Connect with us

Vijesti

POVIJEST BiH: Austrougarsko razdoblje

Published

on

Stara crkva na Bistriku, građena 1882., služila je kao prva katedrala Vrhbosanske nadbiskupije

Stara crkva na Bistriku, građena 1882., služila je kao prva katedrala Vrhbosanske nadbiskupije

Franjevci su se zauzimali za dolazak Austro-Ugarske u Bosnu i s naklonošću prihvatili uspostavu nove vlasti 1878. godine. Očekivali su bitne promjene na kulturno-političkom, gospodarskom, vjerskom i nacionalnom planu.

Stoljećima su franjevci čeznuli za ravnopravnošću svih građana u BiH, činilo im se da će se to sada i ostvariti. Međutim, ubrzo su uvidjeli da Austro-Ugarska ima svoje planove koji ne odgovaraju domicilnom stanovništvu. Bosnu i Hercegovinu pretvorila je u svoj kolonijalni posjed koji će ekonomski i politički koristiti prvenstveno njoj i njezinim ciljevima. Odlučno se bori protiv jačanja slavenskoga duha, uvodi njemački kao službeni jezik, državne službenike dovodi sa strane, zabranjuje upotrebu nacionalnoga imena, nastoji stvoriti posebnu „bosansku narodnost” i „bosanski jezik”. Nova je vlast u franjevcima gledala potencijalne nositelje i propagatore hrvatske ideje, koju je odmah u početku željela spriječiti, zbog čega je iz bosanske uprave maknut i general Filipović. Neki su franjevci bili usko povezani i uz ilirski pokret. S druge strane, vlada ne rješava agrarno pitanje koje je bilo izvor najozbiljnijih napetosti u BiH. Zemljišni su posjedi i dalje u rukama aga i begova, a 95 % njihovih kmetova bili su kršćani. Prvi se fra Eugen Matić (alias Narcis Jenko) usudio javno izreći da austrougarsko gospodstvo za narod u BiH znači ropstvo.

Franjevci su se stoljećima borili protiv islamizacije, a sad to čine i protiv germanizacije i mađarizacije. Budući da su franjevci novoj vlasti bili smetnja u ostvarivanju njezinih ciljeva, odlučila ih je potisnuti iz BiH i zamijeniti klerom koji će joj biti podoban. Vlada je, međutim, znala da su franjevci jedini katolički kler u BiH, koji ima stoljetnu tradiciju i ugled u narodu. Biti otvoreno protiv njih značilo bi doći u sukob s narodom. Stoga vrši pritisak na crkvene strukture vlasti da one potisnu franjevce, oduzmu im dosadašnju ulogu i bace ih na periferiju društvenoga i crkvenoga zbivanja.

Uspostava redovite hijerarhije

Okupacijom BiH od katoličke Austro-Ugarske nestali su razlozi postojanja izvanredne crkvene uprave u BiH. Austrougarska vlada požuruje uspostavu redovite crkvene hijerarhije jer tu prigodu želi iskoristiti za uklanjanje franjevaca. Znala je da su franjevci sačuvali katoličku vjeru i hrvatsku naciju u BiH, da su preko 400 godina pod Osmanlijama podnosili progone, mučeništva, stradanja i zlostavljanja svake vrste te da s njihovim uklanjanjem iz BiH neće ići lako. S činjenicom da su franjevci očuvali katoličku vjeru u BiH bio je dobro upoznat i papa Leon XIII., zato ih je štitio. U bulu uspostave redovite crkvene hijerarhije 1881. godine stavio je i ove riječi: „U tom (očuvanju vjere) blistavo su zasjali upornost i junaštvo članova opservantskog Franjevačkog reda, koji su se trudili da u tim krajevima prošire vjeru. Za nju su ponekad prolili i krv i donijeli mnoge spasonosne plodove pa su izvanredno zaslužni za vjeru. (…) Ovima treba iskazivati dužni obzir i pažnju zbog dugotrajnih napora kojima su nastojali vjerno služiti Crkvi i spasenju duša u ovim krajevima.” Zbog nepopustljivosti pape Leona XIII. Austro-Ugarska se morala pomiriti i s činjenicom da će franjevci i dalje ostati u župnom pastoralu.

Što nije uspjela u pregovorima sa Svetom Stolicom, austrougarska je vlada nastojala postići preko prvoga vrhbosanskog nadbiskupa Stadlera kojega je postavila. Uz mnoga dobra djela koja je činio, Stadler je razmišljao o Bosni bez ikakva utjecaja franjevaca. U kolovozu 1882. u Banjoj Luci čak je izjavio da će od franjevaca „ostati samo uspomena, bili su” (AFPS, Acta Ćavarović, 299). Radio je na sekularizaciji franjevaca, tražio je da im se oduzmu župe, zapostavljao ih u ekonomskom pogledu, onemogućavao njihov utjecaj u društvu.

Nije uspio postići što je želio. Da je odbacio svoje predrasude o franjevcima s kojima je u Bosnu došao, provodio bi mirnije dane i postizao bolje uspjehe. Kongregacija za izvanredne poslove, uz odobrenje Leona XIII., donijela je 14. ožujka 1882. godine odluku da se u Bosni 35 župa dadne biskupu, a ostalih 59 „pripadat će redovnicima franjevcima”.

Franjevci su izgubili primat pastoralnih radnika i vodeću ulogu u vođenju mjesne Crkve, ali, odlukom Svete Stolice, i dalje ostaju u vođenju župnoga pastorala. Dolaskom Austro-Ugarske Bosna Srebrena imala je 200 svećenika, 50 bogoslova, 10 novaka. Služila je 103 župe i 22 samostalne kapelanije, imala je osam samostana, preko 20 rezidencija. Franjevci su ostali gotovo jedino dušobrižničko svećenstvo u Bosni sve do kraja 19. stoljeća, služili su i župe dodijeljene biskupu na raspolaganje.

Franjevačke djelatnosti

Budući da su franjevci živjeli u višestoljetnoj borbi za opstanak u osmanlijskoj BiH, razumljivo je da se njihov način života razlikovao od života franjevaca u drugim zemljama, posebice u Italiji. U novim okolnostima franjevci ponajprije rade na unutarnjoj obnovi svoga franjevačkog života. Doživjeli su preobrazbu iznutra. To im je omogućilo i uspješnije vanjsko djelovanje. Uz gradnju novih samostana, crkava, župnih stanova, sjemenišnih zgrada, posebnu brigu posvećivali su homiletskom i katehetskom propovjedništvu, dijeljenju sakramenata, slavljenju pučkih euharistijskih slavlja. Širenje i vođenje Trećega franjevačkog reda imalo je posebno religiozno značenje u obogaćivanju crkveno-vjerskoga života. Osnivali su razne pobožne bratovštine, glazbena i druga kulturno-prosvjetna društva. Pučke pobožnosti, posebice prema Gospi i sv. Anti, humanitarni i karitativni rad bili su zapažena franjevačka djelatnost u tom razdoblju. Plod njihova rada uočio je i papin izaslanik benediktinac Petar Bastien te je u svoje izvješće 1911. godine stavio da su u BiH vrsni katolici, koji njeguju duboko katoličke običaje, imaju živu vjeru i uzorna su obiteljskoga života. To je plod franjevačkoga djelovanja.

Uspjesi franjevaca očitovali su se i kroz mnogobrojne kulturne oblike djelovanja. Proslijedili su s radom u školama, radili na nacionalnom i političkom osvješćivanju naroda. Poseban vid djelovanja bio je pisanje i tiskanje časopisa i knjiga. Urednik novopokrenutoga poučno-religioznoga lista Glasnik jugoslavenskih franjevaca ističe da pokretanjem toga glasila franjevci hoće „svojim neumornim nastojanjem i radom pokazati, kako oni nisu – kako mnogi misle – preživjeli svoj viek, pojeli svoj hljeb, ter u kut potisnuti; da će oni sada, kao u najzgodnije vrieme, svietu objasniti što su bili, i što su još i sada na slavenskom jugu”. Među brojnim franjevačkim povjesničarima u tom vremenu ističe se fra Julijan Jelenić sa svojim djelom Kultura i bosanski franjevci koje pruža obilne informacije o franjevačkim djelatnostima u BiH.

Franjevci su sudjelovali u društvenom i političkom životu, bili su otvoreni prema novim duhovnim i političkim idejama u pitanjima međunacionalnih i međukonfesionalnih odnosa. Njihov udio u rješavanju socijalnih problema očitovao se i u radu na poboljšanju životnih uvjeta poljoprivrednoga pučanstva. Uključivali su se u rješavanje agrarnoga pitanja i osnivanje zemljoradničkih zadruga koje su omogućavale lakši život ljudima na selu.

Razdoblje austrougarske uprave za franjevce u BiH bilo je, zaista, dinamično. Crkvi i društvu dali su svoj velik doprinos.

Autor: Fra Anđelko Barun Izvor: Svjetlo riječi

Advertisement

Vijesti

Legenda o Ludbergi

Published

on

Ludberga je rođena 1. travnja 1141. godine, nedaleko od Varaždinskih Toplica kao kćerka upravitelja imanja grofa Bele II. Stasala je u prelijepu i obrazovanu djevojku kad ju je zaveo vitez Ulrik piše Selo.hr.

Pokajavši se, Ludbrega je požrtvovno brinući se o svom sinčiću Theobaldu živjela isposničkim životom, pomažući siromašnima i bolesnima. Pokajnički život prekinuo je ponovno nečastivi u liku eremita i zaveo je po drugi put. Bježeći pred njim, našla je utočište u jednoj od malenih vinogradarskih kućica pokrivenih slamom koje još od rimskih vremena ukrašavaju vinorodna brda iznad Iovie. Ludberga je počela obrađivati vinograd i postala je vješta i poznata vinogradarka.

Svoje je vino darivala crkvama, kapelicama i samostanima za sveti obred, a legenda kaže da je njeno vino jednom čak ubrzalo izbor pape u Viterbu, jer je kardinal iz Budima, čudotvorno točivši vino iz nepresušne bačve skratio vrijeme konzistorijuma. I Theobald je postao vinogradar koji je svoje umijeće usavršio u dalekoj Burgundiji gdje je nastavio tradiciju pravljenja najboljih vina. U svojim zrelim godinama Ludberga je još uvijek bila izrazito lijepa i nečastivi je odlučio opet je staviti na kušnju.

Pojavio se u liku prebogatog grofa koji ju je htio zavesti i preoteti joj vinograd. Ali ovaj put se nije dala prevariti. Sav jed zbog bijede i nesreća proživljenih u mladosti kulminirao je u furioznom naletu bijesa. Nečastivog je pomoću drvenog križa takvom silinom zabila u zemlju da je na suprotnoj strani zemljine kugle eksplodirala Antipodravina i od nje je preostao samo vulkanski otočić Antipodes.

Na taj događaj ukazuje izvor slane vode koja se i danas može zapaliti jer dolazi iz samog središta Zemlje.

TZ Ludbreg

Continue Reading

Vijesti

Bivši gradonačelnik Zelenih o uspjehu AfD kod mladih: Svakodnevno doživljavaju što znači ilegalna migracija

Published

on

Masovne migracije kao jedan od razloga uspjeha desnice kod mladih. Popularni gradonačelnik njemačkog Tübingena Boris Palmer uspjeh stranke Alternativa za Njemačku (AfD) među mlađim glasačima propisao je posljedicama masovne migracije.

Zanimljivo je da je Palmer bio dugogodišnji član stranke Zelenih, no izbačen je kada je počeo upozoravati na masovne migracije – donosi Narod.hr.

“Svakodnevno doživljavaju što znači ilegalna migracija. Prije svega, mladići koji su došli sami mijenjaju životnu sredinu mladih. U parku, u klubu, na ulici, u autobusu, na kolodvoru, u školskom dvorištu”, napisao je Palmer na Facebooku u ponedjeljak.

Palmer je nekoć bio gradonačelnik iz redova Zelene stranke. No kako je postajao sve poznatiji po svom javnom izražavanju protiv masovne imigracije i drugih političkih tabua, stranka je radila na njegovom izbacivanju. Unatoč tome, ostao je toliko popularan među građanima svog grada da su ga izabrali kao neovisnog gradonačelnika, što znači da Tübingenom upravlja neovisno o bilo kojoj političkoj stranci, prenosi Remix.

Tvrdi da ljevica šteti zaštiti klime

Upozorio je da svatko tko je u kontaktu s mladim ljudima u Njemačkoj zna da oni opetovano primjećuju “njihov strah od sklonosti migranata prema nasilju”, ali da se to stajalište ne shvaća ozbiljno ili “diskreditira kao rasizam”.

Georg Pazderski (L), Chairman of Berlin section of German right-wing ‘Alternative for Germany’ (AfD) party, AfD co-leader Alexander Gauland (3-R), Beatrix von Storch of AfD (2-R) and AfD co-leader Joerg Meuthen (R) take part in a march of the ‘Alternative for Germany’ (AfD) party in Berlin, Germany, EPA/OMER MESSINGER

Palmerovu tvrdnju podupiru podaci o kriminalu u zemlji iz federalnog ministarstva unutarnjih poslova. Oni pokazuju da je nasilni zločin dosegao rekordne razine 2023., pri čemu su stranci počinili šest od deset nasilnih zločina. Njegov stav o nasilju migranata u vlakovima također je potkrijepljen podacima. Što se tiče školskog sustava, štetan učinak migranata, uključujući i nasilje, otvorena je tema u njemačkim medijima.

Nadalje, Palmer ukazuje na “dogme budnosti i otvorenih granica” koje ne odgovaraju stvarnosti života mladih ljudi. Kao rezultat toga, “oni se preorijentiraju i glasaju za stranku koja barem ne odbacuje njihovu zabrinutost kao lošu i pogrešnu od samog početka.”

Palmer tvrdi da AfD neće “riješiti problem” i kaže da većina mladih nije “dovoljno glupa” da vjeruje da AfD to može učiniti. Međutim, ti mladi ljudi neće glasati za stranke koje ih pokušavaju označiti kao rasiste ili kao dio problema.

Rekao je da ljevica samo šteti zaštiti klime, jer borbu protiv klimatskih promjena povezuje s borbom protiv desnice.

AfD je nakon nedjeljnih izbora za EU postao druga najveća njemačka stranka u Europskom parlamentu osvojivši 16 posto glasova. AfD je obećao deportirati milijune migranata, boriti se protiv migrantskog kriminala i osigurati njemački školski sustav.

izvor: Narod.hr

Continue Reading

Vijesti

Zanemareni dragulj u tradicionalnom rimskom misalu: Euharistijsko srce Isusovo

Published

on

Ako ste se ikada rano pojavili u crkvi i zatekli sebe kako tiho listate svoj ručni misal – recimo, pretisak Dnevnog misala Svetog Andrije iz 1945. – možda ste naletjeli na dio formulara mise koji vam možda nije poznat zbog rijetkosti njegove upotrebe.

Neke od njih bit će identificirane kao zavjetne mise, poput Mise Muke Gospodinove, Mise za razrješenje raskola, Mise za oproštenje grijeha ili Mise za sretnu smrt. Kako bih volio da naši svećenici češće koriste ove zavjetne mise – piše Peter Kwasniewski, u OnePeterFive.

Drugi se pak mogu nazvati “blagdanima koji se drže u nekim vjerskim zajednicama i na nekim mjestima” ili “lokalnim svetkovinama”, poput sv. Ivane Orleanske 30. svibnja, Prečistog Srca Blažene Djevice Marije, sv. John Fisher i Thomas More 9. srpnja, sv. Petar Claver 9. rujna, sveti Ivan de Brébeuf, Isaac Jogues i drugovi 26. rujna ili, intrigantno, blagdan svetih relikvija koje se čuvaju u crkvama biskupije 5. studenoga Sveti Ivan Nepomuk 16. svibnja, sveta Rita od Cascie 22. svibnja, Spomendan svih svetih papa 3. ili 4. srpnja (datumi se razlikuju) i Gospa od Čudotvorne medaljice 27. studenog bili bi daljnji primjeri.

Stariji misali mogu imati još egzotičnije mise, kao što su misa Presvetog lica Isusova, misa svetog koplja i čavala, misa pet svetih rana. Neke od njih mogao bi koristiti svaki svećenik, dok bi za druge bilo potrebno posebno dopuštenje. Misal je nekoć bio ispunjen tim dubokim “pobožnim” misama, koje su (nepotrebno je reći) racionalistički progresivistički liturgičari mrzili. “Tako srednjovjekovno! Tako pijetetski! Tako nebiblijski! Tako…”

Sve što treba učiniti je proučavati ove mise uz molitvu da bi se vidjelo koliko je glupo i štetno ovo ideološko odbacivanje. Oni su, zapravo, duboko svetopisamski, duboko katolički – ali u duhu Tridentskog sabora, u duhu liturgijsko-sakramentalne mistike. Možda su zato odbijeni.

U ovo doba liturgijske godine, kada Sveta Majka Crkva slavi, po zapovijedi samoga Gospodina Isusa, svetkovinu Presvetoga Tijela Kristova (Corpus Christi), nalazimo jednu takvu jedinstvenu misu koja zaslužuje da bude oživljena u naše vrijeme: svetkovina Euharistijskog Srca Isusova, koja se slavi u četvrtak unutar oktave Presvetog Srca – to jest pretposljednjeg dana osmine.

Ovaj je blagdan prije nešto više od stotinu godina, 9. studenog 1921. godine, ustanovio papa Benedikt XV. Njegovo pravo – antifone, molitve, čitanja, čak, čini se, i predslovlje – izuzetno je lijepo, bogato materijalom za meditaciju. Za one koji imaju dnevni misal sv. Andrije, misa se nalazi na str. 1840. Radi lakšeg snalaženja, ovdje sam uključio stranice oltarnog misala iz 1952. tiskanog u New Yorku, kao i stranice Liber Usualis na dnu ovog članka.

S obzirom na ono što sam gore rekao, nitko se neće iznenaditi kada čuje da je ova misa, s trinaest sličnih, uklonjena iz misala iz 1962. dekretom izdanim 14. veljače 1961., nakon novog kodeksa iz 1960. rubrike Ivana XXIII. (Ovdje je ispričana cijela priča.) Razlozi navedeni za potiskivanje toliko su slabi i sumnjivi koliko se može zamisliti. Međutim, s osjećajem olakšanja primjećuje se da čak i dekret iz 1961. čini iznimke iz “doista posebnih razloga”. E sad, to je moj koncept otvorenog kraja! Uistinu poseban razlog danas je taj što živimo u razdoblju iznimne desakralizacije koja iziskuje povećanje pobožnosti prema otajstvima našega Gospodina, Gospe i svetaca. Štoviše, Benedikt XVI. dao nam je “sveto i veliko” načelo.[1] Takve mise pobožnosti ne trebaju nikakvo izvanjsko opravdanje za svoje oživljavanje. Opravdani su svojim autoritativnim uvodom, poviješću upotrebe i svojim intrinzičnim sadržajem: justificata in semetipsa. Štoviše, moglo bi se dodati da je Liber Usualis često uključivao pjesme za blagdan Euharistijskog Srca čak i nakon 1961., i, štoviše, da Baronijev misal, koji je, ako ništa drugo, pretjerano nalik na 1962., također uključuje pravila za to (vidi str. 1752). Ovdje se razaznaju jasne oznake sensus fidei fidelium.

U međuvremenu, u zemlji čudesa, američki biskupi najavili su “Nacionalnu euharistijsku obnovu” od 2022. do 2025. godine. Ovaj birokratski napor, koji će uključivati ​​Euharistijski kongres vrijedan 28 milijuna dolara, osuđen je na neuspjeh sve dok se temeljni uzroci uobičajene euharistijske ravnodušnosti i nevjerice — naime, pričest koja se daje u ruke ljudima koji stoje u redu, pričest nezaređeni službenici i automatska pričest za sve, uključujući otvoreno zagovornike pobačaja – ostaju neriješeni.

A ova se zla ne mogu poništiti dok se ne riješi njihov temeljni uzrok, naime, oblik mise potpuno odgovarajući u svojim rubrikama i podložan izboru ad libitum svojih slavljenika. Zato će statistike, kad dođe 2025., pokazati iste depresivne rezultate kao i prije; osim što se sa sigurnošću može predvidjeti da će više katolika nego ikada pomagati u TLM-ovima. Tu se događa i odvijat će se euharistijsko oživljavanje koje planira Božja Providnost.

Ono što je potrebno nisu blistavo pakiranje, sinodalni procesi, dijeljenje i briga, uglađeni YouCats i ostala previše ljudska rješenja za koja je USCCB specijaliziran. Ono što je potrebno je i izazovnije i lakše dostupno: ponovno poniranje u mistične dubine Presvete Euharistije putem tradicionalnih liturgijskih obreda Crkve, zajedno s euharistijskim ozdravljenjem za grijehe počinjene protiv Gospodina u Presvetom Sakramentu… Ta je naknada, uostalom, bila razlog zašto je naš Gospodin zatražio, preko svete Margarete Marije Alacoque, poseban blagdan dan nakon osmine Tijelova, što danas nazivamo blagdanom Srca Isusova.

Riznica naše katoličke vjere već je prepuna svim sredstvima za popravak i obnovu. Nemojmo sjediti i jadikovati što su zli ljudi pokušali uzeti ovo blago; umjesto toga, ustanimo i budimo proaktivni u njihovom vraćanju.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved