I nije samo umjetnost u banani. Ali mi kockoglavi ognjištari ionako niš ne kužimo; glupi smo i primitivni.. Ne kužimo kako se štanca lova, moć i položaji – piše Ivan Pletikos na svom profilu.

Netom uoči francuskih predsjedničkih izbora 2027. godine, na internetu se pojavljuje video koji prikazuje giljotiniranje ministra financija Brune Jugea. Nakon napada na banku sperme i imigrante koji su se uputili u Europu, tragovi vode prema radikalnim ekološkim skupinama koje koriste zagonetne geometrijske simbole. Paul Raison, tehnokrat i ministrov čovjek od povjerenja, te osobni prijatelj, pokušava ući napadačima u trag i otkriti njihove motive.

Dok se ispisuje francuska i globalna povijest, u životu Raisona i njegove obitelji gomilaju se emotivni i zdravstveni problemi. Paul i njegova supruga Prudence žive u odvojenim sobama, otac Édouard, bivši tajni agent DGSE-a, upravo je doživio moždani udar koji ga je paralizirao, a bračnom životu brata Auréliena ne piše se dobro. K tome, sve izglednije je da će predsjednički izbori na čelo francuske države iznjedriti ušminkanu TV zvijezdu, a da će sadašnji predsjednik iza kulisa isplanirati svoj povratak

Nekako mi je dospio u ruke roman Uništiti, posljednji (a možda i zadnji) roman po mnogočemu čuvenog i “kontroverznog” Michela Houellebecqa.

Naime davati epitet (pa i diskvalifikativ) “kontroverzni” europskom umjetniku u tradiciji modrene je čista tautologija. Većina njih u povijesti i sami su se trudili dobivati takav tretman, a ne dobivanje bi označili životnim i stvaralačkim neuspjehom. Naš Michel se čvrsto drži te tradicije, uostalom kao i svi meinstrimlije od barem romantizma do danas, od kada se sama hoh umjetnost na sreću više manje sama od sebe, i pored režimskih dotacija, upokojava. Sa ovim bi se složio i Michel Houellebecq, jer je tako nešto i napisao pri kraju navedenog romana.
Čitatelj ima dojam da mu je roman samo izlika za duže esejističke izlete, koje mogu biti zamorni nezainteresiranima za određenu temu. Meni su bili interesantni, ali priznajem umaraju.

Ovaj roman sam Houellebecq je nazvao svojim zadnjim romanom. Vidjet ćemo da li se pisca isplati držati za riječ…
A bi li to bilo šteta? Pa mislim da bi, jer Houellebecq zna pisati; stil mu je čitak i pitak usprkos malko odužim rečenicama i usprkos ne baš originalnim metaforama koje stoga s pravom, čim više, izbjegava. Bolje svježije i orginalnije metafore ima Lee Child u serijalu o Jacku Reacheru.
Kompozicija romana zbog svoje žanrovske strukture, vuče čitatelja na nestrpljivo okretanje stranica, što je ultimativna pohvala piscu.

Houellebecq ima što reći jer tema mu je generalno umiranje Zapadne civilizacije, ali ne oko nas, već u nama. To radi bolno iskreno i minuciozno precizno opisujući našu stvarnost kao distopiju. Ta iskrenost mu je i priskrbila “kontroverznost”: najprije prema Islamistima koji su ga čak sudski tužili za rasnu i vjersku mržnju nakon romana Platforma, ali i radi izjava tipa (cit): “Islam je opasna religija, i to od trenutka kada se pojavio. Srećom, osuđen je na propast”, ali i prema današnjoj vladajućoj liberalnoj kulturi Zapada(cit):””‘Velika zamjena’ (stanovništva) nije teorija, to je činjenica.” Također je okrivio SAD za uvoz “Woke” kulture u Francusku. Zatim je dodao: “Naša jedina šansa za preživljavanje bila bi da bijela nadmoć postane moderna u Sjedinjenim Državama.”!

Stoga ga moderni vladajući cenzori u liku književnih kritičara i drugih oblikovatelja tuđeg mišljenja nazivaju kontroverznim, konzervativcem i desničarem pokazujući time sav svoj moralni i spoznajni jad i bijedu. Jer nitko u sebi ne živi i svojim postojanjem ne svjedoči dakle interiorizira vrijednosti mainstream današnjice zapada kao Houellebecq. Sva trulost Zapada je u njegovu biću. Nema lijevijeg po životnom stilu i temeljnoj vokaciji od Michela H. Ali nitko na zapadu nije iskreniji prema sebi, svojoj Francuskoj i svom Zapadu od Michela H. Ako je Charles Boudelaire dobio naziv pjesnika spleena Pariza, Michel Houellebecq može dobiti sličan naziv “pjesnika spleena Zapada 2.1”.

Glavni lik u različitim mu se romanima različito zove, ali i uvijek je isti i s autorom dijeli mnoge osobine iz stvarnog života, uključujući njegovu apatiju i nisko samopouzdanje. Teme mu uključuju i prikaz života kao beznadnog i sex kao ekskapizam toga beznađa. Kao radikalni ateist sklon je i različitim fringe religijama New agea koje se ponavljaju kao lajtmotiv u svakom romanu. Tema koja se ponavlja u svim romanima je i devastirajući utjecaj ekonomije slobodnog tržišta na ljudske odnose i seksualnost. Slobodno tržište ima apsolutne pobjednike i apsolutne gubitnike, a isto vrijedi i za odnose u društvu koje ne cijeni monogamiju, već potiče ljude da traže sreću koja im uvijek izmiče putem seksualnog konzumerizma, u očajničkom traženju narcisoidnog zadovoljstva. Tema mu je i eutanazija, (cit): “Kada neka država — društvo, civilizacija — dođe do točke legalizacije eutanazije, u mojim očima gubi svako pravo na poštovanje. Od sada postaje ne samo legitimno, nego i poželjno, uništiti ga; kako bi nešto drugo – druga zemlja, drugo društvo, druga civilizacija – moglo imati priliku nastati”!
Sa gore upotrijebljenim glagolom, došao sam konačno i na temu posljednjeg/zadnjeg romana: Uništiti.

Tematski u romanu se variraju teme kao i u svim prethodnim romanima, ali ipak je vidljiva evolucija. Kao prvo to je prvi žanrovski roman, mogli bi ga nazvati i špijunskim trilerom, dedukcijskim romanom, ali Houellebecq ne bi bio svoj kada bi ispoštovao te zakone i kada naprasno to ne bi prekinuo pretvarajući roman u intimističko suočavanje glavnog junaka sa posljednjim pitanjima života i smrti dok mu se iz usta širi vonj truleži iz bolesnog jezika koji ga vodi u smrt…

Roman Uništiti je po mnogim elementima temata autorovog opusa značajna evolucija. Houellebecq je dosad bio u svim romanima radikalni ateist, uostalom njegova kritika islama je uglavnom s pozicije ateizma, čijom legitimacijom kritizira sve monoteističke religije.

No suprotno dosadašnjim romanima, u ovom romanu jedini istinski pozitivan lik jest onaj njegove sestre Cecile, koja je ponizna trpežna katolkinja (i to u Francuskoj!). I odaje joj priznanje da svoje veliko srce i sposobnost održavanja šire obitelji na okupu, dobiva iz svoje vjere. Dapače glavni lik dva puta odlazi u lokalnu crkvu i pali svijeće. Houellebecq još nije Jordan Peterson, ali tim je putem očito pod stare dane, krenuo.

Svijeća još nije dogorjela i gori i gorjet će jer beznađe je najteže trpjeti…

Dana 7. studenog 2024. u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagreb predstavljena je nova knjiga Hrvatskog arhiepiskopa †Aleksandra, pod naslovom: Hrvatska pravoslavna crkva – Preporod  (ISBN 978-953-59546-9-9 – 360 stranica, tvrdi uvez).

Cijena knjige je 30.- EUR i može se naručiti preko e-maila: [email protected]

“Za hrvatsku paradigmu u povijesnoj znanosti više je uradio poglavar HPC arhiepiskop Aleksandar od katedri za povijest sveučilišta u Hrvatskoj”

akad. Josip Pečarić

Obilježila se 80. godišnjica od ubojstva 53 Hrvata na otočiću ispred Dubrovnika 1944.

Skupina domoljuba iz Splita i Imotske krajine hodočastila je na jug Hrvatske gdje su sudjelovali na komemoraciji upriličenoj u prigodi 80. godišnjice stradanja nevinih Hrvata na Daksi. Na tom su otočiću ispred Dubrovnika zločinačke komunističko-partizanske vlasti u listopadu 1944. bez ikakvog suda pobile 53 osobe, među kojima su bili i dubrovački svećenici, a među njima je bio i pater Petar Perica, autor kultne pjesme ‘Rajska Djevo’.

Molitvu ispred spomenika na Daksi predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović.

‘Svake smo godine na obilježavanju, a ove je godine bilo posebno na 80. godišnjicu zločina na Daksi. Poruka mlađima: Nikad zaboraviti hrvatske branitelje. Da nije bilo branitelja ne bi bilo ni institucija s hrvatskim predznakom, još bi postojala JAZU a ne HAZU i mnoge udruge sa hrvatskim predznakom ne bi postojale da Hrvatska nije obranjena. Zato poštujmo hrvatske časnike, dragovoljce i branitelje! Hrvatski dom i Hrvatski muzej ne bi postojali da nas nije bilo!’, poručio je predsjednik društva Daksa prof. Denis Vokić s hrvatskim braniteljima iz Splita. 

Počast žrtvama partizanskog zločina polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća iskazali su i predstavnici Matice Hrvatske Split. Tako su u ime Ogranka Matice hrvatske u Splitu vijenac položili i svijeću zapalili Željko Pleić, Mila Dundić, Ljiljana Ćorić Pleić i Zvonimir Hazdovac.

U ime zajednice branitelja Gojko Šušak HDZ SDŽ vijenac su položili i zapalili svijeću Tomislav Jukić, Martin Čelan, Mate Buljubašić i Željko Pleić.

U ime Udruge domovinske vojske 41./95. Glavni stan Split, svijeću je zapalio njihov predsjednik Mate Buljubašić, a u ime Domobrana Split svijeću je zapalila Anđelka Orlić.

Nakon komemoracije na Daksi, skupina domoljuba vratila se u Dubrovnik gdje je nazočila predavanju o komunističkim zločinima na Daksi. Potom su bili na svetoj misi u Crkvi male braće nakon čega su se zaputili kući. 

Hodočasnici su zastali i u Trstenu kod spomenika Imoćanima, njih 36 poginulih u obrani Dubrovnika u Domovinskom ratu, te su zapalili svijeću i položili cvijeće. (Dalmatinski portal)