Ti nisi zastupnica u saboru. Ti si prekopala pola duvanjskog polja motikom, prstima razvila tri tisuće bureka i svakog ponedjeljka vozila njegovu mater doktoru i na pijacu, dok je on radio na gipsu u Njemačkoj, a žene u selu ti govorile kako je tvoj život genijalan jer on donosi lovu, a ne moraš ga trpit. Zato ti želim sretan Dan Žena – piše Marina Radoš.

Ti nisi direktorica škole. Ti si bila sama s troje djece dok je on bio na brodu po godinu dana. Bila si i mater, i ćaća, bila si i električar, i šofer, i dadilja, i riješavala sve probleme dok je on bio nasred Indijskog oceana, a susjede ti govorile kako je tvoj život genijalan jer ogromne pare pomorci zarađuju. I tebi želim sretan Dan Žena.

Ti nisi menadžerica u firmi. Ti pereš suđe za minimalac. Tvoje dijete nosi tvoje prezime, junak se od prvog mjeseca trudnoće nije javio na telefon. Radiš dva posla. Tvoje su ruke žuljave i bole te zglobovi od pranja suđa u fast foodu. Navečer, kad dijete zaspi, nema te tko zagrliti. Kada je na pismenoj zadaći tema ‘moj tata’ tvoje je dijete bilo potpuno zbunjeno. Ti si mu sve objasnila, rekla si mu da ga dovoljno voliš za oboje, ono je zaspalo, a ti si plakala sama u krevetu. I tebi želim sretan Dan Žena.

Ti nisi profesorica na fakultetu. Ne nosiš bijela odjela i lijepe torbe. Ti u crnoj suknji svake nedjelje ideš na groblje. Na spomeniku je njegovo ime, slika, i godina rata.

Vaša su djeca odrasli ljudi. Trebaju se udavati i ženiti. I ti nisi sebična. Ne strahuješ od njihovog odlaska. Ti si sretna ako su oni sretni, i ako će barem vikendom doći i dovesti ti djecu na čuvanje.

Sretan ti Dan Žena, ženo.

Danas će svi pričati i pisati o broju menadžerica, profesorica, doktorica, direktorica, postotcima u saboru, o emancipaciji, o ravnopravnosti i neravnopravnosti. A ja sam 8. mart odlučila posvetiti baš vama koje ste se pronašle u nekoj od kategorija iznad.

Sretan vam Dan Žena, junakinje naše.

Marina Radoš

izvor: fb/Nada Mladina

Đakon David Leatherby: Moja nova ozbiljna molitva je postala: “Želim saznati istinu. Pojavljuje li se Majka Božja zbilja u Međugorju? I što je još bitnije… Je li katolička vjera istinita?“

Samo tjedan dana poslije, u lipnju 1990. godine, našao sam se u avionu, suočavajući se s različitim strahovima: “Dragi Bože, ja ne želim štovati Mariju. Zbilja. Ja samo želim znati što je stvarno, a što ne. Ne želim te uvrijediti.” Nisam se samo bojao mrmljanja iz moje antikatoličke prošlosti, već i svoga tihog razmišljanja; Ako Marija uistinu dolazi iz Neba, to znači da ću biti u njezinoj prisutnosti, a ona je neviđena dobrota. Kako bih ja mogao izgledati u svjetlu te svetosti?

Svoga prvog dana u Međugorju, odmah sam znao da se nalazim u duhovnoj oazi.

Hodočasnici su se okupili iz cijelog svijeta, ogrnuti nevidljivom maglom dubokog mira.

Različite rase molile su se, pjevale i štovale Boga zajedno svim srcem svojim. Ali nakon tri dana u Međugorju postao sam jako razočaran. Nisam proputovao pola svijeta da bih pronašao mir. Htio sam saznati istinu – kakva god ona bila. Nezadovoljan, otišao sam na večernju krunicu u crkvu sv. Jakova treću noć, i dok sam klečao pokraj američkog hodočasnika s kojim sam se sprijateljio, spustio sam pogled i gledao kako se srebrni lanac moje krunice pretvara iz srebra u zlato pred mojim očima. Bio sam potpuno zadivljen, ali onda je um postao skeptičan: “Možda se ovdje prave krunice koje promijene boju dodirom i toplinom ruke i nešto slično.“

Gurajući krunicu prema svom susjedu, pitao sam: “Što vidiš? Kakve je boje krunica?“

“Pa, crna je.“

“Ne, ne zrnca nego lanac.“

„Zlatan je.“

Čak ni tad nisam vjerovao da se čudo dogodilo. „Možda“, pomislio sam: „ove komunističke zemlje imaju curenje radijacije kao u Černobilu.“

Sljedeći dan sreo sam grupu Amerikanaca i sjeo kraj njih da mogu uživati u zvuku svoga materinskog jezika. Pričali su o privatnom sastanku s vidjelicom Marijom u njezinu domu.

Osjetivši moje radoznalo uho, jedan se okrenuo prema meni i pitao, „Želiš li nam se pridružiti?“

„O da, zbilja bih to volio.“

Hodali smo preko polja i između redova vinove loze i došli ispred Marijina jednostavna doma, izgrađena od kamena i betona.”To je to”, pomislio sam, „Ovdje ću otkriti istinu. Ja ću promatrati Mariju – kako je odjevena, kako govori – i moći ću reći je li prevarant, ima li skrivene motive ili je to radi zbog sebe.“ Kada je izašla ispred svojih vrata da nas pozdravi, grupa Amerikanaca počela ju je slikati, a ona je pognula svoju glavu prema naprijed. Prevoditelj je rekao „Marija vas moli da sklonite svoje kamere.“

„Blesavi Amerikanci“, pomislio sam „što to radite?“ Tada je Marija podigla oči s pogledom ispunjenim ljubavlju, mirom i srećom. Taj trenutak osjećao sam kao da gleda

ravno u moju dušu.

Nastavila je: „Nisi došao ovdje da bi mene slikao. Došao si ovdje da bi čuo riječi naše Djevice. Nije slučajno da se ovdje nalaziš. Bog te zove, Bog postoji.“

+ + + +

Ulomak iz knjige “Evo ti Majke” (Kyrios I.K.)

U PODCAST-u MREŽNICA – Reiner Rothfuß kaže da je Von der Leyen, koja je pomogla uništiti njemačku vojsku, sad želi graditi EU vojsku…

Reiner Rothfuß profesor je političke geografije i njemački političar, zamjenik predsjednika AFD-a za Bavarsku i zadnje dvije godine zastupnik u Bundestagu, gostovao je u PODCAST-u MREŽNICA

U fokusu, kako ih oligarhijski mediji nazivaju, krajnje desničarske stranke AfD-a su naravno, ilegalne migracije, rodna ideologija, transseksualnost i sl., ali usredodočeni su i na kritiku ‘zelene tranzicije’ i povezanih klimatskih narativa.