Prosvjedi protiv održavanje mise za sve žrtve komunističke ideologije u Sarajevu, koje su se počele sa Bleiburgom, a nastavile se preko komunističkog terora i strahovlade od 1945-1990 godine u Jugoslaviji  i od 1990-1995 godine, agresijom JNA i Srbije protiv Hrvatske i BIH, samo su dokazali i pokazali svu pogubnost i zločinački karakter te ideologije.

Komunizam je kao i fašizam totalitarna i jednoumna ideologija. Tko nije sa nama naš je neprijatelj, kojega se mora eliminirati i fizički uništiti. Komunistička ideologija ne priznaje drugi i drugačiji način razmišljanje isto kao i fašistička. Način i metode vladavine potpuno su im iste, teror, strahovlada, logori u koje se zatvara  i “preodgaja” neistomišljenike, prisvajanje, odnosno konfiskacija imovine, cenzura javno izgovorene riječi tzv. verbalni delikt i ograničavanje, odnosno oduzimanje slobode govora i mišljenja.

Upravo zbog iste metodologije i žrtava koje su iza sebe ostavili fašizam i komunizam EU Parlament je 19.rujna 2019.godine izglasao Rezoluciju  Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, kojom se ta dva režima proglašavaju istim, odnosno zločinačkim.

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Po toj Rezoluciji svim državama preporuča se da preispitaju svoje društvenoo uređenje i iz javnih prostora uklone svako znamenje koje podsjeća na zločinački karakter te dvije ideologije. Dio iz Rezolucije;

5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;

18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

Unatoč točki 22. po kojoj je vidljivo da su sve Vlade i Parlamenti država  nastalih  krvavim raspadom Jugoslavije dobile tekst Rezolucije, niti jedna od njih sa prostora bivše Jugoslavije, nije raspravila i usvojila Rezoluciju u svojim parlamentima.

Upravo su događanja u Sarajevu izravna posljedica neprovođenja svih Rezolucija EU o osudi komunizma i komunističkih zločina, jer je toj Rezoluciji prethodila i Rezolucija 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.

Rezolucija Vijeća EU 1481/2006 nastala je na bazi Crne knjige komunizma, grupe autora po kojoj je komunizam kao izravnu posljedicu svoje vladavine iza sebe ostavio 97 milijuna mrtvih;

• Kina: 65 milijuna
• Sovjetski Savez: 20 milijuna
• Afrika: 1.7 milijuna
• Afganistan: 1,5 milijuna
• Sjeverna Koreja: 2 milijuna
• Kambodža: 2 milijuna
• Istočna Europa: milijun
• Vijetnam: milijun
• Latinska Amerika: 150.000

Rezolucija Vijeća Europe 1481 u sječnju 2006. temelji se na podacima iz crne knjige.

Već u uvodu Courtois tvrdi da je u komunističkim genocidima ubijeno četiri puta više ljudi nego što je ubijeno od strane Hitlerove osovine i želi privući pozornost da javnost sazna više o sličnosti tih dvaju ideologija. To je po Courtoisu nužno zbog komunističke ideologije koja i dalje ima mnogo sljedbenika.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Crna_knjiga_komunizma

Komemoracija na 75 obljetnicu komunističkog genocida u Bleiburgu, se održala u Bleiburgu, na groblju Mirogoj i u Sarajevu misnim slavljem za sve žrtve .

Komemoracija u Bleiburgu

U Bleiburgu  su odali počast svim stradalim Austrijancima kao i svim Hrvatima koji su ubijeni u krvavom partizanskom masakru, članovi HSP-a, izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda,  veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić i nekoliko suradnika Veleposlanstva.

Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća uslijedila je zajednička molitva za sve žrtve Bleiburške tragedije.

Ali iako je skup uredno prijavljen i Austrijskoj policiji, pojavila se skupina mladih ljudi sa zastavom nepostojeće države Jugoslavije sa crvenom zvijezdom, prema kojima austrijska policija nije poduzela jedno veliko ništa.

Licemjerna i dvostruka mjerila austrijske  policije i ovaj puta pokazali su da za njih isto ne vrijede sve Rezolucije koje je EU donosila da njih  ne veže Rezolucija  Vijeća Europe 1481/2006 godine i Rezolucija EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine.
Opet dvostruka mjerila i još kao u Austriji i Europi vlada demokracija, možda za crvenofašističke zločince, za njihove žrtve zacijelo ne!

Kao dokaz o dvostrukim mjerilima podsjetiti ću na događaj iz 2019. godine, kada je jedna osoba uzdigla ruku i pozdravila Hitlerovim pozdravom te odvedena je u zatvor u Klagenfurt i platila visoku novčanu kaznu- Ali  austrijska policija eto trenira strogoću samo na fašističkim simbolima, prema komunističkim je popustljiva.

Komemoracija na groblju Mirogoj

Kod Središnjeg križa na zagrebačkom groblju Mirogoj vijence su položili predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, potpredsjednik Sabora Željko Reiner, izaslanik predsjednika Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.

Nakon komemoracije predsjednik Sabora RH izjavio je ;

“Ovo je bio zločin jugoslavenskog, komunističkog režima koji je 45 godina bio strogo čuvana tajna, što nam najbolje govori o tome da je one koji su ga počinili i naredili itekako grizla savjest i da su se bojali istine. Oni koji su bili žrtve, koji su preživjeli, bojali su se govoriti o tome iz straha od osvete. Ljudi su ubijani bez suđenja, suprotno međunarodnim konvencijama,  bili su žrtve zločina počinjenog iz osvete, zbog ideologije”.

Misa u Sarajevu

Kod same majave misnog slavlja nitko nije reagirao. Reakcija i huškanje javnosti pojavili su se petnaestak dana kasnije kada su se pojedinci i strukture oko “hrvatskog” člana predsjedništva BIH Željka  Komšića  ( nekad visoki dužnosnik i potpredsjednik SDP-a BiH, kasnije osnivač i predsjednik Demokratske fronte od 2013) u dosluhu sa bošnjačkim članom Predsjedništva Bakirom Izetbegovićem, dosjetili kako bi je mogli zloupotrijebiti protiv Katoličke crkve i hrvatskog naroda u BIH u političke svrhe, sa ciljem stvaranja unitarne BIH sa muslimansko -bošnjačkom dominacijom, sada pod krinkom antifašizma i uz pomoč manipuliranog naroda tjerati  Hrvate iz Bosne, da bi se naselilo još više vehabija…

Kardinal i vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić jasno je više puta naglasio da nitko nema prava i mandat tjerati nikoga sa svojih ognjišta.

Sama ikonografija jasno je pokazala tu manipulaciju sa komunističkim simbolima, crvenom zvijezdom petokrakom, zastavama propale države i simbolima titovih pionira.

Očito su Sarajlije u toj svojoj manipulaciji zaboravili tko ih je držao u blokadi i opsadi 1425 dana? Pa da ih podsjetim;

Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Trajala je 44 mjeseca, od 5. travnja 1992.^[5do 29. veljače 1996. godine, što je tri puta duže od opsade Staljingrada, a u prosjeku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno. Sveukupno je ispaljeno oko 50.000 tona topničkih projektila na grad. Sukobljene strane bile su Vojska Republike Srpske (uz podršku službenog Beograda), koja je s 18.000 rezervista opkolila grad, i Armija Republike Bosne i Hercegovine (i HVO Sarajevo) koje su branile grad, kao i raznorazne paravojne postrojbe s obje strane.Tijekom opsade, grad je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka države te je nastala nestašica hrane, električne struje, plina, lijekova i vode, tako da su Sarajlije znale ići do rijeke Miljacke radi napajanja, gdje su često bili izloženi vatri iz snajpera.

Ujedinjeni narodi su tijekom tog razdoblja konvojima snabdijevali Sarajlije hranom, lijekovima i gorivom za generatore u bolnicama, jedinom pekarom tada u gradu te središnjom pumpom za vodu. Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (IDC), opsada u Sarajevu je uzrokovala 14.011 žrtava, od čega je 7.808 ljudi preminulo 1992. a 3.392 1993. godine, čime je to najveće stratište rata po ljudskim gubicima. Liječnici glavne bolnice u gradu su izjavili da su primali pet do petnaest ranjenih žrtava snajpera dnevno.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Opsada_Sarajeva

Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava Vijeća EU

Čak je i povjerenica za ljudska prava Vijeća EU Dunja Mijatović izjavila  da se misa koja je zakazana za 16. svibnja u Sarajevu, s ciljem odavanja počasti vojnicima i civilima koji su stradali u Bleiburgu nakon završetka Drugog svjetskog rata, može shvatiti kao glorifikacija onih koji su podržavali nacistički orijentiran ustaški režim, odgovoran za smrt nekoliko stotina tisuća ljudi.

“Takva komemoracija predstavljala bi dodatni napad na žrtve tog režima, što je potpuno suprotno idealima i principima antifašizma, na kojima su nastale europske države nakon 2. svjetskog rata, i zadala bi težak udarac naporima u smjeru pomirenja u regiji”

Takva izjava ni ne čudi s obzirom na okruženje i odgoj iz kojeg je potekla! Međutim s obzirom na funkciju koju obnaša trebala bi voditi računa i o ljudskim pravima onih kojima je misa posvećena, a koja su  bila potpuno ignorirana i pregažena od strane Engleske vojske i diplomacije, koja je predala razoružane ratne zarobljenike i civile na milost i nemilost krvi žednih titovih partizana.

To je trajna mrlja na Englesku kao demokratsku državu, koja je dopustila kršenje konvencija, ljudskih i humanitarnih prava ratnih zarobljenika. Toliko su Englezi svijesni toga da su za još 20 godina produžili tajnost dokumenata Bleiburške tragedije. Da su postupili ispravno ne bi trebali sakrivati istinu.

Drugo što iznenađuje u izjavi Dunje Mijatović je ignoriranje Rezolucije EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine o izjednačavanju komunizma i fašizma kao istog zla. Taj njen antifašizam u obliku komunizma je potpuna suprotnost samom sebi i izrugivanje žrtava komunizma. Na čemu ona misli graditi pomirenje? Na lažima ostataka komunističke oligarhije, kojoj i sama pripada i  koja ne priznaje zločine komunizma! Ne može to tako! Samo istinom!  Samo istinom, koju oni ne žele priznati.

I zato nije ni provedena ta Rezolucija u svim državama na podrućju bivše Jugoslavije, jer su nasljednici komunističkie političke oligarhije na vlasti u svim državama i ne samo u državnoj administraciji, nego su se uvukli i u sve europske institucije, kao i Dunja Mijatović.

Hrvatski  ministar  vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, izjavio je da će Hrvatska uložiti prosvjednu notu;

“Očekivali smo upravo suprotno, jer je ona povjerenica za ljudska prava, a riječ je o sjećanju na progone, ubojstva, zločine, odavanje počast i poštovanje mase u Sarajevu svim žrtvama za vrijeme komunističkog režima i odmah nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata, kada bilo je masovnih pogubljenja i zločina bez dokaza krivnje. Stoga ova izjava nije imanentna za osobu koja zastupa ovu funkciju, jer je Vijeće Europe ugledna organizacija čiji je primarni cilj zaštita i borba za ljudska prava, vladavinu zakona i demokraciju”

A i Hrvatska Vlada i Sabor nisu prihvatili Rezoluciju EU Parlamenta o osudi komunističkih zločina, pa joj se to sada vraća kao bumerang!

Kardinal i vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić

Kardinal Vinko Puljić im je svima održao lekciju iz  humanosti, ljudskim i vjerskim pravima i slobodama, slobodi vjeroispovjesti, slobodi mišljenja i javno izgovorene riječi, potpuno u skladu sa Isusovim naukom, koji propovjeda i živi Katolička crkva i vjernici skupa s njom sa porukom opraštanja ;

„Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ 

”Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i sukrivac”.

“Spontano se u srcu budi poštovanje i osjećaj pouzdanja u Boga. To je temeljni razlog zašto sam prihvatio u ime svih Biskupa u hrvatskom narodu predslaviti svetu misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 godina stradanja ovih žrtava našeg naroda i drugih žrtava. U prvom redu želimo moliti da nas molitva pročisti od svih gorkih osjećaja i negativnih naboja, koji se olako javljaju pri sjećanju na ova stradanja. Danas smo sabrani u molitvi, prikazujući najsvetiji čin, da pokažemo dužno poštovanje prema svim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju mi danas živimo ili još bolje izgrađujemo….

Onima koji su mi, angažiranjem huškačke mašinerije, htjeli zgaditi grad Sarajevo i moju domovinu Bosnu i Hercegovinu, poručujem da ostajem ponosan na to što sam sin ove zemlje i da u njoj i u njezinu glavnom gradu služim 50 godina kao svećenik, 30 godina kao nadbiskup i 26 kao kardinal.”

“Nitko nema pravo zanemariti ove žrtve, za koje danas molimo.

Isto tako, nitko nema pravo dirati rane boli onih koji pate radi gubitka svojih najbližih. Nitko nema pravo vrijeđati žrtve onih koji su dijelove svoga tijela ugradili u ovu grudu. Ta gruda koju domovinom zovemo, jest posvećena tolikim žrtvama. Ako to ne znamo poštivati, onda u nama nema ni ljudskog ni vjerničkog ni nacionalnog dostojanstva!”

Lili Benčik/hrvatskepravice