“Čovječanstvo duguje ovaj zavjet onim stotinama tisuća koji su, bez ikakve krivnje s njihove strane, ponekad samo zbog svoje nacionalnosti ili rase, osuđeni na smrt ili na polagano umiranje.”

Ovaj maleni tekst koji ste sad pročitali je samo jedan maleni dio govora kojeg je na sam Božić ratne 1942. godine uputio poglavar Rimokatoličke Crkve, Papa Pio XII.
I u tom govoru, posve nedvosmisleno, se daje iščitati da je taj Papa najoštrije osudio bilo kakvu diskriminaciju ljudi na osnovi vjere, rase ili nacionalnosti.

Papu Pia XII. mnogi zlobnici i danas nazivaju Hitlerov Papa. A, vjerujte mi, što god da je taj Papa bio, jedno sigurno nije bio – bilo kakav simpatizer ili čak pristaša Adolfa Hitlera. I svakom normalnom je jasno da je ovaj čovjek učinio više nego što je i smio. Jer, Vatikan je bio neutralan.
I nekima je sam Papa predstavljao opasnost.

I tu sad idemo na današnju priču.

Kad je Italija kapitulirala u rujnu 1943. godine ( i promijenila, po dobrom starom običaju, stranu u ratu ), vrlo brzo su gotovo cijelu Italiju preplavili i okupirali Nijemci. Kao i sve druge teritorije koji su bili dotad pod vlašću Italije, poput teritorija na području NDH, Grčke i Albanije.

I, dakako, zauzeli su i Rim. No, ne cijeli Rim. Jer, unutar samog Rima je ostala jedna mala oaza – Vatikan.

Vatikan je kao takav bio odavno međunarodno priznat, te je imao konkordate sa skoro svim zaraćenim zemljama s obje strane. Uključujući i Treći Reich.

I čim su Nijemci zauzeli sam Rim, u Vatikanu se pojavio general-pukovnik SS-a Karl Wolff, te je zatražio prijem od strane Svetog Oca. Papa Pio XII. ga je primio u audijenciju. No, uvjeren da je on tu glavni, Wolff je, u rukavicama, dao do znanja da će Njemačka poštivati neutralnost Vatikana sve dok to bude činio i Vatikan. Na to mu je Papa odgovorio da je neutralnost Vatikana neupitna. Wolff je bio donekle zadovoljan odgovorom. No, pri odlasku, napomenuo je da se to odnosi i na možebitno pomaganje neprijateljima Reicha. Ali, Papa mu nije ostao dužan, te mu je odvratio da će Vatikan uvijek pomoći apsolutno svakome tko treba pomoć.
I tu se razgovor završio.

Wolff je odmah o svemu izvijestio svojeg glavnog zapovjednika, Himmlera. A Himmler je na to rekao da će ti s psećim ogrlicama ( referiranje na ovratnike svećenika ) jednom konačno zašutjeti.

Punih 46 godina nakon završetka rata, 1991. godine, objavljeni su neki dokumenti i objavljen je intervju s Karlom Wolffom koji se dogodio neposredno pred njegovu smrt 1984. godine, da je Hitler 13. rujna 1943. godine zapovjedio da njemačka vojska okupira i sam Vatikan, te da i Papu i svo osoblje deportira negdjena sjever Italije.
I ta objava je postala predmetom velikog spora koji traje do dana današnjeg – otmica Pape Pia XII.


Iskreno, nema nikakvih podataka o tome što je ta otmica, to jest, zarobljavanje Pape trebalo značiti? Kakvu bi to korist kome i zašto donijelo. Kao i to kakvu bi poziciju time bilo tko iznjedrio.

Proučavanjem službenih dokumenata Trećeg Reicha, dosad nije pronađen nijedan papir na kojem je išta o tome pisalo barem u tragovima. Dakle, službenih dokaza o tome nema apsolutno nikakvih.

No, uvijek postoji ono ali…

I da bismo to razumjeli, moram se sad malo odmaknuti od Vatikana i otići do Njemačke. I to do drugog čovjeka Reicha, manijakalnog patuljka Heinricha Himmlera.

Svi znamo tko je bio Himmler i što je vodio. Ali, malo ljudi zna kakav je on, zapravo, bio. Mislim, svi znamo da je bio poremećen do daske. No, opet, ima tu još nešto.

Kad su nacionalsocijalisti došli na vlast 1933. godine, počeli su gotovo odmah provoditi samu ideju nacionalsocijalizma. I to kroz sve spore života. Pa tako i kroz religiju. Prvo kroz judaizam, kojeg su smatrali nečim jednostavno zlim. A potom i kroz kršćanstvo, kojeg su ideolozi Reicha smatrali nečim izopačenim.
Poznato nam je da je Himmler bio opsjednut okultnim stvarima i temama. Kao i skupljanjem svega vezanog uz to. Od Koplja sudbine, Svetog Grala, Zavjetnog kovčega, preko proučavanja raznih grana parapsihologije ( spiritizam, numerologija, astrologija, vidovnjaštvo ), pa do najnovijih dostignuća u znanosti. I samim time su ideolozi nacionalsocijalizma htjeli iz temelja promijeniti društvo. Prvo u Njemačkoj, a potom i dalje.

Dakako, to im baš nije išlo zbog otpora ljudi koji jednostavno nisu htjeli pristati na to. A među njima je bila i masa časnika samog SS-a.

Ono, OK. Jesmo u SS-u, ne volimo Židove. Neke rase su dobre, neke loše. Ali, i dalje vjerujemo u Boga. Kršćanskog Boga.
Naravno, oni najokorjeliji i najfanatičniji nisu vjerovali ni u što. Dok su oni drugi vjerovali u sami nacionalsocijalizam. I u, takoreći, poganske bogove germanske mitologije.
Uglavnom, mješavina svega i svačega.

Kad je počeo rat, mitologija ih je malo prošla, te su se više bazirali na znanosti. No, Himmler je i dalje radio bućkuriše u vezi religije. I negdje početkom rata se dosjetio nečeg – likvidacije Pape.
Kad bi se likvidirao Papa, Crkva bi automatski ostala bez svojeg prvog čovjeka. Ali, to nije dovoljno.
Onda se dosjetio da bi bilo bolje likvidirati cijeli Vatikan i tako spriječiti izbor novog Pape.

S vremenom, rat je odmicao, te se ratna sreća okrenula protiv Reicha. Ali, Himmlerove misli se nisu okrenule. Barem ne na bolje. I nakon savezničkog iskrcavanja na Siciliju u srpnju 1943. godine, ideja o Papi mu se učinila lakše izvedivom.
I na sastanku u dvorcu Wewelsburg, Himmler je priopćio tu ideju svojim najvišim časnicima.

Kako i rekoh, zapisa o tome nema. Ali, ima nečeg drugog.

Jer, nije samo Karl Wolff to spomenuo.

Nakon rata je još nekoliko visokorangiranih časnika SS-a pričalo o tome. A jedan od njih je bio i pukovnik SS-a Herbert Kappler. Doduše, on je samo spomenuo to. Nije o tome znao ništa. Ali, netko drugi je to mogao potvrditi.

Talijanski časnik obavještajne službe Cesare Amé se krajem srpnja u Veneciji sastao s admiralom Canarisom i barunom von Loringhovenom. I na tom sastanku je Canaris Talijana obavijestio da se nešto šuška o mogućoj otmici samog Pape.
Nakon rata, Cesare Amé je potvrdio taj sastanak.

I, kad se počela slagati slagalica, došlo se do jednog naziva – Operacija Pseća ogrlica.

Ta operacija nije nikad zaživjela i nije nikad izvedena, a razloga za to ima podosta. Ali, jedan sami razlog, koji vjerojatno vrijedi za sve, je ovaj – reakcija.

Iako nije sigurno, smatra se da je i Hitler bio upućen u to. Ali, Hitler za takvo što nije htio ni čuti. Sam je rekao Himmleru, još prije rata u vezi Rimokatoličke Crkve, da pazi što radi. Stoga, ako je Himmler i zamišljao takvo što uopće i napraviti, to bi se izvelo bez Hitlerovog znanja. A to bi se onda sve pretvorilo u cirkus.

Jer, koliko god da im je Hitler bio nadređeni, masa njemačkih časnika i vojnika koji su bili rimokatoličke vjeroispovijesti su ipak smatrali da im je Papa malo nadređeniji od Dolfika. I napraviti bilo što vezano uz to bi imalo katastrofalne posljedice po samu Njemačku.

E, sad se malo vraćamo na Wolffa.

On je spomenuo da mu je Himmler rekao da je Hitler spomenuo početak operacije za 13. rujan 1943. godine. No, ako je Hitler prema tome imao odbojan stav, dolazimo do dva dijela sad – ili laže Wolff ili Himmler. A imajući u vidu da znamo da je Himmler bio bez ikakvih skrupula, možemo zaključiti da ovdje Himmler ima kratke noge.
Kao i to da bi, da je zapravo mogao, napravio nešto na svoju ruku i time doveo Hitlera na gotov čin.

I sama operacija je trebala ići nekako ovako.

U ranu zoru bi postrojbe Waffen SS-a jurnule na Vatikan i sve bi bilo brzo gotovo.
Jest da je Papina garda raspolagala s vatrenim naoružanjem, ali njihov otpor bi bio ipak skršen.

Nakon toga bi Papa Pio XII. bio odveden sa svim osobljem, te bi najvjerojatnije bio ili pogubljen ili, što je ipak malo vjerojatno, zatočen.

I koliko god vam se sad ovo čini suludom idejom, morate imati na umu da je Himmler bio lud. I to onako pošteno lud. A luđacima lude ideje nisu lude, nego lukave.

Ali, da je to izvedeno, o tome bi se pročulo vrlo brzo. I ne bi bilo više nikakvih garancija ni ikakve prema svima u Trećem Reichu.
Opet, smatra se da bi u samom Reichu došlo do velikih nereda i pobuna. I to od strane njemačkih vojnika rimokatoličke vjeroispovijesti.
I Njemačka bi bila prva zemlja u povijesti koja bi bila osuđena za ubojstvo Pape!

Kad su 1944. godine saveznički zrakoplovi, imajući posve krivu predodžbu da se u samostanu Svetog Benedikta Monte Cassino skrivaju Nijemci, izvršili žestoki zračni napad i kad su doslovno sravnili samostan sa zemljom, naišli su na osudu diljem svijeta. Bez obzira što su to bili saveznički zrakoplovi. Cijeli svijet je osudio taj napad, a neke zemlje su čak povukle svije veleposlanike iz Velike Britanije i SAD-a zbog toga. I Saveznici su se morali ispričavati na sva zvona zbog toga. Pa čak i samom Papi Piu XII.
Taj samostan je sagrađen u 6. stoljeću i dotad ga niti jedna jedina vojska nije oštetila. Pa čak ni Nijemci.
Štoviše, sami Nijemci su iz samostana evakuirali sve umjetnine i sve svećenike koji su bili tamo. A te umjetnine su bile neprocjenjivo blago. I još uvijek su. I to zahvaljujući Nijemcima.
Naravno, Nijemci su to dobro propagandno iskoristili i to sve prikazali kao najobičniji napad zapadnih barbara.
Ali, činjenica stoji.

Do oslobođenja Rima 4. lipnja 1944. godine, Nijemci su do zadnjeg dana držali stražu pred Vatikanom. To su službeno objasnili da je to zbog zaštite Svetog Oca.

Ipak, i pored straže, Papa Pio XII. je uspio spasiti u samom Rimu preko nekoliko tisuća ljudi. Židova, savezničkih zarobljenika, te nekoliko desetaka njemačkih dezertera koji se više nisu htjeli boriti za brkatog Austrijanca.

Kako rekoh, službenih dokumenata o tome nema. Ostaje sve samo na usmenoj predaji od strane Wolffa, Kapplera, Talijana Cesarea i još nekoliko časnika SS-a.

Po nekim istraživanjima, smatra se čak da ta operacija nije nikad ni bila planirana za izvođenje, već da je plasirana radi zastrašivanja samog Vatikana.

No, uzevši u obzir da je idejni tvorac operacije bio Himmler i da je Himmler bio jebeno poremećen, ne bi me nimalo čudilo da se nekad negdje pronađe neki dokument koji bi potvrdio da je taj bolesnik tu tešku glupost zbilja imao u vidu.

Fotografija prikazuje Svetog Oca Pia XII. kojeg zlobnici do dana današnjeg posve nezasluženo nazivaju Hitlerov Papa.

izvor: povijestpravaistina foto ilustr.: Catholic Register