Na toliki rimski dar Hrvati tadašnjega vremena uzvratiše Papi pisanim dokumentom svoje zahvalnosti. Prvi prepošt Kaptola don Aleksandar Komulović, Splićanin, odnese Svetom Ocu zahvalnicu. U Vatikanskoj biblioteci čuva se ta isprava, poznata pod imenom Liber bonorum – Popis dobara donosi Biram DOBRO

Ove 2021. godine, 13. prosinca, obilježava se 500. rođendan pape Siksta V., koji se zvao Felice Peretti. Rodno mu je mjesto Grottammare na obali Jadrana u Italiji, gdje od 15. stoljeća živi mala hrvatska zajednica – nekada 15 sela, a danas samo 3-4 – koja još uvijek, uz talijanski, govori starinskim hrvatskim jezikom. Otac Piergentile, koji je, prema nekim izvorima, govorio „ilirski“ ili hrvatski, i majka Marijana, Talijanka, imali su sedmero djece: tri sina i četiri kćeri. Roditelji bijahu najprije protjerani iz Montalta u Grottammare 1518., i ponovo se vratiše u Montalto 1530. Oba mjesta nalaze se u Jakinskoj pokrajini, 25 km udaljeno jedno od drugoga.

Felice stupi u Franjevački red konventualaca i obuče habit 1535., zaređen za svećenika 1547., glasovit propovjednik, imenovan biskupom Svete Agate Gota 1567., premješten u biskupiju Fermo 1571. Uzdignut na kardinalsku čast 1570.

Izabran aklamacijom za Papu, potom redovitim glasovanjem potvrđen 24. travnja, i ustoličen 1. svibnja 1585. Uze ime Sixtus Quintus. Papa Siksto IV. (1471.-1484.) bijaše također franjevac. A trojica prethodnih papa s imenom Siksto proglašeni su svetima: prvi u drugom stoljeću, drugi u trećem, a treći u petom. Svetoga Siksta I. spominjemo u I. Rimskom kanonu.

U samo pet godina papinske službe Siksto V. steče glas po ovim pothvatima i djelima:

– Nastojaše dati svetopisamski temelj teološkom nauku. Dade objaviti izvorni grčki tekst Septuaginte [Sedamdesetorice] i njegov latinski prijevod. Jednoj komisiji povjeri pripremu i objavljivanje Vulgate sv. Jeronima, uz kritička tumačenja. Nastavi reformu Rimskoga misala.

– Svoju papinsku službu posveti obrani vjere i porastu ugleda Svete Stolice. Bijaše velik zagovornik i djelatnik katoličke obnove nakon Tridentskoga koncila (1545.-1563.). Zauze se za pučku pobožnost, za ćudoredno poboljšanje svećenstva, za samostansku stegu, za biskupsko i župničko opsluživanje zakona o stalnu boravištu.

– Uvede biskupski službeni pohod „ad limina“ u Rim. Odredi broj kardinala na 70. Uspostavi zakonik Rimske kurije, koji ostade na snazi 250 godina. Ustanovi 15 kardinalskih kongregacija, od kojih 9 za duhovne, a 6 za vremenite potrebe.

– Dovrši kupolu sv. Petra. Sagradi papinsku palaču u kojoj i danas Pape stanuju. Podiže palaču na Kvirinalu, gdje borave predsjednici Talijanske Republike. Dovrši Sveto stepenište na Lateranu. Urbanistički dotjera grad Rim. Dade podići četiri znamenita obeliska na rimskim trgovima, osobito je poznat onaj pred bazilikom sv. Petra, gdje uklesa riječi:

Krist pobjeđuje. Krist kraljuje. Krist zapovijeda.
Krist svoj narod od zla svakoga branio.[1]

O njegovu graditeljstvu pisao je hrvatski akademik Mutnjaković.[2]

Za nas je Hrvate Siksto V., osim papinske službe, posebno značajan zbog dvije stvari. Prvo, postoji stalna predaja, i rimska, i domovinska, i montaltska, o tome da su Sikstovi pređi podrijetlom iz Dalmacije, točnije iz Boke Kotorske, iz mjesta Kruševice.[3] Drugo, Siksto V. toliko je dobra učinio hrvatskoj zajednici u Rimu i Hrvatima općenito da mu hrvatski narod duguje posebnu zahvalnost i poštovanje. O 400. obljetnici njegove papinske službe, 1985.-1990., hrvatska se zajednica u Rimu nastojala odužiti dvama simpozijima i brojnim studijama.[4] Neka i ovaj člančić bude mali kamenčić u mozaiku te istinske zahvalnosti u povodu njegova petstoljetnoga rođendana.[5]

Prvi se javio. U veljači 1566. malu hrvatsku crkvicu sv. Jeronima na obali Tibra u Rimu papa Pio V. (1566.-1572.), sveti, počasti kardinalskim naslovom. Četiri godine poslije Papa imenova kardinalom fra Felicea Perettija iz Montalta 17. svibnja, a on preuze naslov crkve sv. Jeronima 9. lipnja 1570.[6]

Možemo pretpostaviti kako se tom prigodom sva zajednica u Rimu nađe u crkvi, a don Benedikt Gallo iz Zadra, predsjednik Bratovštine sv. Jeronima, koja se brinula za crkvu, pozdravi novoga Naslovnika ističući da će kardinalu Perettiju biti širom otvorena ne samo vrata naslovne mu crkve nego i srca cijele hrvatske zajednice.

Svaki se Papa raduje ako novomu kardinalu može ponuditi na izbor naslov rimske crkve. Tako je Sv. Jeronim naslov hrvatskih kardinala Franje Kuharića (1983.-2002.) i sada Josipa Bozanića (od 2003.). Kard. Perettiju bijaše to jedini, vlastiti i trajni naslov koji on držaše punih petnaest godina, do uzdignuća na papinsko prijestolje 1585.

Kardinal se l577. preseli u Rim. Od tada nastojaše skoro svake godine posjetiti crkvu o blagdanu sv. Jeronima.

Misno ruho. Tako godine 1578. “presvijetli gospodin kardinal Montalto, naslovnik naše crkve, darova na uporabu istoj crkvi misno ruho… od bijeloga damaska”.

Sikstov grb. A Bratovština, u zamjenu za toliki dar, dade naslikati grb istoga Naslovnika “koji je pun ljubavi prema Crkvi i Naciji”, tj. prema Svetom Jeronimu i hrvatskom narodu.

Pogača. A za Novu godinu 1579. “uzimajući u obzir veliku ljubav presvijetloga gospodina kardinala Montalta, naslovnika naše crkve, uza zajednički dogovor bijaše određeno da mu se u znak zahvalnosti daruje lijepa pogača, marzapan” [od bajama].  

Pedeset zlatnika. Na dan krunidbe za Papu 1. svibnja 1585. Siksto V. očitova novi znak svoje ljubavi prema Naciji darujući crkvi sv. Jeronima 50 zlatnika. 

Novi naslovnik. Prvi kardinal kojega imenova novi papa Siksto V. bijaše njegov pranećak, Alessandro Peretti, kojemu Papa povjeri naslov Sv. Jeronima, želeći i dalje ostati povezan sa zajednicom svojih pređa. Bio je naslovnikom sv. Jeronima i kard. Francesco Peretti Montalto (1642.-1655.).[7]

Kardinal Croata. A da iskaže poštovanje Crkvi u Hrvata, svršetkom iste 1585. godine Papa uzdiže na kardinalsku čast bivšega zagrebačkog biskupa i hrvatskoga su-bana, tada nadbiskupa kaločkoga, Jurja Draškovića, koji na Tridentskom koncilu sve dokumente bijaše potpisao s dodatkom: Croata.

Nova crkva. A među znacima osobite pažnje i ljubavi prema Naciji na prvo mjesto valja staviti najveći Sikstov dar hrvatskim katolicima: crkvu sv. Jeronima. U apostolskoj konstituciji Sapientiam Sanctorum [Mudrost Svetaca] od 1. kolovoza 1589., kojom utemelji novu crkvu, Papa obrazloži svoj naum:

„Zatim svratismo pogled na spomenutu crkvu sv. Jeronima, našu nekoć naslovnu. Vidjevši je tijesnu, tamnu i vremenom gotovo dotrajalu, te da uopće ne odgovara dostojanstvu tako izvrsna Sveca, sravnismo je sa zemljom. Na istom mjestu, proširivši zdanje na sve strane, iz temelja podigosmo sjajniju crkvu, kao što traži Naša pobožnost prema slavnom Naučitelju. Nju sagradismo uz nemalen trošak, darovan iz ljubavi i dobročinstva, ukrasismo je i obilno crkvenim ruhom opremismo, da se glasovitu Ispovjedaocu – ako ne prema njegovim zaslugama, a ono prema Našoj mogućnosti – dužna iskazuje čast i da se Kristovi vjernici potiču kako bi ga sve većim i češćim slavljenjem štovali i nasljedovali. I neka ona budućim naraštajima ostane kao trajan i znakovit spomenik Naše vrhunske pobožnosti prema sv. Jeronimu.”[8]

Osobni potpisi. Ono što vrijedi posebno istaknuti u svemu tom pothvatu jest Sikstova osobna zauzetost:

– 21. svibnja 1588. Papa vlastoručno potpisa prvi predujam od 1.000 škuda arhitektu Martinu Longhiju “Staromu”;

– u ožujku 1590. također osobno potpisa da se isplate troškovi gradnje crkve u iznosu od 20.500 škuda;

– desetak dana prije svoje smrti, 18. kolovoza 1590., naredi da se podmire troškovi fresaka u prezbiteriju crkve slikaru Giovanniju Guerri u iznosu od 600 škuda. A koliko mu ta crkva i zajednica bijaše prirasla srcu, vidi se i po tome što čak četiri puta dođe na gradilište u razmaku od godine dana, od 12. listopada 1588. kada počeše radovi do 30. rujna 1589. kada crkva bi završena. Jedan kroničar duhovito zapisa da je „crkva prije završena nego započeta“.

Kaptol hrvatskoga jezika. Istom konstitucijom Papa ustanovi Kaptol sv. Jeronima – jedinstven nacionalni kaptol od njih 15-ak u dvotisućnoj povijesti kršćanstva u Rimu – određujući da članovi Kaptola, svećenici, mogu biti samo “prikladne osobe ilirske [hrvatske] nacije, također i drugdje rođene”, ali iz iste nacije; da kandidati posjeduju znanje “istoga ilirskog jezika i govora”. Kaptol trajaše više od 300 godina, do 1901. kada je dokinut,[9] a umjesto njega apostolskim pismom Slavorum gentem osnovan „Svetojeronimski zavod za hrvatski narod“, koji postoji i danas.[10]

Liber bonorum. Na toliki rimski dar Hrvati tadašnjega vremena uzvratiše Papi pisanim dokumentom svoje zahvalnosti. Prvi prepošt Kaptola don Aleksandar Komulović, Splićanin, odnese Svetom Ocu zahvalnicu. U Vatikanskoj biblioteci čuva se ta isprava, poznata pod imenom Liber bonorum – Popis dobara. Rukopis sadrži četiri prekrasne minijature s tekstovima, dvije latinske pjesme i dvadesetak stranica na kojima je popisana sva imovina gostinjca i crkve sv. Jeronima, posebno darovi koje je kardinal Peretti, odnosno Siksto V. poklonio. Iz toga Popisa jednu pjesmu prenosimo na hrvatskom:

Sikstu V., predobrom zemljaku:

Sikste Oče, nikad te bo Ilirija nije
Gospodarem zvala, već radije iz ljubavi ocem.
Jer nekoć ti milija od svih zemalja
I sada je češće darima obasuta novim.
Podiže nam hram iz mramora čvrsta
I za dovršena sam se izdašnije brineš.
Koja je cijena? Koja hvala za milodar tolik?
Ti dostojno napláti za zasluge svoje.
Uvijek ćeš nam biti u zahvalnu srcu
Dokle budu tekle Tibrom vode k moru”.[11]

Papina smrt. Siksto V. preminu 27. kolovoza 1590. oko 7 sati uvečer u palači na Kvirinalu, kamo se bijaše preselio u svibnju iste godine.

– Svećenici Kaptola sv. Jeronima u Sikstovoj crkvi odslužiše svečanu Misu zadušnicu za pokoj duše velikoga Pape koji istroši svoje tjelesne sile na dobro Crkve i Božjega naroda.

Papino tijelo bijaše najprije pokopano u kripti bazilike sv. Petra, a godinu dana poslije, 26. kolovoza 1591., njegove se kosti svečano prenesoše u baziliku Gospe Snježne ili Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) u kapelicu koja se njegovim zove imenom.

Zaključak. Nije Papa nigdje isticao riječju svoje hrvatsko podrijetlo, ali jest pokazao svoje veliko srce koje je kucalo i za Hrvate u Rimu i za cijelu domovinu, „nekoć njemu miliju od svih zemalja“.

– Da nam je ostavio kakvu oveću svotu zlatnika ili čitavu riznicu, već bi davno bila  razgrabljena.

– Da nam je ostavio kakve vinograde ili voćnjake, sve bilo posječeno i pretvoreno u zgrade nebu pod oblake.

– A, ovako, ostavio nam je divnu crkvu, „trajan i znakovit spomenik svoje vrhunske pobožnosti prema sv. Jeronimu“, simbol religije koja odolijeva svim vremenitim i prostornim promjenama. Tu, uz tu Sikstovu crkvu sv. Jeronima pokraj Augusteuma, ostali smo i nakon što je Benito Mussolini ozbiljno radio na tome da se odatle pomaknemo na periferiju Rima, da on obnovi staru slavu Augustova carstva. Ali zalaganjem graditelja novoga Zavoda, rektora Jurja Magjerca, 1935., ostadosmo na Sikstovim temeljima.

Kako onda ne biti zahvalni papi Sikstu Petom, „Predobrom zemljaku“ i velikom Dobrotvoru, sve dok budu tekle Tibrom vode k moru!

I čestitati mu 500. rođendan na zemlji; i radovati se da u kraljevstvu Krista Gospodina, kojega Siksto navješćivaše i predstavljaše u Crkvi, sa sv. Jeronimom blaženuje i vjekuje na nebesima!

Ratko Perić, biskup u miru | Biram DOBRO

U epizodi podcasta Johna Henryja Westena, o. Chad Ripperger objasnio je važnost euharistije u duhovnom ratu i zašto đavao i njegovi demoni tako preziru Presveti Sakrament.

Razgovor s o. Ripperger započeo je ocrtavanjem nesretne stvarnosti da mnogi koji se danas nazivaju katolicima ne vjeruju, ili više ne vjeruju, u stvarnu prisutnost našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista u Presvetom Sakramentu.

U svjetlu ove tužne stvarnosti i s obzirom na o. Rippergerovu stručnost, egzorcist je objasnio važnost euharistije voditelju i slušateljima, kako demoni gledaju na euharistiju i što to znači za nas katolike koji smo svakodnevno uključeni u duhovnu bitku života.

O. Ripperger objasnio je da zbog pada demoni nemaju vrlinu nadnaravne vjere, ali zbog spoznaje o tome što je euharistija, naime, Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Kristovo, „često će napadati“ ljude kada se približavaju primanju Presvetog Sakramenta.

Egzorcist je spomenuo da se napadi zbog približavanja Presvetom Sakramentu često događaju kod opsjednutih ljudi, ali i kod onih koji nisu opsjednuti. Objašnjavajući što misli pod „napadima“, svećenik je naveo primjere katolika koji su mu rekli da su se tijekom cijele mise osjećali dobro, ali kada dođe vrijeme za primanje euharistije, dolaze im grješne misli.

Objašnjavajući zašto bi demoni to učinili čovjeku, vlč. Ripperger je rekao da iako demoni, po prirodi svog pada, nemaju vrlinu vjere, jer im je „znanje ulio Bog, oni znaju suštinu stvari ili vide suštinu stvari intelektualno“, boje se snage euharistije.

O. Ripperger je na kraju objasnio da se svi oni koji su u stanju smrtnog grijeha trebaju suzdržati od pristupanja Presvetom Sakramentu, a primanje euharistije treba biti uskraćeno onima u javnom životu koji otvoreno odbacuju crkveni nauk, kao što su političari koji se zalažu za pobačaj.

Izvor | QuoVadisCroatia

Donosimo vam viziju 90-godišnje starica iz Valdresa u Norveškoj koju je dobila od Boga davne 1968. godine. Danas vidimo kako se proročanstvo ove Norvežanke ispunjava pred našim očima u svim valovima koje je spomenula – piše Marija Berić u Vjera.hr.

Evo što je starica vidjela: “Vidjela sam vrijeme neposredno prije dolaska Isusa i izbijanja trećeg svjetskog rata. Vidjela sam događaje svojim prirodnim očima, vidjela sam svijet i vidjela sam Europu, zemlju po zemlju.

Vidjela sam Skandinaviju, vidjela sam Norvešku, vidjela sam neke stvari koje se događaju neposredno prije dolaska Isusa i neposredno prije posljednje nesreće koja će se dogoditi, nesreće kakvu nikada prije nismo doživjeli”, rekla je starica i spomenula četiri vala u kojima će se sve to događati.

Prvi val

“Prije nego Isus dođe i prije nego Treći svjetski rat izbije nastat će opuštenost kakve dotad nije bilo. Između super sila na istoku i zapadu bit će mir i to će biti dugotrajan mir, sjetite se da je ovo bilo 1968. kada je hladni rat bio na vrhuncu, a u tom razdoblju mira dogodit će se razoružanje u mnogim zemljama, također i u Norveškoj, te nećemo biti spremni kada rat dođe. Treći svjetski rat će započeti na način na koji nitko ne bi očekivao i na neočekivanom mjestu.

Drugi val

Mlakost kakve nije bilo će se pojaviti kod kršćana, otpadništvo daleko od istinitog, živog kršćanstva. Kršćani neće biti otvoreni za snažna propovijedanja. Oni neće kao u ranijim vremenima htjeti slušati o grijehu i milosti, zakonu i evanđelju, pokajanju i obnovi. Važno će biti imati uspjeh, imati materijalne stvari koje nam Bog nikada nije obećao na ovaj način. Crkve i molitveni domovi bit će sve prazniji. Umjetnost i kultura će se uvući u Crkve gdje bi trebalo da je okupljanje za pokajanje i probudu. Ovo će se značajno povećati prije dolaska Isusa Krista.

Treći val

Bit će moralnog raspada kakvog stara Norveška nikada nije iskusila. Ljudi će živjeti zajedno kao da su u braku, a neće biti u braku. Puno nečistoće prije braka i još mnogo nevjere u braku će postati prirodno, svakodnevno, a to će biti opravdano iz svakog kuta. Štoviše ući će i u kršćanske krugove, a mi ćemo to prihvatiti, čak i grijeh protiv prirode.

Televizija će biti ispunjena strašnim nasiljem koje uči ljude da ubijaju i uništavaju jedni druge. Bit će nesigurnosti na našim ulicama, ljudi će kopirati ono što vide. Scene sexa će biti prikazane na zaslonu, najintimnije stvari koje se čine u braku. To će se dogoditi i vi ćete to vidjeti. Sve što smo prije imali će se razbiti, većina nedoličnih stvari će se puštati pred našim očima.

Četvrti val 

Ljudi iz siromašnih zemalja dolazit će u Europu. Zapamtite da 1968. godine nije bilo imigracije. Bit će tako mnogo migranata da ih ljudi neće voljeti i prema njima će se loše odnositi. Suze su tekle niz staričine obraze, ja ovo neću doživjeti, ali vi hoćete. Onda iznenada Isus će doći i treći svjetski rat izbiti. To će biti kratak rat. Vidjela ga je u viziji. Sve što sam od rata prije vidjela, samo je dječja igra u usporedbi s ovim ratom i on će se završiti s nuklearnom atomskom bombom. Zrak će biti toliko zagađen da se neće moći disati. To će buknuti na nekoliko kontinenata, Ameriku, Japan, Australiju i bogate zemlje.

Voda će biti uništena, kontaminirana, više nećemo moći obrađivati zemlju, rezultat će biti da će samo mali dio ljudi ostati. Oni koji ostanu u bogatim zemljama će pokušati pobjeći u siromašne zemlje, ali će oni prema nama postupati surovo kao i mi prema njima. Meni je tako drago da to neću vidjeti, ali kad se vrijeme približi morate skupiti hrabrosti i ovo reći, ja sam ovo dobila od Boga i ništa od toga ide protiv onoga što Biblija govori. Oni kojima su grijesi oprošteni i imaju Isusa kao svoga Spasitelja će biti sigurni”, rekla je.