotu ispricao kako su jednom “upali u neprijateljsku komoru”. A onda su pucali po kuharima, posudje je zveckalo i letilo na sve strane, pa su se svi smijali.

Zato nije nikakvo cudo da ja nisam cuo ni za kakve cetnicke zlocine sve dok mi nije bilo preko 20 godina. Evo kako se to dogodilo. Moj djed je umro kada sam ja bio druga ili treca godina na fakultetu, i ja sam oputovao u Zvornik radi dzenaze. Tamo se po obicaju sjedilo pored “mejta” cijelu noc i pricalo o njegovm zivotu. I tada je neko od prisutnih starijih rodjaka spomenuo cetnicki zlocin nad muslimanima u Foci. I ja sam onako neobavjesten pocao da postavljam pitanja, ali je vrlo brzo ta diskuija ugasena, ljudi su ocigledno bojali da neko medju njima ne otkuca vlastima o cemu se prica. Ipak je neko kazao: “7,000 muslimana je tu pobijeno.” sto je za mene bio šok. Mnogo kasnija sam saznao o stravicnim razmjerama srpskih zlocina nad Bosnjacima u Foci, Visegradu, Cajnicu, Rogatici itd..

Ni moji roditelji nisu potrosili ni minute vremena na bilo kakvo moje politicko niti nacionalno vaspitavanje. Bilo im je jedino bitno da mi “skola dobro ide”.

Medjutim, urodjeni zdrav razum i moja priroda da ne pravim kompromise kada vidim istinu svojim ocima su mi omogucili da ne padne pod rezimsku propagandu i da razlikujem sta je propaganda, a sta argument i cinjenica, da mi propaganda ne pomuti zdravo rasudjivanje. Na primjer, ja sam se tada medju djecacima “u raji” usudio tvrditi da su Amerikanci prvi sletili na mjesec i ostao usmljen, jer su svi oni bez obzira na snimke Armstronga na mjesecu bili sigurni da su to Rusi vec davno postigli, ali sute zbog neke vojne tajne. Tada sam bio proglasen “kontrasem” i “proamericki orijentisanim”.

Kasnije, kada sam se zaposlio u “Zeljezari ilijas” upustio sam se u dijalog sa kolegama gdje sam ja tvrdio da je Mercedes bolji auto od ruske Volge. Nekome to sada moze izgledati apsurdno, da je iko mogao pomisliti da je Volga bolja od Mercedesa, ali je to bila nasa realnost iz vremena jednoumlja i apsurda gdje je sve sto dolazi od “nasih” istorijskih saveznika Rusa, iz prve zemlje socijalizma bilo superirno i to se nije trebalo ni obrazlagati. U to se vjerovalo bez iakvih argumenatata. To je u stvari bila “religija komunizma”.

A sto se tice Bleiburga, o tome sam prvi put cuo poslije raspada Jugoslvije, ali se nisam previse interesovao za tu temu, bio sam preokupiran politickim i pravnim aspektima izdaje Republike BiH od strane Alije Izetbegovica i njegove udbaske grupe na celu BiH. O stvarnom obimu zlocina koji su poicnjeni u Bleiburgu saznajem tek ovih dana kada sam upravo zbog dogadjaja oko Bleiburske mise u Sarajevu odlucio da se licno informisem i potrazim na YouTube dokumente o tim dogadjajima, da i o toj temi kreiram vlastito misljenje, jer ja nikome ne vjerujem nego samo svome zdravom razumu i svojim ocima.

TRAGICNE POSLJEDICE TOTALITARNOG SKOLSTVA NA GENERACIJE BOSNJAKA

Ovih dana primjecujem kakve stravicne posljedice je ostavilo jugoslovensko skolovanje na generaciija tada vaspitanih ljudi, koji jesu skolovani, imaju diplome, ali su daleko od intelektualaca. To su ljudi koji “fasistu” i “antifasistu” ne definisu prema djelima nego prema vanjstini. Npr. “antifasista” je svako onaj ko je nosio petokraku, bez obzira sto je ubijao zarobljenike, ili “njihove” zene i djecu. Oni ne razvrstavaju antifasiste od fasista po sustini, tj. po dobru i zlu, nego po oznakama na uniformi??? Ili npr. za njih je fasista svako ko je bio u katredali na misi, a antifasista svako ko je demonstrirao ispred katedrale protiv mise. 

Osnovni princip civilizacije je da se ne moze osuditi nekoga bez dokaza o konkrentoj krivici. Masovne likvidaciej ljudi bez sudjenja, su po definiciji karakteristika fasizma. Odobravanje i podrska masovnih likvidacija bez sudjenja je karakteristika fasista, mogu oni koliko god hoce sebi tepati da su “antifasiti”. 

OTVORILI SU PANDORINU KUTIJU NA SVOJU STETU

Demonstracije protiv Bleiburske mise su u stvari veliki poraz Srba sa muslimanskim imenima, koji sebe zovu “antifasisti”. Zasto?

Do sada se u Bosni i Hercegovini jos uvijek nije znalo gotovo nista o Bleiburgu, a oni su organizujuci proteste protiv mise otvorili tu diskusiju. Krajnji rezultat je da je kroz argumentovane disusije javnost pocela upoznavati sa Bleiburgom, i da je to sada nezaustavljiv proces, da ni istinu o Bleiburgu niko vise nece moci zaustaviti, kao i svaku drugu istinu.

Kao nus-produkt, u tim idskusijama razjasnjeno je da je Jugoslovenska trobojka sa petokrakom takodjer zlocinacka agresorska zastava, sto mnogi politicki neupuceni Bosnjaci jos nisu bili shvatali do sada. (O toj temi vidi prilog pod brojem 2 u ovome Glasniku.)

Austrija i druge drzave nisu branile Blajbursku misu, nego su branile fasitiscke simbole koje su pojedinci donosili na te mise, kako neki dan objasni Valentin Inzko novinaru Senadu Hadzifejzovicu. Evo ovdje smo vidjeli da u katedrali nije bilo nikakvih fasistickih simbola (zbog kojih se toboze protestvovalo), ali je imedju demonstrantima bilo zastava agresorske vojske JNA, pod kojima su Mladic i dugovi krenuli tenkoviskim kolonama u genocid na Bosnu i Hercegovinu.

Neki samozvani “antifasiti” kazu da Sarajevo nije bombarodavala JNA, nego cetnici pod kokardom. A puna istina je da je rat je poceo upravo tako sto je JNA proglasila da smo mi iz Bosne i Hercegovine separatisti i krenula da po svojoj “ustavnoj duznosti” sprijeci secesiju Republike BiH od Jugoslavije. Tek kasnije, poslije stravicnih martovsko-aprilskih zlocina JNA, kada je Savjet sigurnosti UN proglasio da je JNA, zajedno sa Crnom Gorom i Srbijom  agresor na Republiku BiH, koja je po ustavu SFRJ imala pravo na razdruzivanje, i kada je Savjet Sigurnosti zahtijevao povlacenje JNA iz BiH, oni su formalno, iz politickih razloga preimenovali JNA u “Vojsku Bosanskih Srba”, da bi mogli ostati u BiH i da bi tako i agresiju prekvalifikovali u “gradjanski rat”. Evo detaljnije o tim dogadjajima.

KAKO SU JEDINICE JNA U RBiH PREIMENOVANE U “VOJSKU BOSANSKIH SRBA” I AGRESIJA PREIMENOVANA U “GRADJANSKI RAT”?

(Citat iz knjige “Rat u Bosni i Herceogvini – Kako je nagradjen genocid i osnovana Republika srpska”)

Sjetimo se da je odmah poslije priznanja Republike Bosne i Hercegovine od strane USA 7. aprila 1992 predsjednik George Bush vec 15. aprila 1992 dao ultimatum JNA, koja je od strane Savjeta sigurnosti vec bila proglašena za agresora na BiH, da se do 1. maja 1992. povuce iz BiH. Cak je i Americka šesta flota ušla u Jadransko more kao priprema za intervenciju. Tada Alija Izetbegovic hitno, 24. aprila 1992 odlazi u Skopje na pregovore sa generalima JNA. On je tada postigao neki “sporazum” 26. Aprila 1992. sa šefom generalštaba JNA, Blagojem Adžicem i potpredsjednikom Srbije Brankom Kosticem, ciji je jedini efekat bio da je vezao ruke Bushu da nešto vojno ucini za Bosnu i Hercegovinu. Naime, da bi formalno udovoljili ultimatumu Srbi su preimenovali JNA u “Vojsku bosanskih Srba” i obecali da ce demobilisati sve vojnike koji nisu državljani Bosne i Hercegovine (što niko nije mogao provjeriti). Izetbegovic je na tim pregovorima još dogovorio da se jedinice te novoimenovane vojske ne moraju povuci iz BiH, nego samo “na srpske teritorije u BiH”?! Buduci da po Ustavu Republike BiH nije bilo nikakvih ekskluzivno etnickih teritorija, to je znacilo da Srbi mogu uzeti šta god hoce i proglasititi to “srpskom teritorijom”.

To je bilo ocigledno izigravanje Bush-ovog ultimatuma, ali je ipak na taj nacin ultimatum uspješno sabotiran, jer kako se može SAD tuci za BiH kada su se BiH i JNA fino sporazumile?

Napomenimo ovdje jos da su tokom Drugog svjetskog rata 130,000 cetnika zamjenili kokardu sa petrokrakom. Zato ne cudi da su oficiri JNA, Mladic, Beara, Krstic, Talic, Gvero, Tolimir, Perisic itd. itd mnogi drugi  pocinioci genocida u Bosni skolovani u jugoslovenskim vojnim akademijama, da su tamo bili najboli pitomci, najbolji komunisti i da su zato imali brzo napredovanje do generalskih cinova. Genocid u BiH 1992-1995 nije pao sa neba 1992, genocid se dugo i temeljito pripremao odabirom nacionalnog sastava u pitomaca JNA i zatim u vojnim akdemijama JNA.

Buduci da je stanovnistvo Bosne i Hercegovine za vrijeme Jugoslavije bilo uskracenio za bilo kakve informacije i o partizanskim i o cetnickim zlocinima, slijede neke osnovne informacije i o tome, jer znanje je moc, znanje nikad ne moze skoditi.

DOKUMNTARNI FILM O BLEIBURGU, SA TEŽISTEM NA INTERNACIONALNOM PRAVU

SARAJEVSKI BLEIBURG: ZLOCINI PARTIZANA U SARAJEVU 1945

Zločini zloglasne komunističke policije OZNA-e i partizana nad Bošnjacima Sarajeva nakon oslobođenja u Drugom svjetskom ratu

KOMENTAR: Izgleda da je neko nedobronamjeran promjenio pocetak clanka o zlocinima u Sarajevu. Naime, u originalnom clanku je jasno pisalo da je Sarajevo oslobodila 16. muslimanska brigada, 5, aprila 195., ali  da su srbijanski partizani usli u Sarjevo 6. aprila, i da se zato 6. april vodio kao Dan oslobodjenja Sarajeva. Znaci, neko nedobronamjeran, dok je postirao clanak, je ispustio tu informaciju. Vjeroavtno se radi o navodnom “antifasisti” koji ne moze da podnese da Bosnjak sazna da su partizani iz Srbije cinili zlocine nad Bosnjacima Sarajeva. Ovako su njegovim falcifikatom zlocini partizana nad Sarajlijama potpuno neopravdano stavljeni na konto 16. muslimanske brigade. To je samo nastavak onih metoda skrivanja istine iz vremena Jugoslavije o kojima sam pisao u prvom dijelu.