Connect with us

Vijesti

Plavšić: Istinita priča o branitelju Vukovara koji je optužen za “klanje 41 srpskog djeteta“ u Borovu naselju

Published

on

Ovo je priča o mladiću koji je kao dvadesetogodišnjak dragovoljno iz Vinkovaca otišao braniti Vukovar, odlučan da u borbi “Davida protiv Golijata“, ako bude Božja volja, preda svoj mladi život za hrvatski narod i voljenu Domovinu Hrvatsku.

Znao je da sa ručnim pješačkim naoružanjem zajedno sa 1863 branitelja Vukovara ne može nauditi ogromnoj srpskoj vojsci koja je brojala više od 50.000 ljudi pod oružjem, stotine tenkova i oklopnih transportera, zrakoplove, helikoptere, brodove te tisuće raketnih sustava i topničkog oruđa. Bez obzira na sve, krenuo je u ratni pakao, borio se protiv nadmoćnog neprijatelja braneći civile i svoju Domovinu ali nakon pada Borova naselja sudbina se poigrala sa njime na najokrutniji način – optužen je da je sa svojim nožem “zaklao 41 srpsko dijete“. Pakao rata u Vukovaru bio je neusporediv sa onim što je kasnije doživio u paklu srpskih koncentracijskih logora.

Milan Šebalj rođen je u Vinkovcima 16. 11. 1970. godine, osnovnu školu završio je u Vinkovcima a srednju u Osijeku te je potom do 15. 03. 1990. služio tako zvanu “JNA“ u Ljubljani i Vrhniki u Sloveniji.Već u ožujku 1991. godine uključuje se u sastav ZNG-a i sa svojom postrojbom djeluje u ilegali. U Vinkovcima susreće svoga prijatelja Deana Marinovića koji mu za uspomenu poklanja nož nazubljene niklovane oštrice sa šupljom aluminijskom drškom unutar koje se nalazi silk, udice, šibice, sajla i kompas.

23. 09. 1991. Milan sa svojom postrojbom i ostalim dragovoljcima odlazi kukuruznim putem u Vukovar gdje po dolasku biva raspoređen na obrambenu liniju “Internat“ u Borovu naselju. Sa svojim je suborcima bez povlačenja, cijelo vrijeme rata, držao vrlo tešku liniju ispred četničkog uporišta Borova sela sve do nekoliko dana pred pad Borova naselja, a svoj je 21 rođendan (16.11.91.) proslavio na prvoj liniji u “Internatu“. Padom Borova naselja, 20. 11. 1991. godine, biva zarobljen i odveden u srpski koncentracijski logor “Stajičevo“ nedaleko od grada Zrenjanina u Vojvodini. U logoru je kao i ostali zarobljenici dobivao gotovo svakodnevne batine, bio je ponižavan i mučen a dodatne je batine dobio i tijekom dva ispitivanja na kojima je morao pisati izjave o svom položaju i aktivnostima tijekom rata u Borovu naselju.

Zbog neljudskih uvjeta u kojima su držani ratni zarobljenici, zaraznih bolesti, velike hladnoće i zvjerskih premlaćivanja zarobljenika, 22. 12. 1991. godine, zatvaraju koncentracijski logor Stajičevo i tada Milana premještaju u zatvor Sremska Mitrovica. Tamo mu već na prvom ispitivanju a koje vodi potpukovnik Plavšić, daju do znanja da je netko od zarobljenika spomenuo kako je Milan nosio nož koji su pronašli u tvornici “Borovo“, a koji u dršci ima opremu za preživljavanje (udice, šibice, sajlu i silk). Milan negira da je imao takav nož pa ga tuku gumenim policijskim palicama a onda ga vraćaju u zatvoreničku sobu s obećanjem kako će vrlo brzo saznati sve o tome nožu i je li Milan govorio istinu. Milana već nakon tri dana ponovno vode na ispitivanje a potpukovnik Plavšić mu tada pokazuje fotografiju njegovog noža i govori mu da imaju svjedoka koji će potvrditi da je Milan počinio kazneno djelo višestruko ubojstvo, odnosno, da je on sa tim nožem “zaklao 41 srpsko dete u obdaništu u Borovu naselju“.

Možemo samo zamišljati kako se Milan osjećao u tome trenutku kada je saznao, da njega, potpuno nevinog čovjeka, optužuju za tako stravičan zločin koji ne bi moglo počiniti nitko normalan. Nakon ove informacije Milan je postao svjestan kako će morati izdržati sva mučenja i ustrajati u negiranju zločina jer mu inače predstoji smrtna kazna. Potpukovnik Plavšić mu govori da je navedeni nož “kao dokazni materijal“ bio u Beogradu na “veštačenju” te da će ga uskoro opet pozvati na razgovor kad dođe nalaz. Do sobe ga prati mladi vojnik koji ga nije niti ružno pogledao a kamoli fizički zlostavljao iako mu je to zapovjedio potpukovnik Plavšić.

Nekoliko dana nakon što je u zatvor Sremska Mitrovica dovedena skupina zarobljenika koji su jedno vrijeme boravili u logoru u gradu Nišu u središnjoj Srbiji, Milana ponovno vode na ispitivanje. Sada potpukovnik Milanu pokazuje potpisanu izjavu jednog od zarobljenika u kojoj ovaj potvrđuje da je Milan vlasnik noža. Milan odmah zaključuje kako su u logoru Niš sigurno “slomili batinama“ jednog od njegovih suboraca pa ja ovaj napisao i potpisao izjavu o Milanovom nožu. Kao i prije, unatoč batinama, Milan odbija priznati vlasništvo nad nožem jer je svjestan kako bi priznanjem vlasništva nad tim nožem sam sebi potpisao smrtnu presudu. Potpukovnik Plavšić na kraju ispitivanja govori trojici mladih vojnih policajaca za što optužuju Milana i zapovijeda im da ga odvedu do kupatila u podrumu na “hlađenje“. Sva trojica vojnika užasnuti informacijom da je Milan “zaklao 41 srpsko dijete“ bjesomučno ga tuku a nakon što je Milan počeo obilno krvariti iz nosa i lijevog uha, prekidaju batinanje i vode ga u zatvoreničku sobu. Prolazi pet dana u miru a onda šestog dana Milana ponovno vode na ispitivanje ali sada proširuju istragu pa ga osim noža ispituju i o Revolveru cal 22 lr. Navedeni Revolver je Milanu poklonio njegov otac prije odlaska u Vukovar.

Potpukovnik ga uz batine ispituje gdje je sakrio revolver i zašto ga nije predao kao i automatsku pušku. Milan mu pod batinama odgovara kako je prije predaje bilo opći metež te da ga je bacio u Dunav. Tada potpukovnik govori da je nizvodno u rijeci Dunav našao leševe koji su doplutali u Bačku palanku a bili su ustrijeljeni u potiljak sa Revolverom kalibra 22lr pa traže tko je od “Ustaša“ imao takvo oružje. Potpukovnik Plavšić je kazao da će provjeriti dobivene informacije vezane za Revolver a onoj trojici mladih vojnih policajaca zapovjedio je da ga opet odvedu na “hlađenje“ u podrum. Po dolasku u podrum jedan od njih mu je kazao da trenira karate pa mu treba malo vježbe… “Hladili“ su ga i “vježbali“ su na Milanu oko pola sata a onda su ga odveli u sobu i kazali mu da će se opet družiti kad bude išao na ispitivanje.

Na sljedećem je ispitivanju potpukovnik pitao Milana sjeća li ga se iz tako zvane “JNA“ a kako mu je Milan odgovorio da ne može sa sigurnošću kazati tko je on, tada ga je potpukovnik podsjetio da je bio “oficir JNA“ na službi u vojarni “Maršalka“ u Ljubljani gdje je i Milan služio vojni rok u “JNA“. Tek tada se Milan sjetio potpukovnika a ovaj ga je onda pitao: “šta ti Milane bre radiš među Ustašama“? Milan mu je odgovorio da “Ustaše“ u Vukovaru i Borovu nije vidio ali je vidio četnike a zbog takvog odgovora potpukovnik ga je snažno udario šakom u lice. Milan je od siline udarca pao sa stolice a iz nosa i lijeve arkade počela je obilno teći krv. Potpukovnik ga je odmah u pratnji one trojice mladih vojnih policajaca poslao u podrum na “hlađenje“ gdje su na Milanu obavili brutalan “trening“ i bjesomučno ga udarali po leđima i nogama.

Kada su se vojni policajci umorili, odnijeli su ga do zatvoreničke sobe i ostavili pred vratima da čeka “dežurnog oficira“ koji mora otključati vrata i pustiti ga u sobu. Međutim, kako je bilo vrijeme ručka, pred sobu dolaze dva srpska civilna zatvorenika sa posudom za hranu a kada su vidjeli da nema nikoga u blizini, odložili su posudu na pod i započeli su ga tuči. Premlaćivanje je trajalo oko petnaest minuta i Milan je već bio u polusvijesti i na izmaku snaga a od sigurne smrti spasio ga je “dežurni oficir“, poručnik “Bosanac“, koji je zarobljenike u logoru “Stajičevo“ tjerao da pjevaju jugoslavensku himnu “Hej Slaveni“.

Na predzadnjem ispitivanju a temeljem izjava više svjedoka, Milana povezuju sa nožem i revolverom ali Milan i dalje ništa ne priznaje i ne potpisuje “izjavu“ pa ga opet odvode u podrum na “hlađenje“. Zadnje se ispitivanje dogodilo 20. ili 22. ožujka, a tada pred Milana stavljaju list papira sa već napisanom “izjavom“ u kojoj piše da Milan priznaje više kaznenih djela ubojstva srpskih civila. Milan čita “izjavu“ i uočava da nitko od njegovih suboraca nije imenovan u tekstu kao svjedok pa opet odbija potpisati ali su ga tada toliko tukli da više nije mogao izdržati daljnje mučenje pa je na kraju potpisao “izjavu“.

Nakon potpisane “izjave o priznanju“, potpukovnik Plavšić govori Milanu kako nikada neće izaći na slobodu i kako će ga osuditi po jedanaest točaka kaznenog zakona “SFRJ“. 27. ožujka 1992. godine, tijekom drugog čitanja imena ljudi koje šalju na razmjenu zarobljenika, a kako bi popunili autobuse određenim brojem ljudi, greškom čitaju i Milanovo ime pa ga tako sasvim neplanirano i slučajno šalju na razmjenu zarobljenika u Nemetin kod Osijeka. Milan pukom slučajnošću izlazi na slobodu i tek u Zagrebu prvi puta gleda snimku lažne srpske propagande o “zaklanom 41 srpskom djetetu“ i snimku svoga noža kojega u rukama drže srpski vojnici.

Da je Milan ostao u zarobljeništvu bio bi poput mnogih hrvatskih ratnih zarobljenika, lažno optužen za ratni zločin nad srpskim civilima i za pobunu protiv ustavnog poretka “SFRJ“. Za navedena djela Milan bi bio osuđen na smrtnu kaznu. Informaciju o “41 zaklanom srpskom djetetu“ objavili su svi srpski mediji 20. 11. 1991. godine i to je bila vijest koja je dovela do toga da su se srpski vojnici divljački iživljavali na zarobljenim braniteljima i hrvatskim civilima a mnogi su Hrvati ubijeni zbog te stravične vijesti.

Nakon nekoliko dana srpski su mediji opovrgli istinitost vijesti o “zaklanom 41 srpskom djetetu“ ali to je bilo je prekasno za mnoge Hrvate koje su srpski vojnici i četnici mučili a potom i ubili. Na žalost, mnogi ljudi u Srbiji još uvijek vjeruju da su “Ustaše“, tako nas Hrvate još i danas nazivaju mnogi političari i stanovnici Srbije, zaista “zaklali 41 srpsko dijete“ u Borovu naselju 1991. godine…

Autor članka: Damir Plavšić

Advertisement

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

on

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

on

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved