Prvom nedjeljom došašća počinje nova liturgijska godina. U misnom evanđelju Gospodin nas opominje: „Pazite da vam srca ne otežaju… u životnim brigama… Stoga budni budite i u svako doba molite…“ (Lk 21,34.36) – donosi nam don Mladen Parlov na svom profilu.

Malo smo zbunjeni. Kako se, Gospodine naš dragi, oduprijeti životnim brigama; kako njima ne biti pritisnuti, kad im ne možemo izmaći, kad se s tolikom silinom obaraju na nas pa nas pritišću, tlače, k zemlji vuku i o zemlju udaraju. Kao da bismo mi htjeli životne brige.

Ne, Gospodine, mi ih ne želimo, ali im izbjeći ne možemo. No, nisi li i ti sam htio da preuzmemo brigu za ovaj svijet; nisi li htio da budemo natovareni životnim brigama, tj. da živimo u odgovornosti spram vlastitom životu i životu onih koji su nam povjereni?

Nisu li upravo ti koji su nam povjereni, naša djeca i naši bližnji, naša životna briga; nismo li u konačnici mi sami sebi najveća životna briga kojom smo natovareni i kojoj ne možemo izmaknuti?

Doista, čini nam se da kad bismo izmaknuli životnim brigama kao da bismo se izmaknuli samom životu, a time i samome Bogu. Nije li Život drugo ime za Gospodina Boga?

Očito je riječ o nesporazumu. Očito Gospodin ne očekuje od nas neodgovoran život u kojem će se sve samo od sebe riješiti i razriješiti. Naravno da neće i naravno da Gospodin, kad govori o životnim brigama, ne misli ono što nama prvo pada na pamet.

Životne brige valja iščitati u svjetlu poziva da „budni budemo“ i da u „svako doba molimo“. Životne su brige neminovne, ali je način suočavanja sa životnim brigama veoma različit od čovjeka do čovjeka, od kršćanina do kršćanina.

Gospodin nas u biti upozorava kako u suočavanju sa životnim brigama ne smijemo dopustiti da nam srce oteža, da bude posve i jedino ispunjeno brigama i pokušajima da te brige riješimo vlastitim snagama. Zato i poziv da „budni budemo“, da „u svako doba molimo“. To je poziv na pogled gore, u visine odakle nam dolazi pomoć, nadahnuće i snaga za rješenje životnih briga.

Tek nam taj pogled gore, uvis, otkriva koja bi trebala biti naša najveća, najživotnija i najžurnija životna briga: briga oko vlastite svetosti, briga oko posvećenja, sebe, obitelji i svijeta u kojemu živimo i koji nam je darovan.

Stariji član bankarske dinastije Rothschild navodno je poginuo u požaru kuće u Los Angelesu, izvijestila je televizijska postaja KABC-TV.

Požar na posjedu u aveniji Lookout Mountain u Hollywood Hillsu izbio je u srijedu, a 45 vatrogasaca trebalo je nešto više od pola sata da ugasi plamen, navodi se u izvješću – piše Logic u Logicno.com

Tijelo muškarca kasnije je pronađeno unutar izgorjele kuće, prema KABC-TV-u, ABC-jevoj vodećoj televizijskoj postaji na Zapadnoj obali.

Vlasti još nisu objavile ime žrtve. Međutim, susjedi koji su razgovarali s novinarima identificirali su ga kao Willa Rothschilda iz bogate obitelji Rothschild.

Opisali su Rothschilda KABC-TV-u kao “ekscentričnog milijunaša – ili čak milijardera – s više nekretnina i desetinama skupih automobila.”

Međutim, rekli su da je živio kao pustinjak u Hollywood Hillsu u maloj kući u uvjetima tipičnim za sakupljača stvari.

Uzrok požara trenutno se istražuje. Još nije jasno je li muškarac umro prije ili kao posljedica požara. U incidentu nije bilo drugih smrtnih slučajeva ili ozljeda.

“S obzirom na oštećenja od požara, pomalo je teško utvrditi koliko je toga bilo prije požara, a koliko nakon,” rekao je zapovjednik bataljuna Vatrogasne postrojbe Los Angelesa, Adam Knabe, za KABC-TV.

Mještani su rekli da su ožalošćeni viješću o smrti muškarca, a jedan od njih je rekao da je Rothschild bio “dobar čovjek, dobar susjed.”

Obitelj Rothschild potekla je iz židovskog geta u Frankfurtu u 19. stoljeću da bi postala jedna od najbogatijih i najmoćnijih financijskih dinastija na svijetu, financirajući ratove i pomažući u oblikovanju europske i američke ekonomske i političke povijesti.

Ispunjen toplinom i srcem starog klasika, ‘Najbolji božićni izbor ikad’ zadivljuje strahopoštovanjem prave božićne poruke.

Ne događa se svaki dan da svoju djecu odvedete na film u kinu i shvatite: “Ovo ćemo gledati svake godine do kraja života.”

Ali nekako je redatelj Dallas Jenkins (od Odabranih) uspio s ovogodišnjim najboljim obiteljskim filmom: Najbolja božićna zabava

Ispunjen svom toplinom i srcem starog klasika, The Best Christmas Party Ever zasljepljuje strahopoštovanjem i čudesnošću prave božićne poruke.

Trailer možete pogledati ovdje:

Rijetko savršena adaptacija

Priča o šestero divlje i nevjerovatne djece Herdmana, koja otmu pristojnu i pravilnu božićnu predstavu, počinje kao komedija, ali završava snažnom porukom. To je jedna od najboljih priča koja pomaže djeci da se povežu s pravim značenjem Božića.

Naravno, mnogi obožavatelji romana iz 1972. The Best Christmas Pageant Ever bili su zaintrigirani i pomalo zabrinuti kada su čuli da se adaptira na veliko platno. Ja sam jedan od njih. Budući da sam je pročitala kad sam imala oko 10 godina, ova jednostavna, ali duboka priča bila je korak na mom putu prema vjeri i odnosu s Isusom.

Kad sam je pročitala, prvi sam put shvatila da Božićna priča nije samo lijepa priča o tihim noćima i svjetlosti zvijezda, već stvaran, intenzivan, hitan i potresan trenutak u povijesti. Najbolji božićni izbor ostao je u meni i nisam bila sigurna da će film uhvatiti njegovu čaroliju.

Ali nisam se trebao brinuti. Redatelj Jenkins voli knjigu koliko i ja. Rekao je: “To je postala naša božićna tradicija, čitanje knjige djeci, a oni nam se rugaju jer cijelo vrijeme plačemo, dok su i sami voljeli priču.”

U njegovim je rukama film postao savršena adaptacija knjige, što nije uspjelo još od filmske adaptacije Anne of Green Gables iz knjige iz 1985. godine.

Neuljepšane kritike: “Novi omiljeni film”

Odlučila sam svojoj djeci pročitati Najbolji božićni izbor ikad prije nego što ga odemo gledati u kina.

Preporučam prvo čitanje knjige (audioknjiga traje samo dva sata i besplatna je na Hoopli!), budući da bi doista grozne (i nezakonite) ludorije Herdmanove djece mogle biti pomalo uznemirujuće za mlađe gledatelje. Između ostalog, kradu, lažu, puše cigare i namjerno pale alatnicu. (Postoji i odlomak u 1. poglavlju u kojem se jedan od njih ruga tuđim kilima’; lako sam ga preskočio dok sam čitao svojoj djeci. Ovaj nesretni dio razborito je izostavljen iz filma.)

Ipak, užas ove neprilagođene djece upravo je ono što njihovu priču čini tako sjajnom. Kao što jedan lik kaže, “Isus je rođen za Herdmane koliko i za nas.”

Iskrene recenzije djece

Želio sam vidjeti razumiju li moja djeca ovu neobičnu priču, pa sam sa svakim od njih dao mali intervju. Evo njihovih iskrenih recenzija:

“Hardmanovi su tako mali da bi bili tako zli”, rekao je moj petogodišnjak. “U početku su bili loši, a onda su postali dobri. Stvarno je smiješan i najbolji film na cijelom svijetu.”

Moja osmogodišnjakinja nije suzdržavala svoju ljubav prema filmu: “Skoro sam zaplakala jer je bio tako lijep. To je moj novi omiljeni film. To me natjeralo na razmišljanje o tome kako nas Bog stvarno voli čak i ako smo loši. Čak i ako netko počne zločesto, može postati bolji.” Dodala je ovu riječ opreza: “Budite vrlo oprezni ako u vašem susjedstvu ima dosadne djece, jer bi vam mogli zapaliti šupu.”

U međuvremenu, moj desetogodišnjak je rekao: “Bilo je tužno, ali dobro. To djeci daje bolji osjećaj koliko je Bog velik. Stočari su zli, ali nakon svega toga postaju čak i dobri. Ovo stvarno pomaže djeci, ali i odraslima, da jasnije vide božićnu priču.”

A što je s mojom trogodišnjakinjom? Mislila sam da joj je sigurno prošlo preko glave. Ali dobro je shvatila s ovom sažetom recenzijom dirljivog vrhunca filma: “Plakala je jer je držala pravog Isusa.”

Budimo iskreni, i ja sam plakala.

Oda mamama

Jedna od rijetkih promjena koje je redatelj napravio u originalnoj knjizi bila je naglašavanje uloge pripovjedačeve majke, čija postojana vjera u Herdmanovu djecu nosi priču. Zato ga mnogi recenzenti nazivaju “odom mamama”. Mame će posebno cijeniti ovaj aspekt priče i neće otići suhih očiju.

Prijedlog za ponijeti kući

Moj teatralni osmogodišnjak dao je ovaj prijedlog roditeljima i učiteljima: “Planiraj napraviti vlastitu predstavu kod kuće.”

Ako vaša crkva ili škola uključuje božićnu priredbu, ovaj bi film bio savršen dodatak svečanostima.

“Što čekaš?”

Jedan od najsmješnijih trenutaka u filmu je kada najmlađi Pastir, u liku anđela Gospodnjeg, viče: „HEJ! Tebi je dijete rođeno! Što čekate?! Idi ga vidjeti!”

Svi mi imamo malo divljih Herdmana u sebi, a svi imamo i malo crkvenih dama koje drže bisere. Ipak, Krist voli svakoga od nas, bez obzira koliko smo nesavršeni, blesavi, oholi i grozni. Što čekamo? Idemo mu se pokloniti.

Nađimo vrijeme za uživanje u ovom prekrasnom božićnom filmu s prijateljima i obitelji. Uhvatite ga u kinima sada ili na AppleTV-u. Ovaj će zasigurno postati sljedeći omiljeni blagdanski klasik.

izvor: Theresa Civantos Barber/ALETEIA