Connect with us

Vijesti

PRIRODA Tko je jači – grizli ili sibirski tigar?

Published

on

Na internetu je vrlo popularna rasprava o tome tko bi pobijedio kada bi se sukobili sibirski tigar i grizli. Nudimo vam detaljan “pregled situacije” koji će otkloniti svaku sumnju po tom pitanju.

foto: EKATERINA SINELJŠČIKOVA

Krenimo redom. Najprije nekoliko uvodnih napomena.

I tigar i medvjed su grabežljivci na vrhu hranidbenog lanca – piše RussiaBeyond.

Europski mrki medvjed u divljini tijekom proljeća.

Europski mrki medvjed u divljini tijekom proljeća.Legion Media

I sibirski tigar i grizli su neosporni gospodari areala u kojem obitavaju. Amurski (ili sibirski) tigar živi u južnom dijelu Dalekog istoka, a grizli prvenstveno u Sjevernoj Americi. Samim se time ove dvije zvijeri ne mogu sresti i sukobiti u prirodnim uvjetima.

Pa ipak, moguće je prilično precizno prognozirati ishod, jer u kompleksu sibirskog tigra obitavaju himalajski i mrki medvjed, a ovaj drugi je vrlo krupan, potomak je američkog grizlija, samo što je još agresivniji i opasniji. Tigar i medvjed ne vole dijeliti teritorij, ali ponekad nemaju izbora.

Tigrovi jedu medvjede

Borba medvjeda i tigra.

Borba medvjeda i tigra. Getty Images

Tigrovi love krupne životinje – jelene, losove, divlje svinje i medvjede. Da, i medvjede! Medveđe meso je u tigrovom “jelovniku” zastupljeno u manjim količinama (samo 5%), ali je zastupljeno. Istini za volju, riječ je uglavnom o himalajskom medvjedu. On u susretu s tigrom nema nikakve šanse. “Jedina mogućnost da preživi je da se popne na drvo”, kaže za portal Russia Beyond Sergej Aramiljev, doktor biologije i generalni direktor centra “Amurski tigar”. Tigar se krajnje nerado penje na drvo. “Događalo se da se tigar umiri ispod drveta i čeka da medvjed siđe ili, ako je u pitanju mekano drvo (jela, primjerice) koje nema više od 20 cm u promjeru, da ga pregrize kao dabar i da mu tako ‘zreli’ plod padne ravno u kandže”, priča Aramiljev.

Ali s grizlijem situacija nije tako jednostavna.

Pogledajmo kakvo oružje posjeduju sibirski tigar i grizli. Koje su im strane jake, a koje slabe?

Opće crte

Sibirski tigar u snijegu.

Sibirski tigar u snijegu.Legion Media

I jedan i drugi su dobro naoružani ubojice. Sibirski tigar je najkrupniji predstavnik obitelji mačaka na svijetu, dugačak je 1,5-2 metra i težak 180-300 kilograma. “Po snazi mu nema ravnih na ruskom Dalekom istoku”, priopćava Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF). On s lakoćom trči po snijegu 80 km/h, što je prosječna brzina kretanja automobila na cesti.

Odrasli grizli (kao i njegove podvrste) daleko je masivniji i jači od sibirskog tigra. Može težiti 400, 500, a ponekad i 600 kilograma. Prava je grdosija kad se podigne na stražnje šape – tada je visok 3,3 metra!

Snaga ugriza

Legion Media

Moćno medvjeđe zubalo pravi stisak snage 87,88 kilograma po centimetru četvornom, dok ugriz tigra ima snagu od 66,9 kg/cm2. Ali tigar ima duže i tanje zube i samim tim pravi dublje rane koje više krvare.

Kandže

Prednja medvjeđa šapa.

Prednja medvjeđa šapa.Legion Media

Grizlijeve kandže su jezivo oružje. Duže su i oštrije nego kandže lava ili bijelog medvjeda. Njima grizli može rastrgati protivnika na komade. Doduše, nisu oštrije od tigrovih, ali s obzirom na grizlijevu snagu, jedan precizan udarac može biti fatalan. Grizli takvim udarcem može polomiti tigru kralježnicu. “Snaga udarca medvjeđe šape je tolika da odrasli vepar težak 150 kg može od takvog udarca odletjeti deset metara”, priopćavaju stručnjaci za sudsku medicinu.

Tigar je neprimjetan

Tigar Šerhan star deset mjeseci. Mladunče čuvenog amurskog tigra Amura i tigrice Usuri. Primorski safari park.

Tigar Šerhan star deset mjeseci. Mladunče čuvenog amurskog tigra Amura i tigrice Usuri. Primorski safari park.Vitalij Anjkov/Sputnik

Tigar se kreće nečujno, čeka u zasjedi i nepredvidljivo napada u najpogodnijem trenutku iz najpogodnijeg kuta. “Prolazili smo 25 godina kroz njegova staništa, ponekad smo uspjeli prići relativno blizu, i za sve smo to vrijeme samo par puta čuli tigrovu riku. Ali i jednom je dosta da se sledi krv u žilama i da se taj osjećaj zapamti za cijeli život”, pišu biolozi Jurij Duniščenko i Aleksandar Kulikov.

Medvjedi su otporni na ranjavanje

Grizli.

Grizli.Global Look Press

Tigar je očito brži i spretniji, ali je medvjed u životinjskom carstvu nalik na dobro oklopljeni tenk. Sve arterije i dušnik su mu dobro zaštićeni duboko ispod jake muskulature i sloja masnog tkiva. Poznato je da medvjed nastavlja borbu i kada ga metak pogodi u pluća ili jetru.

A sada je na redu ono najvažnije.

Taktika borbe

Nema sumnje da će se medvjed odmah uspraviti na stražnje šape kako bi izgledao što veće. Kao na ovoj snimci.

YouTube

Možda više ništa neće ni morati učiniti, jer taj potez ulijeva strah pojedinim protivnicima i prisiljava ih da se brzo povuku.

Tigar ima samo jedan cilj – pregristi vratne kralješke. Svi istraživači koji proučavaju napade tigra navode samo jedan uzrok smrti: “On se vješto prikrade i jednim ugrizom onesposobi žrtvu. I nema šanse da se ona od tog ugriza oporavi.” Ali uopće nije lako dohvatiti medvjeđi hrbat, a masno tkivo u tom predjelu mu je vrlo debelo. Zbog svega toga ova rasprava vjerojatno nikada ne može biti okončana. Sve ovisi o konkretnom tigru i konkretnom medvjedu.

https://youtube.com/watch?v=A7zvQmD8DnU

YouTube

Zaključak

“Ako se veoma krupan mužjak medvjeda sukobi s tigricom ili sitnijim mužjakom tigra, šanse će im biti jednake, premda će možda medvjed imati neznatnu prednost”, smatra Sergej Aramiljev.

A ako su protivnici jednaki? Znanstvenici uglavnom smatraju da u tom slučaju tigar ima veće šanse, ali samo zato što je on navikao ubijati.

Grizli na snijegu.

Grizli na snijegu.Getty Images

“Stvar je u vrsti hrane. Tigar se hrani isključivo mesom, i to mesom ulovljenih životinja, što znači da ima razvijeniji instinkt lovca. On točno zna gdje treba ugristi kako bi ubio žrtvu, i kako i gdje udariti šapom da je zaustavi”, kaže Aramiljev. S druge strane, medvjed se uglavnom hrani biljnom hranom, ribom i lešinama. Ne prakticira redovan lov. “Može se reći da je on tijekom evolucije već zaboravio gdje treba napraviti ‘ugriz’, tj. odvikao se od uspješnog lova, a uz to ga i ne prakticira redovito”, zaključuje on.

Istog je mišljenja i zoolog Timofej Baženov, voditelj televizijske emisije “Divljina”: “Često me pitaju tko bi pobijedio, tigar ili mrki medvjed. U pravilu tigar izlazi kao pobjednik!”

izvor: RussiaBeyond

Advertisement

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Vijesti

CRKVA SVETOG DUHA Na današnju Blagovijest svečani početak trajnog euharistijskog klanjanja u Šibeniku

Published

on

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla

U Hrvatskoj se otvara 15. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, u Šibeniku u crkvi Svetog Duha.

Na Blagovijest, 25. ožujka, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, predslaviti će svečanu svetu misu u 19 sati u katedrali sv. Jakova apostola. Nakon mise slijedi procesija do crkve Svetog Duha u staroj jezgri Šibenika, gdje će o. biskup izložiti Presveti Oltarski Sakrament na trajnu adoraciju.

500 klanjatelja

Nada Burum, promotorica trajnog euharistijskog klanjanja objavila je da se više od 500 klanjatelja prijavilo na listu. Oni će se okupljati po uređenom rasporedu pred Presvetim Sakramentom, stavljajući Božje planove ispred svog vremena, svojih prava i svog prostora.

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla. Za Book.hr priredila I. Adamić

izvor: Book.hr | Croativ.net

Continue Reading

Vijesti

Hodak: ‘Domaća orjuna u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”’

Published

on

Koje li radosti! Hrvatska-Francuska 2:0 u Splitu. Rekli bi da je bila superiorna igra i siguran rezultat.

Vraga, sedamdeset od devedeset minuta lopta je bila kod Francuza. Međutim, Dalićeva odlična taktika i Ante Budimir, puno strpljenja i putujemo u Pariz po reprizu Splita. Najbolji igrač? Igrač je to kojega su se odrekli i Hajduk i Splićani – Ivan Perišić. Za Francuze je na terenu bio Ivan Grozni. A tek kako su nas oduševili naši navijači.

Veličanstvena gesta navijača bila je kad su rasprostrli ogromni transparent legendarnom Jean Michelu Niicolieru, vukovarskom dragovoljcu, koji je dao život za Hrvatsku. Transparent je sigurno najviše oduševio Puljka i njegovog zamjenika. Orjuna je čkomila, a naši su se navijači opet jednom pokazali kao istinski domoljubi. Još da tako uspješno odradimo u nedjelju i utakmicu Parizu pa smo u polufinalu. Moj dobar frend Boris je strastveni navijač Dinama i repke i ovaj puta umjereni optimist. “Uspjet ćemo samo ako budemo zadržali posjed lopte”. Sjetih se one stare definicije optimiste: Optimist je obično loše obaviješteni pesimist. Ipak, volio bi da je Boris u pravu. Objektivno, sve ovisi o najboljem, a to je Luka Modrić. Za tri dana mogli bi biti u nogometnom raju ako Francuzi ne shvate koliko smo bolji od njih. Neki suhi realista poslao mi je na fejs sliku flaše šljivovice s mogućim stadijima pijanstva…

Prvi stadij je… smijeh.
Drugi… on voli sve i svakoga.
Treći… govori preglasno.
Četvrti… grli nepoznate.
Peti.. govori sve jezike svijeta.
Šesti… najbogatiji je na svijetu.
Sedmi… gubi koordinate.
Osmi… vidi Merlin Monroe.
Deveti… glasa za Možemo!
Deseti… u Parizu pobjeđujemo Francuze bez problema…

Jedino grijeh daje živost i boju svakodnevnom sivilu. A nema većeg grijeha od gluposti…

Sve o Luki…

No, vratimo se još malo Luki Modriću. Orjunaši su sretni kad ga mogu podcjenjivati. Na fejsu “Nogometne novosti…” Sve o Luki… Govorili su da je sitne građe, i da nije za profesionalni nogomet. Govorili su i da je Real Madrid prevelik zalogaj za njega te da je najgore pojačanje koje je ikada stiglo u Kraljevski klub. Govorili su da je povučen i da malo govori pa ne može biti kapetan repke. Brzo ih je sve demantirao.

Ispisao je povijest Reala, osvojio je Zlatnu loptu, postao najtrofejniji igrač Reala u povijesti kluba sa 28 trofeja. Luka Modrić postaje najbolji igrač koji je ikada igrao na “ovim” prostorima. Sad rokću da je njegovo vrijeme prošlo. Stalno rokću zašto već ne odlazi u nogometnu mirovinu. On ponovno šuti i dalje sjajno igra te polako, ali sigurno postaje najbolji igrač u povijesti hrvatskog nogometa. Dok oni laju, on šuti i radi. Psi laju, a karavana prolazi. Laju oni čak kad su karavane već prošle, ali to je samo dokaz njihove zajedljive nemoći.

Sad kad su mu sva vrata otvorena, ubiti ga može smo propuh pun jala…

Iako je vodio neuredan život, život ga je sredio…

Jedan mali touch

Vraćam se opet malo politici. “Može li rat dotaknuti i Hrvatsku” pita se Hrvatski tjednik. Ma, “dajte najte…”! Jedan mali touch ne smije nas izbaciti iz koncepta!? Mali smo, ne pretendiramo na tuđe, Talijane i Slovence ne zanima naša obala, Mađari traže samo autoput od Budimpešte do Rijeke, Crnogorci bi Dubrovnik i Prevlaku, domaća orjuna je u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”.

Već samo zbog neke rezolucije o vojnoj suradnji između Hrvatske, Kosova i Albanije odmah je u Srbiji nastala nervoza i galama. Po meni pitanje koje postavlja Hrvatski tjednik uskoro neće biti retoričko. Treba se odmah početi pripremati. Naš ministar obrane je okorjeli realist. To je dobro. Ujedno je i odgovor na pitanje može li nas rat dotaknuti. Volio bih da sam samo loše obavješteni pesimist. U eri Trumpa i Putina tamni oblaci svaki dan postaju sve tamniji i mračniji.

Evo jednog primjera naših tzv. “dobrosusjedskih odnosa”. Jadranko Prlić, bosanski Hrvat, osuđen je u Haagu na 25 godina zatvora. Ovih dana Prlić je podnio molbu za prijevremeno puštanje na slobodu. Sve je bilo u skladu sa Statutom suda u Haagu. Međutim, zahtjev mu je odbijen jer su sve bošnjačke udruge odbile podržati Prlićev zahtjev. I tako Prlić ostaje na izdržavanju kazne sve do 2032. godine. Haaško ponižavanje Hrvata se nastavlja uz poltronski pljesak hrvatskih ljevičara… Sjetite se u koliko su samo slučajeva hrvatske vlasti, upravo u ime dobrih odnosa s BiH, uvijek podržavale bošnjačke zahtjeve za pomilovanja, prijevremeno puštanje na slobodu itd. Opet jedan od bezbrojnih primjera hrvatskog političkog poltronstva.

Oscar Wilde je jednom napisao: “Svakog treba uzeti kao da je zao dok se ne dokaže suprotno”.

Još jedno razmišljanje Oscar Wildea o sebi: “Kao osoba na zlu glasu, potpuno sam podbacio. Neki me već toliko ogovaraju da tvrde kako u životu nisam učinio ni jednu lošu stvar. Naravno to mi se usude govoriti samo iz leđa”.

Odahnuo sam

U subotnjem Jutarnjem, na drugoj stranici veliki članak “Bruxelles potvrdio da je vojna suradnja Hrvatske s Albanijom i Kosovom legitimna”. Odahnuo sam! Hvala Bruxellesu! Svijet je pred velikim ratom, a EU nam dozvoljava da se započnemo pripremati za njega. Zagorci bi rekli “Smo se pripravili”. Samo onako usput, Kosovo već ima slične sporazume s Turskom, Britanijom, Norveškom, Amerikom, a sad su se i Hrvateki ohrabrili.

Vučić se odmah nakon objave deklaracije odjurio požaliti šefu NATO-a Rutteu kako se Hrvati i Albanci naoružavaju ne bi li napali njegovu zemljicu u kojoj teče med i mlijeko. Uostalom, zna se da Hrvati vole ratovati u Srbiji, baš kao 1990. g. kad su se Srbi morali braniti od “hrvatske agresije na Srbiju” tako što su ratovali po Hrvatskoj. Naravno, tako dugo dok nisu dobili po onoj stvari. Davor Ivanković u nedjeljnom Večernjem piše kako nas Vučićevo glasilo “Informer” ili bolje “Dezinformer” obavještava “Crknite dušmani: Srbija i Mađarska uskoro sklapaju jako moćan vojni savez!”. Naš ministar obrane Anušić na to se počeo bjesomučno tresti – od smijeha.

Uvijek nam spuštaju oni koji su se digli…

Od svih dizanja još mi se samo živci lagano dignu…

Već mjesecima naši mediji pomno pate prosvjede u Srbiji. Kažu nam kako su to prosvjedi protiv Vučića, njegove diktature, a za europsku Srbiju. Moš’ mislit’! Zvonimir Despot je u Večernjaku dobro detektirao kako se uopće ne radi o prosvjedima kojima bi se željelo promijeniti smjer aktualne srpske politike. Kad je na jednom od brojnih prosvjeda koji su do sada održani došla nekolicina mladih i istakla zastavu EU, Ukrajine i Gruzije, tzv. antirežimski prosvjednici su nasrnuli na njih vičući kako su sramota, da provociraju te da su dopuštene samo srpske i ruske zastave.

Međutim, nitko od tih istih prosvjednika nije se bunio kad je netko na prosvjedima nosio transparent s likom Gavrila Principa, a drugi s likom Draže Mihajlovića. Dakle, kroz cijelo to vrijeme navodne “mirne revolucije” nisu istaknute bilo kakve svježe ili bar proeuropske ideje i vrijednosti, sve se svodi na razbuktali srpski nacionalizam i pokušaj da se svrgne “kurta” da bi uzjahao “murta”. Zato nemam nikakvo razumijevanje za ovo višemjesečno divljanje koje me podsjeća na onu srpsku “igrale se delije nasred zemlje Srbije…”

Oscar Wilde upozorava: “Smijeh je dobar za početak prijateljstva, a daleko je najbolji za njegov kraj”.

Rusi su Ukrajinu poslali korpus padobranaca kao potporu tamošnjim Rusima koji su ondje ionako padobranci…

Prijateljice noći uhvatili su kako rade po danu. Radile su prekovremeno!

Kurve rata još nisu izgubile ni jedan rat…

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved