Connect with us

Vijesti

MAGLA ISPRED OBOSTRANE MRŽNJE: Bidenu smeta više Netanyahu nego Iran?

Published

on

Autor: 

Uostalom, davanje biblijskog naziva nečem tako velikom i važnom (Abrahamski sporazumi) trebalo bi u sebi podrazumijevati prije svega načelo pravičnosti (pravde), jer Bog nije pristran – piše Zoran Meter u Geopolitika.news.

Uostalom, on je Jedan i za Izraelce i za Arape i za kršćane – i na Njega se svi oni rado pozivaju. Međutim, na žalost, najčešće Ga mole samo za svoje probleme, ne želeći sagledavati ničije druge. Štoviše, onim drugima ne žele davati niti pravo da i oni mogu imati svoje probleme i svoje strahove koje žele riješiti i kojih se žele osloboditi

Zoran Meter

Ako je itko mislio da se desetljeća sukoba i mržnje između Izraela i Palestine i općenito na Bliskom istoku mogu razriješiti „čarobnim štapićem“, nekakvim „Abrahamskim sporazumima“ u kojima su izostavljeni ključne strane u sukobu i modeli za pravedno rješenje njihovih uzroka – gadno je pogriješio.

Uostalom, davanje biblijskog naziva nečem tako velikom i važnom trebalo bi u sebi podrazumijevati prije svega načelo pravičnosti (pravde), jer Bog nije pristran! Uostalom, on je Jedan i isti i za Izraelce i za Arape i za kršćane – i na Njega se svi oni rado pozivaju.

Međutim, na žalost, najčešće Ga mole samo za svoje probleme, ne želeći sagledavati ničije druge. Štoviše, onim drugima ne žele davati ni pravo da i oni mogu imati svoje probleme i svoje strahove koje žele riješiti i kojih se žele osloboditi.

Empatija je na Bliskom istoku, ali i u svijetu (geo)politike općenito – posve nepoznat pojam. Odatle onda nema mjesta ni za kakvu humanost i dobre namjere, ma što vam tko o tome govorio kao o nekakvim idealima koji ga pokreću.

Bilo bi dobro kada bi se tim idealima barem pokušalo težiti, ali stvarnost je u svijetu onih koji odlučuju posve drukčija. Teži se, ne idealima, već isključivo svojim interesima, a za njihovo ostvarenje koriste se „tvrda“ ili „meka“ sila – ali uvijek samo sila!

Zato parcijalna rješenja, zaogrnuta plaštem „iskrenih želja“ za mirom, stabilnošću ili pak demokracijom i humanosti, najčešće naslonjena isključivo  na zadovoljavanje vlastitih interesa najmoćnijih globalnih i regionalnih igrača, nisu i ne mogu riješiti ama baš ništa – ne samo na Bliskom istoku (toga smo itekako svjedoci i mi u Jugoistočnoj Europi tj. na Balkanu). To je dokazala povijest. Ona je jedina prava učiteljica života ali ju malo tko želi slušati, jer je sila, ponavljam, onaj pokretač na koji se snažni i snažniji najradije oslanjaju.

Je li baš kriv Iran?

I dok su Izraelci užasnuti onim što im se u subotu dogodilo (iako im je jasno kako je Hamasova operacija za cilj imala isključivo izazivanje šoka (u čemu je definitivno uspjela) i da ne može dugo trajati s obzirom na odnos snaga), Palestinci su prestravljeni onime što slijedi i dio čega je već prikazan od strane Izraelskih obrambenih snaga (IDF). Vječni krug nasilja, čini se, eskalira u do sada nikad viđenom intenzitetu, koji, osim povijesnog, itekako ima i (dnevno)politički karakter.

Naime, iako u ova dva dana brojni svjetski i domaći analitičari i mediji naglasak stavljaju na „iranski trag“, kao i činjenicu da su izraelske sigurnosne snage zakazale (Izrael je „zaspao“), osobno smatram da su mogući uzroci ovih nemilih događaja proteklog vikenda ipak drukčiji a ne tako predvidljivi i prozaični. I to bez obzira što je Teheran brzo pozdravio napade Hamasa (uostalom to nije ništa novo i neočekivano), a libanonski proiranski Hezbollah učinio to isto, uz dodatni „počasni“ raketni plotun po izraelskim okupacijskim snagama u južnim Libanonu (što također nije ništa novo).

Uostalom, ni sam Washington ne žuri proglasiti Iran glavnim krivcem, kako je vidljivo i iz izjave državnog tajnika Antonyja Blinkena. Unutar sebe raskoljeni SAD-e, duboko uvučen u opasni ukrajinski rat sa sve većom mogućnošću za neposredni vojni sukob s Rusijom, ne daju previše prostora za oštriju igru Bidenove administracije prema Iranu, sve da to i hoće.

Zlokobno proročanstvo ruskog Židova

Tako je još prije cca dvije godine izvjesni i poznati ruski analitičar židovskog porijekla i vječni otvoreni simpatizer i zaštitnik Izraela i njegove „tvrde“ politike kada je u pitanju zaštita njegove državnosti, izrekao nešto što mi se još tada urezalo u sjećanje. Kazao je kako je izraelsko društvo postalo potpuno prožeto ljevičarskom, neoliberalnom ideologijom, i da će, u ne tako dalekoj budućnosti, zbog toga postati nesposobno za obranu od „mora“ radikalnih Arapa kojima je okružen i čija vjera i samopouzdanje permanentno rastu, jednako kao i njihova snaga. Zbog toga će, smatra on, država Izrael jednostavno prestati postojati.

Na što je, vjerojatno, mislio, nije teško pretpostaviti. Dovoljno je kazati kako „carstvo poroka“ više ne stoluje samo u Tel Avivu kojeg se još naziva i izraelskim Miamijem (aludirajući na vruće i razvratne noćne zabave koje na pješčanim plažama toga grada zapravo traju 24 sata, na sveopće prihvaćanje LGBT ideologije i td.), već se ono prelilo i na ostale dijelove Izraela, s isključenjem samog Jeruzalema, koji je, razumljivo, zbog njegove goleme važnosti iz religijske perspektive gledano (ali ne manje i one političke), još uvijek najjače uporište ortodoksnih židovskih pokreta i organizacija.

Netanyahu je prava smetnja

Sadašnji konzervativni izraelski premijer Benjamin Netanjahu zbog svog kontroverznog zakonskog prijedloga za kontrolom rada Vrhovnog suda od strane parlamenta (Knesseta), već je mjesecima izložen snažnim pritiscima lijeve oporbe i s njom ideološki više-manje povezanih brojnih građanskih udruga. Scene masovnih prosvjeda diljem izraelskih gradova zbog toga su nam još svima dobro u sjećanju. Oni, iako smanjenog intenziteta, zapravo nisu prestali ni do dan danas, a u međuvremenu im se priključio i dio konzervativnih Izraelaca koji se boje smanjenja demokratskih prava u zemlji u slučaju implementacije spomenutog zakona.

Istodobno, ne treba zaboraviti niti da je sam Netanjahu (ne osobno, već preko riječi svoga sina) kazao kako iza ovih masovnih prosvjeda stoji Joe Biden i američki demokrati, koji ga žele srušiti s vlasti.

Netanyahua Biden nije volio

Nije nikakva tajna kako je Joe Biden nakon dolaska u Bijelu kuću težio rušenju Netanyahua, ne samo zbog njihovih potpuno suprotnih ideoloških stavova, već i zato što je „Bibi“ bio i najbliži saveznik njemu omrznutog Donalda Trumpa.

Kako god bilo, do poraza Netanyahua ubrzo je na izborima i došlo, a zamijenio ga je ljevičar Naftali Bennett s asvojom nestabilnom vladajućom koalicijom.

Međutim, „lisica sa stotinu života“ i korupcijskim aferama opterećeni Netanyahu ponovo je, neočekivano, zasjeo u vruću premijersku fotelju.

Pritom je učinio i „pravo svetogrđe“, gledano iz perspektive Joe Bidena i njegovih demokrata, sastavivši Likudovu vladu uz potporu krajnje desnih i ortodoksnih židovskih stranaka čije je predstavnike postavio na određene, čak i ključne pozicije unutar sfere vojno-sigurnosnog aparata zemlje.

Time je izazvao val kritika ne samo iz Washingtona i liberalnih prijestolnica EU-e i samoga Bruxellesa, već i iz arapskog i islamskog svijeta općenito.

Smeta svima

Iz svega ovoga nije teško razaznati da je Netanyahu postao „kamen spoticanja“ ili opterećujući element koji ugrožava ono na čemu Biden sada intenzivni radi – pomirbi između Izraela i Saudijske Arabije, kao protuteži kineskoj pomirbi Irana i Saudijske Arabije.

Rijadu je krajnje neugodno, i zbog svoje i zbog muslimanske javnosti općenito (Saudijska Arabija želi biti predvodnik ne samo tzv. arapskog svijeta, već i onog globalnog islamskog), ići na uspostavu diplomatskih odnosa s Jeruzalemom dok je god tvrdi izraelski nacionalist i „mrzitelj“ Arapa u premijerskoj fotelji i dok je palestinsko pitanje već dugi niz godina paralizirano (Rijad se smatra zaštitnikom palestinskih interesa i njihovo neriješeno pitanje mu je tradicionalno zapreka pomirbe s Jeruzalemom).

Također nije tajna kako je značajan broj pripadnika izraelskih oružanih snaga i onih pričuvnih, ne slažući se s politikom Natanyhua i priklanjajući se prosvjednicima – iste u međuvremenu napustio. Na to su, kao na potencijalnu opasnost po izraelsku sigurnost ukazivali i brojni izraelski analitičari tražeći kompromisno rješenje nastalog problema kao imperativnu nužnost. Štoviše, na to je, kao na potrebu, ukazivao ni manje ni više nego i ministar obrane, predlažući čak Netanjahuu da privremeno odustane od svog spomenutog zakonskog prijedloga koji dijeli zemlju.

Javnost će za „uspavanost“ vojske i Mossada prije ili kasnije okriviti Netanyahua

I sada dolazimo do scenarija spomenutog „vikend terorizma“ u kojem su izraelske vojne snage i snage sigurnosti „zaspale“, a Hamasovi ih militaristi zatekli nespremnima.

Nije teško pretpostaviti kako će, nakon očekivanog bržeg ili sporijeg ali svakako slamanja Hamasove operacije doći do analiza uzroka izraelskog čudnog „pada u san“ i da će, paralelno s istragom, javnost i mediji početi postavljati krajnje neugodna pitanja izraelskoj vladi na čelu s Netanyahuom.

Pretpostavljam kako će prije ili kasnije svu krivnju na njih i prebaciti, što bi trebalo dovesti i do rušenja same vlade bilo njenom ostavkom bilo novim masovnim prosvjedima.

Nakon toga na vlast bi vjerojatno opet došle ljevičarske snage, nakon čega je opet sve spremno za snažni „Bidenov ljubavni zagrljaj“, ali i za početak vrlo složenog procesa izraelsko-saudijske pomirbe.

Kako do njihove stvarne i istinske pomirbe, a ne one formalne, neće moći doći i bez pravednog rješenja palestinskog pitanja, opet se vraćamo na početak ovog teksta.

Hoće li, zato, neka nova izraelska ljevičarska vlada, za koju sam siguran da bi se nakon sveg ovog terorističkog cirkusa mogla pojaviti u Jeruzalemu uspjeti sjesti za pregovarački stol s palestinskim čelnicima i vratiti se jedinom mogućem rješenju – onom „o dvije države“ – izraelskoj i palestinskoj (što je, uostalom, predviđeno od strane UN-a 1947. godine kao obveza) – krajnje je teško prognozirati. U svakom slučaju ljevičarska vlada tako nešto može jednostavnije provesti od desničarske, ali pitanje pod koju cijenu?

Jer okolnosti su se od 1947. dramatično promijenile, a previše krvi proliveno je s obje strane.

Mogu li se u takvom scenariju obistiniti i spomenute zlokobne riječi ruskog analitičara židovskog porijekla o nestanku izraelske države?

Sve su to vrlo ozbiljna pitanja koja zahtijevaju isto takve analize i odgovore. Njih će prije svega trebati pronaći sam Izrael, jer se njega najviše i tiču.

Uz primjenu načela pravičnosti?

Prosudite sami.

izvor: Zoran Meter/Geopolitika.news

Advertisement

Vijesti

PADRE PIO I SILAZAK GOSPE MEĐU HRVATE: ‘USKORO DOLAZI U VAŠU ZEMLJU’

Published

on

Malo je poznata činjenica da su dvoje svetaca dvadesetog stoljeća, papa Ivan Pavao II Majka Tereza iz Kalkute gajili stanovitu pobožnost prema ukazanjima u Međugorju i da su bili ujedinjeni u molitvi svaki dan sa Gospom – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Još je manje poznata činjenica da je Padre Pio, veliki talijanski mistik, stigmatik i svetac imao ikakve veze sa događajima u Međugorju. A imao je.

Iako je ovozemaljski život napustio puno prije nego li će ukazanja u Međugorju započeti, Padre Pio ostavio je dva veličanstvena proročanstva koja se tiču dvoje odvojenih mističnih događaja koja će se zbiti u Međugorju.

A nakon smrti ovaj je svetac poslao protestantskog dječaka u Međugorje po ozdravljenje

Župnik, Padre Pio i kip iz Međugorja kao izvor čudesa

Jedno od tih odnosi se na sama ukazanja, dok se drugo povezuje sa Gospinim kipom koji je iz Međugorja prilikom jednog hodočašća odnešen u Civitivecchiu (Italija) gdje je naposljetku proplakao krvavim suzama, što je silno čudo koje je Crkva odobrila. 

Naime, 1994. godine, don Pablo Martin bio je župnik crkve sv. Agostino u okrugu Pantano u Italiji Civitivecchia, gdje se trenutno nalazi spomenuti kip Majke Božje. Upravo je don Pablo taj koji je organizirao hodočašće u Međugorje u rujnu te godine i kupio 40 cm dugačak kip Djevice Marije od bijelog gipsa kao suvenir iz Međugorja.

Zanimljivo je istaknuti, don Pablo gajio je snažnu pobožnost prema Padre Piu i to čak prije nego li će otac Pio biti službeno proglašen svetim od pape Ivana Pavla II. 2002 godine.

Njegova pobožnost prema njemu je bila značajna jer upravo Padre Piu idu sve zasluge prilikom odabira kipa, naime, Don Pablo je tražio njegov zagovor u pomoći oko odabira kipa koji je poslije plakao krvavim suzama ukupno 14 puta u različitim prilikama.

Prema kazivanju Don Pabla, bio je to jedan od najljepših događaja u njegovom životu koji je rezultirao odabirom i kupnjom upravo tog kipa po pomoći i zagovoru oca Pia.

Randall Sullivan je zapisao u svojoj knjizi “The Miracle Detective” tu čudesnu vezu.

Činjenica da je Padre Pio umro 1968 godine upravo to čini tu nebesku poruku povezanu u duhovnoj komunikaciji između oca Pia i župnika koja čini cijelu stvar zanimljivom. Znamo da u Boga nema slučajnosti tako da je cijeli “slučaj bio isplaniran”.

Također, treba spomenuti da dok je još hodao ovom zemljom i primao hodočasnike u svom samostanu u San Giovanni Rotondu, često bi znao prorokovati mnoge događaje.

BBC novinarka svjedoči

U knjizi “A Spark from Heaven” BBC-eva novinarka Mary Craig izvještava da prije nego li će započeti ukazanja u Međugorju, Padre Pio kazao je grupi hodočasnika koja ga je došla posjetiti iz Mostarske biskupije: “Blagoslovljena Djevica Marija uskoro će posjetiti vašu zemlju”

Upravo te riječi Padre Pia čine ovo proročanstvo izvanrednim.

Naravno, ne trebaju mnogo čuditi te njegove riječi, Padre Pio bio je poznat po svojim duhovnim darovima. Bog mu je dao izvanredne milosti. Između ostalih, imao je dar ozdravljenja, dar čitanja srca tijekom ispovjedi, dar bilokacije, vizije Isusa i Marije i svoga anđela čuvara kao i dar proroštva, a jednog je dječaka i to protestanta poslao u Međugorje po ozdravljenje i taj dječak je ozdravio pri dolasku u Međugorje a obitelj se obratila na katoličanstvo. Ovo je priča o tom čudu:

Continue Reading

Vijesti

Deutsche Welle: Priznanje Palestine raste na jedanaest država EU-a

Published

on

EU i Bliski istok Unatoč trenutačnom ratu između Hamasa i Izraela, Europska unija ustraje na dugoročnom “rješenju dviju država” kada je u pitanju mir na Bliskom istoku.

EU pod tim pojmom shvaća državu Izrael s jedne strane i državu Palestinu unutar granica koje su okvirno definirane prije više od 30 godina u takozvanim sporazumima iz Osla između Izraela i Palestinaca.

Vanjskopolitički predstavnik EU-a Josep Borrell ponovno je na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak istaknuo kako se EU službeno drži “rješenja dviju država”, ali je istodobno zaključio kako je “rješenje dviju država svakim danom sve teže. Moramo razgovarati o tome, ali humanitarna kriza u Pojasu Gaze sada je prioritet”, kaže prvi diplomat EU-a. On je dodao kako je za trajno političko rješenje, potreban „pojačani angažman”.

Priznanje raste na jedanaest država EU-a

Sve države članice Europske unije priznaju Izrael kao državu. Istodobno samo devet od 27 članica EU-a palestinske teritorije smatra državom. To bi se trebalo promijeniti ovog utorka. Naime Španjolska i Irska sada također žele priznati državu Palestinu u granicama teritorija Zapadne obale Jordana, istočnog Jeruzalema i Pojasa Gaze. To je u utorak učinila i Norveška koja doduše nije članica EU-a, ali njezina odluka također ima težinu.

Međutim, na ovim područjima ne postoji jedinstvena vlada. Hamas, koji je u EU-u klasificiran kao teroristička organizacija, prije rata je vladao Pojasom Gaze.

Malta i Slovenija najavile su da će priznati Palestinu čim za to dođe vrijeme. Belgija je odlučila ne dodijeliti državnost palestinskim teritorijima do daljnjega, objavila je belgijska ministrica vanjskih poslova Hadja Lahbib.

Većina zapadnoeuropskih članica EU-a nije priznala Palestinu, kao ni Velika Britanija ni SAD. Istočnoeuropske članice od Poljske do Bugarske priznale su Palestinu još krajem 1980-ih, tada kao dio Istočnog bloka, koji je bio na propalestinskoj strani. DDR je Palestinu također priznavao kao punopravnu državu. Prestankom Njemačke Demokratske Republike 3. listopada 1990. i pristupanjem Saveznoj Republici, ovo priznanje je prestalo važiti.

Njemačka, Francuska, Italija čekaju s priznanjem

Većina država EU-a, uključujući i Njemačku, želi prihvatiti palestinsku državu ako bude mira, te ako Izrael također poduzme ovaj korak. No to je prilično malo vjerojatno. Vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacivala je dvodržavno rješenje čak i prije aktualnog rata protiv Hamasa. S druge strane teroristička skupina Hamas odbacuje izraelsku državu i jedan od njezinih ciljeva je uništenje židovske države.

“Podržavamo uspostavu palestinske države, ali palestinska država mora priznati Izrael i biti priznata od Izraela. To svakako ne može biti palestinska država koju vodi Hamas, koji je teroristička organizacija”, rekao je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je trenutno i predsjedavajući skupine sedam najvažnijih industrijskih zemalja G7.

Prije nego što se ponovno ozbiljno razmotri dvodržavno rješenje, krvavi sukob između Hamasa i Izraela mora biti okončan. O tome je vladalo suglasje ministara vanjskih poslova EU-a na sastanku u Bruxellesu ovog ponedjeljka. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovno je pozvala na humanitarni prekid vatre u Gazi “kako bi se okončala patnja za taoce koji su još u zatočeništvu Hamasa i kako bi se konačno okončala patnja za ljude u Gazi”. Nakon terorističkih napada na Izrael početkom listopada u kojima je Hamas ubio 1.200 ljudi, a oteo 250, izraelska vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju razbijanja položaja Hamasa u Pojasu Gaze.

Sudski nalog se ignorira – što sada?

No područje je daleko od bilo kakvog primirja. Hamas je ponovno ispalio rakete prema Tel Avivu iz Rafaha u Pojasu Gaze. Izraelska vojska je nakon toga granatirala izbjeglički kamp u blizini Rafaha, što je, prema palestinskim izvorima, prouzročilo najmanje 35 poginulih. “Obje strane ne poštuju naloge Međunarodnog suda pravde”, rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell u Bruxellesu.

“Ovo je prava dilema. Kako međunarodna zajednica može nametnuti provedbu odluka Međunarodnog suda pravde?” – upitao je Borrell ostale ministre vanjskih poslova. Međunarodni sud pravde u Haagu naredio je u petak, na zahtjev Južnoafričke Republike, da Izrael mora odmah prekinuti vojnu operaciju u Rafahu, gradu na jugu Pojasa Gaze, i omogućiti više humanitarne pomoći. O stanju na jugu Pojasa Gaze će danas raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a na hitno sazvanoj sjednici.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock govori u ime velike većine država članica kada u Bruxellesu kaže: “Privremene mjere Međunarodnog suda pravde su obvezujuće i naravno da ih se mora slijediti. No mi svjedočimo akcijama suprotnim tome. Bilo je više raketa na Tel Aviv koje je ispalio Hamas. U isto vrijeme, vidimo da nije nikakav dobitak za sigurnost Izraela i da neće dovesti do oslobođenja niti jednog taoca ako ljudi sada gore u izbjegličkim šatorima”. Baerbock pritom aludira na izraelski napad na izbjeglički kamp, ​​koji sada istražuje izraelsko državno odvjetništvo.

“Međunarodno pravo vrijedi za sve, to se također odnosi na izraelsko ratovanje”, rekla je njemačka ministrica. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani istaknuo je kako Hamas također krši međunarodno pravo skrivajući svoje pozicije među civilnim stanovništvom.

„Hamas instrumentalizira ljude u Rafahu. Namjera Hamasa je Izrael namamiti u medijsku zamku”, rekao je Antonio Tajani. Slike civilnih žrtava u Pojasu Gaze naravno diskreditiraju Izrael.

“Bez antisemitizma glavnog tužitelja”

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell oštro je kritizirao izraelsku vladu zbog najave da se ni pod kojim uvjetima neće pridržavati naloga Međunarodnog suda. „Ne samo Međunarodni sud Ujedinjenih naroda, koji ima nadležnost nad državama, nego i Međunarodni kazneni sud, koji ima nadležnost nad pojedincima, treba tretirati s poštovanjem”, odlučan je Josep Borrell.

Glavni tužitelj Kaznenog suda u Haagu zatražio je, među ostalim, raspisivanje tjeralice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina. “Mi moramo pustiti sud da odluči, i to bez vrijeđanja, što misli o zahtjevu glavnog tužitelja. Nažalost, to nije slučaj. Glavnog tužitelja se optužuje za antisemitizam, što se uvijek događa kada postoji nešto što se Vladi Benjamina Netanjahua ne dopada. Optužbe za antisemitizam protiv tužitelja su za nas neprihvatljive”, rekao je Josep Borrell.

Bernd Riegert/Deutsche Welle

Continue Reading

Vijesti

Slavni američki novinar objasnio zašto SAD naginje ratu s Rusijom

Published

on

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sklona je započeti rat s Ruskom Federacijom, budući da rejting američkog čelnika pada uoči izbora u studenom u Sjedinjenim Državama.

Izjavio je to američki novinar Seymour Hersh na You Tube kanalu London Real.

Lideri uvijek imaju veći rejting u ratu nego u miru, primijetio je novinar.

Prema njegovim riječima, pobjede u bitkama učinile su američke predsjednike “slavnima i značajnima”. Kao primjere naveo je predsjednike Franklina Roosevelta i Abrahama Lincolna.

Kako je naglasio Hersh, to može biti razlog agresivnog stava Bidenove administracije prema Rusiji.

Prije toga, norveški politolog Glenn Diesen rekao je da izjave Zapada koje odobravaju napad Oružanih snaga Ukrajine (OSU) na teritorij Rusije stranim oružjem “mijenjaju pravila” posredničkih ratova, takve izjave će postati ” jako loše”.

Ranije je zamjenik premijera Italije nazvao glavnog tajnika NATO-a “opasnim gospodinom”.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved