Viralni 33-minutni govor oca Jonathana Meyera o pravoj prirodi katoličke mise otvara srca – piše Sarah Robsdottir u Aletea-i.

Otac Jonathan Meyer iz župe Svih svetih u okrugu Dearborn, Indiana, izazvao je pomutnju na internetu svojim 33-minutnim govorom koji je nedavno održao na katoličkoj muškoj konferenciji o žrtvi mise. Njegovu su poruku uhvatili na YouTube Kanal Sluga Božjih i prikupili je više od 440.000 pregleda i više od tisuću komentara u samo nekoliko tjedana.

Otac Meyer istaknuti je propovjednik u Nacionalnoj euharistijskoj obnovi koja se odvija dijelom kao reakcija na studiju Pew Research iz 2019. koja je pokazala da 69% katolika ne vjeruje u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji.

“Ali postoji veći problem od toga”: Fr. Meyer se bavi ovom zapanjujućom statistikom na početku svog govora objašnjavajući da, prema njegovoj procjeni, “više od 90% katolika” nema pristojno razumijevanje zašto uopće idu na misu. Otac Meyer rješava ovu alarmantnu procjenu svojim tipičnim šaljivim stilom i uključivanjem publike u živahnu vježbu pitanja/odgovora.

Na kraju je vlč. Meyer citira Katekizam, jasno stavljajući do znanja da je razlog broj jedan zašto katolici moraju sudjelovati u misi taj što je to “ponovno predstavljanje Kalvarije, vječnu žrtvu Jaganjca Božjeg za grijehe svijeta”.

A odaziv je bio nevjerojatan. Ne samo da je poruka postala viralna, već i komentari na YouTube stranici Sluga Božjih govore sami za sebe.

Na primjer, @angelahagemeyer398 je napisao: “Ovaj svećenik je u 35 minuta upravo objasnio ono za što su mi trebale godine da naučim. OVO bi se trebalo igrati u svakom RCIA-u, razredu prve pričesti, pripremi za krizmu i u župi. Nedostatak tih informacija doista je razlog zašto naši ljudi posrću. Slava Bogu za ovog svećenika.”

Potaknuti informacijama koje je dobila redakcija Hrvatskog glasnika o situaciji u kojoj se nalaze Hrvati u Južnoj Americi poglavito u Argentini, Paragvaju, Boliviji i Venezueli, od kojih neki trebaju vizu da bi došli u Hrvatsku, a na temelju općeg demografskog sloma u Hrvatskoj, te nekontroliranim uvozom radne snage iz Nepala, Indije, Filipina ili pokušaju integracija ilegalnih migranata redakcija Hrvatskog glasnika odlučila se na ovaj pokušaj. Povratak Hrvata nacionalni je interes i inicijativa neće i ne smije imati političku konotaciju.

Cilj nam je pokrenuti stvari s mrtve točke, inzistirati da vlast pojednostavi dobivanje hrvatskih dokumenata, maksimalno ubrza izdavanje istih, ne dozvoliti da dijaspora čeka bez razloga dokumente po tri godine. Hrvatska diplomacija nije samo tu da se bavi međunarodnim odnosima, već da konzularni dijelovi veleposlanstava i konzulata budu dijaspori na raspolaganju, te da rade posao za koji su plaćeni, a izdavanje dokumenata nacionalni je interes. Razotkriti ćemo tkome smeta hrvatska dijaspora. Tko je taj koji onemogućava povratak Hrvata u svoju domovinu i revitalizaciju demografski devastiranih područja.

Na tribini ćemo okupiti najeminentnije hrvatske stručnjake iz demografije, koji će objasniti koliki demografski učinak može polučiti organizirana akcija povratka hrvatske dijaspore, njihovih potomaka u demografski opustošene krajeve Hrvatske, te što će taj povratak značiti za budućnost opstanka hrvatskog naroda i hrvatske države.

Pozvat ćemo najbolje stručnjake s područja ekonomije i financija koji će objasniti ekonomski značaj za hrvatsko gospodarstvo, financijski učinak na državni proračun, oporavak zdravstvenog i socijalnog sustava, te koliko znači dolazak obrazovanih deficitarnih zanimanja za hrvatsko gospodarstvo. Što znači kada novac puni državni proračun, ne odlazi van Hrvatske, novac koji će potaknuti rast dodatne vrijednosti i rast hrvatske ekonomije.

O uključenju tih ljudi u hrvatsko društvo, njihovoj socijalizaciji i uključivanju u sve tokove društva, govorit će najeminentniji sociolozi i psiholozi.

Pravnici će govoriti o ustavno pravnim aspektima i izazovima koji bi se mogli pojaviti u organizaciji njihovog povratka.

Iznijeti ćemo prijedloge o uključenju hrvatske države, Vlade Republike Hrvatske, od organiziranih charter avionskih linija u organiziranom prijevozu jer najveći broj hrvatskih iseljenika nema novaca da plati avionske karte za odlazak u nepoznato, pogotovo ako se vraćaju cijele obitelji. Poneki od njih, pogotovo u državama poput Bolivije ili Venezuele preživljavaju s dvadesetak dolara mjesečno. Nekima su konzularni uredi udaljeni nekoliko tisuća kilometara u nekoj drugoj državi.

Ponudit ćemo vlasti ideju o kupovini praznih nekretnina po Slavoniji, Lici Banovini i davanje na višegodišnje korištenje ili prodaju pod povoljnim višegodišnjim uvjetima. U Hrvatskoj su tisuće nekretnina prazne, a uslijed ne održavanja propadaju.

Stoga, naselimo Hrvatsku Hrvatima, zaposlimo Hrvate, neće nam trebati ni Filipinci, ni Indijci, ni Nepalci ni ilegalni imigranti, imat ćemo Hrvate, spasit ćemo narod, a narod tvori državu. Sat otkucava, kazaljka se neumoljivo primiče prema 12 sati kada će zvonio označiti kraj i zato – Vratimo ih!

Na tribinu ćemo pozvati sve strukture vlasti, od premijera, ministara, predsjednika države i predsjednike svih parlamentarnih stranaka. Sve ćemo ih izvesti na brisani prostor da vidimo, i da saznamo imali političke volje i tko od njih nije za našu inicijativu za spas naroda i države. Gospodo sat otkucava, piše Hrvatski glasnik

Biblijsko utemeljenje: U kršćanskom proučavanju grijeha (hamartiologiji), grijesi koji vape u Nebo za osvetom (latinski: peccata clamantia, doslovce „vrišteći grijesi“) posebni su grijesi koji su kao takvi navedeni u Svetom Pismu – piše mr. Petar Marija Radelj u Vjera i Djela.

Sveto Pismo spominje određene postupke biblijskih likova kao vapaj u Nebo za osvetom. U zapadnom kršćanstvu ta su navođenja proširena i obrađena kao uspostava kategorije posebno ozbiljnih grijeha. Uz sedam smrtnih grijeha[1] i vječne grijehe,[2] grijesi koji vape u nebo za osvetom najteži su prijestupi protiv Kristova zakona.

Svi grijesi remete naravni poredak, ali u Nebo vapijući grijesi pogađaju same korijene ljudske naravi.

Pojam i značenje

Grijesima koji vape u nebo (peccata in coelum clamantia) zovu se oni koji, zbog posebne zlobe (malitia), donose božansku osvetu onima koji su ih počinili. Tako uči nizozemski isusovac i crkveni naučitelj sv. Petar Kanizije (1521.–1597.) sa sv. Augustinom i sv. Grgurom Velikim. Smatra se da vrište, kriče ili vape u Nebo jer su počinjeni izravno protiv najvišega dobra koje je svakomu društvu potrebno kao temelj. Nabrajaju se četiri tako opisana u Svetome Pismu: hotimično ubojstvo (homicidium voluntarium), sodomski grijeh (peccatum sodomiticum), ugnjetavanje siromašnih, udovica i siročadi (oppressio pauperum, viduarum atque pupillorum) i zakidanje radnika za plaću (merces operariorum defraudata).

Rječnik moralne teologije godine 1957. donosi sljedeću natuknicu:[3]

„Grijeh koji pred Bogom vapi za osvetom – 1. Narav. Od XVI. stoljeća postao je običaj ‘grijesima koji vape za osvetom pred licem Božjim’ nazivati grijehe koji ozbiljno krše društveni poredak, a za koje se u Svetom Pismu izričito kaže da vape pred Gospodinovim licem, to jest da zazivaju Božju kaznu na one koji ih počine. 2. Broj. Četiri su: čovjekoubojstvo (Postanak 4, 10); sodomstvo (Postanak 19, 13); tlačenja udovica i siročadi (Izlazak 22, 22 i dalje); uskrata plaće koja se duguje radnicima (Ponovljeni zakon 24, 14 i dalje; Jakovljeva 5, 4).“

Katekizam Katoličke Crkve iz godine 1992. povećao je njihov klasični broj s četiri na pet tako što je nakon prva dva, a prije tlačenja udovica i siročadi, dodao tlačenje porobljenoga naroda. Tako Katekizam Katoličke Crkve uči:

1867. Katehetska predaja podsjeća da postoje također „u nebo vapijući grijesi“. U nebo vape:
[1.] krv Abelova (usp. Postanak 4, 10);[4]
[2.] sodomski grijeh (usp. Postanak 18, 20; [5] 19, 13); [6]
[3.] jauk potlačena naroda u Egiptu (usp. Izlazak 3, 7–10); [7]
[4.] jauk stranca, udovice i sirote (usp. Izlazak 22, 20–22); [8]
[5.] nepravda prema zaposlenom radniku (usp. Ponovljeni zakon 24, 14–15; [9] Jakovljeva 5, 4). [10]

Drugi svezak rječnika hrvatskoga jezika koji je uređivao Ljudevit Jonke, objavljen godine 1967., kaže da „grijeh vapijući na nebo, u nebo, do neba“ znači: „velik, težak prijestup“.[11]

Vladimir Anić piše godine 1991. (a to se ponavlja u nizu kasnijih izdanja) da izraz „u nebo vapijući“ znači „silno izražena nepravda ili zlo“.[12]

Opći religijski leksikon godine 2002. određuje da je „u nebo vapijući grijeh“ – „osobito sablažnjiv grijeh“.[13] Nebo je ovdje drugo ime za Boga (v. objašnjenje), a sablazan je ono što izaziva javno ogorčenje i zgražanje (v. više).

O grijehu protiv naravi

Godine 398. u Hiponu (pokraj današnje Annabe), odgovarajući na pitanje: „Što je uvijek zlo?“, sv. Augustin (354.–430.) u Ispovijestima (III. knjiga, 8. poglavlje) piše:[14]

„opačine koje su protiv naravi, kakve su primjerice bile opačine Sodomljana, treba svagdje i uvijek osuđivati i kažnjavati. Kad bi ih svi narodi počinjali, po božanskom bi zakonu svi bili jednakom krivnjom okrivljeni, jer taj zakon nije ljude učinio takvima da na taj način opće među sobom. Time se, naime, povrjeđuje i samo zajedništvo koje moramo imati s Bogom, kad se ona narav koju je On stvorio kalja izopačenom požudom.“

Godine 1256. u Parizu sv. Toma Akvinski u Spisu nad Mislima Petra Lombarda, IV. knjizi, 14. razlučivanju, 2. pitanju, 5. članku, u razlaganju teksta, piše:[15]

„Ako bi nas zatekla neka smrtna krivnja, koja se ne sastoji u smrtnom zločinu ili poroku ponašanja, ta se krivnja uvijek može popraviti. Treba znati kako je smrtna krivnja ona koja oduzima milost po kojoj postoji život duše, i to je razlog zašto je svaka smrtna krivnja protiv milosti, ali neka je protiv razuma kao krivokletstvo, neka protiv naravi kao sodomstvo, neka je zločin koji zaslužuje optužbu na sudu, a neka je bogohuljenje, što je nametanje nečega lažnoga Bogu ili oduzimanje Njemu čega što postoji u Njemu ili pripisivanje Njemu čega što nije u Njemu.“

Dakle, sodomstvo (spolni odnos s osobom istoga spola) jest školski primjer krivnje protiv milosti i naravi.

Godine 1272. u Parizu sv. Toma Akvinski u Sumi teologije, drugomu odsjeku drugoga dijela, 154. pitanju, 12. članku, u odgovoru, piše:[16]

„U svakom je rodu najgore od svega kvarenje načela o kojem ovise ostala. Načela pak razuma jesu one stvari koje su u skladu s naravi, jer razum, pretpostavljajući onim što je narav odredila, raspoređuje druge stvari prema tomu kako dolikuje. To dolazi na vidjelo i u motrilačkim i u praktičnim stvarima. I stoga, kao što je u mislenim stvarima najteža i najgadnija zabluda oko onih stvari čija je spoznaja čovjeku prirođena po naravi, tako je u stvarima djelovanja najteže i najgadnije djelovati protiv onoga što je po naravi određeno. Budući dakle da u porocima koji su protiv naravi čovjek krši ono što je narav odredila u pogledu uporabe ljubavne naslade, slijedi da je u takvoj stvari ovaj grijeh najteži od svih. Nakon njega dolazi rodoskvrnuće koje je protiv naravnoga poštovanja što ga dugujemo združenim osobama. Drugim pak vrstama razbludnosti mimoilazi se samo ono što je, iz pretpostavljanja ipak naravnih načela, po razumu određeno kao pravo (pošteno). Razumu se pri tom više protivi što se netko služi spolnim općenjem ne samo suprotno onomu što pristaje rađanju djece, nego i da drugomu nanese nepravdu.“

A odmah zatim, odgovarajući na 1. poteškoću, dodaje:[17]

„kao što je poredak ispravnoga razuma od čovjeka, tako je naravni poredak od samoga Boga. I stoga se u grijesima protiv naravi, u kojima se krši sam naravni poredak, nanosi nepravda samomu Bogu, ureditelju naravi“.

Katekizam Katoličke Crkve (1992.) na temelju Svetoga Pisma i neprekinute katehetske predaje uči da je sodomski grijeh jedan od grijeha koji vape u nebo.[18]

– – – – –

Laurence Vaux (1519.–1585.), katolički svećenik koji je po nalogu engleske kraljice Elizabete I. zbog ispovijedanja katoličke vjere bačen u tamnicu, gdje je umro od izgladnjivanja, u Katekizmu kršćanske nauke, objavljenom godine 1567., piše:

Koji je grijeh tako odvratan da vapi do neba k Bogu za osvetom?

„Sveto Pismo spominje četiri, koja su najstrašnija i najgadnija u Božjim očima.

Prvi je hotimično ili namjerno ubojstvo čovjeka. Poznato je kako je nedužna Abelova krv vapila iz zemlje k Bogu i kako je Kain bio kažnjen (Postanak 4).

Drugi je sodomski grijeh: spolno općenje muškarca s muškarcem ili žene sa ženom, protiv naravi. U Svetom je Pismu (Postanak 18) opisano kako je vapaj toga vrlo gnusnoga grijeha došao do Boga sa zemlje i kako je Bog izlio oganj i sumpor da uništi izopačene Sodomljane. Taj strašni primjer podsjeća da je kazna za one koji počine grijeh protiv naravi vječno gorjeti u paklu u ognju i sumporu.

Treće je ugnjetavanje siromašnih, djece bez roditelja i udovica. Sveto Pismo pokazuje kako je Bog kaznio faraona i Egipćane zbog tlačenja Izraelaca. Tlačitelji ne mogu izbjeći Božjoj kazni (Izlazak 22).

Četvrti grijeh koji vapi k Bogu za osvetom jest zadržati plaću najamniku ili radniku nakon što je obavio svoju službu ili posao (Jakovljeva 5).“

– – – – –

U Nebo vapijuće grijehe školski je u svom udžbeniku obradio 59. rektor Sveučilišta u Zagrebu Andrija Živković (1886.–1957.):[19]

Grijesi što u nebo vapiju

„Vanjski razlog što se neki grijesi tako nazivaju jest Sv. Pismo: kadgod ih ono spominje, navodi da vape k Bogu (za osvetom). Unutrašnji je razlog u činjenici što izvjesni grijesi na osobit način vrijeđaju osjećaj pravednosti, čovječnosti i ljudski socijalni osjećaj za društveni poredak. Ruše dakle socijalno dobro kao potrebno i korisno svima, izravno se protive volji Božjoj i vape k njemu za osvetom. Nabrajaju se četiri takova grijeha:

1) hotimično ubojstvo. Kad je Kain ubio brata svoga Abela reče mu Gospodin: Što učini? Glas krvi brata tvojega sa zemlje vapi k meni (1 Mojs 4, 10).

2) sodomija. Za taj grijeh veli sv. Pismo: Vika je u Sodomi i Gomori velika i grijeh je njihov velik. Razorit ćemo to mjesto jer je porastao glas njihov pred Gospodom (1 Mojs 18, 20).

3) tlačenje ubogih, udova i sirota. Kad ih spominje govori sv. Pismo ovako: Zar ne teku udovi suze niz lice, zar ne viču na onoga koji ih izmamljuje? S njihova se lica uzdižu gore u nebo (Crkv 35, 18). Udovi i siroti nemoj učiniti štete; ako ih povrijedite zavapit će k meni i ja ću čuti glas njihov (Ex 22, 22).

4) Prijevara (zakidanje) radnika u plaći: ne uskrati plaće potrebnomu i siromašnomu bratu svomu; da ne zavapi protiv Tebe Gospodu i da Ti se ne upiše u grijeh (Deut 24, 14). Gle kako vapi zakinuta plaća poslenika što su želi njive vaše, jauk njihov dođe do ustiju Gospoda Sabaota (Job 5, 4).

Navedeni su grijesi doista upereni proti društvenoga života. Prva dva uništavaju pojedinca i vrstu, a druga dva socijalnu pravdu. Život je dar Božji s kojim se čovjek ima služiti prema Božjoj nakani. Gospodar je života samo Bog, čovjek život tek uživa. Socijalna pravda nije drugo nego volja Božja da svima i svakome na zemlji bude dano što mu je potrebno, a sačuvano što je pravedno stečeno.

Za praksu. 1) U današnje naše doba treba često govoriti o ovim, grijesima s propovjedaonice i na zborovima. Komunistička otrovna i razorna ideja obilazi nam sela i gradove. Na žalost nalazi obilno potporu ne samo kod pomagača nekršćanskoga podrijetla i mentaliteta, nego i kod samih kršćana-katolika. Nije kapitalističko izrabljivanje samo ono u velikim i najvećim dimenzijama; ono je i u manjem opsegu vidljivo i osjetljivo, jer je kapitalističko zlo u duhu koji vlada poslovnim svijetom. Ono je ušlo i u duše kršćana-katolika, čak i u duše službenika oltara.

2) Drugo je rašireno zlo protuprirodni odnos u brakovima; ne mislimo na sodomiju, nego na bračni onanizam. I on je uperen protiv održanja vrste te se poput »bijele kuge« širi po čitavim krajevima. Samo duboki moralni preporod kršćanskih obitelji, spasit će nam narod od ovoga zla svoje vrsti. Organizacije katoličke omladine bit će obrambeni zid u mladosti, a društva kršćanskih majki i kršćanskih muževa najbolji štit u kasnijoj dobi. Uvijek se pretpostavlja da je veza s Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu – prvo i ničim nenadoknadivo sredstvo.

3) Svećenik mora najaktivnije sudjelovati u pobijanju socijalnog izrabljivanja kojegod vrsti u svojoj župi (nadnice, prenaporni rad, rad djece i slabunjavih žena, javne prijevare). Za uspješan rad na ovomu teškom području valja da je sam ne samo prožet duhom socijalne pravde i kršćanskog Caritasa, nego da i praktički prednjači svima i svakom u svojoj župi.“

– – – – –

U nastavku se daje pregled svetopisamskih mjesta i ključnih riječi koje su dovele do okupljanja tih grijeha u skupinu „u Nebo vapijućih grijeha“.

Caak – ostatak pročitajte OVDJE!