Vijesti
Oligarsi – hrvatskom narodu: “Komu se ne sviđa u Hrvatskoj, neka ide!”
Kad bi planeri rata protiv Rusije dopustili operativcima iz NATO zapovjedništva nad potrošnom vojničkom robom objavu stvarnih ukrajinskih žrtava u ‘obrani zapadnih vrijednosti’, možda bi to izazvalo tektonske poremećaje u javnom mnijenju Zapada pa planeri ne žele riskirati ni s takvom minimalnom šansom za uznemiravanje vlastitih potrošačkih robova.
Nije rat protiv Rusije, nego rat Rusije protiv Ukrajine? Tko dosad nije shvatio narav sukoba i poziciju Zapada, tko se nije orijentirao u odnosu na zlo i opačine, taj niti neće – piše Son of Alerik u Logicnom.
Da, Ukrajinci brane zapadne (ne) vrijednosti, a jedna od bitnijih ‘vrijednosti’ je pravo vlastodržaca na vladanje uz pomoć laži, poluistina i prijevara, a sve uz odobravanje i podršku podanika koji se nekad zovu biračko tijelo, nekad potrošači, nekad čak i po izumrloj naciji. Tko su danas Francuzi, tko Nijemci, tko Nizozemci, vidimo i po sastavima nogometnih reprezentacija.
Stoga će planeri rata dopustiti javnu objavu ukrajinskih žrtava umanjenu za dvadeset puta i procjenu ruskih gubitaka uvećanu za dvadeset puta. Zapadno javno mnijenje zna da su brojke lažne, izmišljene, ali pristaju uz laž jer manje ometa ‘uživanje u životu’ (i trošenju) od istine.
Kako je Hrvatska dio Zapada i to po volji naroda (izmanipuliranoj volji što ne umanjuje odgovornost naroda za njegov odabir), to će joj sudioništvo u carstvu zla biti realnost i sudbina. Hrvatska je članica EU, članica NATO pakta, članica euro zone, unutar schengenskih granica. Sve što se odnosi na Zapad, odnosi se na EU, sve što se odnosi na EU, odnosi se na NATO, sve što se odnosi na NATO, odnosi se i na Hrvatsku. Koliko je to daleko od ‘hrvatske samostalnosti i hrvatske neovisnosti’ za koju se ginulo u Domovinskom ratu, a blisko vezivanju uz crne, žute i zelene vragove, crtati ne treba.
U Hrvatskoj će, kao u razoružanom punopravnom dijelu carstva zla, vrijediti iste postavke o vladanju kao i u ostatku carstva – poluistine, laži koje se stalno i iznova ažuriraju kako se ni jedna izrečena laž ne bi raskrinkala na oduševljenje 41 600 hrvatskih opunomoćenika okultne oligarhije koja vlada carstvom i na radost svekolikog pučanstva.
Dakako da Hrvatska ima svoje specifičnosti unutar EU, ali one se ne nalaze u prirodnim ljepotama, kao što bismo pomislili, već u zadanosti tehničkih karakteristika kotačića EU stroja koji Hrvatska jest. Cijela Hrvatska je formalno, kao braniteljica schengenskih granica, današnja EU vojna krajina koju je NATO-vka Kolinda promovirala kroz ‘uspravnicu tri mora’.
U toj krajini će namjesnik okultne oligarhije nedavno izaći s brojkama i uskliknuti: „Ja bih postavio stvari da nam je rast BDP-a u godini najvećih tektonskih poremećaja i kriza, energetske i prehrambene, kao i inflatornih pritisaka, iznosio 6,3 posto, što je prema dostupnim podacima četvrti (najveći) rast među članicama EU-a. To je po meni sjajno!“
BDP skraćenica je za bruto domaći proizvod, vrijednost svih roba i dobara jedne države koji su proizvedeni u jednoj godini. I ta vrijednost je 2022. u Hrvatskoj porasla za 3, 67 milijarda eura. U isto vrijeme se pojavila i još jedna brojka – realne plaće su pale na godišnjoj razini za 4,3 posto. Radili više, bolje, bili produktivniji, ostvarili veće prihode i za nagradu dobili manje plaće!? Kako to? Gdje i komu je otišlo tih novih 3-4 milijarde eura? Plus nekoliko milijarda eura ukradenih od radničkih plaća? Jesu li sve te milijarde otišle u Ukrajinu, kao i 14 helikoptera iz Hrvatske i 3500 granata iz Srbije? Ili je nešto ostalo i domaćim opunomoćenicima okultne oligarhije?
Smijemo li postaviti to pitanje koje se samo nameće, a da iza kantuna ne izvire državni i ini kupljeni ekonomisti koji će bla-blakati o stručnosti i tomu kako se ne mogu miješati babe i žabe, kako brojke treba čitati s (njihovim plaćenim) razumijevanjem pa kad zaradite više nužno morate zbog ekonomskih zakonitosti primiti manju plaću!?
Milijarde eura međutim nisu isparile. U Zapadnom carstvu postoje razrađeni mehanizmi pomoću kojih se korist od rada svih usmjerava samo ka izabranim/opunomoćenicima. Sve poreze i sve trošarine plaćaju isključivo radnici. Porezna uprava će taj broj ovaca za šišanje po naredbi ‘odozgo’ povećavati i smanjivati po potrebi putem kazni sitnim poduzetnicima i obrtnicima koje preziru tek nešto manje od radničkih ovaca za šišanje. Runo uvijek ide odabranima.
Milijarde eura koje je država (ispostava EU koja je pod vlašću okultne oligrahije) svojim mehanizmima otela radništvu i preusmjerila svojim opunomoćenicima, njih 41 600, oni su usmjerili u stanogradnju i od viškova nad viškovima još otkupili i državne obveznice u iznosu od 1,3 mlrd eura (ova ponavljajuća brojka od 41 600 građana dolazi iz podataka o kupnji državnih obveznica koji donose garantirani gubitak svakomu tko ih je kupio, budući da je inflacija veća od kamate na obveznice što znači da su ti građani uložili u obveznice samo višak kojeg nisu imali parkirati gdje drugdje).
Cijena kvadratnog metra stana i radnička plaća su dva svijeta – opunomoćenici su smanjenjem zarada radništvu (to je tek jedna utoka od slijeva ka njihovim računima) izgradili stanove kako bi sačuvali realnu vrijednost svog plijena. Tako je samo u Zagrebu oko 50 000 praznih stanova koji nisu na prodaju, niti se iznajmljuju. Oko 60 posto stanova je plaćeno gotovinom, a ostatak ionako kupuju stranci koji kupuju oko 70 posto svega što se izgradi na obali. Vidimo da u toj shemu nema mjesta za narod.
Tržišne zakonitosti i ostale Zapadne vrijednosti koje brane Ukrajinci ne vrijede za sve u carstvu laži. Ekonomisti će nam to objasniti pa reći da radnička plaća ovisi o produktivnosti. Nijemci imaju tri puta veću plaću od Hrvata zato što imaju tri puta veću produktivnost. Samo što… Samo što će onda priznati da je produktivnost građevinskog sektora u Hrvatskoj ista kao i u Njemačkoj, da je produktivnost u turizmu ista kao i u Njemačkoj i Austriji, ali se neće osvrnuti na to kako plaće u tim sektorima onda nisu iste. Niti objasniti ‘tržišni fenomen’ po kojem realni BDP raste, a realne plaće padaju.
Uspostavljen je mehanizam koji neće obustaviti gradnju stanova po gradovima i obali, ali će onemogućiti narod da ih kupi i da riješi vlastito stambeno pitanje. Takav mehanizam nije uspostavljen slučajno, niti temeljem ‘tržišnih zakonitosti’. Ispod toga se krije okultni plan: iseljavanje autohtonog naroda i naseljavanje obale dokazanim poslušnicima okultne oligarhije iz ostalih zemalja EU te naseljavanje gradova siromašnim radnicima iz Nepala, Indije, Filipina.
Podatci govore o postojanju tog plana: pet posto stanovnika Hrvatske su stranci, izdano je 120 000 radnih dozvola strancima s Istoka, iseljeno je oko pola milijuna autohtonog stanovništva, realne plaće padaju dok bdp raste, cijene svega rastu.
Stvarnost nam govori da tako jest, kao što nam govori o naravi rata protiv Rusije, a namjesnici okultne oligarhije nam pričaju svoje lažne priče. Nikog na vidiku da se suprotstavi. Ni to ne čudi – Ako se 1991. društvo opredijelilo za varanje, a ne za stvaranje, onda je ovo što danas imamo logična posljedica – reći će jednom dr Slavko Kulić. A drugog puta i ovo: Hrvatski narod kao subjekt kulture snosit će posljedice odluka naših političara koji su se priklonili zapadnom imperijalizmu, a koji se dugo pripremao što se ovih dana događa. Mislim da se nismo našli na pravoj strani povijesti, nego na krivoj.
Na toj strani povijesti se nesmiljeno vrši prisilna zamjena stanovništva i u tom mrvljenju naroda svatko odrađuje svoj posao.
Glasnogovornica NATO-a Kolinda, to je ona koja je kao kandidat HDZ-a u predsjedničkim izborima pijana govorila na nekom skupu kako će Hrvati zarađivati 8000 eura u Hrvatskoj, nedavno je poručila nezadovoljnom pučanstvu i to sigurno ne bez dopuštenja onih koji s njome upravljaju: Komu se ne sviđa u Hrvatskoj, neka ide!
Je li sad jasna strategija koju Zapad provodi u Hrvatskoj?
Vijesti
U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Vijesti
Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Vijesti
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti2 tjedna ago
DUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA