Connect with us

Vijesti

Politico: SAD u strahu od neuspjele ukrajinske ofanzive priprema pregovore o primirju…

Published

on

Bidenova administracija se u tajnosti priprema za mogućnost da će, ako ukrajinska proljetna kontraofenziva podbaci u odnosu na očekivanja, domaći kritičari i vanjski saveznici optužiti Ameriku da je također podbacila.

Ukrajinska nastupajuća kontraofenziva bit će pokušaj da se povrati teritorij koju je Rusija zaposjela na istoku i na jugu zemlje, iako iz operativnih razloga nijedan od viših dužnosnika iz Kijeva nije iznosio detalje.

Službeno, tim predsjednika Joea Bidena pruža nepokolebljivu podršku Ukrajini, obavezujući se da će davati naoružanje i ekonomsku pomoć „koliko god bude potrebno“. Ali, ako predstojeća sezona borbi donese ograničene dobitke, službenici administracije povjerljivo iznose strahovanje da će se suočiti s dvoglavim čudovištem – napadima i s ratobornog i s miroljubivog kraja političkog spektra.

Jedna strana zastupat će stav da bi ukrajinsko napredovanje bilo uspješno samo da je administracija dala sve što je Kijev zatražio, odnosno rakete dugog dometa, borbene avione i veću količinu sistema za protuzračnu obranu. Druga strana, zabrinuti su službenici u Bidenovoj administraciji, koji će tvrditi kako ukrajinski neuspjeh pokazuje da Ukrajina ne može u potpunosti potisnuti Rusiju sa svojeg teritorija.

Ovdje u obzir nisu uzete reakcije američkih saveznika, prije svega u Europi, koji bi mirovne pregovore između Ukrajine i Rusije, mogli vidjeti kao adekvatniju mogućnost ako Kijev ne može dokazati da je pobjeda nadohvat ruke.

Unutar administracije, ističu službenici, čini se sve da proljetna ofenziva Ukrajine bude uspješna.

Optimisti i skeptici

„Blizu smo ispunjenja svih onih zahtjeva za koje je [Ukrajina] navela da su joj potrebni kako bi izvela kontraofenzivu s obzirom da smo povećali količinu naoružanja i opreme isporučene Ukrajini tijekom prethodnih nekoliko mjeseci“, navodi jedan službenik administracije kome je, kao i drugima, garantirana anonimnost kako bi mogli govoriti o ovim osjetljivim unutrašnjim raspravama.

Ali uvjerenje u stratešku ispravnost podrške je jedna stvar. Uvjerenja o taktici su nešto sasvim drugo – a iza kulisa u administraciji vlada zabrinutost povodom toga što bi Ukrajina mogla postići.

Ove zabrinutosti su nedavno dospjele u javnost tokom objavljivanja povjerljivih informacija na društvenim mrežama. Procjena s početka veljače (s oznakom povjerljivo) navodi da će Ukrajina „podbaciti“ u ostvarenju ciljeva svoje kontraofenzive. Novije američke procjene su da bi Ukrajina mogla ostvariti određeni uspjeh na jugu i na istoku, ali da neće biti u stanju ponoviti prošlogodišnje uspjehe.

Prema navodima dvoje službenika administracije koji su upoznati s procjenama, Ukrajina se nada da će prekinuti rusku kopnenu vezu s Krimom, dok su američki službenici skeptični da će se to dogoditi. Ali i dalje postoje nadanja u Pentagonu da će Ukrajina narušiti ruske linije opskrbe u ovom području, čak i ako bude teško postići potpunu pobjedu protiv iznova utvrđenih ruskih trupa.

Štoviše, američki obavještajni podaci nagovještavaju da Ukrajinci jednostavno nemaju sposobnost potisnusti ruske trupe gdje su ove duboko ukopane – a slično uvjerenje učvrstilo se u vezi i s drugim bojištima u Ukrajini, prema navodima službenika. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da SAD nisu naoružale njegove snage na odgovarajući način, i da dok se to ne dogodi, kontraofenziva ne može početi.

Prilagođavanje Kijeva?

Postoji uvjerenje da je Kijev voljan razmotriti prilagođavanje svojih ciljeva, prema navodima američkih službenika, te da bi dostizanje skromnijih ciljeva bilo lakše prikazati kao pobjedu.

Sudeći prema navodima pomoćnika, vođene su i rasprave da se razgovori Ukrajincima prikažu kao pregovori o „primirju“, a ne kao pregovori o miru, što bi ostavilo otvorenim vrata da Ukrajina povrati još neki teritorij u budućnosti. Kijev bi morao dobiti neke poticaje: možda sigurnosne garancije oblikovane po uzoru na sporazum o NATO, ekonomsku pomoć od Europske unije, dodatnu vojnu pomoć koja bi obnovila i osnažila ukrajinske snage i tome slično. Ovi pomoćnici izražavaju nadu da će se Kina ponovo uključiti i da će pritisnuti Putina da također sjedne za pregovarački stol. Ali to bi i dalje vodilo k dilemi što će se dogoditi sljedeće, i koliko će žestoko regirati domaći kritičari.

„Ako se kontraofenziva ne bude odvijala kako bi trebalo, Bidenova administracija može kriviti samu sebe zbog suzdržanosti da osigura određene vrste oružja i pomoći onda kada je to bilo najpotrebnije“, ističe Kurt Volker, specijalni izaslanik za Ukrajinu u Trumpovoj administraciji.

Kontraofenziva koja ne bi ispunila očekivanja također može izazvati preispitivanje među saveznicima u stranim prijestolnicama o tome koliko još mogu potrošiti ako se ispostavi da pobjeda Kijeva djeluje sve nedostižnije.

„Podrška europske javnosti bi se s vremenom mogla smanjiti s obzirom da europske cijene energenata i šteta koju trpi europska ekonomija ostaju visoke“, navodi Clementine Starling, direktor i istraživač u washingtonskom thinnk-tanku Atlantski savjet. „Rascjepi u transatlantskoj podršci će po svoj prilici oslabiti i američku domaću podršku te Kongres i Bidenova administracija mogu imati teškoće u njenom održanju“.

Pritisak Europe

Mnoge europske države mogle bi pritisnuti Kijev da borbe privede kraju. „Slaba kontraofenziva mogla bi dovesti do daljih preispitivanja o tome kako će izgledati kraj rata, i koliko se uopće zaista može postići pukim nastavkom slanja oružja i druge pomoći“, navodi Starlingova.

Biden i njegovi glavni suradnici javno su naglasili da bi Zelenski trebao započeti mirovne pregovore tek kada bude spreman. Ali Washington je Kijevu priopćio i neke političke realnosti: u nekom trenutku, posebno kada republikanci preuzmu kontrolu nad Predstavničkim domom, SAD će tempo pomoći vjerojatno usporiti. Službenici u Washingtonu, premda ne pritišću Kijev, počeli su se pripremati za to kako bi mogli izgledati ovi razgovori, i preispitivati koliko bi za Zelenskog bilo teško to progurati u domaćoj javnosti.

„Ako Ukrajina ne može ostvariti znatne uspjehe na bojnom polju, neizbježno se nameće pitanje je li vrijeme da se pregovorima okončaju borbe“, ističe Richardd Haass, predsjednik Savjeta za vanjske odnose. „[Produženje rata] je skupo, smanjuju se naše rezerve municije, a postoje i druge eventualnosti u svjetu za koje se moramo pripremiti“.

„Legitimno je postaviti sva ova pitanja bez da se kompromitiraju ukrajinski ciljevi. Jednostavno je riječ o pitanju o sredstvima“, kaže Haass.

Ranije tijekom ovog Meseca, Andrii Sybiha (Andriy Sybiha), zamjenik šefa kabineta Zelenskog, izjavio je za Financial Times da bi Ukrajina bila voljna na pregovore ako se njene snage domognu samog Krima. „Ako uspijemo ostvariti naše strateške ciljeve na bojnom polju i kada budemo stigli do administrativne granice Krima, spremni smo da se okrenemo diplomaciji kako bismo raspravili ovo pitanje“, rekao je.

Ovaj komentar brzo je demantirala Tamila Tasheva, izaslanica za Krim Vladimira Zelenskog. „Ako Rusija dobrovoljno ne napusti poluotok, Ukrajina će nastaviti oslobađati svoju zemlju vojnim sredstvima“, rekla je za Politico ranije ovog mjeseca.

Brutalno iscrpljivanje

Ne pomaže američkom samopouzdanju činjenica da je rat doveden do brutalnog iscrpljivanja.

Obje su strane razmjenile žestoke udarce, usredotočujući se na male gradove poput Bahmuta, gdje nijedna strana nije bila sposobna u potpunosti odbaciti drugu. Ruski napad, koji je naređen ranije ove godine, trebao je povratiti zamah teškom ruskom ratnom naporu, ali je tijekom napada zauzeto malo teritorija uz velike žrtve, i nije bitnije promijenjena opća putanja rata.

Borbe su također uzele svoj danak i među Ukrajincima. Tijekom četrnaest mjeseci sukoba Ukrajinci su pretrpjeli zapanjujuće gubitke – oko 100.000 žrtava – među kojima su i neki od njihovih najboljih vojnika. Trupe su također potrošile ogromnu količinu municije i naoružanja, te ni izuzetni napori Zapada nisu dovoljni da zadovolje hitne zahtjeve Zelenskog.

Američki službenici također su upozorili Ukrajince da ne pretjeruju u postavljaju ciljeva svoje kontraofenzive, čime bi proredili borbeni raspored svojih snaga duž fronta – isto upozorenje Biden je uputio tadašnjem afganistanskom predsjedniku Ashrafu Ghaniju kada su talibani preplavili zemlju u vrijeme američkog povlačenja 2021.

Ali šanse da Ukrajina odstupi od svojih najširih ciljeva su, u najmanju ruku, slabe. „Kao da je ovo jedina i posljednja prilika da Ukrajina pokaže kako može pobijediti, što, naravno, nije točno“, rekla je Alina Poliakova, predsjednica i izvršna direktorica Centra za analizu europske politike u Washingtonu.

izvor: Politico

Advertisement

Vijesti

Čudan otkaz: Peronizam je stigao do Tibera

Published

on

Pišem kako bih se još jednom pozabavio slučajem abp. Gabriel Mestre, prolazni nadbiskup La Plate. [Ovdje je prvi članak] U samo osam i pol mjeseci privukao je pozornost lokalnog svećenstva, napokon oslobođenog progoniteljske ideologije “Tucho” Fernandeza – piše Nadb. Héctor Agüer, Nadbiskup La Plate u miru.

S obzirom na žalosnu činjenicu franjevačkog zahtjeva za ostavkom monsinjora Mestrea, bilo bi zgodno da se svećenici La Plate javno očituju, diskretno i bez straha. Ne vjerujem da će njegova privremena zamjena, biskup Bochatey, reagirati protiv primjene kvalificirane demokracije koja odgovara, naposljetku, poliedralnoj ekleziologiji pape Bergoglia.

U ovom slučaju, vjerujem da se može poslužiti starom izrekom, “misli krivo i bit ćeš u pravu”; dakle, mislim na odgovornost kardinala Fernandeza, tako bliskog vrhovnom papi, u poništenju svrgnutih. Nadb. Mestre je napisao: “Svjestan sam svoje slabosti i ljudske slabosti prekrasne Crkve koja je moj dom i moja obitelj. Sveta Crkva zbog službe Trojstva, grešna Crkva zbog krhkosti ljudi koji su dio nje.

Dobro rečeno; ovo što se dogodilo je tipična argentinska intriga. U najmanju ruku je zanimljivo da je sada već bivši nadbiskup pozvan u Rim, od strane Svete Stolice, kako bi razgovarali o nekim aspektima biskupije Mar del Plata, koja je bila njegov bivši ured, i što se tamo dogodilo od studenog 2023., kada je Mestre dobio već unaprijeđenje u nadbiskupiji La Plate. Inzistiram na onome što sam prije predložio: u tome se vidi Fernandezova ruka. Usput ističem da je on bio moj nasljednik. Ostavku sam predao stolici La Plate davno prije, a prihvaćena je samo dva dana nakon mog 75. rođendana. Ta se činjenica jednoglasno smatrala nepoželjnom; ovo nije uobičajeni način da se nastavi. U svjetlu ovih epizoda mogu razumjeti slučaj neobične smjene monsinjora Mestrea. Fernandez je bio moj nasljednik; Mislio sam da bih trebao razgovarati s njim o nekim karakteristikama Nadbiskupije kojoj sam služio dvadeset godina; Sigurno sam s njim razgovarao dvadesetak minuta. Primijetio sam da ga ne zanima što mu mogu reći; bio je odlučan učiniti suprotno, što je i učinio. Još jedna argentinska intriga, sigurno skovana u Rimu.

Pregledavam poruku nadb. Mestre “dragoj zajednici nadbiskupije La Plata”. Biskupova veza s njegovim narodom nije dužnosnička; to je – da upotrijebimo izraz koji se ponavlja u Novom zavjetu – agápē, ljubav. Tako se pojavljuje u poslanicama apostola Pavla: ljubav koja se ne ustručava ispraviti kad je potrebno.

U poruci stoji: „Danas (27. svibnja 2024.) više nisam vaš župnik. Želim vam reći da sam jako sretan ovih osam i pol mjeseci i na tome vam od srca hvala… Hvala vam što se osjećam kao kod kuće! Hvala na gestama blagosti i ljubaznosti u svakom od posjeta! Hvala vam što ste me pozvali da budem dio vaših života! Uistinu sam mogao iskusiti različitost i dubinu vjere u Boga mnogih od vas, predanu vjeru koja me više puta izgradila i obogatila.”

Što će se dogoditi s La Platom? Kako to obično biva u ovim slučajevima, imena se već pojavljuju; neki od njih izazivaju u meni brigu i strah. Apostolska nuncijatura u ovakvim prilikama obavlja konzultacije i provjerava biografiju mogućih kandidata, ali pretpostavljam da se sada stvari odlučuju na višoj razini. Ne mislim na činjenicu da Papa uvijek imenuje biskupe, nego na to da je danas Argentina u Rimu i da su argentinske intrige dobro podmazane. Reći će se da je to uvijek tako, bilo da se radi o talijanskom, poljskom ili njemačkom papi; ne, argentinska originalnost je neusporediva. Više od desetljeća argentinski episkopat oblikovan je ne samo imenovanjima, već i „francisquismom” prelata koji, što je razumno, žele zadržati svoje položaje ili teže usponu. Peronističko nadahnuće daje Crkvi u zemlji vlastita obilježja, a peronizam je stigao do obala Tibera.

Moramo paziti da ne dođemo do zabune. Poslanje Crkve uvijek ostaje poslanje koje je Gospodin poslao apostolima: učiniti sve narode učenicima. Ovaj nalog dolazi njihovim nasljednicima u sakramentalnoj službi.

Posljednje, ali ne manje važno: Nadb. Mestre je postao nadbiskup emeritus La Plate, što sam ja; osim ako mu se ne pripiše titularna stolica. Ali on ima 55 godina. Bilo bi mu preostalo dvadeset godina obnašanja biskupske službe do sudbonosne 75. godine, koju je Pavao VI. odredio kao dob za odlazak u mirovinu, protivno onome što je Drugi vatikanski koncil ustanovio dekretom Christus Dominus. Što će on činit?

Možda bi mogao pomoći prijatelju biskupu ili se zaposliti kao svećenik u župi. A od čega će živjeti? Hoće li doživjeti sudbinu otkazanih biskupa i svećenika? Pravda ukazuje da ga nadbiskupija La Plata mora podržati. U mom slučaju isplaćuje mi mirovinu u Svećeničkom domu u Buenos Airesu, gdje živim, a to je neka vrsta staračkog doma za svećenike. Već sam pisao o 75-godišnjoj giljotini. Prema Tradiciji Crkve, biskup treba umrijeti u svojoj biskupiji, radeći do kraja, kao što se apostoli nisu povukli. Crkva je naš dom, naša obitelj i ne može se odreći tog stanja da postane bezosjećajna maćeha.

Continue Reading

Vijesti

Dobro vam došao Blagdan sv. Ante – svetca cijeloga svijeta

Published

on

Govorimo o jednom od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj Crkvi, kojega se časti ne samo u Padovi, gdje je podignuta prekrasna bazilika u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, već i u cijelom svijetu.

U Hrvatskoj je jedno od središta čašćenja Sv. Antuna Padovanskog (inače, bio je Portugalac) Samostan sv. Ante na Poljudu u Splitu (Župa Svete Trojice).

Na naslovnom plakatu je raspored svetih misa i ispovijedi na sam blagdan Sv. Ante.

Sveti Antun Padovanski (sveti Ante) rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se sa zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši potrebno teološko znanje koje je plodonosno primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju.

U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. godine bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su otišli u Maroku i ondje podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i da postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije.

Zbog bolesti je bio prisiljen vratiti se u Italiju te je, 1221. godine, sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.

Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put. Bio je također jedan od prvih, ako ne i prvi učitelj teologije među manjom braćom. Počeo je predavati u Bologni, uz Franjin blagoslov, koji je, prepoznavši njegove kreposti, poslao Antunu kratko pismo, koje započinje ovim riječima: “Bilo bi mi drago da braću poučavaš teologiji”. Antun je udario temelje franjevačke teologije koju su njegovali veliki mislioci a koja je imala svoj vrhunac sa svetim Bonaventurom iz Bagnoregia i blaženim Duns Scotom.

Nakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz Sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je bio boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godine dana, umro je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Sam papa Grgur IX., koji ga je, čuvši njegovu propovijed, nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, proglasio ga je svetim 1232., između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.

U posljednjem razdoblju svoga života, Antun je napisao dva sveska “Propovijedi”, koja su naslovljena “Nedjeljne propovijedi” i “Propovijedi o svecima”, namijenjene propovjednicima i predavačima na teološkim studijima iz Franjevačkog reda.

Sveti Antun piše: “Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi, vjera umire” (Sermones Dominicales et Festivi II, Messaggero, Padova 1979., str. 37). Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu: to je povlaštena tema propovijedi svetog Antuna. On dobro poznaje nedostatke ljudske naravi i čovjekovu sklonost grijehu. Zato neprestano poziva vjernike da se bore protiv nagnuća pohlepe, oholosti i nečistoće te, naprotiv, vrše kreposti siromaštva i velikodušnosti, poniznosti i poslušnosti, neporočnosti i čistoće.

Na početku 13. stoljeća, kada su nicali novi gradovi a trgovina doživljavala procvat, sve je više bilo onih koji su bili neosjetljivi na potrebe siromaha. Zbog toga Antun u više navrata poziva vjernike da razmišljaju o pravom bogatstvu, a to je bogatstvo srca, kojim čovjek postaje dobar i milosrdan te tako skuplja blago za nebo: “O vi bogati – tako je on opominjao – neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost te obilni spokoj neprolazne sitosti” (Isto, str. 29). Nije li možda to učenje, dragi prijatelji, veoma važno i danas, kada financijska kriza i teške ekonomske neuravnoteženosti osiromašuju brojne osobe i stvaraju uvjete bijede?

Antun, koji je bio iz Franjine škole, stavlja uvijek Krista u središte života i misli, djelovanja i propovijedanja. Upravo to je drugo tipično obilježje franjevačke teologije: kristocentrizam. Franjevački teolozi rado razmatraju, i pozivaju razmatrati, otajstva Gospodinova čovještva, napose rođenje, koje u čovjeku bude osjećaje ljubavi i zahvalnosti prema Božjoj dobroti. Pogled na Raspetoga također nadahnjuje osjećaje zahvalnosti prema Bogu i poštovanja prema dostojanstvu osobe, tako da svi, vjernici i nevjernici, mogu ovdje pronaći značenje koje obogaćuje život. Antun tako piše: “Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje nijedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krv Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 213-214).

Dragi prijatelji, neka Antun Padovanski, kojega vjernici toliko časte, zagovara za čitavu Crkvu i poglavito za one koji se posvećuju propovijedanju. Neka ovi potonji, crpeći nadahnuće iz njegova primjera, trude ujediniti solidan i zdrav nauk, iskrenu i gorljivu pobožnost te učinkovitost u naviještanju.

“Ako propovijedaš Isusa, on omekšava otvrdnula srca; ako ga zazoveš, gorke ti napasti postaju slatke; ako o njemu razmišljaš, on ti srce prosvjetljuje; ako o njemu čitaš, on ti nasićuje um” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 59). (papa Benedikt XVI., kateheza na općoj audijenciji, 10. veljače 2010.)

Continue Reading

Vijesti

UPOZORENJE Ivoševiću!? ČETVRTA: Znamo da ne volite Vatrene i Dalića, al što je previše, previše je

Published

on

Udruga veterana Četvrte gardijske brigade iz Splita oštro je reagirala na izjave Bojana Ivoševića, splitskog dogradonačelnika.

Foto: Defilee 4. gardijska brigada HV na Rivi

On je uoči Europskog prvenstva najavio da građani Splita neće moći gledati utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na otvorenim prostorima Rive i Marmontove ulice. Na tim je mjestima, prema ranijoj odluci, zabranjeno postavljanje televizora na otvorenom.

Poštovani gospodine Bojane Ivoševiću, dogradonačelniče grada Splita, Odakle Vam pravo zabraniti gledanje utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu, koje Vi nazivate „Neki Euro“, isto tako možemo reći da ste i Vi “Neki dogradonačelnik“. Već dugi niz godina Hrvatska nogometna reprezentacija nas Hrvate čini sretnima i ponosnima svojim rezultatima i postignućima, i onda se nađe „Neki dogradonačelnik“ koji sve to želi zasjeniti svojom pozicijom u Gradu.

Cijela država organizira navijačke zone za praćenje utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije osim Grada Splita. Pitamo se čiji je ovo grad i s kojim pravom samovoljno zabranjujete praćenje utakmica na rivi, trgovima i slično. Ako Vama Hrvatska ne znači ništa, osim pozicije i dobre plaće, nama je Hrvatska sve.

Stoga, kao branitelji i stvaratelji hrvatske države, zbog heroja koji su svojim životima stvorili državu, da bi Vi danas bili na poziciji na kojoj jeste, i pljuvali po svemu tome, tražimo (ne molimo) da se po hitnom postupku omogući praćenje utakmica na otvorenome kako na rivi tako i u ostalim dijelovima grada Splita. Ukoliko Vi osobno ne volite Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ne znači da je ne vole i ostali građani Splita, kao i mnogi turisti koji su u gradu a žele pratiti utakmice kako Hrvatske, tako i reprezentacija svojih država.

Pitamo se kako se na rivi mogu održavati razno razna događanja, a prijenos utakmica ne može. Čime se tu ugrožava arhitektura centra Grada, možda prevelikim zračenjem, svjetlosti ili pak nečim drugim?! Možda Vam smeta što bi gledatelji bili ogrnuti Hrvatskim zastavama a ne zastavama duginih boja.

Hajduk je simbol grada, i Hajduk se gleda na Poljudu. Hajduk se gleda i prati svugdje. Ovdje bismo napomenuli da uz Hajduk postoje još tri simbola grada, a to su: Sveti Duje, 4.gardijska brigada i Torcida, kojih velika većina navija za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i želi je pratiti. Ukoliko Vam smeta Hrvatska nogometna reprezentacija, Vi je nemojte gledati, odjavite TV za vrijeme kako ga vi nazivate „Nekakvog Eura“.

Stoga, još jednom zahtijevamo da postavite zone na rivi i na ostalim mjestima i trgovima u Splitu za gledanje Europskog prvenstva.
Što se tiče nas iz Udruge veterana 4.gardijske brigade, najoštrije osuđujemo Vaše izjave i još jednom konstatiramo da Vas može biti sram za te izjave koje dajete o Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Znamo da je ne volite, al što je previše, previše je.

Hrvatska iznad svih.”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved