Connect with us

Vijesti

Pogoršanje

Published

on

Filozofija je skovala sljedeće zapažanje o tijekovima, koje posebno vrijedi za one koji se mijenjaju: motus in fine velocior, to jest: gibanje se ubrzava prema kraju. Izvan fizike naznaku treba razumjeti da se odnosi na identitet, vrhùćutbenu (metafizičku) kakvoću postupka u blizini kraja, ispunjenja prema kojemu je tijek usmjeren. Razmislimo, primjerice, o revoluciji: zakon koji njome upravlja pokazuje da se stanje pogoršava, nepovoljne strane pokazuju porast njezine zle ćudi.

Juan Carlos Scannone (Buenos Aires, 2. rujna 1931. – San Miguel, 27. studenoga 2019.), isusovac, profesor na isusovačkim učilištima u Argentini, doktorirao u Münchenu. Jedan od utemeljitelja filozofije oslobođenja uz Rodolfa Kuscha, Enriquea Dussela i druge; rodonačelnik argentinske škole teologije puka, jedne od struja unutar teologije oslobođenja. Razlagao je kršćanstvo kao opciju za siromašne i bio najutjecajniji profesor Jorgeu Bergogliu.

To aristotelovsko gledanje vrijedi za papovanje pape Franje, koje pokazuje svoje štetno stanje jer se produljuje kao starost prvosvećenika. Ubrzanje je, u ovom slučaju, nešto toliko sunaravno da se čini nemarno. Ta se okolnost susreće kroz sva sredstva povlaštena papinskim djelovanjem: ulogu žene u Crkvi i društvu; veća „uključivost“ homoseksualnih parova; ekumenizam i međureligijski dijalog; i teologija puka.

Počnimo prisjećajući se reakcija koje je proizvela izjava Fiducia supplicans, čak i čitavih biskupskih konferencija. Afričke su bile možda i najoštrije: javno se reklo kako se homoseksualne „parove“ u Africi ne će blagoslivljati. S nakanom da dâ neko moguće pojašnjenje upravo je iz Dikasterija za učenje vjere izašao novi tekst. U njem se tvrdi kako postoje različite vrste blagoslova. Izjava se odnosi na kratke blagoslove, od jedva nekoliko sekundi, neka ih je petnaest do dvadeset. Takav blagoslov da se nikomu ne smije uskratiti. Taj zahtjev upada u stajalište dobro poznato u sadašnjem papovanju: namjerna pomutnja skrivena iza pretvaranja. Pogledajmo što se može vidjeti u različitim isječcima.

Feminizam, prije svega. Istina je kako je na ovom polju došlo do pohvale vrijedna poteza – neodobravanja nadomjesnoga majčinskoga (iznajmljivanja utrobe). Papa Franjo osudio ga je kao suprotna dostojanstvu žene i nerođena djeteta. Jasno je rekao:

„Put mira zahtijeva poštovanje života, svakoga ljudskoga života, počevši od onoga začedka u majčinoj utrobi, koje se ne može ukinuti ni postati predmetom komercijalizacije. S tim u vezi smatram da je praksa tzv. nadomjesnoga majčinstva vrijedna žaljenja, jer ozbiljno šteti dostojanstvu žene i njezina djeteta. Temelji se na iskorištavanju stanja materijalne potrebe majke. Dijete je uvijek dar, a nikad predmet ugovora. Stoga se nadam da će se međunarodna zajednica obvezati da zabrani ovu praksu na sveopćoj razini. U svakom trenutku svoga postojanja ljudski život treba čuvati i štititi. Sa žaljenjem primjećujem, posebice na Zapadu, ustrajno širenje kulture smrti, koja u ime lažnoga sažaljenja odbacuje djecu, stare i bolesne“.[1]

Bitno je tu izopačenu praksu unajmljivanja trudnoće ne udomaćiti niti je prikazivati u romantičnom svjetlu.

Ali naum dodavanja žena u strukture upravljanja Crkvom se nastavlja. Sada je skupini od devet kardinala koja čini njegovu savjetodavnu momčad priključio i jednu ženu, u skladu sa Sinodnim hodom na kojem se ustoličio vatikanski feminizam. Oprjeka prema vrlo jasnim opažanjima svetoga Pavla ne može biti veća. Pavao je ulogu žene smjestio u ono što odgovara njezinu stanju supruge i majke, u kojemu se ostvaruje njezino zvanje. S druge strane on nije promišljao o bilo kakvu njezinu djelovanju u ustroju zajednica. Naprotiv, pridržao joj je šutnju u skupštinama: šutjeti i učiti (Prva Korinćanima 14, 33–35; Prva Timoteju 2, 8–15). Odatle tradicionalno tumačenje: mulieres in Ecclessia taceant (žene u Crkvi neka šute). Sadašnju ulogu žene opširno je objasnio sv. Ivan Pavao II., osobito u apostolskom pismu Mulieris dignitatem.

Bilježi se ustrajan naum veće „uključivosti“ za homoseksualne „parove“. Vodeću ulogu u tom ima kardinal Fernández. Objavljeno je novi spis Dikasterija za učenje vjere. On „je napisan kako bi se razjasnila“ izjava Fiducia supplicans. U tom se pogledu pojašnjava kako postoje različite vrste blagoslova, kao što se već isticalo. U slučaju navedene izjave riječ je o kratkim blagoslovima, a takav se blagoslov nikomu ne smije zanijekati.

I ovdje prikrivanje to jest izbjegavanje jasnoga odgovora prikriva pomutnju. Jer nije problem u trajanju, nego koga se blagoslivlja u slučaju „para“ homoseksualaca. Homoseksualnu osobu može se blagosloviti i treba je poticati na čistoću, kako je upućuje Katekizam Katoličke Crkve (br. 2359). Od blagoslivljanja „para“ mogla bi slijediti potvrda dopuštenosti homoseksualnoga uparivanja, osobito uzimajući u obzir da prema Fiducia supplicans blagoslov ne bi trebao prethoditi ćudorednoj prosudbi.

Pozabavimo se sada drugom temom usmjeravanja sadašnjega papinstva: ekumenizam i međureligijski dijalog, usredotočen na takav način da se zasjeni katolički identitet. T

o je stanje potvrđeno čak i u posrednim slučajevima, kao što je Scholas occurrentes, privatni pothvat („prijevara“, neki kažu) koji je pontifikat prihvatio (123). Što znači ta inicijativa? Povezivanje katoličkih škola s laičkim ustanovama, odnosno drugim vjeroispovijestima, odnosno primjena poslijesaborskoga „ekumenizma“.

Pogledajmo naziv toga svjetskoga pothvata. Latinski glagol occurro znači „trčati, ići pred koga, susretati, namjeriti se, naići na što“. Među brojnim i suprotnim značenjima koja se pojavljuju u rječniku, tu su i „udariti na, raditi protiv, suzbijati“. Riječ je o svojevrsnom „savezu“ školskih ustanova u kojem se, što je bitno, odriče ideološkoga i vjerskoga identiteta kako bi se istaknuo susret. Uzimajući u obzir probleme koji danas pogađaju katolički sustav odgoja mladih, od najvećega bi probitka bio Svjetski savez katoličkih škola, koja bi dobila mudro usmjeravanje prema katoličkoj predaji odgoja, nastave i učenja.

Zadnji odlomak ovoga pregleda posvećujem temi „teologije puka“. U njezinoj primjeni mogu se utvrditi argentinski i jezuitski korijeni: peronistička politika i djelo Juana Carlosa Scannonea, DI. U Franje se ti korijeni nalaze u promjenama slikâ Crkve: više nije Tijelo ili Narod, nego obrnuta piramida ili višeplošnik.

U tim se slikama krije novi identitet. Ono što se naziva peronizmom prvosvećenika zgusnulo se u ideologiju, novi identitet suprotan Predaji. Populizam skončava spojiv s diktaturom koja se provodi protiv „tradicionalista“ i pojavljuje se u papinim neumjerenim izjavama.

U desetljeću dugom papinstvu Jorge Bergoglio nije osjećao privlačnim posjetiti svoju domovinu. To je zanemarivanje u oprjeci sa slučajevima Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Prvi odlazak iz Rima odveo je Karola Wojtyłu u Poljsku, a Josepha Ratzingera u rodnu Njemačku. Suprotnost, dakle, ne može biti veća. Kako protumačiti tu jedinstvenu pojavu? Mogla bi se postaviti jedna hipoteza. Nije se vratio u Argentinu jer je primijetio kako će mu stvari krenuti loše. Nedvojbeno bi bilo mnoštva koji bi došlo vidjeti Papu, ali očitovalo bi se i glasno protivljenje. To se može pretpostaviti s obzirom na brojne kritike koje se samo umnožavaju kako mu papinstvo traje i ističe svoju progresivističku srž. To je samo hipoteza, bez sumnje, ali uzima u obzir pogoršanje značajki suprotnih crkvenoj Predaji, koja u Argentini nailazi na snažno odbacivanje. Zapravo, u nas je sve gore i gore.


U Buenos Airesu u četvrtak nakon Pepelnice 15. veljače 2024.
Sveto korizmeno vrijeme.

+ izvor: msgr. dr. Héctor Rubén Aguer/Silenti opere
laplatanski nadbiskup emeritus

preuzeto s: Vjera i Djela

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved