Connect with us

Vijesti

Papa Benedikt: Antikrist je na djelu

Published

on

Njemački autor Peter Seewald objavio je 4. svibnja opsežnu biografiju o Benediktu XVI. (gotovo 1 200 stranica)

Njemački autor Peter Seewald objavio je 4. svibnja opsežnu biografiju o Benediktu XVI. (gotovo 1 200 stranica).

Knjiga se doima kao protokol stoljeća jer bavarski dječak, iz ozračja marijanskoga Altöttinga, „tihi i marljivi radnik u vinogradu Gospodnjem“, postao je prvi papa s njemačkoga govornoga područja nakon pet punih stoljeća.

Proslavivši svoj devedeset i treći rođendan papa u miru Benedikt XVI. postao je najstariji papa na Petrovoj stolici. Makar je prije sedam godina odstupio s papinske službe, sam kaže kako još uvijek, i izvan službe, nosi u sebi duhovnu dimenziju papinstva, kao što i svaki biskup, koji s navršenih 75 godina života odstupa iz vodstva svoje biskupije, s njezine uprave, u sebi nosi duhovnu skrb i brigu za svoje stado, dokle god je živ. Nije on više biskup rimske Crkve, nego se osjeća duhovno odgovornim za cijelu Crkvu.

Benedikt je učinio nešto što nitko prije njega nije učinio, makar su se i Pavao VI., a i Ivan Pavao II. bili pismeno obvezali da u slučaju teške demencije žele odstupiti s Petrove stolice. Benedikt je to učinio svjesno, na šokantan način, krajnje svjestan svih posljedica. Prije točno petnaest godina izabran je drugi dan konklava za Papu.

Drama po Benediktu XVI.

Peter Seewald, njemački autor, objavio je početkom svibnja opsežnu biografiju na njemačkom jeziku (gotovo 1 200 stranica). Radio je na njoj punih pet godina. Dostupna je u tiskanom, ali i elektroničkom izdanju na Amazonu. Spis djeluje fascinantno. Ispitivao je Seewald izvore do kojih je mogao doći, napose svjedoke iz vremena Sabora i prevratničkih godina, nakon 1968., te je njihova sjećanja ugradio u svoje djelo koje obuhvaća skoro jedno stoljeće. Knjiga se doima kao protokol stoljeća, u teološkom, biografskom, crkvenom, ali i političkom smislu jer bavarski dječak, iz ozračja marijanskoga Altöttinga, J. Ratzinger, „tihi i marljivi radnik u vinogradu Gospodnjem“, postao je prvi papa s njemačkoga govornoga područja nakon pet punih stoljeća. 

Inače je Seewald bio ljevičar, sklon komunističkim idejama iz 1968., agnostik, istupio je iz Crkve, ali je nakon dugih razgovora s kardinalom Ratzingerom iznova pronašao put u Katoličku Crkvu, te javno priznao, „kako ja mogu, kako smijem uskratiti svojoj djeci ono što je obilježilo Europu dva tisućljeća – a to je krštenje i kršćanstvo, Isusa Krista?„

Objavio je Seewald četiri knjige razgovora s Ratzingerom/Benediktom XVI. Veli da mu je tijekom tih dugih razgovora postavio više od dvije tisuće pitanja. Najprije je objavio knjigu razgovora Sol zemlje (1996.), koje je vodio u benediktinskoj opatiji na jugu Italije, potom Bog i svijet (2000.), dok je Ratzinger bio pročelnik Zbora za nauk vjere, a onda s papom Benediktom Svjetlo svijeta (2010.) te Posljednji razgovori (2016.). Sva su djela postala međunarodne uspješnice. Doskora se očekuju prijevodi na veće svjetske jezike monumentalne biografije osobe koja u sebi premošćuje i svjedok je cijeloga stoljeća.

Kao šestogodišnjak doživio je Ratzinger uspon Hitlera, kao sjemeništarac bio je prisilno unovačen pod kraj rata, a onda je od 1946. njegov život obilježio studij teologije, svećeništvo. Najmlađi profesor teologije, s 25 godina, najmlađi teolog na Saboru, tzv. koncilski stručnjak, “peritus”, na čemu su mu zavidjela mnoga znana imena. Promijenio je pet profesorskih stolica na znamenitim njemačkim sveučilištima. Nadbiskup Münchena postao je u pedesetoj godini, da bi ga Ivan Pavao II. uzeo za Pročelnika Zbora za nauk vjere 1982.

Bila su njih dvojica najbliži suradnici. Naslijedio ga je na Petrovoj stolici 2005. Računa se da je za njegova pontifikata na audijencijama bilo nazočno više od 15 milijuna ljudi. Briljantan um, dubok, jednostavan i razumljiv jezik, za pontifikata objavio je troknjižje o Isusu iz Nazareta – djelo koje je oduvijek želio napisati, osobni duhovni pristup Isusovoj osobi. Njegovo je svjedočanstvo pomoglo mnogima, i ubuduće će pomagati upoznati i spoznavati osobu Isusa Krista. Zacijelo je najčitaniji katolički teolog u svijetu otkad je bljesnuo.

Solovjevljev Antikrist i Benediktov Krist

Kad Benedikt promišlja Isusovu kušnju u pustinji u troknjižju o Isusu iz Nazareta, navodi ruskoga mislioca, pisca i pjesnika Vladimira Sergejeviča Solovjeva i njegov Kratki traktat o Antikristu. Prema Solovjevu, Antikrist je stekao počasni doktorat na sveučilištu u Tübingenu. On je veliki bibličar. Savršeno se razumije u znanstvenu biblijsku egzegezu koja postaje instrumentom u rukama Antikrista. To su Benediktu mnogi zamjerili. Mi znamo da je Đavao čisti um koji trajno izokreće i potkopava Božje djelo u svijetu, izvanredno poznaje Svete spise.

U povodu 100. obljetnice smrti ruskoga velikana – u godini Velikoga jubileja, u kolovozu 2000. – Ivan Pavao II. podsjetio je na Solovjeva te je za Angelusa u Castel Gandolfu izrekao:

„Danas vrijedi prijeka potreba za cjelovitim kršćanstvom koje, kad je riječ o istini, nije spremno ni na kakav kompromis te je istodobno kadro mjeriti se s poviješću i modernim vremenom. To je obilježilo cijelo minulo stoljeće, a posve je zorno izišlo na vidjelo za Drugoga vatikanskog sabora.

Crkva je tijekom dramatičnih događaja minulih desetljeća trajno sve zornije spoznavala kako je njezina zadaća skrb i odgovornost za čovjeka – ne nekakva ‘apstraktna’ čovjeka, nego za stvarnoga, konkretnoga i povijesnoga, komu treba trajno približavati Krista, jedinoga i stvarnoga Otkupitelja.

Kršćanstvo se ne da svesti na puka načela, jer Krist, središte kršćanstva, jest živ, a njegova prisutnost događaj je koji trajno obnavlja ljudska stvorenja i svemir. Tu istinu Krista Isusa treba danas snažno naviještati, kako su to činili i odvažno branili u 20. stoljeću mnogi svjedoci vjere, mučenici, ali i znameniti kršćanski mislioci. Među njima htio bih danas na poseban način podsjetiti na Vladimira Sergejeviča Solovjeva čiju stotu obljetnicu smrti slavimo sutra.

U surječju te mišlju na tu rusku veličinu s izvanredno nutarnjom dubinom, koja je s velikom bistrinom spoznala i dramu podvojenosti među kršćanima te prijeku potrebu za jedinstvom svih kršćana, htio bih vas pozvati na molitvu da kršćani Istoka i Zapada što je prije moguće ponovno postignu svoje puno zajedništvo. Da bi se to dogodilo, nužno je da se svi obrate Kristu koji je živ – jučer, danas i uvijeke živi – te da beskompromisnim prihvatom i pretakanjem u život njegova evanđelja postanu kvascem novoga čovječanstva.“

Spomenuli smo Kratki traktat o Antikristu. Nešto kao proročki spis koji je upravo danas aktualan. Spis koji navodi papa Benedikt bio je intrigantan za sve okultiste, ezoterike, teozofe, antropozofe, New Age sljedbenike, itd. U njemu Solovjev nudi panoramu konačnih vremena, eshatona, integrirajući prizore iz Ivanova Otkrivenja, ali u mnogočemu je nalik našoj „postmoderni“.

Opisuje Solovjev godinu 2077. Europa je na kraju snaga u svom političkom i religijskom identitetu te omogućuje da predsjednik Ujedinjenih Europskih Država postane moćnik koji postaje car nanovo uspostavljena Rimskoga Carstva. Nije mu do ljudi, makar je stekao doktorat iz teologije u Tübingenu. Želi gospodariti. Novi vladar je Antikrist koji čarobnom palicom drži sve poluge političke moći u svojim rukama, saziva ekumenski sabor u Jeruzalemu te hoće zauzeti mjesto Gospodina Isusa. Imperator-Antikrist želi dokinuti podvojenost među kršćanima te od svih traži da se njemu priklone i prihvate ga kao svoga jedinoga zaštitnika i branitelja. Da bi vjernike donekle primirio, dopušta Papi u Rimu da i dalje vlada, sa svim povlasticama i pravima.

Globalna diktatura

Njegove riječi imaju fatalan učinak. Zanosno mu i radosno kliču: „Gratias agimus! Domine! Salvum fac magnum imperatorem!“ svi kardinali, biskupi, pa i veliki dio vjernika, više od polovice redovnika penju se na podij i duboko se klanjaju u smjeru novoga imperatora. Značajni dio toga novog sabora tvori gotovo sva hijerarhija Istoka i Zapada. Tko ne sudjeluje? Mala skupina koja se okuplja oko starca Ivana, pape Petra II. te profesora Pavla. Oni su predstavnici pravoslavlja, Katoličke Crkve te protestantizma. Ne nasjedaju obećanjima Antikrista, njegovim lijepim riječima, nego ostaju vjerni temeljima vjere i Isusu Kristu. Priznaju: „Najveća nam je dragocjenost Isus Krist!“

Imperator je bijesan na „otpadnike“ koji nisu pristali uza nj. Stvara otpadničku Crkvu na čelu s nekim Apolonijem, velikim magom. Nastupa vrijeme ekumene zabluda, miješaju se ljudske i demonske sile, razvijaju se novi nečuveni oblici mističnog razvrata i demonolatrije.

Ali se i na strani Dobra odvijaju mistične stvari. Snagom Duha Svetoga kršćanske Crkve postižu jedinstvo, pristaju uz papu Petra II. priznajući „Tu es, Petrus!“ Započinje odlučni boj i na kraju trijumfira Dobro nad Zlom, nad Antikristom i Protupapom. To je u kratkim crtama sadržaj spisa.

Solovjev je jasno razlikovao između božanske i demonske sile, milosti i magije, autentična nauka i ezoterijske prakse. Proročku silu toga mislioca i pisca prepoznali su, kako rekosmo, Ivan Pavao II. te Benedikt XVI.

Benedikt – Antikrist je na djelu

Na kraju biografije o Benediktu XVI. postavio je P. Seewald ujesen 2018. nekoliko dodatnih pitanja Benediktu. Na sva nije odgovorio, ali je jedan zanimljiv.

Autor pita: „Jedna misao iz vaše nastupne propovijedi nakon izbora za Papu trajno je u sjećanju: ‘Molite za mene da kao plašljivac ne uzmaknem pred vukovima.’ Jeste li predvidjeli što vas sve još čeka?“

„I tu moram reći da se preusko poima spektar svega čega se jedan papa treba strašiti. Naravno, bila je prava nevolja situacija oko ‘Vatileaks’… Međutim, istinska ugroza Crkve a time i Petrove službe nije zapravo u tome, nego u GLOBALNOJ DIKTATURI PRIVIDNO HUMANISTIČKIH IDEOLOGIJA. Naime, protusloviti im znači biti istodobno i ujedno izopćen, ekskomuniciran iz javnoga života i općega društvenoga konsenzusa.

Prije stotinu godina svatko bi smatrao apsurdnim, besmislenim, bilo kakav govor o homoseksualnim brakovima. Danas je društveno izopćen tko se tomu protivi.

Slično je i s pobačajem, a isto vrijedi i za ‘umjetnu oplodnju’ (fertilisatio in vitro).

Suvremeno je društvo u procesu stvaranja PROTUKRŠĆANSKOGA VJEROVANJA (CREDO). Tko mu se usprotivi, biva sankcioniran društvenim izopćenjem. Strah od te duhovne sile ANTIKRISTA posve je naravan, te zbilja treba molitve u svakoj biskupiji, ali i sveopćoj Crkvi da se tomu suprotstavimo.“

Na jednom mjestu u troknjižju o Isusu iz Nazareta kaže Papa kako su iz „prividnih rezultata znanstvene egzegeze otkane najpogubnije knjige koje razaraju Isusov lik, koje služe demontaži vjere“. Naime, tko niječe Krista, Antikrist je, a tu je ponajprije masonerija koja želi ukloniti Krista, skinuti ga s prijestolja. Još je davne 1983. Ratzinger kao Pročelnik upro prstom u masoneriju kao najvećega protivnika Crkve.

Na gornja zla može se nadodati eutanazija dementnih osoba u mnogim zapadnim državama koje ozakonjuju čak i ustavni sudovi te razne prakse koje lijevi „aktivisti“ i LGBT udruge nameću kao sustav ponašanja. Želi se ozakoniti čak i „ljudsko pravo na pobačaj!“ Tko se tomu protivi, biva društveno „eutanaziran“, izopćen.

Fatimska vidjelica Lucija govorila je kako se odlučni boj bije za obitelj i brak. Tomu smo svjedoci. Komunizam je kao sustav pao, ali njegove ideje, osvojiti kulturni prostor, snažno je na djelu, još od 1968. Statistički, od deset novinara, devetorica su lijevo usmjereni, samo jedan je konzervativac koji se drži ustaljenih naravnih vrijednosti.

Benediktove su riječi razbjesnile mnoge lijeve teologe u Njemačkoj. Inače, čim se on  oglasi, pjene se, nabacuju kamenicama. Nalik onomu kao kad se patuljci nabacuju kamenčićima na gorostasa. Nisu mu ni u čemu dorasli.

Velika opomena svima. Antikrist na djelu, i u ovoj pandemiji. I ovdje su sile Neba i Pakla na djelu, treba se svim silama, ne samo medicinom, znanošću, nego i duhovnom snagom suprotstaviti Zlu koje se oko nas pandemijski širi. Treba nam vanjska, ali i nutarnja, duhovna dezinfekcija!

Izvor: Autor Biram DOBRO | Katolički tjednik

Vijesti

APOKALIPSA SE BLIŽI! SKRIVAJU GA OD JAVNOSTI: Ovo je mjesto na kojem će sjediti Antikrist!

Published

on

Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.

U knjizi je ispisano sljedeće:

Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)

Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.

Zidanje Solomonovog hrama

“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.

“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!

Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači?
Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.

Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.

Treći Hram

Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.

(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.

Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)

Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …

… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.

Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …

Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”

“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.)
Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:

“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”

Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.

S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.

… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?

Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.

Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?

Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.

Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.

“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “.
Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.      

Z. K./dnevno.hr

Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)

Continue Reading

Vijesti

Projekt reforme EU predstavljen u Washingtonu prouzročila histeriju u EU medijima koje financira USAID

Published

on

Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.

Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:

“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”

Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”

Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.

Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.

Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.

Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije

Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.

I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.

Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:

“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.

Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”

Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”

Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:

“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”

Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.

Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.

Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.

Zašto Veliki reset?

Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.

Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.

Schuman je jednom napisao:

“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”

Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.

izvor: The Remnant Newspaper

Continue Reading

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved