O spornom susretu s Milom Kekinom ponovno se oglasio Nikica Jelavić.

Nastala je cijela drama na političkoj sceni nakon objave Mile Kekina na društvenim mrežama o susretu na kavi s Nikicom Jelavićem, koji se o toj temi – ponovno oglasio.

Jelavić je za Jutarnji list rekao da se u javnosti našao protiv vlastite volje te da je sada primoran na prozivke reagirati.

Protiv svoje volje postao čimbenikom nečijih, očito jako prljavih političkih predizbornih kampanja. Cijeloj javnosti razvidno je da o našem susretu nisam javno govorio ja – nego Mile Kekin.

Upravo sam imao prilike pogledati press konferenciju Možemo! i na njoj vidio više gospođa za koje do danas nisam znao; niti gospođu plave kose, niti crvenokosu gospođu koja je motrila iz drugog plana. Ne znam nikoga od njih. Koliko znam, nitko od njih nije bio prisutan na susretu Mile Kekina i mene. Za gospođu Kekin možda i mogu razumjeti da vjeruje ili ponekad, u nekim situacijama, želi više vjerovati svom suprugu nego, primjerice, svojim očima, ali što svim tim drugim gospođama iz Možemo! daje za pravo da ovako teško obmanjuju javnost i govore o sadržaju susreta na kojem nisu bili, uistinu mi nije jasno”, poručio je Jelavić.

Kekini su cijeli slučaj ranije prijavili i policiji, a supruga popularnog glazbenika rekla je kako je riječ o klopci.

Jelavić navodi da ništa što je rečeno na konferenciji nije točno osim navoda da mu je Mile Kekin platio parking, a zatim mu se za to i javno zahvalio. Objasnio je da je njihov susret trajao više od pola sata, a ne nekoliko minuta kao što su to Kekini rekli te da je njihov navod o lažnom predstavljanju “neistinit i uvredljiv”.

“U svom teškom i kako navode, “kontroverznom” životu imao sam prilike sresti puno čudnih i puno loših ljudi, ali, nikada nisam od nikoga bio izložen ovolikoj količini neistina – izravno kazano – laži”, nadodao je.

“Sa mnom svi znaju na čemu su – ja sam Nikica Jelavić – i nikome se lažno ne predstavljam – za razliku od bračnog para Kekin i gospođa iz MOŽEMO sa današnje press konferencije – naime, oni se predstavljaju javnosti kao moralne vertikale koje lažući tvrde da govore istinu. Niže se ne može pasti. Pa zar to nije prestrašno za našu malu zemlju”, zapitao je Jelavić.

Zaključio je priču javnim pozivom Kekinima, kojim traži da kažu pravu istinu o tom susretu.

izvor: Jutarnji

Uvijek na ovaj meni najbitniji dan u životu isto pišem pa mi oprostite na ponavljanju – donosi Ivan Pletikos na fb nadahnuto svjedočanstvo koje valja prenijeti:

Danas je moj bitniji rođendan. Onaj biološki ionako je bio mimo moje volje (usput mi je kako znate i vrijeme komemoracije), ali ovaj je bio u apogeju života i – bio je protiv moje volje.

Naslovnica: Amazon/S omota knjige – Tko si ti Sveta Lucija?

Sveta Lucija moja Luce Mala, najveća Luce u mom životu, ona, ona je za sve to kriva!

Moj život se potpuno promijenio 13 prosinca 1993. godine, na Svetu Luciju u Opatiji.

Do tada mi je život bio uzbudljiva ravna auto cesta koja se, moćnom mašinom, metaforičkim nabrijanim Mustangom GT, penjala prema svojim vrhuncima ovoga svijeta, lovi, moći i slavi.

Život mi je bio pjesma: sex, drugs n’rock and roll. Svega je bilo u izobilju. Sa druge strane i/ili baš zbog toga brak mi je bio pred pucanjem, uostalom kući se nisam stigao presvući skoro mjesec dana. A kad ću, kad sam imao pametnija posla?!

Žena mi je u dogovoru sa mojim (sada blagopoćivajućim) župnikom Milanom Milovanom dogovorila, u valjda zadnjem naporu da spasi brak (hvala tom svetom čovjeku), tzv Originalni bračni vikend Zajednice bračnih susreta u Opatiji 11.,12.i 13. prosinca te 1993. godine.

Kako sam i prije rata, a pogotovo od Domovinskog rata, živio od enormno velike količine adrenalina (i svega što ga pospješuje) nije mi bilo po volji to popovsko s..nje, ali znao sam da sam ipak malko prećero i ipak moram prihvatiti tu žrtvu da spasim što se još spasiti dade. Mišljah: u Opatiji (ma cijelom Kvarneru) znam sve svoje pajde koji drže noćne klubove, pa ću ja navečer zbrisati tamo u život. Da život: tako sam ja to tada zvao!

Međutim kad smo tamo došli, raspored aktivnosti na tom seminaru bračne komunikacije pod svjetlom Objave koji se održavao u Isusovačkom samostanu na Slatini, bio je tako intenzivan da nije bilo niti minute “slobode”, a navečer je bila odlična večera, pa zabava, pa umoran si pa ideš spat… I tako petak, tako i subota…

Taj tečaj bračne komunikacije ide kroz epistolarnu metodu, dakle pisanje (ljubavnih) pisama supružniku. Kako primjećujete (iako se po ovom, ne bi reklo) ja znam pisati pa i tada sam to znao. Međutim pisao sam i pri tom odbacivao svaku ideju smisla zašto sam tamo. Moja pisma bila su vesele zafrkancije na temu. Kako i to znadem sakriti, moju ženu i sve ostale su nasmijavala. Nitko nije vidio pa ni sam moj strah da ću biti razotkrivenm u svojoj drami i užasu da se ne otkrijem. Sam sebi.

I došla je nedjelja 13.12.1993. u 10 sati ujutro. Bila je kao i skoro svaka Sveta Lucija predivno sunčano jutro ( poslije sam promatrao: ako nije sunčano jutro, onda je sunčani suton ili barem se promjeni vrijeme iz ciklone u anticiklonu). Mi muževi pisali smo u velikoj biblioteci samostana sa pogledom na Cres i zapadnu obalu Istre.

Pisalo se tzv Veliko pismo. Sat i pol vremena! Užasnuo sam se pri pomisli da moje haiku zafrkancije teško mogu smjestiti u formu od sat i pol pisanja. Ali krenuo sam.

Svako pismo dragoj osobi počinje sa slovom D, draga/i. I tako ja započeh, ali kemijska olovka ni makac! Stala je k’o istarski ili dalmatinski tovar (ili erokenjac) na sred puta! I ni makac!

Pomislio sam da mi je neki grč u šaci, ruci pa sam radio fleksiju šake, tresao ruku kao boksač prije meča, i sve normalno, ali kada dođe na papir postane nepomična ko tvrdoglavi kenjac! I ne mrda. I tako sam vodio rat sa svojom rukom jedno desetak minuta gledajući zavidno druge koji su pisali kao maturanti maturalni rad toliko predano da moje mlataranje desnom rukom po zraku nisu ni primijetili (osim Emila).

To je trajalo dok nisam pomislio da je ipak možda problem u meni i da je vrijeme da prestanem bježati i napišem čestito pismo. Normalno pismo.

I tog trenutka počinje drama mog života! Iz dna noge počela je kuljati nekakva toplina, ma kakva toplina, vatra, koja se penjala na više i cijeloga me obuzela. Postao sam gorući grm! Mislio sam da gorim ko Jan Palah, ali od neke nevidljive vatre! Gledao sam ostale “maturante” da li primjećuju da se sav izvijam od vatre, ali nitko ništa nije primijetio. Ta vatra bila je i ugodna, zapravo malo je reći ugodna. Teško je to uopće opisati: tisuće i tisuće orgazama spojenih u jedan ne mogu se uopće usporediti sa time! Kroz tu vatru osjećao sam kako me nešto čisti, kako svo smeće talog izlazi njome iz mene.

Ja sam naravno luđački pri tome pisao: nisam ništa drugo pisao nego pravio reportažu događaja koji doživljavam. Ali riječi, a pogotovo slova preslabi su za opisati to stanje.

Nakon nekog vremena koji uopće ne mogu odrediti, gorući grm je izgorio i nastupila je tišina. Mir! Ali kakav mir: ljudskim riječima neopisiv, mislima neuhvatljiv. Mir blaženstva. Tišina koja je zvučala nečim neopisivim, kao glazbom koju sinoć čuh od Harpa Dei. Imao sam osjećaj da u toj tišini čujem svaki zvuk u svom potpunom volumenu i boji. Imao sam osjećaj da čujem kvočku kao kvoca u Lubenicama (na Cresu) ili majku kako tiho tepa bebi tamo u Brseču preko puta na zapadnoj litici Istre.

Govorili su nam prije pisanja da se sada mnogi bračni parovi i redovnice i redovnici mole za nas. Ja sam mislio prije toga: “daj poškaklji me”!

Zapravo tu trebam napraviti mali back up: Došao sam na taj “vikend” ne kao ateist, već kao militantni antiteist. U odnosu na Boga, bio sam militantno protiv, u tome sličan danas prosječnom novinaru (ne samo) Indexa.

A sada sam čuo unutarnji neki glas koji mi kaže: Ja Sam Tu kraj tebe i za tebe i oduvijek sam! Suze su same tekle.

“Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu” (Ps 19,4-5); teško je to opisati riječima, taj apsolutni dokaz Njegove prisutnosti u tom trenutku tu kraj tebe, u tebi ili bilo gdje već, i dimenzijama koje ne znamo ili ne možemo ni zamisliti.

Tako je u jednom trenutku cijeli moj život, sve u meni okrenuto za stoosamdest supnjeva, okrenuto naglavačke, odnosno netko će reći, uspravljeno kako treba.

Tog dana na Misi koju je predvodio tadašnji (sada blagopokojni) biskup Tamarut, nikada ne ću zaboraviti trenutak kad je ulazio u dvoranu: naježio sam se, bio sam siguran da sa njim ulazi i Gospodin.

Tako sam od Savla postao Pavao, od progonitelja, apologet. Moj brak je spašen, ubrzo smo dobili još dvoje djece, ali zanimljivo istovremeno moj je streloviti karijerni uspon počeo doživljavati suprotni predznak. Gospodin me naravno odveo u pustinju i čvrstom rukom vodio na jedini spasenjski put: na križni put ovoga svijeta! U moju stvarnost, izvan opsjena i laži u koje tako rado vjerujemo, onako kako samo nevjernici potpuno vjeruju.

Bilo kako bilo, najveće dobro, najveće bogatstvo u tom kozmičkom ruletu dobio sam kao svi sretnici u jednom času: bogatstvo Njegove prisutnosti, bogatsvo Njegovog puta spasenja. Jedinog puta Spasenja.

Ova priča nije holivudska. Brljao sam i prije, brljam i sada, griješan sam bio i prije, griješan sam i sada. Ono što je različito jest da sam danas kritičan prema sebi, a prije nisam bio, što sada znam da moji problemi nisu drugi ljudi i u drugima, već u meni i što znam tko je i gdje je moj Neprijatelj, moj Faraon: u srcu moga ja, u mom egu. Sada ipak malo po malo puštam Njemu da me popravlja, da ravna krivudave staze, meni tako mile. Da me spasi!

Možda još stigne…?

To zna On i Sveta Lucija, moja najveća svetica najveća Luce Mala do Neba velika!

Mađarski premijer Viktor Orban i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ušli su u verbalni sukob na društvenoj mreži X, nakon što je Orban objavio da je razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Orban je napisao kako je s Putinom razgovarao sat vremena o rusko-ukrajinskom ratu te da Mađarska poduzima sve moguće diplomatske korake za prekid vatre i mirovne pregovore. Kremlj je potvrdio razgovor, ističući da je inicijativa došla iz Orbanovog ureda.

I had an hour-long phone conversation this morning with President Putin. These are the most dangerous weeks of the #RussiaUkraineWar. We are taking every possible diplomatic step to argue in favour of a ceasefire and #peace talks.

— Orbán Viktor (@PM_ViktorOrban) December 11, 2024

Ukrajinski predsjednik ubrzo je odgovorio, aludirajući na Orbanovu odluku da razgovara s Putinom. “Nadam se da Orban neće nazvati Asada u Moskvu kako bi poslušao njegovo predavanje. Jasno je da mir i sigurnost zahtijevaju američku odlučnost, europsko jedinstvo i predanost svih partnera načelima Povelje UN-a,” poručio je Zelenski. Dodao je kako nitko ne bi trebao jačati svoj osobni imidž na štetu jedinstva te naglasio da bez Ukrajine nema smisla raspravljati o ratu koji Rusija vodi protiv nje. Također je izrazio zahvalnost Donaldu Trumpu i europskim čelnicima s kojima surađuje na pronalaženju “pravih rješenja za stvarni mir”.

Orban nije ostao dužan te je ponovio kako Mađarska poduzima napore za mir. “Na kraju mađarskog predsjedanja Europskom unijom predložili smo božićni prekid vatre i veliku razmjenu zarobljenika. Nažalost, predsjednik je jasno odbio i isključio ovaj prijedlog. Učinili smo što smo mogli,” napisao je Orban.

At the end of the Hungarian EU Presidency, we made new efforts for peace. We proposed a Christmas ceasefire and a large-scale prisoner exchange. It’s sad that President @ZelenskyyUa clearly rejected and ruled this out today. We did what we could! https://t.co/17f4tXJEsc

— Orbán Viktor (@PM_ViktorOrban) December 11, 2024