Connect with us

Istaknuto

Plenković kao predsjednik Vlade RH i Jandroković kao predsjednik  Sabora RH, neće doći na inauguraciju predsjednika RH!?

Published

on

Na sjednici Predsjedništva i Nacionalnog odbora HDZ-a,  donijeta  je  odluka da predsjednik Vlade,Andrej Plenković, kao ni predsjednik Sabora Gordan Jandroković ne će ići na inauguraciju predsjednika Zorana Milanovića.

Time se Plenković i Jandroković ponašaju  kao dvije uvrijeđene MILA GERE ( ženska osoba koja se drži ukočeno, ostavlja dojam fine osobe, a u stvari je nesposobna), jer  hrvatski birači nisu glasali po njihovom izboru!

To je  nedržavničko i neprihvatljivo ponašanje predstavnika zakonodavne (Jandroković) i izvršne vlasti ( Plenković) prema instituciji Predsjednika Hrvatske države, nepoznat u demokratskom svijetu.

Samim time što je tu odluku donijela jedna od stranaka sudionica u političkom životu Hrvatske!

Štoviše tom odlukom otvaraju se  pitanja o državničkoj odgovornosti  i odnosu prema instituciji predsjednika  države Hrvatske;

  1. Jesu li predsjednik Vlade i predsjednik Sabora, predsjednici svih građana Hrvatske ili samo članova HDZ-a?
  2. Je li stranka HDZ = država Hrvatska, kada Predsjedništvo te stranke donosi odluku hoće li institucija Predsjednik Vlade i Predsjednik Sabora prisustvovati inauguraciji institucije Predsjednika Države Hrvatske?
  3. Jer ne radi se momentalno o Milanoviću, Plenkoviću i Jandrokoviću, kao osobama nego o odnosu visokih  državnih institucija zakonodavne i izvršne vlasti prema  državnom  poglavaru.
  4. Je li država Hrvatska  HDZ-ova politička prćija ili država svih drugih i drugačijih  političkih opcija  i pojedinaca?
  5. Priznaju li institucije, Sabor i Vlada, jer Plenković i Jandroković po svojim funkcijama predstavljaju državne institucije,  rezultate izbora? Ovako kako su odlučili ne priznaju!
  6. Inzistiranje na Milanoviću kao „kršitelju Ustava“ koristi se kao medijski spin, iako je istina. Međutim ako je Predsjednik države u obavljanju svojih dužnosti počinio povredu Ustava, onda je Jandroković kao predsjednik Sabora trebao pokrenuti postupak po Članku  105.Ustava RH, za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike, a to nije učinio.!?
  7. „Nećemo se izlagati apsurdnoj situaciji da slušamo prisegu na Ustav koji je više puta prekršen” izjavio je Plenković, što je običan medijski spin, ako se zna da po pokretanju odgovornosti Predsjednika za kršenje Ustava, Plenković  nije  poduzeo baš ništa!

O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske, na osnovu prijedloga Sabora, međutim nikakve odluke Sabora i Ustavnog Suda nema.

Postupak nije ni pokrenut.

Znači da ovom  odlukom Predsjedništvo HDZ-a svjesno i namjerno obmanjuje javnost da bi se opravdalo. Međutim ta se Odluka Predsjedništva HDZ-a kosi sa člankom 4 Ustava RH,  jer prema Ustavu RH;

„..državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, a načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.“

Predsjednik Vlade i Predsjednik Sabora time i sami krše Ustav RH, jer  njih  su birali hrvatski birači i po članku 1 Ustava RH  oni kao izabrani predstavnici  na toj inauguraciju predstavljaju narod koji ih je izabrao.

A  Plenković i Jandroković stranačke interese i odluku Predsjedništva stranke HDZ-a stavljaju iznad državnih interesa ne poštujući volju birača i njihov izbor.

Zoran Milanović je izabran na demokratskim izborima voljom birača na mjesto Predsjednika Hrvatske i on time predstavlja instituciju državnog poglavara, a ne sebe osobno.

Plenković i Jandroković trebaju prisustvovati inauguraciji , ne predstavljajući sebe osobno, već predstavljajući hrvatski narod koji ih je izabrao na te funkcije!

To je demokratski pristup po Ustavu RH, ne ulazeći koliko i kako svaki od njih krši Ustav RH ne poštujući hrvatske građane, svoje birače, koji im na ovaj način  služe samo kao glasački stroj koji  im omogućava  lagodan život bez ikakve odgovornosti!

Svaka vlast bi trebala  biti odgovorna prema svojim biračima, međutim u Hrvatskoj političari, saborski zastupnici i ostali uzimaju samo povlastice, bez ikakve odgovornosti, moralne, političke i zakonske!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

Kada panika zahvati vladajuću kastu, prorade sluganski mediji i novinari po tipičnom yu agitpropu

Published

on

Ne samo strah, nego doslovno panika uhvatila je vladajuću kastu ( netko piše duboku državu) u Hrvatskoj od samog početka najave kandidature dr. Tomislava Jonjića.

Najprije je uslijedila medijska blokada, pa kada su uvidjeli da je zahvaljujući istinskim domoljubima ta blokada probijena, onda je uslijedila tipična prepoznatljiva medijska hajka kakvu su provodili u bivšoj Yugi u službi vladajuće kaste, yu agitprop.  Očito ih Tomislav Jonjić jako, jako žulja! Mi stariji koji smo proživjeli dobar dio života u yugo- totalitarnom sistemu prepoznajemo te metode. A kada su nekoga htjeli zaštititi, onda bi došla naredba;“ Pojavu osuditi, druga zaštititi“  

Kako se napravi slučaj po metodi YU AGITPROPA;

Uzme se neki stari slučaj kao što je uzeo voditelj Bujice , Velimir Bujanec iz 2006 , (znači 19 godina je prošlo i on je riješen), i od njega se manipulirajući napravi priča. Da bi  priča bila vjerodostojna poziva se optuženik da dođe u emisiju na sučeljavanje da iznese svoju obranu. Međutim on je unaprijed osuđen, samim time i ako se odazove i ako se ne odazove.

Ako se odazove, onda će mu biti praktički upadicama onemogućeno govoriti ili će mu se upadati u riječ i prekidati da izgubi koncentraciju.

Naivni pristalice , nemaju pojma kako taj sistem funkcionira, kažu; „ pa da ako nije kriv neka dođe, a ako ne dođe kriv je.“

E to je ta zamka iz koje optuženiku nema izlaza. On je unaprijed osuđen i proglašen krivim od sluganskih medija i novinara.

Cilj je postignut! Posijano je sjeme sumnje i nepovjerenja i čovjek je politički eliminiran. Nije više smetnja vladajućoj kliki ili kasti!

Primjer koji to dokazuje je upravo Velimir Bujanec, autor Bujice na Z 1 TV, jedne od gledanijih emisija u kojoj sam i osobno sudjelovala,  kojemu sam na lijepi način ukazala na njegovu prozirnu i diletantsku manipulaciju sa temom starom 19 godina.

Međutim kako sam razotkrila njegovu očiglednu  manipulaciju, blokirao mi je pristup svojoj stranici, jer sam imala ogromnu podršku na svakom komentaru.

Kada su uvidjeli da je  dr. Tomislav Jonjić nadmoćno pobijedio  kandidate  tzv. “desnice” krenuo  je žestoki udruženi AGITPROP i sa desna i sa lijeva!

Sluganski  mediji stvaraju bauk, ne od te tzv. desnice, već državotvornih Hrvata ili nacionalista. To je ostatak jugo-komunističko nametnutog bauka nacionalizma. Bratstvu i jedinstvu  najveći neprijatelj bio je nacionalizam, ne velikosrpski, već hrvatski, jer hrvatska državotvornost podrazumijeva negaciju jugoslavenstva!

Čim je najavio kandidaturu dr. Tomislav Jonjić naišao je na neviđeni medijski zid. Čak nije to bila ni cenzura, to je u demokratskom svijetu nepojmljiva blokada, nedemokratska, tipično jugo-komunističko-udbaška po nalogu samog premijera Plenkovića. Naime prema izvorima koje ima urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić, jedan od urednika na HTV-u priznao je pojedincima iz izbornog tima dr. Jonjića daje  Plenković  zabranio glavnim medijima da ugošćuju dr. Jonjića, uz prijetnju otkaza.

https://dugopolje.org/urednik-hrvatskog-tjednika-plenkovic-je-zabranio-glavnim-medijima-da-ugoscuju-jonjica/#gsc.tab=0

Ni  u totalitarnoj  komunističkoj Jugoslaviji nije bilo takvog bojkota nekog političara. Tada  bi ga smaknuli, što na njihovu žalost danas ipak ne smiju.

A zbog čega? Zato što je dr. Tomislav Jonjić je iz hrvatske, katoličke obitelji, roditelji su mu  bili žrtve komunističkoga jugoslavenskog terora. A on  je hrvatski branitelj, povjesničar,  diplomat, odvjetnik i branitelj hrvatskih uznika u Haagu, Hrvatskoj i BiH!

Urednik je glasila Hrvatskog društva političkih zatvorenika, izvrstan poznavatelj političkih prilika, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Diplomirani pravnik i doktor povijesnih znanosti, autor je petnaestak knjiga i više desetaka znanstvenih radova.

Njegova stranica izvor je točnih povijesnih podataka, za razliku od lijevih sluganskih glasila.

https://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_Baja.html

Dakle, tako jaki domoljubni i državotvorni Hrvat i vrsni intelektualac odmah je prepoznat kao opasna prijetnja  jugo-srpskoj vladajućoj garnituri, medijima koji su u srpskom vlasništvu, globalistima, Soroševim stipendistima ( Jović, Jakovina …) Gongu osnivaču  Faktografa, koji nadzire medije, pa je logična i medijska blokada  u  paničnom strahu od čovjeka koji će sigurno pridonijeti ponovnom jačanju hrvatskih institucija, jačanju hrvatskog suvereniteta i hrvatskog identiteta države Hrvatske.

Naročito su „zabrinuti“ jačanjem Pravosuđa, koje bi trebalo osloboditi od utjecaja vladajuće kaste,  kojoj hrvatsko Pravosuđe sada bespogovorno služi u tolikoj mjeri da čak dolazi u sukob sa EU Tužiteljstvom.

Znači radi se o suverenizmu.  Dr. Tomislav Jonjić zagovara suverenu i samostalnu Hrvatsku kojoj ne treba tutor-EU tužiteljstvo! Ako smo suverena država, onda se trebamo  i suvereno ponašati. Ne  treba nam  tutor u nijednoj djelatnosti, već ravnopravna suradnja!

Manjinska pitanja, financiranje  manjinskih glasila za očuvanje kulture i običaja koje se  zloupotrebljava protiv države Hrvatske trebalo bi  tretirati kao kazneno djelo.  Međutim ovakvom Pravosuđu, sukob interesa i nenamjensko trošenje sredstava nije kazneno djelo,  iako po Zakonu je!

Vladajući dijele „šakom i kapom“ sredstva iz Proračuna svih nas koji ga punimo,  manjinama; talijanskoj koja odnarođuje Istru i šuruje sa talijanskim fašistima, a srpskoj za izgradnju kulturnih centara, potencijalnih opasnih „četničkih štabova“ otkidajući od hrvatskih  umirovljenika, djece, medicinskih sestara, učitelja, nastavnika i mnogih koji žive na rubu siromaštva. Hrvatima  koji jedva preživljavaju,  ne trebaju kulturni centri. Ne treba im ni Hrvatsko slovo, jer Vlada nije htjela dati 400 000 kuna za njegov opstanak, a dala je 600 000 eura za srpske Novosti!? Samo taj podatak više nego jasno pokazuje odnos vladajućih prema hrvatskom narodu i očuvanju njegova hrvatskog identiteta.

Dvodomni Sabor riješio bi pitanje manjina, da ne izgube svoja prava, a istovremeno da nemaju utjecaja na kreiranje hrvatske politike.

Ta pitanja i mnoga druga koja tište hrvatski narod prepoznata su kao velika opasnost jugo-komunističko-srpskoj  vladajućoj kasti i njihovoj vladavini marginalizacije hrvatskog naroda. Hrvati i država Hrvatska su „zlatna koka“ toj vladajućoj kasti na čelu sa HDZ-om i njegovim autokratskim predsjednikom Andrejom Plenkovićem.

Upravo taj HDZ, koji nakon DETUĐMANIZACIJE nema ništa zajedničkog sa Tuđmanovim HDZ-om,  za glasače, koji nemaju pristup internetu, kojima su glavni izvor informacija HRT i glasila poput Jutarnjeg i Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije i Novog lista,  blokadom je onemogućio da mnogi glasači ni ne čuju  za dr. Tomislava Jonjića. Da je dr. Tomislav Jonjić bio u medijima rezultat bi bio daleko bolji od 5,09%.

SDP i HDZ, dvije varijante jugo-komunističkog nasljeđa razbiju  svaki pokušaj jačanja  hrvatske državotvorne domoljubne opcije, stranke, pokreta ili braniteljskog protesta!

-Mesić je 2 000. umirovio 12 generala, jer su se usprotivili kriminalizaciji Domovinskog rata: stožerni general u mirovini Janko Bobetko; admiral Davor Domazet Lošo; general pukovnik Ivan Čermak; general pukovnik u mirovini Ivan Basarac; general pukovnik Krešimir Ćosić; general pukovnik Ante Gotovina; general bojnik Damir Krstičević; general bojnik Ivan Kapular; general bojnik Mirko Norac; general bojnik Miljenko Filipović; general bojnik u mirovini Ivan Korade i general bojnik u mirovini Nojko Marinović.

-Sjeća li se netko  2001. velikog prosvjeda na Splitskoj rivi i Mirka  Čondića kao čelnika Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata.? Čondić je kasnije potonuo u zaborav,  Sanader je dolaskom na vlast potkraj 2003. zaboravio na ono u što se zaklinjao na skupu na splitskoj Rivi. Uhićen je  general Gotovina i osuđen general Mirko Norac!

-2005. prosvjedovalo se širom Hrvatske zbog generala Gotovine i Markača. Pokazalo sa da HVIDR-a i njen čelnik Josip Đakić nisu ni mrdnuli da pomognu generalima, jer su potpuno pod kontrolom HDZ-a, a ravnatelj  koji je postavio izložbu o generalu Gotovini u školi koju su pohađali sinovi Zorana Milanovića dobio je otkaz i više od 10 godina bio na udaru “hrvatskog” krivosuđa, osuđen i ovršen!

-2011, prosvjedi protiv progona hrvatskih branitelja( Tihomir Purda), Srbija uvela Zakon kojim je nadležna na području cijele bivše Yuge, proganja i uhićuje hrvatske branitelje uz pomoć hrvatskog krivosuđa i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića!

-2013. prosvjed protiv ćirilice u Vukovaru i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara na čelu s Tomislavom Josićem. Sjećate se Darka Pajčića, kojemu je pola glave razbio Saša Sabadoš i nije bio osuđen, nego umirovljen? Tomislav Josić neutraliziran.

-Nitko više ne spominje 2014, prosvjed u Savskoj 66, nazvan ŠATOR, a prosvjednike šatorašima. 100% ZA HRVATSKU, vođe prosvjeda bili su Đuro Glogoški i Josip Klemm.222. dana prosvjeda branitelji su otišli prosvjedovati na Markov trg pred Vladu. odbili su se razići, stigla je i interventna policija a branitelji su se povukli u crkvu sv. Marka. U isto vrijeme oni koji su ostali u Savskoj iznijeli su na ulicu plinske boce prijeteći detonacijom. Dolaskom 2016.  HDZ-a na vlast Šator je neutraliziran, nestao je Glogoški, a Klem završio u zatvoru.

-Na izborima 2015 Most je dobio 19 mandata, Na brzinu su rasturili Domoljubnu koaliciju i Most, a na na ponovljenim izborima na vlast je došao Andrej Plenković, koji može sve što hoće, koji je promijenio HDZ u korumpiranu stranku, koja slijedi ” velikog i nezamjenjivog ” Vođu, koji pak razara Hrvatsku  i hrvatske vrednote u svim pravcima.

Usprkos  najvećim prosvjedima u Zagrebu i Splitu 2018. protiv IK, poslušne HDZ-ove ručice u Saboru su je izglasale. Koalicijom sa Pupovčevim SDSS-om,  izdao je nacionalne interese hrvatskog naroda. Poništeni potpisi za referendum o promjeni izbornog zakona, rasturio je DP, šakom i kapom financira Srbe za njihove kulturne centre, a Hrvatima ne da niti da održe svoje Hrvatsko slovo.

Sada za izbore za predsjednika RH, podmeće kukavičje jaje Primorca i umjesto da desnica glasa za Tomislav Jonjića, Radić podmeće  Branku Lozo, a DP preporučuje Primorca.

Desnica je potopljena, branitelji eutanazirani, hrvatski domoljubni glasači raseljeni, izbezumljeni i obezglavljeni.

Nažalost svi ti faktori rezultiraju nezainteresiranošću  za izlazak na izbore, birači se ne  bore za svoj način života, nego prepuštaju drugima da im kroje kako će živjeti.

Nikako da shvate da su u demokratskom društvenom uređenju izbori jedini miran način na koji mogu iskazati svoju volju za promjene u društvu i državi!

Izlaznost je veliki problem, jer se ne zna  što misli više od pola stanovnika Hrvatske. 53.97 % birača nije izašlo na izbore, tako da se svi pokazatelji odnose na, manje od pola, odnosno na  46,03 % biračkog tijela.

Dakle od tih 46, 03 %, koji su izašli na izbore, odnosno 1.625.458, a to je manje od polovice glasačkog tijela, od ukupno 3.531.622;

1.mjesto osvojio je sa 49, 09 % Zoran Milanović. S obzirom da je opće poznato njegovo mišljenje o Hrvatskoj kao “slučajnoj” državi, njegov odnos prema hrvatskim braniteljima, jasno ukazuju da je Hrvatska država bez hrvatskog identiteta. Zoran Milanović tipičan je  hrvatski Jugoslaven koji Domovinski rat naziva građanskim, koji je inicirao Lex Perković da zaštiti jugo-udbaše Perkovića i Mustača, koji se po naputku svog američkog PR stručnjaka mora ponašati kao Predsjednik Hrvatske i koji se sa svojim neprekidnom sukobljavanjem  sa Plenkovićem predstavlja kao domoljub, pa je usput pokupio i glasove neosviještenih Hrvata.

 2.mjesto sa 19,35 % osvojio je  Dragan Primorac, što  ukazuje na potrošenost HDZ-a i njegove predodžbe kao državotvorne stranke. Primorac je podmetnut od strane Plenkovića koji u samom HDZ-u nije našao čovjeka koji bi mogao postići dobar izborni rezultat. Primorac će već biti nagrađen zato što je podmetnuo leđa HDZ-u. Plenkovićev HDZ, je u ovim izborima definitivno najveći gubitnik.

3.mjesto sa 9,25 % pripalo je Marije Selak Raspudić,  što ukazuje na jačanje centra, odnosno jačanje državnih  institucija i oslobađanje od stranačkog utjecaja i stranačkih i partikularnih interesa pojedinaca. Briga za sve građane Hrvatske, od demografije, stanovanja, problema starije životne dobi do ilegalnih migracija.

4.mjesto sa 8,89 % osvojila je Ivane Kekin kao predstavnica stranke Možemo, što pokazuje potporu djela anacionalnih birača, soroševih pitomaca, jugo-komunističkog naslijeđa, koji prakticiraju genderizam i smatraju da država treba zaštiti javna dobra, ženska  i ljudska  prava,   socijalnu državu, zdravstvo, opću decentralizaciju razvoja i ekonomsku, socijalnu i rodnu jednakost. Njima je Hrvatska država nužno zlo!

5.mjesto  sa 5,09 % osvojio je Tomislav Jonjić što ipak ukazuje da vladajućima nije uspjela medijska blokada, a ujedno i  pokazuje da je malo preostalo Hrvata koji se bore za očuvanje hrvatskog identiteta i  temeljnih vrijednosti države Hrvatske. Te su temeljne vrijednosti etičkog nauka Katoličke crkve, Domovinskog rata, očuvanje hrvatskog jezika, povijesti, tradicije,  znanosti, književnosti i sve to ugrađeno u školstvo, odgoj djece i mladeži.

Sloboda medija, stvaralaštva, poljoprivreda i gospodarstvo usmjereno ka hrvatskom življu da se zaustavi iseljavanje i zamjena stanovništva. Jačanje institucija, pravde i pravednosti , čuvanje granica, hrvatske vojske i policije.

Sve to sa malim razlikama zagovarali su i Miro Bulj sa 3,82 % i Branka Lozo sa 2,41 %. koji su predstavljali tradicionalno hrvatsko biračko tijelo . I da su istakli jednog kandidata dobili bi 11,32%, MALO, jako malo!

Što znači da nas je malo ostalo, koji zagovaramo Hrvatsku kao državu hrvatskog identiteta.

U broju glasova  Tomislav Jonjić  osvojio je 82.787 ,Miro Bulj , 62.127. a Branka Lozo ,39.321

Dr. Jonjić je sa skromnih 11.864 eura potrošenih u kampanji, pod totalnom blokadom, dobio 20.660 glasova više od g. Bulja, a  43.466 glasova više od dr. Lozo. Branka lozo, koju financira, kao i Z1 TV Mario Radić, sa potrošenih 29.800 eura i širom otvorenih vrata svih medija, oduzela je dr. Jonjiću svega 39.321 glas.

Zato je trebalo žestokim agitpropom diskvalificirati dr. Jonjića!

Nažalost od 94, 17 % Hrvata koji su se 1991. godine na referendumu izjasnili za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, kao državu hrvatskog naroda, spali smo na 11,32% onih koji i dalje žele u takvoj Hrvatskoj živjeti.

Jedina nada u ostvarenje Hrvatske kao države sa hrvatskim identitetom je da među ovih 53,97 % ima još tradicionalnih Hrvata, koji zbog razočarenja, inertnosti ili nekog drugog razloga, nisu izašli na izbore.

Taj podatak ustvari pokazuje nedostatak demokratske svijesti kod hrvatskih birača. Izgleda da je proces demokratizacije države i društva dug  proces, osobito kada ga blokiraju i koče  ostaci jugo-komunističke ideologije, koji grčevito drže vlast i privilegije.

 

Lili Benčik/hrvatskepravice

 

Continue Reading

Istaknuto

180 GODINA VELIKOSRPSKOG NEGIRANJA HRVATSKOG NARODA i posezanja za hrvatskim teritorijem 2-dio

Published

on

NDH-Nedićeva Srbija

Nasuprot NDH o kojoj je jugo-komunistički agitprop proširio nevjerojatne laži koje su se održale u javnom prostoru do danas, toliko da se svaki oblik izražavanja hrvatskog identiteta izjednačava sa NDH, odnosno ustaštvom, krije se i šuti o Nedićevoj Srbiji. Prešućuje  se uloga Srbije u 2.svjetskom ratu, i njena antisemitska politika do danas.  Prešućivala se i njena kvislinška uloga, logori i sve ostalo za što se tereti NDH i današnja Hrvatska, a  Srbiju se ne spominje. Ustašizaciju Hrvatske predvode  tzv .antifašisti, odnosno preobučeni komunisti, četnici-velikosrbi, orjunaši i ostala uhljebljena bratija.

Nitko u Hrvatskoj ne negira Jasenovac! Negiraju se laži i mitovi koje su  Srbi ispleli oko Jasenovca. Samo laži oko broja stradalih dovoljno kazuju: prve brojke su bile preko milijun žrtava, onda je dugo bilo 800 tisuća žrtava, pa 700 tisuća, pa sada službeno 83 195, iako je u Beogradskom muzeju Holokausta skupljeno je 77.743 imena žrtava logora Jasenovca, a po istraživanju 1964.popis od 59.188 imena. Novija istraživanja dr.sc. Nevena Elezovića i dr.sc. Nikole Banića otkrila su da su 74. 288 ili 89% imena sa službenog popisa u JUSP Jasenovac lažna ili dvojbena ( HT broj 854 od 4.veljače 2021.)

U Jasenovcu je godinu dana bio zatočen dr Ante Ciliga, književnik, novinar, revolucionar,  komunist, disident i logoraš iz sovjetskih logora (1929-1936), krajem 1941. bio je uhićen u NDH i sproveden u Jasenovac gdje je boravio do studenoga 1942. Stoga je o Jasenovcu najbolje i najpouzdanije svjedočanstvo istine upravo  ono dr. Ante Cilige, koje je on objavio u svojoj knjizi „JASENOVAC: ljudi pred licem smrti: uspomene iz logora“ kao šesto poglavlje opsežne memoarske knjige Sam kroz Europu u ratu (1939.-1945.). Knjigu je objavio u Rimu 1978. godine. U Hrvatskoj je tu knjigu objavio Ninoslav Mogorović iz Pule 1998. godine, predsjednik udruge „dr. Ante Ciliga“ u Puli.

Posebnu težinu ima Ciligino svjedočanstvo o unutarnjem ustrojstvu uprave jasenovačkog logora. U Jasenovcu su logorsku upravu držali Židovi. Židovi su bili ta „unutarnja vlast“  u logoru! I samog Ciligu je to iznenadilo i prigodom dolaska u logor. Njegovo promišljanje o Židovima kao “izabranom narodu”, došlo je do izražaja i u jasenovačkim logorskim uvjetima gdje su, po Ciligi, Židovi logoraši držali brojne rukovodeće položaje dovodeći time druge grupe u težak položaj.

Taj opis strukture upravljanja u logoru Jasenovac preuzeo je od Cilige dr. Franjo Tuđman u svojoj knjizi “Bespuća povijesne zbiljnosti”, pa ju je morao povući na inzistiranje izraelskih vlasti.

I dok je dr. Ciliga legalnim načinom pušten iz logora, dok priznaje da je i sam, kao književnik i antikomunist imao privilegije u logoru, svi su Židovi unaprijed bili osuđeni na smrt, ako ne u samom Jasenovcu, onda u logorima izvan Hrvatske, jer je za mnoge Jasenovac bio samo jedna prolazna postaja prema logorima u Srbiji i Njemačkoj.

Godine 1943. tajno se sastao s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, na inicijativu nadbiskupa, i izvijestio ga o stanju u Jasenovcu. Poznajući Ciliginu humanost i istinoljubivost, nadbiskup Stepinac je od njega je tražio informacije o zbivanjima u Jasenovcu. Nakon razgovora sa Ciligom nadbiskup Alojzije Stepinac je pisano ustvrdio kako je čitavi logor Jasenovac, a ne samo neki zločini počinjeni u njemu, „sramotna ljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku“. Kako Republika Hrvatska nije sljednica NDH, iako je dio povijesti djela hrvatskog naroda, ta se „ljaga“ nikako ne proteže na hrvatski narod i današnju Republiku Hrvatsku, već je treba čitati kao otklon od nametnute hipoteke o hrvatskoj genocidnosti.

Dana 25. listopada 1942. godine u zagrebačkoj katedrali Alojzije Stepinac, tada kao zagrebački nadbiskup, govori u propovjedi:

“Svaki narod i svaka rasa, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore “Oče naš koji jesi na nebesima”. I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?”

Ciliga tvrdi da se ni jedan svećenik nije usudio tako žestoko usprotiviti politici progona ljudi kao nadbiskup Stepinac.

Ciliga je o Stepincu imao najbolje mišljenje. I u svojoj oporuci 1991. je napisao: „Smatram srećom svog života što sam početkom 1943. godine imao susret s nadbiskupom Stepincem i upoznao osobno velikog sveca i velikog čovjeka“

NDH je bila prihvaćena kao izraz višestoljetnih težnji Hrvata za svojom državom. Unatoč progonu Židova u NDH je, prema riječima Židovke i stradalnice holokausta dr. Esther Gitman, postajao široki općenarodni pokret od najmanjih ljudi do ministara u Vladi NDH poput ministra zdravstva dr. Ivana Petrića koji su spašavali Židove do samog kraja rata. Ne spominje  se činjenica da je NDH vodila obrambeni rat protiv četničke genocidne agresije, koja je bila protiv stvaranja hrvatske države (ustanak u Srbu 27. srpnja 1941). Vlada u Londonu prihvatila je nadopune Moljevićeva projekta koje joj je uputio  Politički odbor Draže Mihajlovića u rujnu 1941. i njegov četnički pokret.

Nedićeva Srbija (travanj 1941- 1944)  je prikazivana kao plemeniti cilj u očuvanja “biološke supstance srpskog naroda”. Sam Milan Nedić  je bio „otac Srbije“ od ranije “opsjednut njemačkom vojnom snagom”. Za njega je rat završio u travnju 1941. i onda je nastupilo „novo doba“ u ostvarenom miru  “Nova Srbija”, pripremala se za uključenje u “novi poredak” u “Novoj Evropi” na čelu s “Velikonemačkim Rajhom”.

Antisemitizam je bio jedna konstanta politike u Srbiji prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Osobito je u tome prednjačio  Ljotićev fašistički „Zbor“, kao i srbijanski tisak i mediji koji je veličao Hitlera i njegove planove, za razliku od Hrvata kod kojih nije bilo anti-semitizma, ni fašizma. Dapače, prvu pobuna protiv fašizma u Europi i svijetu podigli su Istarski Hrvati 1921.Proštinsku bunu.

Fizička likvidacija srbijanskih Židova počela je odmah nakon ulaska Nijemaca u Beograd u travnju 1941.godine.

Nasuprot tome stalno se godinama potencira i nameće Hrvatskoj kolektivna krivnja za logore, Jugoslavenskoj i svjetskoj javnosti sistematski se sakriva ova tragična činjenica i genocid počinjen u Srbiji protiv pripadnika židovskog naroda, kao i činjenica da je Srbija tijekom Drugog svjetskog rata bio saveznik Hitlerove Njemačke.

U kolovozu 1942. vlada Srbije na čelu sa Milanom Nedićem objavila je da je Srbija – judenfrei („čist od Židova“), a to znači da je progonom, ubijanjem i mučenjem „riješila židovsko pitanje“ i to među prvima u Europi.

Emanuel Schafer, zapovjednik zloglasnog Gestapa u Srbiji tada je izgovorio strašne riječi: „Srbija je judenfrei.“, dok je SS-ovac Harald Turner nešto kasnije izjavio: “Srbija je jedina zemlja u kojoj je židovsko i cigansko pitanje riješeno.“

Koncentracijski logor Banjica (kod Beograda), kroz koji je prošlo blizu 250 000 ljudi i streljano njih 30 000.

Koncentracijski logor Sajmište (Zemun kod Beograda, tada NDH, ali pod izravnom upravom Trećeg Reicha, okupacijska zona Istočni Srijem), procjenjuje se da je kroz logor Sajmište u Beogradu prošlo oko 100.000 zatvorenika od kojih su mnogi odvedeni u druge logore po okupiranoj Europi, dok je izravno u logoru Sajmište ubijeno oko 48.000 zatvorenika. Najstrašniji zločin  je trovanje 6280 žena i djece ugljičnim -monoksidom, ( kamionom Dušegupka),  a potom sahranjeni u masovnoj grobnici u Jajincima. Bilo je i manjih logora:

Topovske šupe, kod Beograda,  Veliki Bečkerek, Zrenjanin,

Crveni krst (u Nišu) (30.000, od čega je oko 12.000 strijeljano, ostatak odvedeno u druge logore) , Dulag , (Šabac), Svilara (Pančevo), Paraćin.

U Nedićevoj Srbiji je ubijeno 94% Židova i Roma, oko 80 000. Egzekucije su izvršavali pripadnici Specijalne policije i Državne straže, a ne Nijemci.

I svakako treba naglasiti rehabilitaciju Draže Mihajlovića i četništva sve u svrhu jačanja velikosrpske ideologije, odnosno Srpskog Sveta i dominaciju Srbije na prostoru bivše Jugoslavije, što je dugoročni interes Engleske politike. Politike koja ne mari za ljudske žrtve, što je pokazala Bleiburškom tragedijom i kod velikosrpske agresije na Hrvatsku i BIH 1991-1995.

Srpska pravoslavna crkva SPC u Nedićevoj Srbiji

Nikad se od nje nije čula ni riječ osude genocida, žutih vrpci, logora, rasizma, dokumentirala je to povjesničarka Ljubica Štefan .Predstavnici Svetog sinoda su odmah po dolasku Nijemaca otišli se pokloniti  njemačkom vojnom zapovjedniku i izjavili, prvo pismeno u tisku, zatim usmeno u posjetu, i ovo: “Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti i uticaće preko svojih organa na potpuno održanje reda, mira i pokornosti”.

Ideja o velikoj Srbiji i ništavnosti drugih, posebno Hrvata, snažno se održavala u Kraljevini Jugoslaviji, ali je tada jačao i srpski fašistički pokret kao potpora šesto-siječanjskoj  diktaturi. Godine 1935. osnovan je jugoslavenski fašistički pokret Zbor pod vodstvom Dimitrija Ljotića, koji je izjavio da je Hitler oruđe Promisla Božjeg. Podržavanje nacizma u Srbiji bilo je snažno, a Zboru je prišla i vjerska organizacija Bogomoljci. Kada je Nedić došao na vlast 546 uglednih Srba potpisalo je Apel srpskom narodu s pozivom na lojalnost nacistima. Apel su potpisali neki velikodostojnici SPC i mnogi intelektualci. Philip J. Cohen argumentirano tvrdi da je glavnina srpskoga političkog, intelektualnog i vjerskog vodstva kolaborirala sa silama Osovine.

Masovni prelazak četnika u partizane

Istina koju se rijetko čuje, ja da su  glavninu partizanskog pokreta činili Hrvati, da je hrvatska mladost izginula na Sutjesci i Neretvi, a da su protivnici bili velikosrpski četnici. Na Neretvi su partizani razbili četnike. A najveći poraz zadali su im pripadnici HOS-a u bitki kod Ljevče polja, blizu Banja Luke, gdje su Hrvatske obrambene snage HOS, pobile oko 8 000 četnika, 5 000 zarobili i 1 500 časnika i istaknutijih četnika, odvedeni su u ustaški logor u Staroj Gradišci gdje su nekoliko dana kasnije svi pobijeni. General Vladimir Metikoš koji je u samoj blajburškoj dolini pregovarao s britanskim i s oficirima Jugoslavenske vojske, nakon uhićenja podijelio sudbinu svojih vojnika,  ubijen je nakon jednodnevnog suđenja u Beogradu, zajedno s još tridesetak visokih ustaških časnika.

Prve prelaske  četnika u partizane opisao je u svojoj knjizi  Put u Foču, Adil Zulfikarpašić, kada je po zadatku krenuo u svoju rodnu Foču, gdje su bili Tito i Vrhovni štab. Prema svjedočenju Zulfikarpašića koji je bio tamo prisutan, primali su mase četnika, pravih koljača iz Foče i dijelova NDH uz Drinu, u partizane. vidio je kada je kod Tita ušao Strajo Kocović, četnički vojvoda iz Foče i jedan od najvećih koljača, ali je na šubari sada umjesto kokarde nosio petokraku. Postao je komandant Fočanskog partizanskog odreda, svega mjesec dana nakon pokolja. Adil Zulfikarpašić je jahao prema Foči zajedno  sa još nekoliko pratilaca, a svuda ih je dočekivala ista slika: zgarišta, nijema pustoš i gladni psi koji su zavijali oko muslimanskih sela.

„“Kod jednog potoka, preko kojeg smo morali projahati, stajala je hrpa poklanih žena, staraca i djece. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Leševi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo da grabljivice razvlače leševe. Most u Foči je još bio krvav, a ispod mosta, opisuje Zulfikarpašić, niz zidine kula, visile su, poput stalaktita u carstvu nečastivog, ogromne krvave ledenice: “Pod tim strašnim crvenim baldahinom Drina je ljuljuškala mrtva tijela kao da ih uspavljuje. Uz obalu su ležali naduti leševi žena, djece i ljudi u građanskim i seljačkim odijelima. Neki mrtvaci bili su goli.”

Pričali su im: da Drina ne bi izbacivala tijela, četnici bi razrezivali trbuhe mrtvacima, i tjelesa bi potonula.

U Putu u Foču Zulfikarpašić ističe da su strašne zločine učinili većinom lokalni Srbi, mještani  Nitko od susjeda Srba nije se našao da  uzme u zaštitu barem jednog od osam tisuća  muslimana, i njihovu  imovinu…

Nakon ovakvog svjedočenja zar nekoga začuđuju  zločini partizana?

Isto se ponovilo i 45 godina kasnije, jer nisu bili ni optuženi, ni kažnjeni za zločine koje su počinili, pa su smatrali da imaju „dozvolu za ubijanje“ U Titovoj Jugoslaviji bili su nagrađeni, kao dobri borci!

Bleiburška tragedija

Je smišljena tragedija hrvatskog naroda u kojoj je pobijena hrvatska mladost, inteligencija, obrtnici, radnici, seljaci u reproduktivnoj dobi, sa ciljem uništenja cijelog naroda.

Michael Palaich: američki Hrvat treće generacije, kada je 1989. godine, radio na pripremi filma “Bleiburška tragedija” izjavio je;

Ne možemo prihvatiti da su u prošlosti određeni pojedinci bili osuđeni za ratne zločine zato što su krcali ljude u stočne vagone, dok su Britanski časnici koji su učinili to isto kasnije postali članovi parlamenta, i nikada nisu bili optuženi za ratne zločine. Ne možemo prihvatiti da su Sjedinjene Države izručile osamdeset godišnjeg dr. Andriju Artukovića Jugoslaviji 1986. godine, dok je određeni Hrvat i bivši Titov partizan slobodno živio u Mississaugi u Canadi većinu svog života unatoč tomu što je pobio bezbrojne Hrvate u Jazovki godine 1945.

Ne možemo prihvatiti da ulice i trgovi u Hrvatskoj nose ime Josipa Broza Tita, istog onoga koji je organizirao pokolj cijele generacije Hrvata, dok njegovi sljedbenici tvrde kako je on heroj jer se borio protiv fašizma. Čovjek koji prigrli ideju osobne slobode mora osuditi i fašizam i komunizam. Fašizam i komunizam su antiteza osobnoj slobodi. Opozicija fašizmu ne znači da je netko dobar čovjek, ako je taj isti bio komunist koji je ubijao 1945. godine. Isto tako, opozicija komunizmu ne znači da je netko dobar čovjek ako je isti taj ubijao na drugoj strani 1941. godine.

Rješenje je jednostavno. Nemojmo biti selektivni kod predvođenja ratnih zločinaca pred sud. Ne smijemo samo slati Hrvate u Hag, dok oni koji su odgovorni za ratne zločine 1945. godine još uvijek hodaju ulicama, čak i ako hodaju uz pomoć štapa. Ne smijemo imitirati selektivni tretman ratnih zločinaca u zemljama kao što je Velika Britanija, dok su sami Britanci desetljećima znali da su neki od njihovih vlastitih vojnika počinili ratne zločine protiv Hrvata, i to po definiciji njihovih vlastitih tužitelja nakon Drugog svjetskog rata. Suđenje ratnim zločincima nije stvar osvete. Ono je stvar pravde. Hrvatska neće zacijeliti sve dok njena zagnojena rana koja se zove Bleiburg ne zacijeli, a jedini je lijek za to pravda za žrtve.”

Svijet se podijelio na Istok i Zapad. Berlinski zid postao je novi simbol rata, hladnog rata. Na Zapadu su slavili oslobođenje od diktature fašizma, nacizma i rata i nastavili život u slobodnom demokratskom društvenom uređenju, a na Istoku jedna je diktatura zamijenjena drugom, fašizam i nacizam zamijenjeni komunizmom. Teror, progoni, logori  ubijanje  nepodobnih i  neistomišljenika se nastavio. Nema slobode govora, mišljenja ni kretanja.

Svijet priznaje komunističke diktatore kao ravnopravne partnere, ne pitajući se na koji način su došli na vlast, ni kako vladaju. Nitko se iz  tog zapadnog demokratskog svijetu nije se „ štel mešati“ u unutarnje uređenje druge države. Nije bilo sankcija, nije bilo diplomatskog pritiska zbog počinjenih zločina.

Čak je Engleska proglasila tajnost svih dokumenata na temu Bleiburga do 2020.godine, pa je produžila za još 20 godina. A grof Nikolaj Tolstoj, potomak Lava Nikolajeviča Tolstoja, objavio je knjige „ Žrtve Jalte i „ Ministar i masakr“ i time otvorio Pandorinu kutiju krivice za Bleiburg. U knjizi Ministar i masakr tvrdi da je Lord Aldington donio odluku koja je rezultirala masakrom hrvatskih žrtava. Lord ga je tužio u Velikoj Britaniji i dobio sud. Tolstoj je osuđen na globu od milijun i pol funti te na plaćanje troškova od još milijun funti, dok je knjiga u cijeloj Velikoj Britaniji zabranjena i spaljena  Odluku je poništio Europski sud za ljudska prava, a EU Komisija platila Velikoj Britaniji globu umjesto grofa Tolstoja.

Posljednja tajna Drugog svjetskog rata ili kako su Englezi predali Ruse Staljinu i pobili Kozake.

Sjeća li se još netko sahrane „druga Tita“?  Državnici iz cijelog svijeta došli su u Beograd odati počast zločincu! Time se Titoisti i dan danas hvale! Što to znači? Da ne mare što je bio zločinac. Odaju mu počast kao heroju, gazeći preko njegovih žrtava kao da uopće nisu ni postojale.

Kažnjeni su pojedinci za zločine fašizma , nacizma , ustaše, četnici i ostali,  ali nitko nije kažnjen za zločine komunizma. Ne samo da nisu kažnjeni, nego su nagrađeni i po njima se nazivaju ulice i trgovi i prave turistički brandovi.

U Kumrovcu i Fažani Tito je turistički brand!

TI isti koljači koji su kokardu zamijenili zvijezdom petokrakom  su nakon Bleiburga bili egzekutori u brojnim pokoljima Hrvata nakon 2. svjetskog rata, posebno u Teznom gdje su u partizani( četnici) bili glavni ubojice 28.000 Hrvata.

Zahtjev za rehabilitaciju Dragoljuba Mihailovića usvojen je sudskom odlukom 14. svibnja 2015. godine, time je  presuda koja je donesena 69 godina prije proglašena ništavnom.

Tom je presudom u Srbiji rehabilitiran četnički pokret,  četnički zločini ostali bez kazne i odgovornosti, a žrtve bez ikakve pravne zadovoljštine.

Nastavlja se…

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

ŠERBEDŽIJA PRIJETI tužbom  za “povredu časti i ugleda” Branki Lozo, jer je rekla istinu da je okupirao Brijune! Evo neka i mene tuži, ja sam to napisala još 2017.

Published

on

Počevši od 2017. godine napisala sam niz tekstova o Radi Šerbedžiji i Brijunima. I ne samo ja ….

4. lipnja 2017 . objavila sam na blogu prvi tekst o Šerbedžiji; ŠERBEDŽIJA KAO MJERILO OPSTANKA HRVATA ??? PO BRANIMIRU POFUKU

Foto: (izvor: braniteljski-portal) Sramotno je da hrvatski vojni gliseri služe čovjeku koji “nije želio Hrvatsku”

27, kolovoza 2017. Večernji list je objavio članak Brijune su prigrlili glumci, ljevica i turisti željni nostalgije i mira

https://www.vecernji.hr/vijesti/brijune-su-prigrlili-glumci-ljevica-i-turisti-zeljni-nostalgije-i-mira-1190755

28. kolovoza 2017.napisala sam reakciju na tekst  ODGOVOR NA ČLANAK U VEČERNJEM LISTU-Brijune su prigrlili glumci, ljevica i turisti željni nostalgije i mira

21. lipnja 2019. Rade Šerbedžija dobio nagradu za životno (ne)djelo Vladimir Nazor:

29.kolovoza 2020.Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, a Hrvatska mu je sve dala! Čak i Brijune!

23 srpnja, 2021. Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune!

13. listopada 2021.Ministre hrvatskih branitelja Tomo Medved zašto hrvatski branitelji ne mogu ljetovati na Brijunima, a Rade Šerbedžija se tamo već  20 godina bahati.

Opće je poznato da je u vrijeme bivše SFRJ,  Brijunsko otočje bila zatvorena Titova rezidencija. Oko samog otočja patrolirali su vojni brodovi,  osiguranje je bilo nevjerojatno jako. Osim zaposlenih i pozvanih nitko drugi nije imao pristup na otoke. Kažem na otoke, jer Brijunsko otočje je skupina od 16 otoka i otočića. Kada bi Tito dolazio, nas pučkoškolce bi učitelji rasporedili duž trase sa zastavicama i satima smo po žarkom suncu ili hladnoći čekali na pločniku kako bi “naš voljeni Tito vidio koliko ga pioniri vole” Isto je bilo i kasnije kada smo  kao zaposlenici Uljanika u radnim odijelima i kutama dočekivali “svog voljenog vođu” .Na otočju sam bila jedan jedini put, kada smo morali dočekati Etiopskog cara Haile Selassia.

Nakon uspostave slobodne i neovisne Republike Hrvatske režim osiguranja je olabavio, osnovana je Javna ustanova  nacionalni park Brijuni, i može se organiziranim jednodnevnim izletima obilaziti samo otočje.

Ono što me izrazito smeta i smatram nepravednim je ljetovanje političke elite i to pretežno lijeve za bagatelu . Poznato je ljetovanje saborskog zastupnika SDP-.a Nenada Stazića po 7 kn dnevno . Doista tako obezvrijediti Otočje je van svake pameti. Umjesto da se naplati puna cijena ovisno o kategoriji objekta, političari kao povlaštena kasta, plaćaju smiješno malu cijenu boravka na Otočju.

Slijedeće je još gore . Naime 2001 Mali Brijun i tvrđava Minor dati su na korištenje kazalištu Ulysses koje su  osnovali  Boro Vujčić i Rade Šerbedžija. To je posebna priča u apsurdima države Hrvatske.

Postavlja se pitanje čime je to Rade Šerbedžija zadužio Hrvatsku državu da mu ona daje  na korištenje taj dio Otočja za njegovo kazalište? U samom članku u Večernjem listu [1]navedeno je da su članovi kazališta skromni, kukaju kako nemaju  dovoljno sredstava, a ja imam informacije da to baš i nije tako. Iz povjerljivih izvora dobila sam informacije da se putem Javne nabave iz proračuna Ministarstva kulture, za potrebe kazališta Ulysses nabavljaju ručnici, tepisoni ,posuđe i hrana. I to ne obična hrana nego delicije iz ribogojilišta iz okolice Dubrovnika (orade,zubatci,kamenice i drugi školjkaši). Ima ribogojilište i u Budavi blizu Pule, ali bi se lako saznalo, pa je izbor Dubrovnika svakako bolji za sakriti !

Rade Šerbedžija može biti vrstan glumac i umjetnik, ali to ne znači da može imati takve privilegije koje niti jedan hrvatski umjetnik nema! Privatno kazalište, koje financira Ministarstvo kulture iz Proračuna RH. A da još bolje pojasnim kazalište Ulysses ima na raspolaganju,  brod i gliser HRM kojim se prevoze glumci, osoblje i gledatelji na Brijune i natrag. I još nešto : da se ne bi mučili tražiti parking za vozila koja ostave u Fažani, općina Fažana im je bez naknade ustupila 20 parkirnih mjesta na parkingu bivše tvornice Badel.

Privatno kazalište koje kako je izjavio njegov producent Duško Ljuština na optužbe da osnivači Teatra besplatno koriste objekte i usluge na Brijunima za svoje predstave, oštro odgovario da je to daleko od istine jer apsolutno sve uredno plaćaju. Iz kojih sredstava ;

 „ZA SADA OD DRŽAVE Ulysses dobiva oko 10 posto ukupnog budžeta jer naša sezona košta između 2,8 i 3,5 milijuna kuna. Ostalo je magija – ulaznice, sponzori, Županija“

Magija je Proračun Istarske Županije,  općine Fažana, gradova Pule, Rovinja i Umaga. Imaju i  posebne sporazume i s ostalim istarskim gradovima, a  turističke zajednice potpomažu i sufinanciraju. Što se tiče konkretnih odluka u sezoni Ulysses je  pod ingerencijom Nacionalnog stožera civilne zaštite jer su Brijuni kao otočje  pod upravom države. Sve u svemu financiraju se iz Proračuna, koji pune hrvatski porezni obveznici.

Čime je to nas hrvatske porezne obveznike zadužio Rade Šerbedžija, da smo mu se na takav način odužili i odužujemo  se već 23 godine?

Kada je 1991. došlo do zajedničke agresije države njegovoga matičnoga naroda (jer on se izjasnio kao Srbin iz Hrvatske),  Republike Srbije i tadašnje JNA pod zapovjedništvom Slobodanu Miloševiću odanih generala, i četničkih paravojnih formacija odanih vojvodi Šešelju, te Miloševićevom ideologijom nadahnutog dijela srpske nacionalne manjine u RH,  Šerbedžija je napustio svoju domovinu Hrvatsku, napustio je i vlastitu djecu i otišao u Srbiju, državu svoga matičnoga naroda, i ondje nastavio politički i umjetnički rad. Postao je blizak ekstremističkoj jugo-nacionalističkoj stranci koja se zvala Jugoslovenska udružena levica (JUL), a kojoj su bili na čelu prof. dr. Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića i Radin prijatelj Ljubiša Ristić, srpski kazališni redatelj. Tijekom Domovinskog rata Šerbedžija nije pomagao hrvatskome narodu, nije pomagao svojoj rodnoj zemlji Hrvatskoj. To su gole činjenice.

Nikada se nije izjasnio tko je agresor na Hrvatsku ni tko se branio. U emisiji Tihomira Ladišića na N1 TV u studenom 2016, ni nakon direktnog pitanja nije odgovorio, već je zaprijetio da će napustiti studio ukoliko mu se budu postavljala takva pitanja..” Ne želim govoriti o tome uopće. Ono što radim cijeli život jest da pokušavam činiti ovaj svijet boljim, i to svojim djelima, predstavama, pjesmama koje pišem i pjevam, nastojim doprinijeti pozitivnoj energiji. Jedina budućnost svih ovih naroda je suradnja”, 

Ne želi o tome govoriti Domovinskom ratu,  on je za mir, a što je učinio za taj mir u Hrvatskoj? Pobjegao dok su drugi stvorili taj mir, da nakon povratka u Hrvatsku kaže tko nas to zavadi?

”Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija . Nije važno tko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije, jer nismo smjeli dozvoliti da jedan pošten i častan čovjek izgubi život u Jugoslaviji. Nepravedno oduzet život je svemirska katastrofa. Nismo se mogli civilizacijski nositi s povijesnim trenutkom”, rekao je Šerbedžija.

https://net.hr/hot/zvijezde/rade-serbedzija-bitange-su-zavadile-nas-narod-od-njih-se-nije-mogla-spasiti-divna-jugoslavija-908b9a1a-b1cc-11eb-9c68-0242ac14005a

Znači nije važno tko je započeo rat, nije važno tko je razarao i ubijao? Nije važno čije su žrtve najbrojnije? Samo je važno to što se Rade Šerbedžija vratio u Hrvatsku kao da se ništa promijenilo nije!

“Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih sportaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti s vlastitom braćom. Uz sve te naše divne talente mi smo ostali nekako zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju 20. stoljeća”, rekao je Šerbedžija, piše srpski Mondo.

Nismo mi Hrvati nikada bili sa Srbima braća, ni povijesno, ni državotvorno! To bratstvo samo je izlika da se naglasi podjednaka krivnja za rat, a to nije točno!

Nema podijeljene krivnje! Srbi su jedini i isključivi krivci za rat, ratna razaranja i ljudske žrtve, sa svojom velikosrpskom ideologijom  stvaranjem Velike Srbije na hrvatskom teritoriju sa graničnom crtom Virovitica-Karlovac Karlobag, od Načertanija 1844. do Srpskog sveta danas. Sve žrtve hrvatske, srpske i muslimanske proizašle su iz velikosrpsko-svetosavske ideologije!

A Rade Šerbedžija podržavao je te „ bitange“  ( JUL ) i još ima obraza poručivati da će nekoga tužiti „zbog povrede ugleda i časti“ !? „ Tko nas to bre zavadi?“

Rade Šerbedžija je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskog podrijetla. Pamtim ga kao vrsnog glumca, a najupečatljiviju ulogu odigrao je u seriji Prosjaci i sinovi.

Kako je  početkom velikosrpske agresije, pobjegao u Beograd  jasno je odabrao stranu. Opredijelio se sam, svjesno, pri tome optužio Hrvatsku kao krivca za raspad Jugoslavije,  znao je što radi!

Kada se već udomaćio na Brijunima, on i njegova svojta ( sestra njegove supruge Lenke Udovički)  pokupovali su nekretnine oko Fažane i Barbarige.

No i to mu nije bilo dosta nego je pored  Brijuna,  21. travnja 2011 godine  “Odlukom Senata riječkoga Sveučilišta” izabran na radno mjesto redovnog  profesora (glumačke akademije.) u trajnom zvanju.  Na nezakonitost ovoga imenovanja javno je upozorio Enes Midžić, dekan Akademije dramske umjetnosti i predsjednik Matičnoga odbora za umjetničko područje” na istoj Akademiji u Rijeci. Dekan je “iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je Šerbedžija  postavljen, te je svoju funkciju predsjednika stavio na raspolaganje”. Ostavke dekana nisu česte i ne daju se bez razloga. U Rijeci je, očito, na djelu izigravanje zakona RH. Dekan Midžić je obrazloženje ostavke napisao vrlo oprezno, što ukazuje na političku pozadinu cijele priče.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/8321-fenomenalni-erbedija-i-hrvatski-zakoni.html

Dakle na novom će poslijediplomskom studiju glume (»Gluma, mediji, kultura«) što ga od ožujka 2011. pokreće Sveučilište u Rijeci predavati zajedno sa svojom suprugom Lenkom Udovički”.

Međutim nije drug Rade bio zadovoljan tretmanom u Rijeci, pa je u veljači 2019. godine napustio Studij glume i medija u Rijeci, zajedno sa suprugom Lenkom.

“Valja reći da nismo dobili pravu podršku ni od gradske uprave. Iako ne mogu reći da nam je gradonačelnik Vojko Obersnel bio nesklon, ali bilo je očito da nismo na listi njegovih prioriteta. Upućivao nas je na pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara, koji baš i nije imao razumijevanja za naše probleme, a ni pravog interesa da nam pomogne. Njegovi prijedlozi za eventualne prostore gdje bi se mogla odvijati nastava glume – bili su potpuno neadekvatni. Jedinu konkretnu pomoć dobili smo od župana Zlatka Komadine, koji je zajedno sa suradnicima uspio iz fonda Županije izdvojiti za Studij glume 200.000 kuna godišnje, bez kojih bi on već odavno bio ugašen. Ali ono što je glavno pitanje Studija glume u Rijeci nije moje i Lenkino odustajanje od toga projekta, nego pitanje treba li Rijeci kao gradu profesionalna škola za kazališnu umjetnost ” izjavio je Šerbedžija uz tvrdnju da Rijeka mora konačno dobiti pravu kazališnu dvoranu za su

I tako je Rade Šerbedžija napustio Rijeku, jer nisu njegovoj glumačkoj veličini izgradili novo kazalište!

Rade Šerbedžija snimao je film „Dezerter“ u razorenom,  kataklizmičkom Vukovaru 1992. Nije problem što je Šerbedžija Srbin, loš Hrvat ili nešto treće „loše“. Nego njegovo sudjelovanje u filmu „Dezerter“ Živojina Pavlovića, snimljenom na razvalinama Vukovara 1992. Taj film morbidna je optužnica Hrvatske „ da se  nije mogla spasiti divna Jugoslavija”. Isto kao i Dežulovićeva kolumna“ Jebo vas Vukovar“

U emisiji Novi dan TV N1, na prozivke Dežulović je  izjavio  da se neće  ispričavati nikome niti ima potrebu za to: „ Ako je itko ovdje uvrijeđen, neki nevini ljudi ili žrtve obitelji, nisam ih ja uvrijedio, nego su ih uvrijedili oni koji trguju tim njihovim žrtvama“

Ali to je samo privid! Povod za pisanje te kolumne nisu Dežuloviću bile žrtve ni njegova „briga“ za Vukovar! Povod i razlog što se razbjesnio,  bilo je otkazivanje nastupa Rade Šerbedžije na kraju Festivala filma u Vinkovcima.

Nije u tom tekstu bitan Vukovar, bitan je Rade Šerbedžija!

Jebo vas Vukovar, jer zbog njega ne date Radi da pjeva!

To je trebao biti pravi naslov, jer  kako se netko u Hrvatskoj usudi otkazati koncert njegovoj glumačkoj „veličini“ Radi Šerbedžiji?

Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune! Što je to? Je li to ljubav o kojoj pjeva? Ljubav prema kome ili čemu? Najprije prema sebi,  da bi sebi dokazao kako on nešto vrijedi, nakon što se pokazao kao nečovjek u tragediji za koju je okrivio Hrvate, on širi ljubav!?

“Morao sam napustiti Hrvatsku, jer je ona napala moju državu Jugoslaviju”

Lako je biti general poslije bitke u kojoj nije sudjelovao, osuđivati i proglašavati krivcem za rat Hrvatsku i hrvatski narod, pustiti ga da krvari i na njegovoj krvavoj žrtvi graditi humanizam, ljubav i bratstvo među ljudima!

Radi Šerbedžiji nitko ne spori  njegov glumački talent , on je  hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskog podrijetla. Pamtim ga kao vrsnog glumca, a najupečatljiviju ulogu odigrao je u seriji Prosjaci i sinovi.

Međutim u presudnom trenutku za opstojnost hrvatskog naroda stao je na stranu zla i zločina. Na stranu velikosrpskog agresora i JNA, kojima je bio cilj uništenje hrvatskog naroda i brisanje njegova postojanja, njegove kulture, njegove katoličke vjere i njegova identiteta.

A to mu hrvatski narod ne zaboravlja!

Lili Benčik/ hrvatskepravice


[1] https://www.vecernji.hr/vijesti/brijune-su-prigrlili-glumci-ljevica-i-turisti-zeljni-nostalgije-i-mira-1190755

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved