Connect with us

Vijesti

PRELIO JE I PLENKOVIĆEVU I MILANOVIĆEVU ČAŠU! Veliki obračun državnog vrha s Mladenom Bajićem i njegovom ‘ženskom mrežom’

Published

on

Prosječnom hrvatskom građaninu koji površno prati aktivnosti Državnog odvjetništva moglo bi se učiniti da je od samog DORH-a dugovječniji bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, na čije se savjete potpuno oslanja i aktualna glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek.

S obzirom na sveukupno stanje u državi te na gomilanje velikih afera kojima smo svjedočili posljednjih godina, teško je ne zapitati se tko je stvarni vladar hrvatske države, posebice kada se zna da ni jedna od većih afera, s izuzećem onih Sanaderovih, dosad nije okončana onako kako bi se to očekivalo iz medijske hajke i histerije koja uslijedi nakon uhićenja političkih kapitalaca. Pita li se upućene u Državnom odvjetništvu, Hrvoj-Šipek ondje je sporedni lik, stvarni vladar DORH-a zapravo je Mladen Bajić. O tome kako Bajić djeluje više su puta u javnom prostoru progovarali osumnjičenici i oni koji vode svoje borbe s pravosuđem pa ga je tako, primjerice, nedavno Branimir Glavaš označio kao naručitelja svojega progona, nerijetko se tvrdi da je Bajić taj koji diktira tempo uhićenja te time utječe na političku kadrovsku križaljku kompletne države.

Ženska mreža

Razumljivo je da je dugovječni Bajić tijekom desetljeća vladavine uspio oformiti vlastitu mrežu sljedbenika, kako u Državnom odvjetništvu, tako i u USKOK-u. Stvarajući tu mrežu, Bajić se, baš poput svojeg pokojnog prijatelja Milana Bandića, okružio uglavnom pripadnicama ljepšeg spola. Dio te njegove ženske mreže su i pojedine poznate dame s medijske scene, ali je uglavnom većini njegovih suradnica dodirna točka to što su lojalne, ali ne i pretjerano sposobne. U tome i jest ključ njegova uspjeha i tajna njegove dugovječnosti, preko takvih kadrova manipulirao je sustavom iznutra, a prema van određivao dinamiku političkih procesa.

No ako je suditi po glasinama iz Vlade, premijer Plenković nakon uhićenja danas već bivšeg ministra graditeljstva Darka Horvata, koje je rezultiralo i njegovim poniženjem, i sam se na svojoj koži osvjedočio s kim ima posla. Plenković je navodno uvjeren da iza krize kroz koju prolazi njegova vlada stoji upravo Bajić, i to navodno uz političku potporu ministra Davora Božinovića, kojega je svojedobno Ivica Todorić nazivao čestim gostom DORH-a koji “svira po njegovim notama”.

Da je DORH, pa i USKOK, pod utjecajem politike te da djeluje netransparentno, nerijetko posljednjih mjeseci upozorava predsjednik Zoran Milanović, a posljednja zbivanja u vladajućim redovima navodno su prelila i njegovu čašu, baš kao i čašu predsjednika Vlade, do čijih je vrata, kako se sumnja, došao Bajić. U vladajućim redovima uvjereni su da se Bajić zbog svoje mreže i dugogodišnjeg staža i utjecaja u DORH-u opustio i počeo raditi strateške greške, a jedna od njih je uhićenje onih koji su na vlasti, u ovom slučaju ministra Horvata. I u Vladi su ovih dana uvidjeli ono na što Milanović već neko vrijeme ukazuje između redaka – Bajić privođenjima nastoji dokazati da je on taj koji vuče sve konce u državi, a to, dakako, ne ide u prilog ni predsjedniku Vlade ni predsjedniku Republike u kojoj se bivši glavni državni odvjetnik postavio kao figura koja je veća od politike i interesa države. Sve to polazi mu za rukom premda govorimo o tipu koji je ušao u osmo desetljeće života, dobrim dijelom i zbog Hrvoj-Šipek koja se kao glavna državna odvjetnica koja nikada nije imala doticaja s kaznenim pravom posve pogubila sjedeći u ovoj iznimno odgovornoj fotelji. I sama Hrvoj-Šipek na korak je do mirovine, ovo joj je prvi i posljednji mandat na čelu DORH-a, no to ne znači da Bajić s njezinim odlaskom u mirovinu u DORH-u ostaje bez svojih kadrova. Njegovim kadrom smatra se čak i ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić, no upućeni svjedoče da je Bajić za DORH već spremio svojeg nasljednika za trenutak kada i formalno odluči otići u mirovinu.

Riječ je o zamjeniku ravnateljice USKOK-a, pravniku iz okolice Splita Tomislavu Kamberu, kojega kolege u USKOK-u opisuju kao prosječnog, ali iznimno ambicioznog tipa koji se uspio dodvoriti Bajiću. Na iznenađenje djelatnika DORH-a i USKOK-a, Bajić se do te mjere založio za njega da je imenovan europskim tužiteljem s Tamarom Laptoš, koja također slovi kao Bajićev kadar. Premda tvrdnjama upućenih, Kamber se dosad ni jednom stručnom referencom nije istaknuo, ako se stručnom referencom ne smatra to što je blizak s Bajićem kojega bi trebao naslijediti na čelu Državnog odvjetništva. Međutim, upitno je hoće li taj plan Bajić uspjeti realizirati s obzirom na to da se državni vrh probudio pa se i u samom HDZ-u očekuje minimum konsenzusa između premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića kako bi se Državno odvjetništvo profiltriralo od Mladena Bajića i njegovih kadrova te kako bi profunkcioniralo kao nezavisna institucija, što u konačnici i jest njegova uloga.

Curenje podataka

“Ono što je nama sporno jest to da sve ovo vrijeme, ne samo od subote i Horvatova uhićenja, nego već dugi niz godina očito iz institucija cure određeni podaci koji idu u javnost i odaju dojam da je osoba protiv koje se vodi postupak ustvari i kriva. To ne možemo podržati, očekujemo da DORH i glavna državna odvjetnica utvrde na koji način ovakve selektivne informacije cure u javnost i tko ih pušta da se unaprijed stvara slika o predmetu”, izjavio je HDZ-ov Branko Bačić na konferenciji za novinare nekoliko sati nakon što je u pritvoru završio danas bivši ministar graditeljstva Darko Horvat.

No i bez ove izjave zastupnika čija stranka upravlja državom i samim time snosi odgovornost za stanje u hrvatskom pravosuđu, jasno je da su problemi s curenjem podataka iz istraga dugotrajni i složeni. U svakoj većoj istrazi javnost svjedoči gotovo istom scenariju i gotovo istim političkim floskulama o istragama koje bi se trebale pokrenuti, međutim, epilog ni jedne takve istrage zainteresirano građanstvo do danas nije dočekalo pa se po pravosudnim kuloarima spekulira da je ova Bačićeva retorika zapravo packa ravnateljici USKOK-a Vanji Marušić koja već neko vrijeme ne ide na ruku ni vladajućim strukturama ni šefici DORH-a Zlati Hrvoj-Šipek, s kojom je u sukobu još od afere bivše HDZ-ove ministrice Gabrijele Žalac, kada se Hrvoj-Šipek zaljuljala fotelja jer se splela u vlastitim spletkama u kojima Marušić nije željela sudjelovati.

Da bi, bez obzira na sve interne pravosudne spletke, Marušić mogla biti povezana s curenjem podataka iz istraga, na društvenim je mrežama dao naslutiti poznati istraživački novinar Gordan Malić, koji je podsjetio da se ravnateljica Marušić spominje u policijskim dokumentima o curenju podataka u medije još iz 2011. Kako Malić u uvodu svojeg opširnog statusa konstatira, DORH je, otkako pamti, bio produžena ruka izvršne vlasti, a svi neprocesuirani ratni zločini, pljačke, utaje, velika i mala mita, kao i sve ono što je procesuirano imalo je svoju političku pozadinu i “tajming”. U mandatu Plenkovićeve vlade USKOK je kao posebno državno odvjetništvo specijalizirano za progon najviših oblika kriminala postavilo nove standarde pa se uhićuju osobe povezane s izvršnom vlasti a da se s njom ne konzultira.

Česti kontakti

Na taj način prije dvije godine nastradala je HDZ-ova državna tajnica Josipa Rimac, a zatim i niz drugih dužnosnika među kojima su i neka poznata HDZ-ova imena s lokalne političke scene, međutim, sve to neusporedivo je s onim što se proteklih tjedana odvijalo u vladajućim redovima nakon uhićenja bivšeg ministra Horvata u sklopu istrage kojom je zahvaćen i potpredsjednik Vlade Boris Milošević. Podsjeća Malić u svojem statusu na policijsku istragu o curenju tajnih podataka u medije kada su otkriveni učestali kontakti između poduzetnika Marka Vojkovića, osobnog prijatelja bivšeg predsjednika Josipovića, s bivšim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Njih su dvojica kontaktirala barem tri puta dnevno.

“U tom je razdoblju u javnost iscurila većina tajnih uskočkih iskaza, od toga najveći broj u Jutarnji list, čiji je vlasnik bio Ninoslav Pavić. Službeni mobitel glavnog državnog odvjetnika RH registriran na adresi Gajeva 30 A, Zagreb, Vojković je, u to vrijeme, kontaktirao 188 puta, a privatni broj Mladena Bajića 100 puta. Otprilike u istom razdoblju Vojković je 129 puta nazvao mobitel predsjednika države Ive Josipovića, 166 puta je kontaktirao broj mobitela Joška Klisovića, predstojnika Ureda predsjednika Republike i Milanovićeva kuma, dok je broj centrale na Pantovčaku nazvao 61 put. Zagrebački poduzetnik (vlasnik lanca trgovina za kućne ljubimce) koji kontaktira s glavnim državnim odvjetnikom i Pantovčakom kao s rodbinom imao je i vrlo frekventne kontakte s drugim službenicima u DORH-u, izravno zaduženima za predmet Sanader/HDZ. Jedan od njih je Dinko Cvitan, ravnatelj USKOK-a (21 kontakt), ali daleko više kontakata s Vojkovićem imala je tužiteljica u predmetu Sanader, čak 66. Ona se zove Vanja Marušić i danas je ravnateljica USKOK-a. To je Plenkovićevo pravosuđe, gospodine Grbin”, zaključio je Malić.

Tko pušta

Zaključke o toj temi nedavno su, komentirajući uhićenja u aferi Vjetroelektrane, iznosili Milanović i Plenković, koji su prozvali Državno odvjetništvo da istraži tko je odgovoran za curenje informacija iz istrage. DORH je potom nakon prozivki iz državnog vrha na svojim internetskim stranicama objavio priopćenje u kojem su samo citirali članak 6. Zakona o državnom odvjetništvu. “Zabranjen je svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika, zloporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti i u predmetima u kojima državni odvjetnik odnosno zamjenik državnog odvjetnika izvršava svoje ovlasti i dužnosti u zaštiti imovine Republike Hrvatske”, stajalo je na stranicama Odvjetništva.

“USKOK je dio DORH-a i na sve državne odvjetnike se primjenjuju odredbe Zakona o državnom odvjetništvu prema kojima su oni dužni za sebe čuvati sve što su saznali u svojstvu državnog odvjetnika. Osim navedenoga, postoji i Kodeks državnih odvjetnika. Ako je došlo do curenja podataka iz DORH-a, onda je na gospođi glavnoj državnoj odvjetnici da utvrdi tko je kršio propise. Ne treba zanemariti činjenicu da je Republika Hrvatska odgovorna za štetu koju svojim ponašanjem fizičkoj osobi nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika nezakonitim ili nepravilnim radom. Je li razriješenom ministru nanesena šteta zbog toga što je objavljeno u medijima? Je li stvorena određena predodžba o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti? Ne branim ga, ali on ima određena prava kao i svaki drugi okrivljenik. Treba se držati zakona, a ako ih treba doraditi, to je moguće”, izjavio je nedavno u intervjuu za Novi list ustavni stručnjak Mato Palić.

Uzimajući u obzir niz ranijih slučajeva, doista se može raspravljati o curenju informacija u istragama, postavlja se pitanje s kojim interesom se te informacije u javnost puštaju i je li time i u kojoj mjeri narušena stabilnost vladajuće koalicije i parlamentarne većine. Dok se pitanja postavljaju, u HDZ-u ponovno spominju takozvanu duboku državu preko koje se udara na Vladu i HDZ te su uvjereni da se iza tih akcija krije netko iz Državnog odvjetništva.

Autor: Iva Međugorac/7dnevno

Vijesti

OBEĆAO IZNIJETI ISTINU NA VIDJELO Vatikanski revizor uvjerava da je smrt kardinala Pella bila “obavijena misterijom”

Published

on

OBEĆAO SAM MU DA ĆEMO IZNJEDRITI ISTINU NA SVJETLO Bivši vatikanski revizor, Libero Milone, uvjeravao je da je smrt kardinala Georgea Pella “okružena misterijom”. “Na njegovoj sahrani, uz njegov lijes, obećao sam mu da ćemo iznijeti istinu na vidjelo”, izjavio je Milone, prenosi list “The Australian”.

foto-ilustracija: X.com

Kardinal Pell – toliko pitanja oko jedne smrti

(Katolisch/InfoCatólica) Ekonomist je tako nagovijestio povezanost Pellove smrti i skandala s nekretninama u Vatikanu. Prema istrazi australskih medija, mjesecima se u Vatikanu šuškalo o posljednjim satima Pellova života zbog neobične manipulacije njegovim tijelom. Nakon obdukcije, rečeno je da je njegovo tijelo ostavljeno “u neredu” umjesto da je pripremljeno kao obično.

Nakon rutinske operacije zgloba kuka, 10. siječnja 2023. u bolnici Salvator Mundi u Rimu, bivši australski kurijski kardinal službeno je preminuo od posljedica postoperativnih komplikacija.

Prema novinama, anonimni izvori bliski Vatikanu tvrdili su da bolnički videonadzor nije bio na mreži u vrijeme Pellove smrti. Na odgovarajući upit bolnici nije odgovoreno. Također se priča da nijedan liječnik nije bio dostupan u vrijeme Pellove smrti. Nakon operacije, Pell (81) se prvo probudio u stabilnom stanju i ubrzo je neočekivano preminuo od zastoja srca.

Nadalje, bliski prijatelji u Vatikanu apelirali su na Pella da se medicinski zahvat na kuku obavi u Rimu, a ne u Australiji. Prema novinama, neobično je da je operiran u privatnoj bolnici Salvator Mundi, a ne u klinici Gemelli, u blizini Vatikana. Bolnica Gemelli je nastavna bolnica Katoličkog sveučilišta u Rimu. Tamo obično dolaze visoki vatikanski dužnosnici, uključujući i Papu.

Nakon što je služio kao nadbiskup Melbournea i nadbiskup Sydneya, Pell je od 2014. do 2019. bio prefekt novoosnovanog Tajništva za gospodarska pitanja Kurije. Godine 2003. papa Ivan Pavao II. ga je uzdigao u kardinala. Od 2013. do 2018. Pell je bio član Vijeća kardinala, bliskog savjetodavnog tijela pape Franje. Nakon što su se 2008. pojavile prve optužbe za prikrivanje zlostavljanja protiv Pella, australska policija je 2017. započela istragu o seksualnom zlostavljanju maloljetnika koje je kardinal ‘počinio’ dok je bio svećenik i nadbiskup u Australiji. Godine 2018. Pell je proglašen krivim, što je godinu dana kasnije potvrdio i žalbeni sud. No, 2020. ovu je kaznu protiv kardinala poništio najviši australski sud zbog nedostatka dokaza. Pell je bio u zatvoru više od godinu dana kao nevin čovjek.

Kao vatikanski revizor, Milone je bio blizak Pellov suradnik u reorganizaciji financija crkvene države u Vatikansko tajništvo za ekonomska pitanja. Godine 2017. Milonea i još jednog vatikanskog zaposlenika otpustio je nadbiskup Giovanni Angelo Becciu, tadašnji zamjenik Državnog tajništva. Taj je potez poduzet u vezi s imovinskim skandalom koji je u međuvremenu iznesen pred vatikanske sudove. Becciu je 2023. godine osuđen na pet i pol godina zatvora i novčanu kaznu zbog prijevare i pronevjere.

Milone je tužio Državno tajništvo za više od devet milijuna eura odštete zbog svoje smjene, no tužbu je vatikanski sud odbacio u siječnju 2024. Milone je najavio da će se žaliti. Bivši revizor sebe smatra žrtvom korupcije i sukoba interesa u Vatikanu.

izvori: infocatolica.com | The Australian

Continue Reading

Vijesti

Hitrec: Čekala je klatež svojih 8 minuta čameći u rupi zgrožena dvama svjetskim uspjesima iste te repke i istoga selektora

Published

on

Uživa klatež u hrvatskom ispadanju. Čekala je dugo svojih pet minuta (ili osam minuta), dugo je čamila u rupi zgrožena dvama svjetskim uspjesima iste te reprezentacije i istoga selektora, grizla nokte i šutjela jer su trijumfi ipak bili preveliki da bi se tu nešto moglo učiniti. No sada je šokirana i deprimirana klatež izmilila ispod kamena i pojavila se u punom sjaju bijednih sarkazama.

Nakon kraćega predaha temperature opet temperamentne, uglavnom ćemo se kuhati do listopada, a tko preživi – pričat će. O Bože, kako sam nekada davno volio ljeta, a sada ih pomalo mrzim. Govor mržnje. Vrućine uzrokuju različite poremećaje, ljudi su živčani, stradavaju u prometu ali i kada dođu doma, gdje ih čeka obiteljsko nasilje. Jedan se takav slučaj dogodio u Varaždinskim Toplicama, ondje je žena ubila muža, stanovitog Agamemnona. Ozlojedilo je to njezinu kćer Elektru, koja je nakon niza ispada odlučila ubiti majku, ali se nije usudila sama, pričekala brata svoga Oresta.

Autor: Hrvoje Hitrec

Bila je to, doduše, samo varaždinska kazališna predstava, grčka tragedija na rimskim iskopinama (Aque Isae) u inače mirnoj ljetnoj noći, s dvije vrlo dobre glumice i tekstom baziranim na Sofoklu, to jest komprimiranom Sofoklu, ali je publika ipak ponovila gradivo, i to nekoliko puta. Orest na kraju nije ni došao, uostalom komad se i zove Čekajući Oresta, što površno podsjeća na neko drugo čekanje.

I tako, velim, vrućine donose tragedije, na moru i kopnu, završavaju kazališne i političke sezone, piše se nastavak Krležinih Zastava – oni s jugoslavenskom i crvenom zvijezdom imali su u lipnju svoje pobožnosti u Zagrebu, njima nasuprot vidjela se zastava HOS-a u Saboru. Službene hrvatske zastave najviše su se vijorile u – Njemačkoj. Dotično na Europskom nogometnom prvenstvu, gdje su nas lijepo oderali, isprevarali i zakinuli ne samo protiv Italije nego i inače, odlučivši unaprijed da taj hrvatski virus u nogometnom računalu ne će više pakostiti velikima. Dosta je. Te se poduzelo sve što se poduzeti moglo, od utakmica po vrućinama do nizozemskoga nestašnog istospolca Dannyja, čiji je partner navodno Talijan, možebitno i „muž“. I tako su nas oženili, što bi rekao narod. Nešto smo i sami skrivili, malo su nas pretrčali. A klatež došla na svoje: aha, to je ona reprezentacija koja drži ruku na srcu dok svira himna, to je ona domoljubna, klerikalna štoviše, da ne kažemo nacionalistička nacionalna vrsta, k tomu izbornik Hercegovac, ajoj…

Uživa klatež u hrvatskom ispadanju. Čekala je dugo svojih pet minuta (ili osam minuta), dugo je čamila u rupi zgrožena dvama svjetskim uspjesima iste te reprezentacije i istoga selektora, grizla nokte i šutjela jer su trijumfi ipak bili preveliki da bi se tu nešto moglo učiniti. No sada je šokirana i deprimirana klatež izmilila ispod kamena i pojavila se u punom sjaju bijednih sarkazama. Tu klatež nazivamo i pederima, što nije seksualna nego karakterna oznaka. (Glede pravih istospolaca ipak: homoseksualni lobby uspio je na valu bojažljive heteroseksualne defanzive domoći se moći i zavladati mnogih područjima života, te se situacija u zadnjim desetljećima potpuno izokrenula, neopazice smo došli do – diskriminacije heteroseksualaca, a sve i nadalje pod egidom ugroženosti homoseksualaca. Jer, kada spomenuti lobby osvoji neku instituciju i šire, daje prvenstvo sebi sličnima, što se već dogodilo u međunarodnim okvirima osobito u svijetu produktivne i još više reproduktivne umjetnosti, koja pada u naručje floskule o političkoj korektnosti. Možda bolje od svega o tome svjedoče televizijske nizanke američke (i ne samo američke) proizvodnje: za ilustraciju jedna popularna bolnička serija – započela je bila prilično davno s ljubavnim odnosima osoblja usred operacija, krvi i smrti, ljubavnim ili samo erotskim, teško je reći, hetero vezama. Nizanka je dugo trajala, toliko dugo da je doživjela i udar homoseksualnoga lobbyja, koji je zadobio i te kakav utjecaj (a i novaca ima naravno), te su producenti natjerali scenariste da uvedu isprva samo lezbijski par vrhunskih liječnica, ali se pobunili muškoložnici i pitali gdje je muški par. Pa se pojavio i taj. I „moda“ je krenula, ne samo u bolničkim, nego i u obiteljskim (jedan sin mora biti istospolac), u kriminalističkim, u… (u vražju mater, nema gdje nema.) Čovjek jednostavno zažali za starim serijama“, gdje i rijetke aluzije na muškoložništvo izazivaju smijeh… Ima ipak i sada naznaka heteroseksualne kontrarevolucije: kreće iz Amsterdama, koji je napokon shvatio čari „liberalizacije“ svega i svačega, u čemu je bio perjanicom.

Nestašnoga Dannyja je Uefa otjerala s europskoga prvenstva, nakon što se ista ta Uefa pobrinula da Hrvatska ispadne, a na kraju je ispala i Italija, koja očito više nema utjecaja, pa ni na raspodjelu dužnosti u visokoj europskoj politici. O Nizozemcu Dannyju snimat će se, čujem, film Osam i pol, na tragu Fellinija.

Toliko o tome, a eto već i među nogometnim sucima. Nestašnoga Dannyja je Uefa otjerala s europskoga prvenstva, nakon što se ista ta Uefa pobrinula da Hrvatska ispadne, a na kraju je ispala i Italija, koja očito više nema utjecaja, pa ni na raspodjelu dužnosti u visokoj europskoj politici. O Nizozemcu Dannyju snimat će se, čujem, film Osam i pol, na tragu Fellinija.

Nogometno se prvenstvo odvija i nadalje, ništa nije izgubljeno. Još imamo teoretske šanse da osvojimo sljedeće svjetsko prvenstvo, ako bude održano. Situacija na planetu Zemlja nikako nije ružičasta, puno manjih ili srednjih ratova lako može prerasti u treći svjetski rat o kojemu se već posve otvoreno govori (recimo na forumu u Dubrovniku). U svemu lošem kao i uvijek postoji i nešto dobro: bit će to posljednji svjetski rat.

„Kako to misliš?“, pita me Mak, a ja mu objašnjavam očito. „Što te više slušam, sve mi je jasnije da vi ljudi niste normalni“, kaže mačak. „Pa stalno ratujete, koji vam je đavo? Mi životinje se malo pokefamo, tu i tamo netko nekoga pojede za doručak, ali to je dječji vrtić prema vama ljudima. Nego, čuj gazda, vele da se i mi u Hrvatskoj, to jest vi, blago naoružavate. Uvodi se vojni rok.“„Ja hoću u vojsku“, umiješa se Tor. „Nije to za tebe“, kažem, „ti si razmaženi kućni, odnosno dvorišni pas, i ideš u civilnu zaštitu. Ali Mak bi se mogao šuljati iza neprijateljskih linija, stavit ćemo mu kameru.“ „Da ne bi“, buni se Mak, „ ja ću se pozvati na priziv savjesti. A zašto ti ne ideš u vojsku, gazda?“ „Nemoj me vući za jezik“, velim,“ ja sam, drage moje životinje bio u dvije vojske. A dvaput je dvaput. Jedanput u onoj propaloj jugoslavenskoj, ne drage volje ali tako je to bilo, drugi put u hrvatskoj i to dragovoljno, i te kako dragovoljno. Iz prve sam izašao kao vojnik, hvala Bogu, iz druge kao satnik, a poslije rata u nekom dizanju činova dalo mi bojnika. Zato stojte mirno kada sa mnom razgovarate.“„ Ti si bojnik? Onda smo nadrapali“, kesi se Tor. „Pa imaš godina koliko i Biden.“

Otjerao sam životinje na dvorište i zabranio im da gledaju televiziju, a posebno sučeljavanja Bidena i Trumpa. Osim toga, imamo i mi uskoro predsjedničke izbore, a još ne znamo tko će se to suprotstaviti sadašnjem koji bi htio biti i budući, a to je, dragi moji, podosta neozbiljno. Ili se ide na iznenađenje u zadnji čas, šok. Možda se opet pojavi Kolinda, koju nitko ne će prepoznati. Slično je i za lokalne izbore, recimo u Zagrebu, pa se može! dogoditi da Zagrepčanci izvuku glave iz hrpe smeća i tako omamljeni opet izaberu što su već jednom učinili. Vidite, ja sam tolerantan čovjek (ne bi se reklo), pa predlažem da se za tu priliku stvori koalicija HDZ-SDP, lokalna, nešto kao Vlada nacionalnoga spasa Grada Zagreba, jerbo je sekta pretjerala i to je jedini način, barem u ovom trenutku, da ode i ne vrati se. Nego, gdje je taj guru Celakoski ili kako se već zove, vidjeli smo ga samo u jednom trenutku na ekranu, a godine prolaze, sjedi li u tamnoj komori i ondje prima stalno vidljive sljedbenike?

Izbori su i u strankama, u nekima je sve poznato, u nekima je sve nepoznato. I u nepoznatima je ipak nešto poznato: visoki predstavnik SDP-a Peđa ide na pričuvni položaj, hajde Hajdaš, sada probaj ti, kaže on. Nemam (više) ništa protiv SDP-a, vjerovali ili ne, njih smo uspjeli pripitomiti nakon što su početkom stoljeća počeli divljati u detuđmanizacijskom i dekroatizacijskom bunilu, podbadani s Pantovčaka, s još jednom nevoljnom iskrom u vrijeme Milanovićeve vladavine. Smjestili se zatim na posustalom lijevom krilu, pa centrirali, ali od centaršuteva nije bilo koristi. Možda i shvatili da su Hrvati općenito desno ili desnije orijentirani, svakako desnije od poludesnih, a ništa ultralijevo ne može proći. Osim u Zagrebu.

Crnogorska deklaracija o Jasenovcu nije crnogorska nego srbijanska, samo je Srbija prepustila posao vazalima sada na vlasti u Montenegru, vjerojatno blagoslovom SPC, valjda i Porfirija. Srbija je ipak pametnija, računa na mogućnost da bude prisiljena ostaviti Putina i nastaviti grebati se za Uniju, pa ne bi htjela da joj Hrvatska radi poteškoće, a može!

A žalim li ja za crvenim vremenima u prošlom stoljeću? Žalim! Samo zbog jednoga, a odmah ću vam reći o čemu je riječ: o honorarima za književna djela. U onim vremenima pisac je dobivao za roman, recimo, četiri ili pet puta više nego sada. A baš su književnici, podsjećam, bili strastveno angažirani u vrijeme stvaranja prvih demokratskih stranaka uoči pada komunizma, te u rađanju države. Pa kada je stvar uspjela, donijeli privatnom nakladniku rukopis, on njima ugovor, a u ugovoru neka smiješna svota. Eto, tako je bilo. I ostalo. Filmaši su neko vrijeme solidno prolazili, ali čujem od njih da su se honorari s vremenom grdno srozali, više za kreativni dio ekipe, manje za tehniku, ali se srozalo. I još štošta.

Oprostite na ovom takoreći privatnom izletu, da ne velim ispadu. Ima važnijih stvari, recimo ta deklaracija ili slično, crnogorska deklaracija o Jasenovcu. Odnosno nije crnogorska nego srbijanska, samo je Srbija prepustila posao vazalima sada na vlasti u Montenegru, vjerojatno blagoslovom SPC, valjda i Porfirija. Srbija je ipak pametnija, računa na mogućnost da bude prisiljena ostaviti Putina i nastaviti grebati se za Uniju, pa ne bi htjela da joj Hrvatska radi poteškoće, a može! Prosrpski i proruski bjelaši crnogorski nisu toliko mudri, pa odrađuju što im gazda kaže. I uopće, stvaraju atmosferu nalik onoj kada su istaknuti književnici montenegrinski, protivnici utapanja u veliku Srbiju, morali bježati i tražiti spas u Hrvatskoj. Te se sjećam dugoga razgovora s Jevremom Brkovićem, nas dvojica sami u jednoj prostoriji Društva hrvatskih književnika, on s drvenom krunicom. Doduše, reče mi da prebirući zrna nastoji svladati želju za pušenjem cigareta. Ne znam kako je sada s književnicima u Crnoj Gori i hoće li dio njih opet tražiti spas u Hrvatskoj, ali, velim, sve podsjeća na ona vremena. U svakom slučaju, treba napokon definirati i učvrstiti granicu Hrvatske i Crne Gore, da bi i bjegunci znali gdje su.

Na ona vremena prisjetili smo se i mi u Hrvatskoj, kada je u nedjelju očito srpski vozač automobila, iznerviran dolaskom biciklista (branitelja iz 110. brigade) u Vojnić, pijan i mahnit od mržnje prema hrvatskim kvadratima, naletio na kolonu zaustavljenu u nekoj krčmi podno Petrove gore. Valjda čovjek u alkoholnoj magli i dalje vjeruje da je to dio „krajine“. Inače, na stranicama Turističke zajednice Vojnića piše: „Ako želite mir, lijepu prirodu i srdačne ljude, dođite u Vojnić.“ Možda je tako, ali da u nekima tinja, jest. Gore u Međimurju hrvatska policija ima stalnih problema s Romima, a to je teško riješiti i naši policajci preko volje, za neveliku plaću, dolaze održavati red i mir, a odlaze s modricama i ozbiljnijim ozljedama. Te se pitaju zašto i dokle. I što su oni Bogu skrivili da moraju raditi što politika očito ne zna i ne može, tek slini o uključivosti i sličnim šarmantnim iskazima, daleko od zbilje.

Pohvala Igoru Rudanu za feljton o Tesli, školski primjer kako se pišu feljtoni, u zahvatu duboki i široki, prostudirani. Pohvala to više što je feljton postao pomalo zanemarena novinska forma, nepravedno.

I na kraju, jedna pohvala, ili više. Prva vrhunskom intelektualcu Ivanu Bekavcu, koji je u dnevnom listu opširno (opširnije nego ja na portalu HKV, a i bolje) prikazao knjigu Anđelka Mijatovića Pisma iz tamnice. Slučilo se da je istodobno drugi jedan Bekavac, kapetan Bekavac – u turskom zatvoru, lažno optužen, pa bi i njegova pisma, ako ih ima, mogla naći mjesto u nastavku knjige. Druga pohvala Igoru Rudanu za feljton o Tesli, školski primjer kako se pišu feljtoni, u zahvatu duboki i široki, prostudirani. Pohvala to više što je feljton postao pomalo zanemarena novinska forma, nepravedno.

Da zaokružim ovu kolumnu začetu s Varaždinskim Toplicama i Agamemnonom, koji se živ vratio iz Trojanskoga rata, a onda doživio što već jest. Iz Domovinskoga rata vratili su se mnogi hrvatski branitelji na nosilima, teško ranjeni, najteže oni pogođeni srpskim metkom u kralježnicu. Isprva liječeni u Zagrebu, nastavili su se liječiti u Varaždinskim Toplicama. Medicina nije našla načina da ih uspravi, ostali su u invalidskim kolicima. Dok su bili u Zagrebu, posjećivale su ih u bolnicama poznate naše glumice, razgovarale s njima, činile sve da ih raspolože, koliko se moglo, shvatile su to kao domoljubnu i ljudsku obvezu. A kada su ranjenici prevezeni u Varaždinske Toplice, bilo je nešto teže doći do njih tada još starom cestom iz Zagreba. Jedna je glumica ipak i ondje stizala, starim autom po toj staroj cesti, nije ih zaboravila. Zove se Višnja Babić. Sjedi u petak prošloga tjedna pokraj mene na premijeri tragedije „Čekajući Oresta“, s mislima na tragedije kojima je svjedočila.

Tako se u termama ispreplela grčka, rimska i hrvatska povijest. S jednom primjedbom: kazališne predstave s temama iz starije hrvatske povijesti bijele su vrane u našim teatrima, kao i u igranim filmovima i televizijskim nizankama. Glede filmova – skupo je to, kažu, preskupo. A skupo je snimati i filmove o suvremenim temama, sve je držateljima novaca jako skupo, pa ako što i financiraju, premalo je za realizaciju. I onda se producenti dovijaju na razne načine, koprodukcijama i slično. Čak i za kratke filmove.

I (posve) na kraju: čestitka Večernjem listu na velikoj obljetnici.

Izvor: Hrvoje Hitrec/hkv.hr
Continue Reading

Vijesti

NADOPUNJATI SE, A NE NATJECATI! “Muškarac i žena nisu isto… i to je blagoslov!”

Published

on

Kad je žena odgojena, oslobođena prometejsko-iluminatskih lažnih nauka, slobodna od nametnutog feminizma i ‘izmišljenih prava’, kada se predaje svome mužu, djeci, obitelji, a muškarac isto tako… stvara se sklad u odnosima, u obitelji, djeci…

Evo kako razmišlja pristojna, razumna i odrasla žena… o značenju obitelji!

“On snabdjeva i štiti, ja umnožavam…
On je glava obitelji, ja sam – srce!
On pruža sklonište, Ja mu dajem ritam!
On osigurava sastojke, ja načinim obrok,
On osigurava kuću, ja je činim domom…

On se brine o mom vanjskom svijetu, ja vodim računa o njegovom unutarnjem svijetu.
On mi je dao ljubav, a ja njemu život…

Naše se ulogice puno više nadopunjuju, a manje natječu…”

Poslušajte izvornik…

Što mislite…?

(S društvenih mreža)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved