Connect with us

Vijesti

Od svih kriza u Katoličkoj crkvi je možda najjača kriza identiteta

Published

on

Sasvim slučajno, poslije jednog pogreba u Sloveniji, započeo sam razgovarati o Katoličkoj crkvi sa svećenikom i župnikom koji je vodio pogreb – donosi Duhovnost.hr.

Interesirao sam se za njihov pastoralni rad i, dakako, za „ novitete u pastoralnom radu“ koje podupire novi i mladi mjesni biskup. Župniku sam darovao svoju novu knjigu, a on mi je preporučio da pročitam knjigu kanadskog svećenika Jamesa Mallona „Božja Prenova“ (Božja obnova), koju je prevela i tiskala Založba Družina 2021. godine. Budući da je moj boravak u Sloveniji zbog COVID mjera bio odobren samo za taj dan, zamolio sam rođaka da mi odmah kupi tu knjigu. Za naše hrvatske prilike knjiga nije baš jeftina. Cijena joj je 35 eura. Po povratku u domovinu odmah sam je počeo čitati. Jezična barijera slovenskoga jezika nije mi problem jer sam od malena učio, onako usput, slovenski jezik. Knjiga je fantastična, po mome osobnom sudu, jer pronalazi sržni problem, najveći uzrok pastoralno-duhovne krize u Katoličkoj crkvi.

Kriza identiteta

„U Crkvi se danas naveliko govori o krizama. Govore nam da imamo krizu zvanja, krizu obitelji, financijsku krizu, krizu vjere, krizu spolnih zastranjenja, krizu vodstva…. O tim teškoćama razvijalo se mnogo korisnih rasprava, ali, po mome uvjerenju, najdublja kriza od svih kriza jest kriza identiteta, a sve druge krize samo su njezini simptomi – svi smo zaboravili tko smo i prema čemu ili kome smo kao Crkva pozvani. Kad se to dogodi, brzo zaboravimo. Zašto ipak postojimo i opstojimo kao Crkva, a ne zašto imamo župne prostorije.“ („Božja prenova“, Založba Družina, 2021., str. 15). Čini mi se da je svaki komentar toj tvrdnji suvišan. Uistinu, autor je dobro detektirao probleme unutar Katoličke crkve, ne samo u Kanadi nego i na razini Univerzalne crkve.

Ponovno otkrivanje identiteta

Autor knjige James Mallon nudi i neka rješenja za to kako otkrivati ponovno pravi katolički identitet. „Moramo se potruditi i ostvarivati uvjete da ljudi mogu upoznati Isusa kao živoga Gospodina, probuditi ih pa ćemo tada lako od njih počeli oblikovati učenike. Ponovno moramo otkriti svoj identitet i postaviti, odrediti središte Gospodinova poslanja. I to staviti u središte svake župe, u kojoj će tako nastajati  općinstvo i zajedništvo vjernika, koji rastu, dozrijevaju i predani su sveživotnom procesu discipliniranog učenja. Te tako otkrivaju svoje od Boga primljene talente i spremni su duhovno djelovati i postati apostoli. Moramo se uvjeravati da bi Crkva učenika nekad, postala u naše vrijeme nešto sasvim normalno.“ (B. P., str. 26).Prema autoru knjige, zaboravili smo vlastiti identitet i često žalimo što postoji tragedija gubitka vjere u našemu vremenu u mnogim zemljama. „Žalostimo se nad tragedijom gubitka vjere, nad sekularizacijom, zatvaranjem crkava itd., ali nam ne dolazi na pamet misao da bismo uzeli vesla i zaveslali“ (BP. Str. 21).

Pukotine u Katoličkoj crkvi

Kanadski svećenik James Mallon ne bježi od sigurnih pokazatelja po kojima su počele nastajati pukotine u Crkvi. Po toj tezi sličan mi je papi Benediktu XVI., koji je rekao da je Crkva lađa koja pušta na sve strane. Po pitanju pukotina unutar Katoličke crkve autor knjige „Božja prenova“ (Božja obnova) razvija svoju tezu: „ Dok smo krstili i poučavali u katoličkim školama, pridobivali smo dobre i praktične vjernike. Na neki način nam je uspijevalo, ne da bismo stvorili učenike, jer smo se opirali kulturi. Ako film brzo premotamo natrag šezdesetak godina, seksualnu revoluciju, umnožavanje medija, postmodernizam, materijalizam, relativizam, individualizam, hedonizam i sve druge „izme“, koje možete lako zamislite, pojavile su se pukotine koje su vidljive svima“ (BP., str. 24).

Stvarajte učenike, a ne vjernike

Jedna od snažnih autorovih teza knjige „Božja prenova“ jest činjenica i tvrdnja da treba stvarati učenike, a ne vjernike, učenike i apostole s poslanjem u konkretnim životnim prilikama, sa sasvim konkretnim zadaćama. „Jedino rješenje za put naprijed jest da se vretimo prvotnoj Isusovoj poruci, koju nam je Isus dao prije dvije tisuće godina i rekao da učinimo ljude učenicima, „praktičnim vjernicima“, „praktične katolike“. To je to. To je središte svega, to je filtar kroz koji moramo ocjenjivati sveukupno djelovanje Crkve, sve pastoralne programe, svako djelovanje u župi. (BP, str. 24).

Umjesto zaključka

Sve u svemu, knjiga je fantastična. Ulazi u srž problematike koja razliku vidi u tome tko je vjernik, tko učenik, a tko učenik i apostol. Po mome osobnom sudu, knjiga zavrjeđuje biti prevedena na hrvatski jezik. U domovinskoj Crkvi i na razini biskupija imali smo i imamo različite pastoralne programe. Kvalitetne, i one koji nisu zaživjeli na našim prostorima. Čini mi se da će svatko tko pročita ovu knjigu spoznati što mu je činiti i kako od pasivnog ili ravnodušnog vjernika može postati dobar Gospodinov učenik i apostol. Knjiga je lako čitljiva i na slovenskom jeziku. Pisana je jednostavno, konkretno i direktno, bez mnogo fraziranja. Autor se izravno suočava s činjenicama, s pukotinama u Katoličkoj crkvi. James Mallon nije samo analitičar crkveno-pastoralnih zbivanja. On je i predlagatelj puta do pravoga cilja, do toga kako postati Isusov učenik koji neprestano uči i djeluje, kako župama trebaju učenici i apostoli, a ne samo vjernici po krsnom listu ni po činjenici da su primili sve sakramente inicijacije. Autor želi probuditi u članovima Crkve glad za susretom s Isusom. „Nama duhovnicima i svećenicima, voditeljima zajednica i svima koji skrbe o Crkvi teško prihvatiti istinu da tako velik broj naših ljudi nikada nije upoznao Isusa pa zato ni ne osjećaju glad za njim“ (BP, str. 25).  

Papa Franjo – Svjetiljka vjere gori uz pomoć ulja molitve

„U Crkvi se sve rađa u molitvi i sve raste zahvaljujući molitvi“, istaknuo je i napomenuo da je molitva potrebna i u crkvenim reformama, u promjenama u životu Crkve. „Molitva je ta koja otvara vrata Duhu Svetom, koji nas nadahnjuje da možemo ići naprijed. Promjene u Crkvi bez molitve nisu promjene Crkve nego promjene skupine. Kada Neprijatelj želi napasti Crkvu, to čini prije svega nastojeći presušiti njezine izvore, sprječavajući je u molitvi i u davanju drukčijih prijedloga. Naime, ako se prestane moliti, neko vrijeme izgleda da se sve nastavlja kao prije, ali vrlo brzo Crkva opaža da je postala poput nekog praznog omota, da je izgubila glavnu os, da više ne posjeduje izvor topline i ljubavi“, primijetio je Papa te podsjetio kako u Lukinu Evanđelju Isus postavlja pitanje koje nas uvijek potiče na razmišljanje: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18,8) „ili će“, dodao je papa Franjo, „naći samo organizacije, poput skupine poduzetnika vjere?“ / Papa Franjo

vlč. Vladimir Trkmić

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

on

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

on

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved