Vijesti
Povijest Hezbollaha: ‘Teroristi’ koji su se borili protiv ISIS-a, Al Qaede i Izraela
Iako je Hezbollah formalno osnovan 1980-ih, njegovi korijeni leže u složenom libanonskom konfesionalnom sustavu koji je uspostavljen nakon što je Libanon 1943. godine stekao neovisnost od Francuske.
Nacionalni pakt, koji su tada potpisali vodeći politički lideri, podijelio je vlast prema vjerskim skupinama: premijer je morao biti sunitski musliman, predsjednik maronitski kršćanin, a predsjednik parlamenta šiitski musliman.
Međutim, priljev palestinskih izbjeglica u Libanon, koji je kulminirao preseljenjem sjedišta Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u tu zemlju 1971. godine, dodatno je pogoršao već napete odnose između vjerskih i političkih frakcija. To je dovelo do izbijanja građanskog rata 1975., u kojem su se borili za veće udjele u moći. Sirija je ušla u sukob 1976., a kasnije su se uključile i druge strane, uključujući SAD i snage UN-a.
Izrael je pak 1982. godine iskoristio kaos građanskog rata za pokretanje invazije pod nazivom “Operacija mir za Galileju”. Ciljevi su uključivali uništenje PLO-ovih snaga u Libanonu, okončanje sirijskog utjecaja te uspostavu pro-izraelske vlade. Ipak, izraelska invazija je uskoro donijela složene posljedice za južni Libanon i njegove stanovnike. Na početku, mnogi su lokalni stanovnici, prvenstveno muslimani, bili zadovoljni što je Izrael eliminirao prisutnost PLO-a, koji je tijekom godina nametnuo opresivnu kontrolu nad regijom. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, postalo je jasno da izraelske snage nisu imale namjeru brzo napustiti područje, što je izazvalo nezadovoljstvo i sumnje među lokalnim stanovništvom.
Gubitak povjerenja
Grad Sidon, najveći grad u južnom Libanonu, pretrpio je značajna razaranja tijekom izraelske invazije. Gradonačelnik Ahmed Kalash procijenio je da je nekih pola zgrada oštećeno, a oko 1500 stanova potpuno uništeno. Ekstremna ratna šteta izazvala je osjećaj frustracije, ali ono što je dodatno uznemirilo mnoge stanovnike bio je osjećaj da su Izraelci zamijenili opresivnu vlast PLO-a s vlastitom vojnom prisutnošću.
Dok je gradonačelnik Kalash izražavao zahvalnost zbog eliminacije PLO-a, izraelska kontrola nad svakodnevnim životom u Sidonu i okolici počela je izazivati zabrinutost. Lokalne vlasti, kao i stanovnici, suočavali su se s teškim izazovima obnove svojih domova i infrastrukture, dok su izraelske vlasti kontrolirale ključne aspekte obnove, uključujući izdavanje dozvola za korištenje obale i popravak infrastrukture.
Što se tiče libanonske vojske, izraelske snage su je razoružale i ograničile njezin utjecaj. To je dodatno produbilo sumnje lokalnih stanovnika, osobito šiitskih muslimana, koji su vidjeli jaku libanonsku vojsku kao ključni faktor za ujedinjenje i stabilnost zemlje. Postupci Izraela prema vojsci, kao i povlačenje ovlasti šiitske milicije Amal, dodatno su izazvali nezadovoljstvo.
Uspon Hezbollaha
Mnogi stanovnici južnog Libanona počeli su izražavati zabrinutost da Izrael namjerava dugoročno ostati u Libanonu te namjerava manipulirati političkom rekonstrukcijom zemlje. Ovakav razvoj situacije dodatno je pogoršao napetosti, osobito jer su kršćanske milicije, koje je podržavao Izrael, dobile veći utjecaj, dok su šiitske skupine bile marginalizirane. Različiti gradonačelnici i lokalni dužnosnici iznosili su slične pritužbe, naglašavajući osjećaj da su zamijenili jednu vrstu vojne okupacije drugom.
Frustracija je rasla i zbog izraelskog uhićenja stotina libanonskih muškaraca, uključujući članove milicije Amal, što je izazvalo dodatno nezadovoljstvo među šiitskim stanovnicima. Iako su izraelski vojni dužnosnici na terenu pokušavali pružiti osnovnu pomoć i organizirati obnovu, činilo se da je temeljna želja većine stanovnika južnog Libanona – da izraelske snage napuste njihovu zemlju – postala glavna točka sukoba.
U konačnici, stanovnici Sidona i južnog Libanona ostali su zarobljeni između geopolitičkih interesa Izraela i njihovih vlastitih nastojanja da podignu na noge svoje zajednice i postignu političku stabilnost. Upravo tu je počela priča Hezbollaha čiji su se članovi, vođeni sličnom ideologijom kao iranska teokratska vlada, okrenuli nasilju i terorizmu protiv izraelskih, američkih i zapadnih ciljeva. U svom otvorenom pismu iz 1985. godine, Hezbollah je optužio SAD, Francusku i Izrael za uništavanje Palestine i raseljavanje muslimanskog stanovništva. Skupina je tada kao svoj cilj proklamirala uklanjanje zapadnih sila iz Libanona i uništenje Izraela.
“Država u državi”
Tijekom 1980-ih i 1990-ih, Hezbollah je provodio niz smrtonosnih napada, uključujući one na američko veleposlanstvo i vojne baze u Bejrutu te izraelsko veleposlanstvo u Buenos Airesu 1992. godine. Iako su često negirali odgovornost, Hezbollah je stekao reputaciju jedne od najsmrtonosnijih militantnih organizacija u regiji.
Krajem libanonskog građanskog rata 1989., Taifski sporazum, koji je redefinirao politički sustav zemlje, legalizirao je Hezbollah kao političku stranku. Od tada, organizacija sudjeluje na izborima i održava parlamentarne pozicije, no i dalje zadržava svoju vojnu snagu. Hezbollah je, svakako, postao “država u državi”, kontrolirajući dijelove Libanona i pružajući široku mrežu socijalnih usluga, financiranu uglavnom iz Irana.
Unatoč političkoj prisutnosti, Hezbollah je i dalje duboko uključen u oružane sukobe, posebno s Izraelom. Iako je izraelska vojska, uslijed stalnih napada libanonskog pokreta otpora, povukla svoje snage iz južnog Libanona 2000. godine – nakon petnaestogodišnje okupacije – Hezbollah je periodično nastavljao anticionističke akcije. Također, 2006. godine, kada su Izraelci ponovo pokušali izvesti invaziju na Libanon, Hezbollah ih je uspio otjerati u samo 32 dana, obranivši teritorijalni integritet zemlje.
Podrška kršćana
Što se tiče karakterizacije Hezbollaha kao terorističke organizacije, takvom ju je proglasilo svega 26 zemalja, među kojima su Saudijska Arabija, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati, Argentina, Kanada, Kolumbija, Njemačka, Kosovo, Malezija, Srbija, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države.
Iako su na izborima 2022. Hezbollah i njegovi saveznici izgubili većinu u libanonskom parlamentu, ova militantna skupina i dalje ima značajan utjecaj u zemlji i veliku potporu među libanonskim šijitima, koji čine otprilike trećinu tamošnjeg stanovništva, dok suniti i kršćani manje ipak blagonaklono gledaju na ovu skupinu. Primjerice, u šijitskom predgrađu Bejruta, gdje dominira prisustvo Hezbollaha, na zidovima kršćanske obitelji Rande Gholam, slike Hassana Nasrallahe stoje uz ikone Djevice Marije. Gholam, kršćanka, Nasrallaha opisuje kao “dar od Boga”, što odražava neobičnu koegzistenciju unutar sektaški podijeljenog društva. U blizini Nasrallahinog nekadašnjeg sjedišta, crkva Svetog Josipa i dalje dočekuje maronitske vjernike, što potvrđuje vjersku raznolikost u srcu Hezbollaha. Gholam je svake godine proslavila rođendan Nasrallahe, a njegova slika krasi njezino božićno drvce. “Nikada neću vjerovati da bi Hezbollah nekome naudio,” zaključuje ona.
Dodatno, libanonski kršćani su se, rame uz rame s Hezbollahom, borili protiv prozapadnih snaga koje su htjele srušti legitimnu sirijsku vladu. Tako je Rifaat Nasrallah, kršćanski vođa milicije u selu Ras Baalbek, organizirao lokalnu miliciju kako bi zaštitio svoje selo od napada islamističkih militantnih skupina poput ISIS-a i Jabhat al-Nusre. Nasrallahina skupina je djelovala u uskoj suradnji s Hezbollahom, koji im je pružio obuku, opskrbu i koordinaciju.
Only the US and its proxies claim Hezbollah is a "terrorist" org. Most countries don't.
— Ben Norton (@BenjaminNorton) September 28, 2024
Hezbollah was formed in the 1980s to defend Lebanese sovereignty after Israel's illegal invasion and occupation of south Lebanon.
The US-Israeli war on Hezbollah is a colonial war on Lebanon pic.twitter.com/sYWfWXOk2s
Protivnik ISIS-a
Vrijedi podsjetiti i kako sunitske organizacije, poput Al Qaede i ISIS-a, preziru šijitske suparnike (kao što je Hezbollah) te ih praktički smatraju nemuslimanima i najvećim neprijateljima. Stoga, uslijed prljavog rata u Siriji, ove su grupacije – uz potporu SAD-a, Izraela, Saudijske Arabije i Turske – stalno prelazile granice Libanona i zauzimale teritorij te države. Jasno, onaj kome se tome usprotivio je bio Hezbollah.
Tako je 2017. Reuters izvijestio kako je libanonska vojska pokrenula ofenzivu protiv Islamske države na svojoj sjeveroistočnoj granici sa Sirijom, s partnerom Hezbollahom koji je započeo napade s druge strane granice. Cilj tih paralelnih operacija bila je eliminirati preostale militante koji kontroliraju posljednji dio libanonsko-sirijske granice. Paralelno s tim, izvješće Amnesty Internationala je otkrilo da je ISIS razvio značajan vojni arsenal, uključujući oružje proizvedeno u SAD-u, koje je dobila od iračke vojske i sirijskih oporbenih skupina.
Također, prema glasnogovorniku američke vojske pukovnik Patrick Ryderu, sirijski pobunjenici, obučavani od strane Sjedinjenih Država, predali su dio svoje opreme Frontu Nusra, skupini povezanoj s Al-Qaidom, kako bi osigurali siguran prolaz. Ryder je ujedno potvrdio da su pobunjenici predali šest kamioneta i dio streljiva, otprilike četvrtinu svoje izdane opreme, posredniku Nusra Fronta.
NEW:
— Megatron (@Megatron_ron) September 27, 2024
The Israeli backed terrorists in Syria who are all together with ISIS, Al Qaeda fighting against Assad, Hezbollah and Russia are celebrating in the streets of Idlib pic.twitter.com/g0MltvASGC
Izraelske simpatije prema ekstremistima
Naravno, Izrael je također bio dio koalicije koja je nastojala smaknuti Assadovu vladu u Siriji i sve njene pomoćnike, poput Hezbollaha. Tako je 2019. Gadi Eisenkot, načelnik stožera Izraelskih obrambenih snaga, po prvi put priznao da je Izrael opskrbljivao oružjem sirijske pobunjeničke skupine tijekom građanskog rata u Siriji. Naime, tijekom sedam godina sukoba, Izrael je javno tvrdio da pruža samo humanitarnu pomoć sirijskim skupinama na Golanskoj visoravni, ali Eisenkot je onda potvrdio kako je dostavljeno lako oružje pobunjenicima “radi samoobrane”.
Međutim, tu nije bio kraj prijateljstvu sunitskih organizacija i Izraela. Naime, Izrael je tijekom sirijskog građanskog rata otvorio svoje granice kako bi pružio medicinsku pomoć ranjenim borcima Nusra Fronta i Al-Qaide. Nusra Front, ogranak Al-Qaide koji se borio protiv sirijskog režima Bashara al-Assada i njegovih saveznika, poput Hezbollaha, kontrolirao je pogranično područje duž Golanske visoravni bez napada na Izrael.
Izrael je tada službeno bio neprijateljski nastrojen prema Al-Qaidi i njezinim saveznicima, ali izraelske vlasti smatrale su Iran i Hezbollah mnogo većom prijetnjom. Amos Yadlin, bivši šef izraelske vojne obavještajne službe, izjavio je kako radikalni sunitski islamisti uz Golansku visoravan nisu napadali Izrael i da je njihova prijetnja manja u usporedbi s Hezbollahom i Iranom, koji su tražili način da otvore novu frontu protiv Izraela sa sirijskog teritorija.
Isis sympathizers rejoicing about the bombing of Lebanon by their so called "enemy" Israel. These ISIS sympathizers are the same as Zionists, no matter how much they larp as being "pro-resistance" or "pro-Palestinian." pic.twitter.com/Qmqlr54zfR
— Resistance Front (@resist_truth) September 28, 2024
Simptomatična isprika
Ipak, možda najočitiji primjerak ISIS-ovog i izraelskog drugarstva se zbio u 2017., kada je bivši izraelski ministar obrane Moshe Ya’alon izjavio da se Islamska država ispričala Izraelu nakon što je napala izraelsku vojnu jedinicu na Golanskoj visoravni. I sve to nakon što je IDF ubio četiri borca ISIS-a.
Imajući u vidu sve navedeno, samo je logično zaključiti kako bez Hezbollaha Libanon vjerojatno ne bi bio u stanju održati svoje teritorijalnu opstojnost, pošto bi agresori poput Izraela, ISIS-a ili Al Qaede možebitno okupirali neke dijelove ove bliskoistočne države, ako ne i nju čitavu. Je li takvo što dobro ili loše, na svakome ponaosob je da procijeni.
Za još ovakvog sadržaja upratite autorov X profil i Substack.
izvor: Geopolitika.news
Vijesti
Sveti arkanđeli: Mihael, Gabriel i Rafael
Crkva nam želi posvijestiti kolika je i kakva uloga Božjih anđela u njegovu naumu spasenja čovjeka te danas slavi blagdan svetih arkanđela, Mihaela, Gabrijela i Rafaela.
Anđeli kao duhovna bića, unatoč njihovoj službi u povijesti spasenja, već po svojoj biti izmiču svakom povijesnom razmatranju. Zato se ne može opisivati njihov život kao što činimo sa životom svetaca. No, na temelju Božje objave možemo o njima nešto reći, isto tako možemo opisivati njihovo štovanje.
Bogoslužje vrlo zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratitelj. Molitva sv. Mihela se upotrebljava kao učinkovita zaštita od zlih duhova te je ujedno i jedina egzorcistička molitva koja je dana na uporabu laicima a da je to Rimokatolička Crkva dopustila. Ime Mihael, potječe iz hebrejskog, što znači: „Tko je kao Bog“ (latinski: „Quis ut Deus“).
Najznačajniji tekst o sv. Mihaelu je onaj iz Otkrivenja: „Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihovil sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta, bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli“.
Ikonografija prikazuje sv. Mihela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva od najstarijih vremena ima veliko štovanje i duboku pobožnost prema svetom Mihovilu. Promatra ga kao moćnog anđela, koji je svojom zaštitom trajno prisutan.
Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj neka nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!
Razni narodi štuju sv. Mihaela kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a papa Pio XII. ga je proglasio zaštitnikom radiologa. Njemačka i Engleska ga također od davnine slave kao svoga zaštitnika.
Sveto pismo na nekoliko mjesta spominje i sv. Gabriela, arkanđela. I štovanje je sv. Gabriela staro, a naročito je vezano uz blagdan Blagovijesti. Njemu je, kao i sv. Mihaelu, pučka pobožnost pridavala ulogu čuvara crkvenih vrata.
Kao svoga zaštitnika štovali su sv. Gabriela glasonoše, teklići i pismonoše. Papa Pio XII. apostolskim breveom od 1. travnja 1951. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije.
Ime Rafael znači „Bog liječi“, i ime je trećega arkanđela, koga danas slavimo. Njega, kao i dvojicu drugih arkanđela, opširno spominju apokrifne knjige, a od kanonskih knjiga Rafael je veoma prisutan u Tobijinoj knjizi. Naročito se Rafaelu preporučuju putnici.
Kao duhovnom liječniku utječu mu se i bolesnici u duševnim i tjelesnim bolestima. A kao svoga posebnog zaštitnika časte ga farmaceuti.
Sretan imendan svima onima koji nose imena ovih arkanđela.
Vijesti
SABLAZAN Djelovanje Duha Svetog izvan “službenih kanala”!? Duha ili Zloduha?
Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu. Prenosimo nekoliko misli don Mladena Parlova…
U misnom evanđelju nekoliko je poruka. Prva, koja se veže za prvo čitanje, je djelovanje Duha Svetoga izvan „službenih kanala”. To je danas važna poruka koja veli da Duh i izvan službenih struktura Crkve djeluje te sve privodi Kristu Uskrslom. Ipak kad je riječ o djelovanju Duha izvan područja njegova redovitog djelovanju (riječ Božja, sakramenti, molitva) treba biti jako oprezan, odnosno treba znati razlučiti je li na djelu Duh Sveti ili zloduh.
Za to razlučivanje treba prilično kršćanke zrelosti i mudrosti. Potom Isus upozorava na sablazan koja je, prema njemu, tako velik grijeh da bi onome tko sablazni najmanje bilo bolje da s mlinskim kamenom bude bačen u more. Sablazan proizvodi pustoš u srcima najmanjih, bilo da je riječ o djeci, mladima ili običnim vjernicima, odnosno oni su lošim primjerom onoga tko sablažnjava, poljuljani u svojoj vjeri, u svome odnosu prema Bogu. To se posebno odnosi na sablazan onih koji imaju ulogu i poslanje odgojitelja, naime na roditelje i učitelje, a posebno na svećenike koji su odgojitelji u vjeri.
Nažalost živimo u vrijeme i u društvu u kojem je sablazan predstavljana kao nešto dobro i poželjno. Prva stranice novina i portala ispunjeni su osobama sablažnjiva života; njih se pita za mišljenje i savjete o svemu, od politike do ekonomije i športa, dok se izruguju oni koji javno svjedoče svoja kršćanska uvjerenja. Tu vrstu sablazni nazivamo duh ovoga svijeta koji tako postaje jedan od izvora napasti u duhovnom životu. Nama kršćanima je ostati na Kristovu putu, svjesni vlastitih ograničenja i slabosti, te moleći Gospodina da se nikada ne dogodi da sablaznimo ni jednoga od najmanjih.
Vijesti
Josip Mužić: Javni sotonizam
Ljudima se nudi da se, preko jednostavnoga poklona Sotoni, priklone pobjedničkoj strani koja ima novac, medije i moć, pa će biti nagrađeni a prijeti im se da će u protivnom biti kažnjeni
Piše: don Josip Mužić slika: Vezanje Sotone (Binding Satan), PracticallyKnownTheology
Već smo toliko navikli da nas zasipaju očitovanjima sotonizma u javnosti da to više nikoga ne iznenađuje i postaje zamorna ta ponavljajuća ružnoća, neukusna bestidnost i zaglupljujuća vulgarnost.
Promjena strategije
Donedavno je đavlova strategija bila uvjeriti nas da ne postoji kako bi mogao uspješnije djelovati. Što se dogodilo da on sada „izlazi iz ormara” i obznanjuje svima da postoji? Promijenile su se okolnosti jer je sada, nakon dugoga i mukotrpnoga rada koji je trajao stoljećima, đavao došao vrlo blizu ostvarenja svoga cilja da vlada Zapadom i da preko njega uspostavi svoj novi svjetski poredak. Zato se više ne skriva, nego procjenjuje da mu je isplativije da se javno očituje pred svima. Bolje reći, sada se bahato razmeće svojim „sjajem” svjestan da ga u tome nitko ne može spriječiti. U tu svrhu bira događaje koji imaju veliku simboličku vrijednost i utjecaj, kao primjerice Eurovizija 2024. ili otvaranje Olimpijskih igara u Parizu. Taj proces samopromidžbe je sustavan, kontinuiran i progresivan. Događa se preko svetogrdnih izrugivanja sa svetinjama paralelno s veličanjem đavla u raznim inačicama.
Više nego znakovito je da se ovi izljevi netrpeljivosti i mržnje odnose samo na kršćanstvo a druge religije se ostavlja na miru. Razlog je svijest da će pripadnici drugih religija reagirati a da kršćani, makar na Zapadu, neće jer su brojčano desetkovani, demoralizirani i obezglavljeni. No to je ujedno i potvrda da sotonizam drži jedino kršćanstvo za istinskoga neprijatelja i tako neizravno svjedoči da ga prepoznaje kao jedinu pravu vjeru.
Razlozi
Što se želi postići ovim paklenim marketingom? Sotona je svjestan da je ljude pretvorio u praktične bezbošce na Zapadu i sada kreće u svoj proces masovne regrutacije. Dosada se objavljivao, uglavnom podmuklo, preko podzemne kulture, a sada to čini kroz popularnu kulturu kao i kroz sport, politiku, ekonomiju i sva druga područja života.
Ova demonska očitovanja su demonstracija sile u kojoj najveći predstavnici javnoga života i vlasti spremno prihvaćaju izljeve mržnje na kršćanstvo za koje paradoksalno mnogi od njih kažu da mu pripadaju. Svi ti dužnosnici odgovorni su pred Bogom i pred ljudima ako ništa drugo onda za grijeh propusta. Jer kakvi su to kršćani političari koji se, primjerice u Parizu kada se zbivala LGBTQ parodija posljednje večere, nisu digli, napustili svoja počasna mjesta ili na bilo koji način protestirali? Oni ni nominalno ne drže do kršćanstva kao ni do kršćana koji su za njih glasovali. Štoviše, oni svojim sudjelovanjem u ovakvim nakaradnim svetogrđima obznanjuju da su prodali, ili se spremaju prodati, dušu i da im nije sporno služiti đavlu.
Kapitulacija elite pred sotonskom demonstracijom sile je također snažna poruka upravljena običnim ljudima koja bi ih trebala paralizirati i obezglaviti. Daje im se do znanja da su premaleni i preslabi da pruže otpor, da imaju cijeli sustav sa svojim strukturama protiv sebe te da ne mogu ništa učiniti. Nudi im se da se, preko jednostavnoga poklona Sotoni, priklone pobjedničkoj strani koja ima novac, medije i moć, pa će biti nagrađeni. Prijeti im se da će u protivnom biti kažnjeni. Ruganje i „umjetničko” iskazivanje mržnje prati već sada sustavno paljenje crkava u Francuskoj i drugdje. Sljedeći korak, koji se time najavljuje, osobni je obračun u kojem nitko neće biti pošteđen ako se ne pokori. Svaki neistomišljenik bit će etiketiran, osramoćen, progonjen, procesuiran kao fanatik, osuđen, novčano kažnjavan, zatvoren, a neki će biti i fizički eliminirani.
Javni sotonizam ima i obrednu funkciju koja je možda u ovome i najvažnija. Naime, kako se kod krštenja kandidat odriče Sotone i svih djela njegovih da bi mogao postati Kristov, sada se događa obratno. Prihvaćanjem, makar samo pasivnoga, sotonizma događa se odreknuće od Krista i tako utire put za primanje demonske inicijacije odnosno izokrenutoga krštenja. Nešto od toga se događalo u komunizmu preko para-sakramenata, kao što su bili primanje u pionire i omladince, što je bilo nametnuto svima, ali ogromna većina ljudi nije na to davala svoj nutarnji pristanak. No sada se, zahvaljujući ovisnosti o medijima i prevladavajućem praktičnom materijalizmu, postiže da se ljudi masovno, bez ikakva otpora i kritičnosti, svrstavaju na stranu đavla.
Otajstvo bezakonja
Pavao piše Solunjanima: „Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen” (2 Sol 2,7). Kako raste otpad i mlakost među kršćanima to i zadržavanje đavlova djelovanja sve više slabi pa se on sve drskije otkriva i u samoj Crkvi. Najnoviji primjer dogodio se u Linzu kada je mjesni biskup u katedralu dao postaviti eksplicitni prikaz Majke Božje kako rađa, raširenih muških nogu i obnaženu u donjem dijelu tijela. Tako nešto nismo imali nikad u povijesti. To je s naravnoga gledišta prosto, sramotno i nakaradno jer nitko ne radi sliku svoje majke u trenutku poroda i izlaže je na zid. S vjerskoga pak gledišta posrijedi je bogohuljenje jer se vrijeđa Bogorodicu. Ovakva bezakonja spadaju u najveća svetogrđa jer ih promiču javno Bogu posvećene osobe, koji umjesto da brane vjeru ustaju protiv nje, i to još u Božjem hramu. Iza toga stoji i krivovjerje tih klerika, koje je pogubnije od nemorala jer opravdava i veliča naravnu i nadnaravnu izopačenost. Najizravnija posljedica toga je velika sablazan zbog koje će mnogi napustiti Crkvu i dovesti u pitanje svoje spasenje. Posrijedi je izdaja koja sadrži sve elemente sotonizma: protunaravni grijeh, svetogrđe, uvreda Boga, mržnja na sveto, sablazan. Čudi što se još ustručavamo nazvati stvari svojim imenom. To je najava ili jedan od načina uvođenja grozote pustoši (Mt 24,15-17). Odnosno zloguka prijetnja koju đavao upućuje vjernicima da je njegova moć toliko porasla u Crkvi da je samo pitanje vremena kada će je „vrata paklena” nadvladati.
Demonska demonstracija sile u Crkvi je daleko pogubnija za duše od one u svijetu. No, kako je to unutarcrkveno pitanje nema nikakvih zapreka da se tome odlučno i brzo ne stane na kraj. Pasivnost, ravnodušnost i ignoriranje od strane svih onih katolika koji su dužni i mogu očistiti ovu đavolsku ljagu njih same čini dionicima istoga grijeha. Zagonetka je zašto Sveta Stolica nije odmah kaznila toga biskupa oduzevši mu službu, svevši ga na laički stalež i izopćujući ga iz Crkve? Toleriranje ovakvoga sramotnog zločina ostavlja dojam da je to dopušteno i prihvatljivo te ohrabruje druge Jude da poduzmu još gora svetogrđa. Pohvalno je što se u međuvremenu našao jedan odvažni vjernik koji je kipu otkinuo i odnio glavu. No to nije dovoljno, već vjernici trebaju odgovornoga biskupa bojkotirati na sve legitimne načine, pa i ekonomski, dok se ne pokaje i javno okaje svoj grijeh, a u dotičnu katedralu ne treba ulaziti u nikakvoj prigodi dok se ne da odgovarajuća zadovoljština.
Križ
Zašto Bog dopušta ovo drsko izazivanje đavla? Bog koji upravlja svime služi se i ovim opačinama za dobro. Zlo se samo razotkriva, svatko ga može jasno prepoznati, izići iz pogubne bolesti relativizma i vratiti se na pravi put. Nema više prostora za nesvrstane, sada se otkrivaju namisli srdaca, i svaki kršćanin ima priliku izići iz mlakosti i opredijeliti se za dobro. Kome je stalo do Krista ima brojne prilike za posvjedočiti za njega i tako steći izobilne milosti. „Tko god se dakle prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima” (Mt 10,32-33). Ovo su milosna vremena koje nam pružaju tolike prečice do raja da moramo biti beskrajno zahvalni. Molimo za hrabrost kako se ne bismo dali zastrašiti ni od čega. Budimo ponosni što se borimo pod znamenom križa koji donosi pobjedu.
Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se
na digitalno i/ili tiskano izdanje revije. Čitajte prvi i čitajte odmah!
-
Vijesti2 tjedna ago
KOSOVO: NASTAVLJAJU SE OBRAĆENJA NA KATOLICIZAM
-
Vijesti2 tjedna ago
“Antife još ne mogu da veruju” UKIDANJE RIMSKIH UGOVORA
-
Vijesti3 tjedna ago
Današnji Židovi u Izraelu nisu semiti, pokazuje John Hopkins-ova studija
-
Vijesti4 dana ago
STAREŠINA: Kraj promigrantske politike? Njemačka od države čamca, do – tvrđava države
-
Vijesti3 tjedna ago
Najnovije studije potvrdile sumnje o mračnim stranama mobitela
-
Vijesti2 dana ago
SNAŽAN GOVOR “Milei spalio sve diplomatske mostove u vatrenom govoru na Općoj skupštini UN-a”
-
Vijesti2 tjedna ago
Abortus kao sotonin sakrament: ‘OVO JE MOJE TIJELO’ ukradene su riječi ‘industrije’ kulture smrti
-
Vijesti7 dana ago
Porijeklo karizmatskog pokreta