Prosječnom hrvatskom građaninu koji površno prati aktivnosti Državnog odvjetništva moglo bi se učiniti da je od samog DORH-a dugovječniji bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, na čije se savjete potpuno oslanja i aktualna glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek.

S obzirom na sveukupno stanje u državi te na gomilanje velikih afera kojima smo svjedočili posljednjih godina, teško je ne zapitati se tko je stvarni vladar hrvatske države, posebice kada se zna da ni jedna od većih afera, s izuzećem onih Sanaderovih, dosad nije okončana onako kako bi se to očekivalo iz medijske hajke i histerije koja uslijedi nakon uhićenja političkih kapitalaca. Pita li se upućene u Državnom odvjetništvu, Hrvoj-Šipek ondje je sporedni lik, stvarni vladar DORH-a zapravo je Mladen Bajić. O tome kako Bajić djeluje više su puta u javnom prostoru progovarali osumnjičenici i oni koji vode svoje borbe s pravosuđem pa ga je tako, primjerice, nedavno Branimir Glavaš označio kao naručitelja svojega progona, nerijetko se tvrdi da je Bajić taj koji diktira tempo uhićenja te time utječe na političku kadrovsku križaljku kompletne države.

Ženska mreža

Razumljivo je da je dugovječni Bajić tijekom desetljeća vladavine uspio oformiti vlastitu mrežu sljedbenika, kako u Državnom odvjetništvu, tako i u USKOK-u. Stvarajući tu mrežu, Bajić se, baš poput svojeg pokojnog prijatelja Milana Bandića, okružio uglavnom pripadnicama ljepšeg spola. Dio te njegove ženske mreže su i pojedine poznate dame s medijske scene, ali je uglavnom većini njegovih suradnica dodirna točka to što su lojalne, ali ne i pretjerano sposobne. U tome i jest ključ njegova uspjeha i tajna njegove dugovječnosti, preko takvih kadrova manipulirao je sustavom iznutra, a prema van određivao dinamiku političkih procesa.

No ako je suditi po glasinama iz Vlade, premijer Plenković nakon uhićenja danas već bivšeg ministra graditeljstva Darka Horvata, koje je rezultiralo i njegovim poniženjem, i sam se na svojoj koži osvjedočio s kim ima posla. Plenković je navodno uvjeren da iza krize kroz koju prolazi njegova vlada stoji upravo Bajić, i to navodno uz političku potporu ministra Davora Božinovića, kojega je svojedobno Ivica Todorić nazivao čestim gostom DORH-a koji “svira po njegovim notama”.

Da je DORH, pa i USKOK, pod utjecajem politike te da djeluje netransparentno, nerijetko posljednjih mjeseci upozorava predsjednik Zoran Milanović, a posljednja zbivanja u vladajućim redovima navodno su prelila i njegovu čašu, baš kao i čašu predsjednika Vlade, do čijih je vrata, kako se sumnja, došao Bajić. U vladajućim redovima uvjereni su da se Bajić zbog svoje mreže i dugogodišnjeg staža i utjecaja u DORH-u opustio i počeo raditi strateške greške, a jedna od njih je uhićenje onih koji su na vlasti, u ovom slučaju ministra Horvata. I u Vladi su ovih dana uvidjeli ono na što Milanović već neko vrijeme ukazuje između redaka – Bajić privođenjima nastoji dokazati da je on taj koji vuče sve konce u državi, a to, dakako, ne ide u prilog ni predsjedniku Vlade ni predsjedniku Republike u kojoj se bivši glavni državni odvjetnik postavio kao figura koja je veća od politike i interesa države. Sve to polazi mu za rukom premda govorimo o tipu koji je ušao u osmo desetljeće života, dobrim dijelom i zbog Hrvoj-Šipek koja se kao glavna državna odvjetnica koja nikada nije imala doticaja s kaznenim pravom posve pogubila sjedeći u ovoj iznimno odgovornoj fotelji. I sama Hrvoj-Šipek na korak je do mirovine, ovo joj je prvi i posljednji mandat na čelu DORH-a, no to ne znači da Bajić s njezinim odlaskom u mirovinu u DORH-u ostaje bez svojih kadrova. Njegovim kadrom smatra se čak i ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić, no upućeni svjedoče da je Bajić za DORH već spremio svojeg nasljednika za trenutak kada i formalno odluči otići u mirovinu.

Riječ je o zamjeniku ravnateljice USKOK-a, pravniku iz okolice Splita Tomislavu Kamberu, kojega kolege u USKOK-u opisuju kao prosječnog, ali iznimno ambicioznog tipa koji se uspio dodvoriti Bajiću. Na iznenađenje djelatnika DORH-a i USKOK-a, Bajić se do te mjere založio za njega da je imenovan europskim tužiteljem s Tamarom Laptoš, koja također slovi kao Bajićev kadar. Premda tvrdnjama upućenih, Kamber se dosad ni jednom stručnom referencom nije istaknuo, ako se stručnom referencom ne smatra to što je blizak s Bajićem kojega bi trebao naslijediti na čelu Državnog odvjetništva. Međutim, upitno je hoće li taj plan Bajić uspjeti realizirati s obzirom na to da se državni vrh probudio pa se i u samom HDZ-u očekuje minimum konsenzusa između premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića kako bi se Državno odvjetništvo profiltriralo od Mladena Bajića i njegovih kadrova te kako bi profunkcioniralo kao nezavisna institucija, što u konačnici i jest njegova uloga.

Curenje podataka

“Ono što je nama sporno jest to da sve ovo vrijeme, ne samo od subote i Horvatova uhićenja, nego već dugi niz godina očito iz institucija cure određeni podaci koji idu u javnost i odaju dojam da je osoba protiv koje se vodi postupak ustvari i kriva. To ne možemo podržati, očekujemo da DORH i glavna državna odvjetnica utvrde na koji način ovakve selektivne informacije cure u javnost i tko ih pušta da se unaprijed stvara slika o predmetu”, izjavio je HDZ-ov Branko Bačić na konferenciji za novinare nekoliko sati nakon što je u pritvoru završio danas bivši ministar graditeljstva Darko Horvat.

No i bez ove izjave zastupnika čija stranka upravlja državom i samim time snosi odgovornost za stanje u hrvatskom pravosuđu, jasno je da su problemi s curenjem podataka iz istraga dugotrajni i složeni. U svakoj većoj istrazi javnost svjedoči gotovo istom scenariju i gotovo istim političkim floskulama o istragama koje bi se trebale pokrenuti, međutim, epilog ni jedne takve istrage zainteresirano građanstvo do danas nije dočekalo pa se po pravosudnim kuloarima spekulira da je ova Bačićeva retorika zapravo packa ravnateljici USKOK-a Vanji Marušić koja već neko vrijeme ne ide na ruku ni vladajućim strukturama ni šefici DORH-a Zlati Hrvoj-Šipek, s kojom je u sukobu još od afere bivše HDZ-ove ministrice Gabrijele Žalac, kada se Hrvoj-Šipek zaljuljala fotelja jer se splela u vlastitim spletkama u kojima Marušić nije željela sudjelovati.

Da bi, bez obzira na sve interne pravosudne spletke, Marušić mogla biti povezana s curenjem podataka iz istraga, na društvenim je mrežama dao naslutiti poznati istraživački novinar Gordan Malić, koji je podsjetio da se ravnateljica Marušić spominje u policijskim dokumentima o curenju podataka u medije još iz 2011. Kako Malić u uvodu svojeg opširnog statusa konstatira, DORH je, otkako pamti, bio produžena ruka izvršne vlasti, a svi neprocesuirani ratni zločini, pljačke, utaje, velika i mala mita, kao i sve ono što je procesuirano imalo je svoju političku pozadinu i “tajming”. U mandatu Plenkovićeve vlade USKOK je kao posebno državno odvjetništvo specijalizirano za progon najviših oblika kriminala postavilo nove standarde pa se uhićuju osobe povezane s izvršnom vlasti a da se s njom ne konzultira.

Česti kontakti

Na taj način prije dvije godine nastradala je HDZ-ova državna tajnica Josipa Rimac, a zatim i niz drugih dužnosnika među kojima su i neka poznata HDZ-ova imena s lokalne političke scene, međutim, sve to neusporedivo je s onim što se proteklih tjedana odvijalo u vladajućim redovima nakon uhićenja bivšeg ministra Horvata u sklopu istrage kojom je zahvaćen i potpredsjednik Vlade Boris Milošević. Podsjeća Malić u svojem statusu na policijsku istragu o curenju tajnih podataka u medije kada su otkriveni učestali kontakti između poduzetnika Marka Vojkovića, osobnog prijatelja bivšeg predsjednika Josipovića, s bivšim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Njih su dvojica kontaktirala barem tri puta dnevno.

“U tom je razdoblju u javnost iscurila većina tajnih uskočkih iskaza, od toga najveći broj u Jutarnji list, čiji je vlasnik bio Ninoslav Pavić. Službeni mobitel glavnog državnog odvjetnika RH registriran na adresi Gajeva 30 A, Zagreb, Vojković je, u to vrijeme, kontaktirao 188 puta, a privatni broj Mladena Bajića 100 puta. Otprilike u istom razdoblju Vojković je 129 puta nazvao mobitel predsjednika države Ive Josipovića, 166 puta je kontaktirao broj mobitela Joška Klisovića, predstojnika Ureda predsjednika Republike i Milanovićeva kuma, dok je broj centrale na Pantovčaku nazvao 61 put. Zagrebački poduzetnik (vlasnik lanca trgovina za kućne ljubimce) koji kontaktira s glavnim državnim odvjetnikom i Pantovčakom kao s rodbinom imao je i vrlo frekventne kontakte s drugim službenicima u DORH-u, izravno zaduženima za predmet Sanader/HDZ. Jedan od njih je Dinko Cvitan, ravnatelj USKOK-a (21 kontakt), ali daleko više kontakata s Vojkovićem imala je tužiteljica u predmetu Sanader, čak 66. Ona se zove Vanja Marušić i danas je ravnateljica USKOK-a. To je Plenkovićevo pravosuđe, gospodine Grbin”, zaključio je Malić.

Tko pušta

Zaključke o toj temi nedavno su, komentirajući uhićenja u aferi Vjetroelektrane, iznosili Milanović i Plenković, koji su prozvali Državno odvjetništvo da istraži tko je odgovoran za curenje informacija iz istrage. DORH je potom nakon prozivki iz državnog vrha na svojim internetskim stranicama objavio priopćenje u kojem su samo citirali članak 6. Zakona o državnom odvjetništvu. “Zabranjen je svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika, zloporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti i u predmetima u kojima državni odvjetnik odnosno zamjenik državnog odvjetnika izvršava svoje ovlasti i dužnosti u zaštiti imovine Republike Hrvatske”, stajalo je na stranicama Odvjetništva.

“USKOK je dio DORH-a i na sve državne odvjetnike se primjenjuju odredbe Zakona o državnom odvjetništvu prema kojima su oni dužni za sebe čuvati sve što su saznali u svojstvu državnog odvjetnika. Osim navedenoga, postoji i Kodeks državnih odvjetnika. Ako je došlo do curenja podataka iz DORH-a, onda je na gospođi glavnoj državnoj odvjetnici da utvrdi tko je kršio propise. Ne treba zanemariti činjenicu da je Republika Hrvatska odgovorna za štetu koju svojim ponašanjem fizičkoj osobi nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika nezakonitim ili nepravilnim radom. Je li razriješenom ministru nanesena šteta zbog toga što je objavljeno u medijima? Je li stvorena određena predodžba o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti? Ne branim ga, ali on ima određena prava kao i svaki drugi okrivljenik. Treba se držati zakona, a ako ih treba doraditi, to je moguće”, izjavio je nedavno u intervjuu za Novi list ustavni stručnjak Mato Palić.

Uzimajući u obzir niz ranijih slučajeva, doista se može raspravljati o curenju informacija u istragama, postavlja se pitanje s kojim interesom se te informacije u javnost puštaju i je li time i u kojoj mjeri narušena stabilnost vladajuće koalicije i parlamentarne većine. Dok se pitanja postavljaju, u HDZ-u ponovno spominju takozvanu duboku državu preko koje se udara na Vladu i HDZ te su uvjereni da se iza tih akcija krije netko iz Državnog odvjetništva.

Autor: Iva Međugorac/7dnevno