Ostavili smo ih ovako, prije samo dva tjedna, u namjeri da jedni druge obasipaju opomenama i dekretima prekriženih masonskih izopćenja.

Rat unutar talijanskog masonstva nije počeo danas, nego barem prije godinu dana, kada se “vladavina” prethodnog Velikog meštra Stefana Bisija bližila kraju i kada su počele izborne konzultacije za postavljanje njegova nasljednika.

Očito se nije činilo da je bilo neke posebne napetosti kada su stigli rezultati pripisujući pobjedu Leu Taroniju, istaknutom slobodnom zidaru zbog njegovog članstva u Drevno prihvaćenom škotskom obredu, RSSA, koji predstavlja neku vrstu više razine talijanskog masonstva i nezamjenjivu putovnicu za pristup višim razinama ove ezoterične religije.

Ubrzo nakon toga dogodio se ono što bi se moglo definirati kao pravi “preokret”, kada je ponovnim prebrojavanjem glasačkih listića žezlo talijanskog masonstva predano Antoniju Seminariju, masonu kojeg je izabrao Bisi, čime su se oslobodile masonske razmirice koje su već počele tinjati pod pepelom od kraja 2023. godine.

Evolucija ovog krvavog rata između braće masona navela je razne masone da zaprijete rješavanjem problema na sudovima običnih sudova kako bi smirili spor kakav nije viđen od smrti zloglasnog Adriana Lemmija, prvog velikog majstora Velikog Orijenta Italije, i zloglasnog sotoniste s dugom prošlošću kriminalca i kamatara u službi drugog poznatog masona, Giuseppea Mazzinija, otac talijanskog Risorgimenta zajedno s Cavourom.

Postoji određeno zajedničko uvjerenje, jer to je ono što jest, koje nastoji staviti Mazzinija i Cavoura u suprotnost dok su u stvarnosti obojica pripadali masoneriji i pokretali su ih iste sile.

Težili su istim ciljevima, a to je uspostava univerzalne masonske republike koja bi definitivno srušila suverenitet nacija, samo što su se mogli razilaziti oko načina na koji će postići te krajnje ciljeve.

Vjerujemo da je važno ponoviti ovaj koncept kako bismo raščistili polje još jednog pogrešnog smjera koji su posljednjih godina proširili neki masoni koji su ispričali priču o “dobrom” masoneriji i koji su čak pozdravili dolazak Marija Draghija, čovjeka iz Goldman Sachsa, definirajući to kao “masonsku operaciju”.

Talijanski slobodni zidari danas su tako postavljeni. Oni su upleteni u žestoki rat iz kojeg, po našem mišljenju, nema izlaza osim onog koji vodi nizu lančanih raskola koji će na kraju uzrokovati potpuni raspad cijele talijanske masonerije.

Prvi, i krvavi, raskol bio je onaj u kojem je Seminario nametnuo slobodnim zidarima Velikog orijenta Italije da prekinu sve odnose s onima iz RSSA, a to nije od male važnosti, ako se uzme u obzir da je Škotski obred prilično priželjkivan ne samo zato što dopušta pristup “tajnim sobama” slobodnog zidarstva, već zato što je to loža međunarodnog opsega povezana s anglo-američkim, što je oduvijek bilo, od rođenja ovog seta ct 1717. u Londonu, pravi arbitri i gospodari svjetske masonerije.

Ova povezanost, ili možda bolje reći savršena integracija, između protestantskog svijeta i masonerije objašnjava se činjenicom da je prva usvojila teologiju, onu luteransku, koja ima malo od kršćanske po tome što čovjeka lišava njegove slobodne volje i “oslobađa” ga od tereta grijeha govoreći mu da u konačnici Bog odlučuje o čovjekovu spasenju, neovisno o dobrim djelima koje pojedinac čini Rođen je Lutherov zloglasni moto “pecca fortiter, sed crede fortius”.

Dobri kardinal Caro Y Rodriguez u svojim temeljnim djelima o slobodnom zidarstvu uči nas da biti protestant sam po sebi znači biti predisponiran biti napola slobodni zidar, budući da se slobodno zidarstvo po svojoj prirodi i povijesti uvijek žestoko suprotstavljalo Katoličkoj crkvi, jedinoj pravoj čuvarici kršćanskog svijeta i zbog toga predmetu puzajuće infiltracije koja traje više od jednog stoljeća i koja je rezultirala zlosretnim Drugim Vatijem može Sabor, iz kojeg je proizašla lažna crkva, liberalna, modernistička i sekularna.

Optužbe o povezanosti masonerije s mafijom

Ostavili smo talijanske Slobodne zidare da se bore, kao što je prije spomenuto, sa suspenzijom od strane GOI prema RSSA, nakon čega je uslijedio odgovor potonjeg prema Bisiju, izbačenom iz Škotskog obreda jer je pripadao obama obredima, ali u stvarnosti samo kao odmazda protiv Seminaria.

Novo poglavlje u ovom ratu među pregačama je ono u kojem sada notar iz Messine, Silverio Magno, i sam slobodni zidar Velikog Orijenta, izlazi u javnost s izjavama u kojima najvažniju ložu u Italiji, koja broji oko 23 tisuće članova, otvoreno optužuje za mafiju.

Rečeno je da je Magno izrekao neku vrstu j’accuse protiv, očito, vođa koji upravljaju slobodnim zidarstvom, a prošlog 7. lipnja se kaže da se izrazio ovim riječima o tom pitanju.

“Mafijaški mentalitet je ovdje, unutar kolona. To su prijeteći telefonski pozivi, koji pokušavaju otkriti tko je u chatu. To je unutar onih inspekcija koje nemaju ni glavu ni rep. To je mafija, braćo, to je mafija i zlouporaba određenih položaja za utjerivanje straha. Braća se boje, a koliko poruka moram dalje čitati od braće koja mi kažu “ne dolazim jer bi me drugi dan mučili”, na Siciliji i u Kalabriji i nigdje drugdje. Kad smo već kod usporedbe mafije i masonerije, što nas briga ako govorimo o masomafiji? Institucija je dobra jer osvjetljavamo nogometna igrališta (misli se na sanaciju igrališta Norcia nakon potresa 2016., ur.). Uvjeravam vas da je ovo stvarnost. Treba li ponavljati da je neprovođenje oštre osude fenomena mafije važnim inicijativama potaknulo korištenje termina koji je uvredljiv za sve nas i one koji su nam prethodili u stupcima?”

Dobro je poznato da su neki slobodni zidari u prošlosti pokušavali igrati ulogu bezgrešnih djevica po pitanju mafije i masonerije.

Neki pregače ulaze u organizaciju i onda pričaju o povezanosti nje i mafije, kao da se po tom pitanju ništa nije dogodilo u zadnjih 160 godina.

Sumnjamo da ova gospoda ne poznaju povijest i sumnjamo da su ti ljudi prozirni i ne vide ništa od onoga što se događa unutar loža.

Ako je masonerija ezoterično i inicijacijsko društvo u kojem se konačne istine otkrivaju samo braći koja dođu do 33. stupnja, očito je da je ovo društvo po svojoj prirodi tajno društvo i da je transparentnost zadnja stvar koja se prakticira iza zatvorenih vrata loža.

Lože ne žive od svjetla, već od tame, budući da je priroda masonerije okultno društvo koje u sjeni planira uništiti katoličku civilizaciju i zamijeniti kraljevstvo Božje kraljevstvom VAS-a, Velikog arhitekta svemira, tajanstvenog masonskog entiteta koji je nitko drugi do Lucifer, kako je otkrilo nekoliko slobodnih zidara visokog stupnja, a mi želimo podsjetiti one koji se još uvijek zavaravaju da masonerija to nije sotonističko društvo, da je sav masonski simbolizam luciferski i da su njegovi vođe, počevši od Adriana Lemmija i Alberta Pikea, izričito štovali Sotonu.

Uvjeti u kojima se slobodno zidarstvo rađa i djeluje, razumije se, ne mogu navesti na pomisao da bi ono moglo biti nešto drugo u svojoj praktičnoj primjeni osim ako netko nije doista neizlječivo “naivan” ili možda neizlječivo lukav koji tek sada pokušava pokazati da mu pregača nije uprljana kao pregača drugoga brata.

Odnos između masonerije, mafije i anglosfere

Skeptični smo prema tim ljudima, priznajemo, i ako želimo pokrenuti raspravu između mafije i masonerije, trebali bismo to učiniti od daleke 1860. godine, kada je tisuću Garibaldijanaca, koji su već dobili pomoć Londona i Rothschilda, odlučilo pokrenuti svoju ekspediciju u osvajanje Kraljevine dviju Sicilija, i to samo uz neizostavnu pomoć lokalnih mafijaša.

Mafija, prije masonerije, nije bila ništa više od lokalnog fenomena, uglavnom ograničenog na selo gdje picciotto na dužnosti nije imao ni trunku moći koju je preuzeo nakon ujedinjenja Italije i koju mu je masonerija dala za stvaranje unitarne države koja se sigurno nije oslanjala na slavne katoličke i grčko-rimske tradicije Italije, već na prosvijećene i sekularne tradicije drugih francuskih inicijanata, npr kao Voltaire i Rousseau, koji u svojim pismima i spisima nisu skrivali svoju mržnju prema kršćanstvu.

Tek je pojava fašizma prekinula brak između mafije i masonerije, budući da cilj fašizma nije bio koegzistirati s dva paradržavna i de facto subverzivna entiteta, već radije eliminirati svaku moć koja je prijetila suverenitetu države i koja je slijedila vlastitu agendu u suprotnosti s onom nacije i općeg dobra svojih ljudi.

Nitko drugi do Cassibile vratio je masonsko-mafijaški savez u modu, potaknut od kralja Vittoria Emanuela II, već u dosluhu s Englezima u vrijeme afere Matteotti, koji je predao ključeve talijanskog suvereniteta anglosferi.

Vrlo je zanimljivo primijetiti ponavljanje istih mehanizama koji su omogućili prvo ujedinjenje Italije i iskrcavanje saveznika kasnije 1943. godine.

Nakon 80 godina, provedbu oba procesa omogućio je onaj suštinski savez između moći anglosfere, masonerije i mafije, koja nije ništa drugo nego osnova moći puno veće od raznih Brusca i Provenzana, pijuna od male važnosti u ovoj igri, a koja umjesto toga doseže sfere visokih financija Aškenaza koje koriste mafijaše kao kriminalne radnike da bolje izvrše svoja nedjela.

Kad bi netko rekao da mafija postoji zato što postoji masonerija, ne bi učinio ništa drugo nego priznao očitu činjenicu, pa stoga riječi Magna i ostalih masona o mafiji zvuče užasno licemjerno, jer ne može biti ozbiljne borbe protiv mafije, a da se prvo ne krene od više razine fenomena mafije, a to je nitko drugi nego masonske.

Koliko smo puta čuli “antimafijaške prvake” kao što su Marco Travaglio i Roberto Saviano kako govore da ne postoji ozbiljna mogućnost pobjede nad mafijom ako se prvo ne porazi slobodno zidarstvo?

Nikakva, a ostavimo čitateljima da procijene koja agenda i koje ovlasti uistinu štite ove likove koje su nam mediji predstavili kao „protivnike“ mafije.

Trenutno nas zanima ukazati na licemjerje onoga što je rekao Magno, koji se tek sada budi iz “sna”, vjerojatno ne zato što ga pokreće neka spontana i iskrena želja za pravdom, već namjerom da zada udarce masonskim frakcijama koje se žestoko kolju već skoro 4 mjeseca.

Na kocki nije samo vodstvo talijanskog masonstva, a očito bi to nekada značilo držanje ključeva talijanske politike, čak i ako se to danas više ne čini mogućim, budući da je anglosfera kao politički i geopolitički entitet u procesu rastakanja i Republika Cassibile teško da će moći preživjeti bez zaštite onih koji su je iznijeli na vidjelo.

Vjerujemo da je na kocki više od bilo čega drugog puko preživljavanje ove opće faze rasprodaje i, iznad svega, novčanici su u pitanju.

Ulozi u ovom posljednjem pitanju su visoki.

GOI raspolaže nekretninama od približno 240 milijuna eura, ne računajući ono što se jezikom građanskog zakonika naziva “materijalna dugotrajna imovina”, što znači strojevi, zemljište, vozila i druga dobra ove vrste koja bi dosegla procijenjenu brojku od 25 milijuna eura, čak i ako se čini da je stvarna vrijednost mnogo veća.

Tko god uspije pobijediti u ovom žestokom ratu između loža, vjerojatno će dobiti i ovaj kolač, čak i ako mislimo da u ovom ratu neće biti pobjednika, već samo gubitnika.

Talijansko masonstvo samo je izdanak anglo-američkog, a ako je potonje u krizi, čini se da se prvo teško može uzdržavati, kao što je gore spomenuto.

Masonstvo u strukturalnoj krizi?

Ono što otežava pronalaženje izlaza koji će jamčiti stabilan poredak je činjenica da su masoni, nakon neuspjeha Velikog resetiranja, u rasulu.

GOI (Grande Oriente d’Italia) je želio trijumf tog distopijskog društva jer bi to omogućilo inauguraciju Novog svjetskog poretka.

Povijest je napravila zaokret i masonerija se mora nositi sa svojim neuspjehom.

Odavde proizlazi rat među ložama, odnosno iz neizbježne potrebe da se spasi prije nego što bujica povijesti sve odnese.

A to dovodi do svih onih čudnih “samoubojstava” ljudi koji nisu imali vidljivu namjeru počiniti samoubojstvo i čije su okolnosti njihove smrti daleko od jasnih.

Nije razjašnjena smrt generala Graziana, koji je već optužen u vezi s Italiagateom i za kojeg se čak ne zna iz kojeg je oružja pucao, a nema razjašnjenja ni o smrti Franca Anellija, rektora Cattolice, kao što nema nikakve jasnoće o smrti Angela Onorata, muža Francesce Donato, o čemu se tužiteljstvo u Palermu čini nevjerojatnim i nesretnim, nije iznenađujuće skrenuti prema hipotezi o samoubojstvu.

Imali bismo prvi slučaj čovjeka koji se uspio zadaviti električarskom vezicom, ali to i više možemo očekivati ​​od talijanskog pravosuđa, ako uzmemo u obzir da su suci mogli ustvrditi da je Gardini pucao u sebe iako je oružje kojim je to učinio bilo nekoliko metara od njegovog kreveta i iako na njegovim rukama nije bilo baruta.

Stoga ćemo najvjerojatnije vidjeti nastavak rata na površini u ložama s deklaracijama vatrenih akcija i drugih dekreta o protjerivanju, a ujedno ćemo vidjeti nastavak još jednog, podzemnog, kroz neobjašnjiva “samoubojstva” na čiju je listu tek jučer uvršten Stefano Bontempelli, direktor Neuberger Bermana i još istaknutiji bivši član upravnog odbora tvrtke koja je razvila zloglasnu aplikaciju Immuni za praćenje ljudi.

Kraj Republike Cassibile bit će stoga popraćen najžešćim i najnasilnijim ratom kojeg talijanska masonerija pamti, i u konačnici je tako i ispravno.

Ispravno je da ako anglosfera umre, njen bolesni plod koji predstavlja masonerija treba otići s njom.

Cesare Sacchetti/La Cruna dell’Ago