Trump je pobijedio. Sada je vrijeme da kršćani vole svoje neprijatelje. Vrijeme je da se i demokratima i republikancima pokaže da je jedini put naprijed za Ameriku kršćanski put.

Predugo su Amerikanci bili zatvoreni u “hladnom građanskom ratu” u kojem su obje strane bile jedna drugoj za vrat, bez ikakvog razumijevanja među njima.

Foto: ChristianCronicles

S jedne strane, Demokratska stranka je progutala marksizam, dovodeći ih tamo gdje su sada: promicanje žrtvovanja djece kao “reproduktivnih prava”. S tim što su marksisti, naučeni su da mrze svoje neprijatelje…

S druge strane, republikancima je dominirao neokonzervativni pokret, koji na riječima govori o životnim pitanjima, ali promiče krvoproliće diljem svijeta. Republikanci su tvrdili da su kršćani, ali su i oni mrzili svoje neprijatelje marksiste, pa su stoga također nadvladani ovim marksističkim otrovom.

Republikanci su se pokušali boriti protiv marksizma marksističkim metodama.

Ali tako smo izgubili globalni Hladni rat od Sovjeta: cijela je naša zemlja postala – marksisti na ljevici i marksisti na desnici. (… to je zato što su obje strane liberali s velikim L).

Tako se u proteklih nekoliko desetljeća razvio hladni građanski rat, gdje je zajednički sustav vrijednosti nestao, što je prvi korak do stvarnog rata. Prvo, neprijatelji moraju mrziti i demonizirati jedni druge. Nakon što se to dogodi, bit će voljni boriti se i ubijati svoje neprijatelje.

Otkako je Trump započeo svoj politički uspon, bio je na meti marksista. Kao što Sammons sažima:

Od trenutka kada je 2015. objavio svoju prvu predsjedničku utrku, Trump je pretrpio više napada nego bilo koji drugi kandidat u sjećanju. Ovi napadi variraju od laži o njegovim vezama s Rusijom do doslovnih napada u obliku dva pokušaja atentata, uključujući i onaj koji ga je ostavio krvavog na zemlji (prije nego što je slavno ustao i pozvao svoje sljedbenike: “Bori se! Bori se! Bori se!” ). Proteklih osam godina bile su stalne optužbe protiv njega da je svaki oblik zla, uključujući “doslovno Hitlera”.

Nitko ne može kriviti Trumpa ako trenutno likuje. Nitko sada ne može kriviti nijednog Trumpovog pristašu što je likovao protiv svih marksističkih demokrata i onoga što su godinama radili protiv Trumpa.

Pa ipak, postoji Jedan koji će nas kriviti ako likujemo, ismijavamo se i rugamo se svojim neprijateljima: Kralj kraljeva, koji je pravi vladar ove i svake zemlje.

Nikada nećemo pobijediti marksizam u ovoj zemlji ako ne uspijemo voljeti svoje neprijatelje. Moramo ih voljeti kako bismo ih oslobodili od palih anđela. Ako republikanci budu likovali i ismijavali demokrate marksiste, to će ojačati hladni građanski rat i marksisti će koristiti sve moguće sile – a vjerojatno čak i više nasilja – protiv Trumpa u sljedeće četiri godine. Što će se onda dogoditi 2028.?

Ne.

Kršćani upravo sada imaju odgovornost doista “vratiti Ameriku” za Krista: pokazujući svim Amerikancima da moramo nadvladati ovaj hladni građanski rat zajedničkim kršćanskim sustavom vrijednosti. Ali marksisti se nikada neće obratiti ako njihovu mržnju uzvratimo vlastitom mržnjom. Sjećate li se “ljeta ljubavi” 2020. kada su američki gradovi uništeni? To je bilo nakon četiri godine Trumpa. Jesu li onda pokrali izbore? Možda.

Ako nam je doista stalo do činjenice da je Isus Kralj, moramo pokazati našim neprijateljima da smo kršćani koji vole svoje neprijatelje, a ne marksisti koji raspiruju vatru mržnje radi vlasti. Prvi bi korak, dakle, bio oslobađanje Republikanske stranke od ovih marksističkih taktika. Onda možemo nastaviti s oslobađanjem Demokrata.

Prijeđimo na molitvu i post. Sljedeći tjedan počinje Martinjska ‘korizma’.

T. S. Flanders/OnePeterFive

Timothy S. Flanders stekao je diplomu grčkog i latinskog na Državnom sveučilištu Grand Valley 2010. s posebnim studijima povijesti, pisanja i arapskog jezika. Kao rezultat studija, obratio se s protestantizma na istočno pravoslavlje i počeo raditi u obrazovanju među uzrastima od vrtića do odraslih. Zatim je nastavio magisterij iz kršćanske povijesti i teologije na Katoličkom sveučilištu u Ukrajini. Godine 2013., kao rezultat daljnje potrage, prešao je na rimokatolicizam nedugo nakon što je papa Franjo izabran. Godine 2019. osnovao je The Meaning of Catholic, laički apostolat posvećen ujedinjenju katolika protiv neprijatelja svete Crkve. Godine 2021. postao je glavni urednik internetskog časopisa OnePeterFive. Autor je triju knjiga: Uvod u Sveto pismo za tradicionalne katolike, Grad Božji protiv grada čovjeka: Borbe Crkve od antike do danas i Kad vrata pakla prevladaju: Što katolici rade u mračnim vremenima, kao i nadolazeća knjiga o istočnom pravoslavlju, u izdanju Centra St. Živi u Michiganu sa suprugom i četvero djece.

Hrvatska u vanjskoj politici Washingtona ne predstavlja vruću temu kao što je to bilo u doba raspada komunističke Jugoslavije, ali pobjeda konzervativnog kandidata Donalda Trumpa koji se vraća u Bijelu kuću ipak će imati određenih učinaka na odnose između dvije zemlje – piše Vjekoslav Krsnik na svom profilu.

Foto-Ilustracija: NewsBar

Kao prvo treba ustvrditi da su ti odnosi zbog određenih problema u posljednjih nekoliko godina spušteni na nižu razinu, ali ne zbog promjene politike Washingtona prema ovom geopolitičkom području, nego prije svega zbog hrvatske politike prema SAD-u kao ključnom savezniku u vanjskoj politici.

Uvijek treba imati na umu što je Hrvatska učinila pobjedom nad Miloševičevom agresivnom politikom u Oluji, spriječivši njegovu namjeru podržanu od Ujedinjenog kraljevstva i Francuske za stvaranje Velike Srbije. Kao izdavač novina za američke Hrvate “Croatian American” pratio sam u kolovozu 2000. godine službeni posjet Washingtonu predsjednika Stipe Mesića i premijera Ivice Račana. Demokratski predsjednik Bill Clinton zahvalio im je za sve što je Hrvatska učinila za američke interese na području bivše Jugoslavije, a glavni američki pregovarač Richard Holbrooke kasnije je napisao da su Hrvati za američke interese u tom ratu odradili “prljav posao” jer su pobjedom nad Slobodanom Milošvićem prisilili ga na pregovore koji su kasnije održani u Daytonu.

Ovdje je važno učiniti malu digresiju koja se tiče američkog angažmana u zaustavljanju rata na Balkanu. Američki predsjednik George Bush kad se u Washingtonu u ranoj fazi velikosrpske agresije razmatrala mogućnost slanja američkih snaga u ratom zahvaćenu Jugoslaviju od svojih generala nikad nije dobio jasan odgovor kakvi su Srbi ratnici, jesu li kukavice kao Iračani ili fanatici kao Vijetnamci, jer su ga njegovi generali pod utjecajem srpskog lobija plašili da će to biti drugi Vijetnam i da bi na Balkan trebalo poslati nekoliko stotina tisuće vojnika.

Kasnije kad su se Amerikanci vojno uključili u tom ratu poginuo je samo jedan Amerikanac i to u prometnoj nesreći. I još jedna važna napomena o američkom odnosu prema raspadu Jugoslavije. Često se citira izjava tadašnjeg državnog tajnika Jamesa Bakera da će Amerika štititi “jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije”, ali se namjerno ispušta drugi dio te izjave koji glasi da su “SAD protiv uporabe sile da bi se to jedinstvo održalo”, te “ako se SAD moraju odlučiti između demokracije i jedinstva Jugoslavije uvijek će izabrati demokraciju”

Ove temeljne činjenice uvijek treba imati u vidu kad se ocijenjuju američko-hrvatski odnosi. Sadašnja niža razina tih odnosa prije svega počiva na hrvatskoj strani, a posebice ako o njoj odlučuje na ovaj ili onaj način SDP, a u novije vrijeme francuski čovjek kakav je Andrej Plenković. Dovoljno je spomenuti da je prilikom dosad jedinog hrvatskog službenog posjeta Washingtonu Bill Clinton bio ponudio Ivici Račanu da do kraja rujna 2000. godine pošalje u Ameriku jednu jaku državno-poslovnu delegaciju kako bi se sastali s američkim biznisom zainteresiranim za ulaganja u Hrvatsku. On to nije učinio a umjesto slanja delegacije u Ameriku Ivica Račan otišao je u rujnu te godine na kongres britanskih laburista. To ignoriranje SDP-ovih državnih dužnosnika išlo je toliko daleko da je predsjednik Republike Ivo Josipović bio predlagao Ujedinjeno kraljevstvo kao strateškog partnera?!

U novije doba kroz dva mandata Vlade Andreja Plenkovića osim izgradnje LNG terminala na Krku koju su podržali Amerikanci hrvatska vanjska politika prvenstveno se bazirala na djelovanju unutar Europske unije. Poput Franje Tuđmana koji je umjesto američkih boeinga pod utjecajem Hrvoja Šarinića koji je na kraju otvoreno otkriven kao francuski agent naručio francuski airbus, Andrej Plenković se umjesto američkog F-16 blok 70 odlučio za francuski rafale. I predsjednik države Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković u novije doba iskazali su u više navrata da im nije stalo kao što bi se to trebalo očekivati s obzirom da su SAD glavni saveznik Republike Hrvatske za unapređenje odnosa s Washingtonom.

Zoran Milanović je mrtav hladan odbio primiti prije dvije godine predsjednicu Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi koja ja za vrijeme jedne konferencije u Zagrebu tražila susret s njim. S druge strane Andrej Plenković je prema američkim izvorima duboko umiješan u korupciju pa mu je nedavno jedan američki kongresnik uputio pismo tražeci od njega da odgovori na nekoliko pitanja o korupciji vezanu za riječku luku kao i ignoriranju činjenice da anerički porezni obveznici sudjeluju u financiranju između ostalog remonta američkih ratnih brodova u Kraljevici. S tim pismom upoznat je i američki državni tajnik Anthony Blinken ali je premijer to jednostavno ignorirao.

Zato nije nimalo čudno što Andrej Plenković za nedavnog boravka u New Yorku na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda nije ostvario ni jedan kontakt s nekim rangiranim dužnosnikom administracije, a niti se sastao s američkim poslovnim ljudima.

Bez obzira na sve te negativne činjenice koje ukazuju na to da sadašnja vlast u Hrvatskoj na određeni način bojkotira suradnju sa SAD-om pa zato Washington nije dvije godine imao veleposlanika u Zagrebu američki pogled na ulogu Hrvatske na ovog području se ne mijenja jer se ona smatra kao članica NATO saveza i Europske unije ključnim čimbenikom stabilnosti na području bivše Jugoslavije.

U Washingtonu se ne govori o Zapadnom Balkanu, kao što se na tome ustrajava u Bruxellesu, nego o Jugoistočnoj Europi kao dijela još uvijek nestabilnog geopolitičkog područja Sredozemlja. Posljednji državni tajnik koji je posjetio Zagreb bio je upravo Trumpov Mike Pompeo koji je naglasio važnost Hrvatske u promijenjenim geopolitičkim okolnostima. Nije zgorega pripomenuti da je tada, a vjerojatno će biti i u novom sastavu jedna od bliskim savjetnika u Trumpovoj administraciji bila američka Hrvatica Mira Radielovich Ricardel koja je bila i glavna savjetnica svojedobno republikanskom predsjedničkom kandidatu Bobu Doleu.

U svakom slučaju ne treba očekivati da će se s obzirom na mnogo važnije globalne probleme s kojim je suočena nova Trumpova administracija odnos prema Hrvatskoj bitno mijenjati. Jedino preostaje da se bitnije promijeni odnos službenog Zagreba prema najvažnijem savezniku Republike Hrvatske u svijetu.

Poruka Narodu Valencije i svim Španjolcima nadbiskupa Viganò-a, povodom razarajuće kataklizme koja se oborila na Valencijsku Regiju

Parce, Domine: parce populo tuo! Joel 2, 17 (Poštedi, Gospodine: poštedi narod svoj!)

U proteklih nekoliko dana, nakon ogromne kataklizme koja je pogodila regiju Valencia u Španjolskoj, preneraženi i s užasom svjedočili smo namjernom sprječavanju bilo kakve akcije pomoći od strane španjolske vlade, ne samo od strane nadležnih tijela, već i prema volonterima i građanima.

Izostanak pravodobnog djelovanja popraćen je zabranom pomoći i slanja prve zbrige, čak i od stranih država. Pogođeno stanovništvo ostalo je tri dana bez hrane, vode i struje. I dok su preživjeli ostali izolirani zajedno s leševima svojih najmilijih, s besramnim cinizmom premijer Pedro Sanchez odbio je proglasiti izvanredno stanje i uzvratio medijima: “Ako Valencijci trebaju pomoć, neka je traže.” Pripadnici policijskih snaga i vatrogasci osudili su svoje hijerarhijske nadređene jer im je bilo izričito naloženo da ne interveniraju. A u nedjelju je španjolski kralj i predsjednik otišli na mjesto nesreće i bili oštro osporavani zbog svog skandaloznog bijega. Sanchez je nestao pred reakcijom ogorčenog stanovništva koje je bilo opravdano bijesno.

Ovo je, kao što sada čak i mainstream priznaje, još jedan katastrofalan događaj koji su znanstveno isplanirale zemlje podređene Svjetskom ekonomskom forumu, čiji su emisari u vladama glavni zagovornici Agende 2030. Prošlog kolovoza u međunarodnom tisku pojavila su se izvješća da bi utjecaj opsežnih geoinženjerskih projekata koje je Maroko službeno prihvatio mogao imati destruktivan učinak na klimatske uvjete u Španjolskoj te da je znanstvena zajednica izrazila snažnu zabrinutost i pozvala na pažljivo praćenje vremenskih pojava na Pirenejskom poluotoku.

Znamo da ove projekte u velikoj mjeri financira Europska unija i drugi privatni subjekti koji se drže lažne priče o klimatskim promjenama. Također znamo, iz prijavljenih patenata i projekata širenih diljem svijeta, da posipanje oblaka rezultira ispuštanjem visoko toksičnih tvari, kao što su aluminij, barij, stroncij, u zrak – a time i na ljude, vodu i usjeve. Osim toga, HAARP – High Frequency Active Auroral Research Program – naširoko se koristi kao nekonvencionalno oružje zbog razornog utjecaja visokih frekvencija na klimu, seizmičke pojave i vulkansku aktivnost. Opažanja u danima koji su prethodili poplavi i u satima kada je padala kiša pokazuju anomalije koje stručnjaci nedvosmisleno prepoznaju kao učinak ljudskih, a ne prirodnih intervencija.

Španjolska, nažalost, nije prva nacija pogođena ovim namjerno izazvanim fenomenima. Previše je evidentna zločinačka volja da se populaciji učini što je moguće više štete. Pomislite na suludo zeleno upravljanje akumulacijama i branama, od kojih su gotovo sve srušene posljednjih godina; ili onu kanala i vodenih putova, za koje europski propisi zabranjuju jaružanje i krčenje trupaca i grmlja.

I opet: nepromišljena politika uništavanja poljoprivrede, stočarstva i ribarstva u korist intenzivne proizvodnje multinacionalnih korporacija; planiranje gladi i suša kroz geoinženjering, kako bi se polja izuzeta od uzgoja pretvorila u fotonaponske instalacije za napajanje podatkovnih centara pomoću kojih bi kontrolirali svaki naš pokret. Multinacionalne korporacije prisvajaju upravljanje vodom, pod izlikom klimatskih promjena, samo u svrhu korištenja za rashladne sustave istih podatkovnih centara.

Sve se to događa posvuda, u suučesničkoj tišini tiska u vlasništvu istih velikih investicijskih fondova: BlackRocka, Vanguarda, StateStreeta. Sve je u njihovim rukama: banke, dugovi država, informacije, hrana, zdravlje, oružje, sam zrak koji udišemo, sama svjetlost sunca koju sve češće vidimo zaklonjenu pokrivačem od oblaka.

Ali unatoč činjenici da je ova zavjera protiv čovječanstva evidentna i čak priznata od strane njezinih počinitelja – prije svega, Klausa Schwaba – svaki kritički glas, bilo koji oblik neslaganja, diskvalificiran je kao zavjera.

Pandemijska farsa trebala je nepobitno pokazati zločinačke namjere onih koji su nametnuli eksperimentalni serum, znajući da će on rezultirati trajnom genetskom mutacijom, kao i neplodnošću, ozbiljnim štetnim posljedicama uključujući ponovno oživljavanje karcinoma i smrt. Što nas je naučio taj eksperiment društvenog inženjeringa? I kakva je slika proizašla iz toga o našim vladarima, sada kada znamo da su svjesno djelovali protiv svojih sugrađana? Kriminalci plaćeni od sve moćnije i invazivnije, sve bahatije i nasilnije subverzivne elite.

Dragi Valencijci! I vi, ljudi cijele Španjolske! Suočeni s ovom golemom katastrofom koja vas je tako brutalno i nemilosrdno pogodila; pred izdajom onih koji bi vam trebali služiti i umjesto toga vam očito žele zlo, tražim od vas da ponovno otkrijete svoju katoličku dušu kojoj je vaša nacija baštinik, dajući dokaz one veze kršćanskog bratstva koja nas ujedinjuje s našim Gospodinom Isusom Kristom jedinom Vječnom Ocu. Budite ponosni svjedoci svoje vjere, s nadom, u ljubavi. Nađi ponovno, čak i osobito među blatom i krhotinama, snage da pomogneš bližnjemu, koji je upravo čovjek koji ti je blizak, koji je u potrebi. I molite: molite zajedno, zajedno molite krunicu dok kopate, dok ponovno nalazite svoje preminule voljene.

Neka vas Blažena Djevica de los Desamparados  (bespomoćnih, napuštenih) tješi, štiti i daje snagu. Neka Arkanđeo Sveti Mihael prati u Nebo duše onih koji su pronašli smrt u ovoj ogromnoj kataklizmi koju su izazvali zločinci u službi Sotone.

Znajte da sam vam duhovno blizu u molitvi. Zazivam na sve vas, dragi Valencijanci, i na sve vas Španjolce, Božji blagoslov i milost Duha Tješitelja. Viva Cristo Rey!

+ Carlo Maria Viganò, Nadbiskup

Studeni 3, MMXXIV a. D.ñi

Tertia die infra Octavam Omnium Sanctorum Preveo: M. Bernadić