Vijesti
OTIMAČINA NAJGORE VRSTE Može li porez na nekretnine rascijepiti EU!
Piše: Miro Perković
“Porezu na nekretnine nitko neće umaknuti: država ima plan naplate i za kuće bez vlasnika. Mnogi će ostati bez ičega!” – Piše Slobodna Dalmacija u članku od 12. srpnja kojeg potpisuje Sanja Stapić. Ovo donosimo zbog onih koji tvrdoglavo ponavljaju da to nema šanse kod nas, ili koji smatraju da ga treba uvesti zbog onih koji peru nezakonito stečen novac kupnjom stanova koje drže praznim ili koji ulažu u stanove umjesto štednje…
“Jednom kad starta porez na nekretnine svaki vlasnik dobiva doživotnu obvezu plaćanja tog nameta koji će nadživjeti i vlasnika jer prelazi na njegove nasljednike. Neće vas od poreza na nekretnine spasiti osnivanje neke egzotične sekte i prijavljivanje te vjerske organizacije u kući ili stanu. Nema spasa od prepisivanja stana na dijete niti od razvoda i podjele dvaju stanova između supružnika. Jer, doći će vrijeme kada će svaki stan biti oporeziv bez obzira na to tko mu je vlasnik, a jedino se može smanjiti porezna obveza time što stan koji sada zjapi prazan ubuduće dobije nekog stanara.” – piše Slobodna Dalmacija… (poveznica ovdje)
Kako nisam pretplatnik Slobodne Dalmacije nije mi moguće pročitati i prenijeti cijeli članak, ali je znakovita zabrinutost čak i ovih iz glavnostrujaških medija jer znaju da je porez na nekretnine u biti legalizirana pljačka građana od strane države.
U stvarnosti to znači da postajemo postanari u vlastitom domu u koji smo uložili cijeli svoj život. Porez na nekretnine je ‘kirija’ a Država postaje vlasnik našeg doma.
Dragi moji, taj porez, ako dopustimo da ga uvedu, plaćat će svi, a najgore će proći najsiromašniji.
A problem praznih stanova i pranja novca neka rješavaju na neki drugi način, svi vlasnici kuća i stanova u kojima žive su već platili i previše poreza ovoj državi da bi pristali na posljednji čavao u lijesu naše slobode da živimo kao svoji u svome.
Porez na nekretnine je otimačina najgore vrste legalizirana od strane države!
Ovi što se pozivaju na zapadne zemlje u kojima je porez na nekretnine nešto što se podrazumjeva, i što je logično samo po sebi, neka pogledaju što se dešava siromašnim vlasnicima kuća ili stanova u nekoj od zapadnih zemalja kada više ne mogu plaćati taj porez, a danas ih je sve više. Država im oduzima imovinu i daje ju na licitaciju, tko više plati postaje novi vlasnik, a stari postaje socijalni slučaj i beskućnik.
Za socijalnu državu to može biti još i prihvatljivo, smjestit će beskućnika u neku ustanovu u kojoj će biti zbrinut.
Ali naša država nije socijalna i mi znamo koliko se naš državni aparat brine o našim siromašnim sugrađanima, zar itko ima iluziju da bi se s ovim porezom stvari poboljšale?
A i broj siromašnih građana, posebno otkako smo ušli u EUROZONU, je drastično porastao s tendencijom nastavka rasta, ali većina još uvijek živi dobro i nije ih briga ni za što drugo osim materijalne dobrobiti.
Nitko ne zna što nas sutra čeka!
Imam osjećaj da ljudi nikada nisu bili ovoliko materijalizirani i nezainteresirani za druge oko sebe kao danas. I to je opasno, bojim se da neće biti zainteresirani niti kada budemo organizirali velike prosvjede protiv poreza na nekretnine, imat će nekog važnijeg posla poput ispijanja kave na ‘Zagrebačkoj špici’.
U svakom slučaju, zbog dobrobiti svih nas a osobito najsiromašnijih, takav porez ni u kom slučaju ne smijemo dopustiti jer će se svima nama obiti o glavu namet koji će plaćati i naši praunuci i njihovi praunuci i njihovih praunuka praunuci…
Udruga Hrvatski Ratnik
Dodatak Croativ.net-a:
Zanimljivo je da je porez na nekretnine došao i širio se iz bogatih sjevernih država EU-a, gdje je vlasništvo nad nekretninama razmjerno malo (kao dio protestantske kulture), dok je u južnim i istočnom državama postotno veliko i penje se do 90% onih koje imaju nekretnine.
Može li rizik podijela ta dva bloka dodatno destabilizrat i ovako politički slabu i razjedinjenu EU, u kojoj se ovakve civilizacijske i kulturne razlike možda nepremostive? (foto: Alamy)
Vijesti
Zašto pokušaj zabrane latinske mise (pro)pada
Nemogućnost zabrane tradicionalne latinske mise odražava razliku između moći i autoriteta u papinstvu.
foto: clacks.Berkeley Uni
U zadnje se vrijeme na internetskim stranicama mnogo čavrlja o mogućim daljnjim ograničenjima koja se nameću slavljenju klasičnog rimskog obreda ili tradicionalne latinske mise, kako se često naziva. No, čini se da se takve glasine za sada neće ostvariti, iako Vatikanski liturgijski ured smišlja nove načine iskazivanja prijezira prema onima koji sudjeluju na slavljima TLM-a, uz nastavak zabrane takvih slavlja u katedralama i župama – piše Darrick Taylor u The Crisis Magazine.
Rekavši to, čini se da bi pokušaj izbacivanja starije mise iz tijela Crkve mogao biti iscrpljen. Nedavno je Larry Chapp, konzervativni katolik koji nije nužno obožavatelj TLM-a, napisao članak za National Catholic Register tvrdeći da je učinak Traditionis Custodes bio produbljivanje podjela u Crkvi. Možda je još iznenađujuće to što su dva pisca za liberalniji katolički La Croix napisala zasebne članke tvrdeći da su ograničenja koja je nametnuo Traditionis Custodes zapravo potaknula zanimanje među mladim katolicima, imajući neku vrstu Streisandovog učinka na situaciju. Postoji još mnogo toga što bi Vatikan mogao učiniti kako bi smanjio staru liturgiju, ali dok pišem ove riječi, čini se da Vatikan drži šablon.
Međutim, čak ni ograničenja o kojima se priča ne pokušavaju više nego spriječiti slavlje u župama i ostaviti netaknutima svećenička društva koja služe latinsku misu. Možda se nadaju da će netko poput kardinala Parolina, koji podržava njihovu stvar, naslijediti papu Franju. Za sada, međutim, čini se da su zadovoljni time da katolike TLM-a “tjeraju” prema tim društvima i odvajaju ih od ostatka vjernika. Ove mjere, baš kao i one koje sprječavaju hodočasnike da slave TLM u katedrali, su “gadne i glupe” kako je jedan izvor naveo. Ali ništa od toga ne dokida u potpunosti slavljenje stare mise, što je papa Franjo jasno artikulirao kao svoj cilj u Traditionis Custodes.
Jedna od stvari za koju mislim da bi cijela ova epizoda trebala pokazati je, paradoksalno, praktična slabost papinstva. Znam da se katolicima latinske mise to možda ne čini tako, ali ako je najgore što im Vatikan može učiniti jest natjerati ih da održavaju latinsku misu vani, a ne u zatvorenom prostoru, to nije njegova mana. To je otkriće njegove nemoći. Oni u Vatikanu koji žele zabranu stare mise postaju očajni. Prema novinaru Damianu Thompsonu, podtajnik Dikasterija za bogoštovlje moli Franju da proglasi zabranu TLM-a u župama, ali Franjo još nije pristao.
Ako je najgore što Vatikan može učiniti tradicionalistima jest natjerati ih da održavaju latinsku misu vani, a ne u zatvorenom prostoru, to nije njegova namjera. To je otkriće njegove nemoći.
Franjo bi se mogao predomisliti u bilo kojem trenutku, ali čak i da se predomisli, sve ove aktivnosti sugeriraju da Traditionis Custodes ne ispunjava svoju zadanu svrhu, a to je prisiliti “one koji su ukorijenjeni u prethodnom obliku slavlja… da se vrate u dogledno vrijeme rimskom obredu koji su proglasili sveti Pavao VI. i Ivan Pavao II. Kako je to moguće? Na kraju krajeva, papa Franjo je oko sebe stvorio kult onoga što je moj prijatelj Peter Kwasniewski nazvao “hiperpapalizmom” i smijenio je biskupe bez objašnjenja. Kako to da on i njegovi savjetnici ne mogu samo provoditi tu politiku?
Katolicima je teško razumjeti razlog za to. Često, kada raspravljam o problemu hereze koju naučava ovaj ili onaj dužnosnik ili klerik, jedna pritužba koju često ovdje glasi: “On je papa – zašto jednostavno ne zaustavi to?” Katolici poštuju autoritet pape, koji je božanski, ali trebaju razumjeti da postoji razlika između autoriteta i moći. Prvo se ne prevodi uvijek u drugo, čak i ako je prvo božansko.
Postoji izreka da se može biti “na funkciji, ali ne i na vlasti”. Autoritet papinstva je nepromjenjiv, ali njegova moć kao institucije raste i opada kroz povijest. Sve do osmog stoljeća pape su bili podanici bizantskih careva i papinski dokumenti nosili su ime vladajućeg cara, a ne pape. Papinstvo je gotovo izbrisano Napoleonovim talijanskim osvajanjima 1790-ih. U srednjem vijeku papinstvo je bilo jedna od najbogatijih institucija u Europi, s tisućama svećenika koji su mu bili izravno na raspolaganju. Danas je to ustanova koja zapošljava sedamsto sedamdeset i pet ljudi koja je u stalnoj škripcu s novcem i često posluje s financijskim gubitkom.
To znači da je papinstvo, bez obzira na svoj autoritet, više ovisno o dobrovoljnoj suradnji biskupa i laika nego u bilo kojem trenutku od prije Konstantinova obraćenja. Zapravo, svećenstvo je, kao tijelo, gotovo u potpunosti ovisno o laicima u smislu financiranja, bilo putem donacija ili putem državnih subvencija kao u Njemačkoj. Iako je istina da je Franjo smijenio nekoliko biskupa kao da su zaposlenici, on im to ne može učiniti kao tijelu, budući da ovisi o njihovoj suradnji kako bi izvršio svoje želje.
Činjenica je da papa ne može stvarno “upravljati” globalnom institucijom poput Crkve na svakodnevnoj bazi, s obzirom na materijalna ograničenja papinstva. Nesposobnost Vatikana da nametne svoju volju nije jedinstvena samo za tradicionaliste. Dovoljno je prisjetiti se Ex Corde Ecclesiae Ivana Pavla II., njegove Apostolske konstitucije o katoličkim sveučilištima, i kako je postala mrtvo slovo na papiru gotovo čim je proglašena, da shvatimo zašto. Razlog zašto je jednostavan: ni papa ni biskupi nisu posjedovali moć da natjeraju katoličke sveučilišne administratore i nastavnike, od kojih se većina protivila temeljnim načelima dokumenta, da provedu njegova načela.
Vjerni katolici s pravom su žalili zbog toga kada su u pitanju papinske inicijative poput Ex Corde Ecclesiae, ali progresivni prelati u Vatikanu trenutno također doživljavaju praktična ograničenja papinskog autoriteta. Pretpostavljam da su shvatili da kada se izabere papa koji dijeli njihove brige, sve što trebaju učiniti je natjerati ga da izda dokument i ljudi će prirodno stati u red. Stvarnost je puno drugačija. Ne želim reći da je Vatikan potpuno nemoćan; još uvijek posjeduje svoje moći duhovne discipline, očito, i svojom sposobnošću slanja poruka može izvršiti pritisak na neposlušne.
Unatoč tome, ne može vršiti pritisak na one koji su neovisni o Vatikanu da postupaju na način koji oni ne žele, posebno one koji su financijski neovisni o njemu. Najočitiji primjer za to je njemački “Sinodalni put”, čija se blagajna puni zbog njemačkog crkvenog poreza. Naravno, papa Franjo vjerojatno ne želi zaustaviti taj odbjegli vlak, ali bi li to mogao učiniti čak i da želi? On je tijekom svoje vladavine prihvatio dobrovoljnu ostavku cijelog episkopata, ali ekskomuniciranje gotovo cijelog jednog je druga stvar. Vatikan ne samo da financijski ovisi o njihovoj hijerarhiji, već se smrtno boji raskola. Koliko god to ljutilo ozbiljne katolike, Vatikan nema mnogo manevarskog prostora ako želi izbjeći veliki raskol.
Ovo u najmanju ruku nije idealna situacija. Ali Crkva, usprkos svemu što ostaje “savršeno društvo”, ubuduće će djelovati na više dobrovoljnih linija. Jednostavno nema snagu prisile da jednostavno natjera ljude da se pridržavaju doktrina koje im se ne sviđaju, ili da izbaci članove koji žele ostati u Crkvi unatoč odbijanju ovog ili onog učenja. To je ozbiljan problem i vrlo neugodna stvarnost jer Crkva nije dobrovoljna institucija. To znači da umjesto pokušaja okupiti frakcije s kontradiktornim idejama o tome što je katolička vjera, kao što je činila već desetljećima, Crkva će djelovati više kroz dobrovoljnu predanost svojih članova zajedničkom skupu vjerovanja nego kroz svoju sposobnost natjerati na poštivanje njegovih naredbi.
Obje strane u postkoncilskoj “neugodnosti” shvaćaju to na određenoj razini, a to je dijelom ono oko čega se vode borbe oko ove ili one doktrine – koji će skup zajedničkih uvjerenja definirati Crkvu. Na mnogo načina, ovu bitku simboliziraju dvije mjesne Crkve koje imaju sredstva za ublažavanje financijskih problema Vatikana: američka i njemačka. (Iako se to možda mijenja u slučaju Nijemaca.)
Latinska misa simbol je jedne strane u ovom sukobu, a njezini su sljedbenici nesretne žrtve. Dobra vijest je da ova bitka ne može trajati zauvijek, a po svemu sudeći rješava se u korist američke strane. Nedavni članak u The New York Timesu istaknuo je “konzervativnu” prirodu većine mladih svećenika i nedostatak onih koji žele slijediti agendu pape Franje. Oni su ispravni. Napori katoličkih “naprednjaka” da eliminiraju obilježja tradicionalnog, ortodoksnog katoličkog identiteta mogli su uspjeti samo ako su ih imali čime zamijeniti. Ali oni to ne čine.
Neki prelati koji priželjkuju papinsko prijestolje, poput kardinala Parolina, možda će htjeti pokušati i nastaviti put pražnjenja Crkve iz proteklog desetljeća i više. Ali nešto mi govori da većina onih koji dijele tu ambiciju žele imati stado koje će voditi ako uspiju zadobiti Petrovu stolicu. Ako, kao što se nadam, to znači da će pravovjerje i tradicija na kraju pobijediti, ti će budući vođe i dalje morati upravljati Crkvom na način koji je daleko drugačiji od onog svojih prethodnika.
Autor: Darrick Taylor
Darrick Taylor stekao je doktorat povijesti na Sveučilištu u Kansasu. On živi je u središnjoj Floridi i predaje na koledžu Santa Fe u Gainesvilleu, FL. Također producira podcast, Kontroverze u povijesti Crkve, koji se bavi kontroverznim epizodama u povijesti Katoličke Crkve.
Vijesti
Elon Musk rekao je Jordanu Petersonu da je ‘kulturni kršćanin’, da su Isusova učenja ‘dobra i mudra’
Elon Musk rekao je Jordanu Petersonu da ‘veliki vjeruje u načela kršćanstva’, ali je dodao da nije ‘posebno religiozan’ i opisao svoja uvjerenja kao ‘religiju znatiželje’.
foto: Gage Skidmore, Bret Hartman / TED
Elon Musk rekao je Jordanu Petersonu da vjeruje da su Isusova učenja “dobra i mudra”, iako on “nije osobito religiozna osoba” – piše Andreas Wailzer u Life Site News-u.
U opsežnom, dvosatnom intervjuu, kanadski psiholog Jordan Peterson i Musk razgovarali su o vjeri i njezinim učincima na društvo. Intervju je dostupan za gledanje na The Daily Wireu, gdje Peterson redovito vodi emisiju.
Kad je Peterson upitao Muska o njegovoj osobnoj vjeri, tehnološki milijarder je rekao: “Iako nisam osobito religiozna osoba, vjerujem da su Isusova učenja dobra i mudra.”
Dodao je da je “ogromna mudrost okrenuti drugi obraz”.
Tehnički milijarder rekao je da je “veliki vjernik u načela kršćanstva”.
“Rekao bih da sam vjerojatno kulturni kršćanin”, rekao je.
Musk, koji je rođen i odrastao u Južnoj Africi, rekao je Petersonu da je “odgojen kao anglikanac” i da je kršten, iako su ga roditelji poslali u “židovske jaslice”.
“Jednog sam dana pjevao Hava Naglia, a sljedećeg ‘Isus je naš Gospodin’”, prisjetio se. “Dakle, takav je moj odgoj.”
Tijekom drugog dijela intervjua, kada su Musk i Peterson razgovarali o njihovoj zajedničkoj zabrinutosti oko niske stope nataliteta u cijelom svijetu, Musk je rekao: “Mislim da postoji argument da kada kultura izgubi svoju religiju, počinje postajati anti-natalistička, opadati u broju , i potencijalno nestati.”
Iako je Musk izrazio općenito pozitivan stav prema kršćanskim načelima, otkrio je i svoje relativističko razmišljanje o vjeri, suprotno istini kršćanske vjere.
“Mislim da je vjerojatno dobro imati više religija i imati različite perspektive o stvarima”, rekao je.
Musk je rekao da se njegova uvjerenja najbolje mogu opisati kao “religija znatiželje” i “religija većeg prosvjetljenja”.
No, kako Sveto pismo uči, Krist je “Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka”. (Ivan 1,9)
Autor: Andreas Wailzer
Vijesti
Bakić: Šokantni dokumenti o lažima na kojima se bazirao njemački pandemijski odgovor
Izašli su senzacionalni dokumenti o lažima na kojima se bazirao njemački pandemijski odgovor
BILD: “Ovo otkriće opterećuje vladu i njezine savjetnike! I potvrđuje mnoge kritičare korona politike.
Sada izlazi na vidjelo: Vladini stručnjaci ZNALI su da je teška kritika necijepljenih građana pogrešna. No, odlučili su šutjeti. Baš kao i s cjepivom, oko kojeg su pogriješili oko središnje točke.
To dokazuje novi, neredigirani protokol Instituta Robert Koch.”
Slično se odnosi i na mjere lockdowna i imunost. Primjerice: Necijepljene osobe su “u suštini imune” nakon infekcije COVID-om. Kako to grafički prikazati da nitko ne primijeti?
U tom smislu definitivno treba i službeno propitati ulogu njemačkih znanstvenika hrvatskog i slovenskog porijekla Ivana Đikića, Luke Čičin-Šaina, Andreja Trampuža, kao i švicarskog znanstvenika Nenada Bana (član njemačke akademije znanosti Leopoldine) koji su intenzivno i agresivno nastupali u hrvatskom medijskom i političkom prostoru natupali kao epidemiolozi, iako to nisu, zahtijevajući lockdown i druge ‘mjere’ i iznoseći brojne neistine o pandemiji i cjepivu. Također uloga njihovih domaćih znanstvenih ‘jataka’, popularizatora njihovih teza.
Ovo je tim važnije jer je nemoguće da ovi znanstvenici nisu znali da su nekvalificirani (kao što bi bilo nemoguće da bacačica kugle ne zna da nije maratonac), te se za svoje postupke i promašaje nisu nikad ispričali (jer je očekivano stvar da znanstvenik prizna da je krivu, kad se tako pokaže) za radikalne i destruktivne mjere koje su htjeli nametnuti u Hrvatskoj.
Njihova nekvalificiranost se vidi i u glupostima koje su izjavljivali, a nemoguće je da znanstvenik ne zna kakve su to gluposti, pogledajte na Infodemija.
Oni su nam nametljivo govorili da ono što oni tvrde je ‘znanost’, no ispostavilo se da je znanost govorila drugačije, a oni su ovdje propagirali stavove njemačke politike. Nameće se pitanje je li ih netko poslao? Mislim, iz njemačke politike. Jer mi se čini nemoguće da znanstvenik u ulozi znanstvenika poizgovara sve stvari koje su izgovarali, a nekvalificirano.
Za cijele protokole pogledajte OVDJE.
p.s. Izašao je i odgovor RKI. Ne usude se ništa komentirati osim ‘protivimo se ovoj objavi’, klauni
Nenad Bakić/facebook
-
Vijesti1 tjedan ago
PONOVNO AKTUALNA SENZACIJA IZ SAD Croatan Indijanci – Strijele koje lete do Sunca!
-
Vijesti2 tjedna ago
BRILJANTNO odgovorio voditelju na provokaciju: Matematičar i filozof Lennox u svom elementu!
-
Vijesti3 tjedna ago
Hitrec: Čekala je klatež svojih 8 minuta čameći u rupi zgrožena dvama svjetskim uspjesima iste te repke i istoga selektora
-
Vijesti3 tjedna ago
Hodak: “Miševi iz rupa izašli… drugovi jedan poraz ne znači da se trebate previše radovati”
-
Vijesti2 tjedna ago
Boris Maruna (Nešto kao oporuka, 1986.) Ovo ne ćete pročitati u ‘Obuljenkinoj lektiri’
-
Vijesti2 tjedna ago
“TI SI MODERNI ATANAZIJE, ON RASKOLNIK” – Zapanjujuće su riječi Mela GIBSONA u obraćanju izopćenom biskupu
-
Vijesti3 tjedna ago
OČEKIVANO!? Ekskomuniciran iz Katoličke crkve Carlo Maria Viganò, nekadašnji nuncij u SAD
-
Vijesti2 tjedna ago
VIDEO Trump ranjen: Trenutak pokušaja ubojstva…