Connect with us

Istaknuto

Putinova agresija na Ukrajinu, nema opravdanja! Ovo  je poraz čovječanstva!

Published

on

Laži i obmane?

Što o tome misle Hrvati?

Iz komentara na FB, kao najbrojnijoj društvenoj mreži,  vidi se na koji način Hrvati razmišljaju i doživljavaju invaziju ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina na Ukrajinu kao suverenu državu.

Najveći dio, njih 90% osuđuje agresiju, ubijanje i razaranje. Smatra da svaki narod ima pravo u svojoj državi odlučivati o svojoj sudbini.

Začuđujuće je kako jedan, ipak manji dio Hrvata, koji se deklariraju kao domoljubi, u kontekstu da smo mi Hrvati bili žrtve velikosrpske agresije, nalaze opravdanje u širini raznih geopolitičkih zbivanja. Zanimljivo je na koje se sve teorije pozivaju da bi opravdali putinovu agresiju na Ukrajinu.

Začuđuje i nedostatak suosjećanja za žrtve, a sami smo bili žrtve agresije u daleko nepovoljnijem položaju od Ukrajine, razoružani, bez vlastite države i vojske.

Veliko je razumijevanje za „ugroženost“  Rusije i sigurnost njenih granica, uz odobravanje Putinu, ali nema razumijevanja za stradavanje i ubijanje nedužnih civila.

Naprosto je nepojmljivo da Hrvati koji su prošli brutalnu velikosrpsku agresiju prije samo 30 godina, podržavaju ili nalaze bilo kakvo opravdanje za isto tako barbarsku putinovu agresiju na Ukrajinu.  Osobito me pogodilo mlako suosjećanje sa patnjama djece, na koje sam kao majka i baka izrazito osjetljiva. Za sliku uplakane ukrajinske djevojčice puno je manje zanimanje, nego za  Putina.

1.Pravo naroda na samoopredjeljenje i samoodlučivanje

Za rat i agresiju koju je Putin započeo rano ujutro 24.veljače 2022.godine na drugu suverenu državu u današnje vrijeme nema opravdanja.

Time se ruši teško izboreno pravo svakog naroda da sam odlučuje o svojoj sudbini,  pravo na samoopredjeljenje, pravo na svoju državu i pravo na samostalno odlučivanje o svojoj sudbini.

Niz je različitih opravdanja, od objašnjavanja geopolitičke situacije, povijesnih prava Rusije, do krivice NATO, politike SAD, politike EU, Masona, Hazara, da bi neki zaključili kako se Ukrajina ipak trebala pokoriti Putinu i njegovim teritorijalnim  apetitima da bi izbjegla rat.

Za Putina Ukrajinci ne postoje kao narod, oni su  Rusi

Bit svega je u ruskoj hegemoniji,  u Putinovu negiranju Ukrajinaca kao naroda, te samim time i prisvajanje ukrajinskog teritorija, jer po Putinu Ukrajinci su Rusi i teritorij Ukrajine je automatski ruski teritorij.

A evo i zašto? Ukrajina je zemlja sa puno prirodnog bogatstva: urana, titana, mangana, žive, željezne rudače, ugljena, plina  i naravno ogromnih poljoprivrednih površina. Ukrajina je prva na svijetu po izvozu suncokreta i suncokretova ulja, kukuruza, krumpira, pšenice, raži, sira, može  prehraniti 600 milijuna ljudi.

Za uzeti takvo bogatstvo  strah od NATO je odlično pokriće.

Znači zakon sile! Zakon jačega!  To je u današnjem stupnju razvoja civilizacije nedopustivo. Ljudska prava i svijest o pojedincu, čovjeku ne podrazumijeva više roba, slugu pokornog jačemu!  Toga mora svatko biti svjestan! Ni jedna sila nije dovijeka, ali oholost, vlast, snaga i  moć koju vlast donosi,  pomute zdravo rasuđivanje! Putin je nemilosrdno krenuo u zločin, zločin protiv čovječnosti i tu nestaju sva opravdanja!

1.1.Povijest rusko-ukrajinskih odnosa

Postoji sličnost sa hrvatsko-srpskim odnosom kroz povijest. Sličnost u dominaciji, negiranju posebnog  identiteta i jezika, kao i postojanja kao naroda koju Rusi nameću Ukrajincima, kao što Srbi nameći Hrvatima.

Mnogo su u toj dominaciji Rusi zla nanijeli Ukrajincima, kao što su Srbi Hrvatima, premda i Rusi i Srbi prijetvorno tvrde da su oni  žrtve!

Rusi i Ukrajinci dva su različita naroda, dvije kulture i dva slična, ali u biti različita jezika, kao kod  Hrvata i Srba.

1.2.Ukrajinski narod

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ukrajina  (6.ožujak 2022)

U 17. stoljeću su veći dijelovi današnje Ukrajine postali dio ruskog carstva. Ruska carska administracija u koloniziranoj Ukrajini sustavno je gušila  svaki oblik ukrajinske kulture i ukrajinskog jezika. Valujevim cirkularom 1863. godine, zabranjen je ukrajinski jezik, knjige na ukrajinskom jeziku nisu se smjele tiskati i prodavati, a ukrajinska sveučilišta, škole i kazališta trajno su zatvorena. Čak su brojni državnički dokumenti iz Ukrajine prevedeni s ukrajinskog na ruski jezik, kao i veliki broj knjiga različitog sadržaja.

Ta metoda zatiranja jednog naroda preko zabrane njegova jezika, Hrvatima je dobro poznata, kako u vrijeme Austro-ugarske monarhije, tako i u vrijeme Mussolinijeve vladavine u Istri. U Istri su Talijani čak i davno umrlima mijenjali prezimena  na nadgrobnim spomenicima. Ni mrtvi nisu smjeli biti Hrvati!

Godine 1876. Emskim ukazom cara Aleksandra II. zabranjen je uvoz bilo kakve literature na ukrajinskom jeziku i uopće korištenje ukrajinskog jezika u svim  društvenim sredinama. Provodila se uhodana, brza i prisilna rusifikacija ukrajinskog stanovništva popraćena raseljavanjem Ukrajinaca  i naseljavanjem Rusa, događaji koji su  bitno mijenjali etnički  sastav ukrajinskog društva.

Ukrajinski pisci i intelektualci poput Tarasa Ševčenka, Pantelejmona Kuliša, Marka Vovčuka i  Vladimira Antonoviča bili su nadahnuti duhom narodnog preporoda koji je zahvatio narode pod jarmom velikih europskih carevina (kao  i Hrvate) i bili su odlučni u svojoj namjeri oživljavanja  starog i zasebnog ukrajinskog jezika, kulture, tradicije i državnosti. Rusko Carstvo nametnulo je stroge zakone protiv samog spomena  ukrajinskog jezika i kulture, zabranjujući njegovo korištenje u bilo kakvoj djelatnosti Mnogi ruski pisci, skladatelji, slikari i arhitekti 19. stoljeća  bili su porijeklom Ukrajinci. Najpoznatiji  je Nikolaj Vasiljevič Gogolj, jedan od najvećih pisaca ruske književnosti. Ukrajina je  ostala u sastavu carske Rusije sve do njenog raspada u veljači 1917. godine.

Razdoblje između 1917. i 1920.godine u kojem su raspad doživjela dva moćna carstva Rusko i Austro-Ugarsko, otvorilo je priliku za osamostaljenje  ukrajinske države. Godine 1918. proglašena je Ukrajinska Narodna Republika.  Već 1921. godine, stvorena je Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika pod vlašću ukrajinskih i ruskih boljševika. Ukrajina je postala federalnom jedinicom Sovjetskog Saveza. Ukrajina, a posebice Ukrajinci su i dalje u rusko-sovjetskom režimu bili  na udaru ruske hegemonije.

Od ukupnog  broja ratnih i poslijeratnih žrtava u Sovjetskom Savezu, Ukrajinci su činili najmanje 40 posto. Usporedbom službenih popisa stanovništva iz 1941. i 1945. godine,  broj stanovnika smanjen s 41,9 na 27,4 milijuna., 14.5 milijuna Ukrajinaca manje.

1.2.Holodomor ili gladomor

Kušnja za Holodomor stvorila je provaliju između Ukrajine i Rusije , koja nikada nije premoštena. Unatoč naivnosti i neumjerenosti današnjeg ukrajinskog nacionalizma, ne može se kriviti one koji misle i govore da, da nije bila dio SSSR-a, Ukrajina ne bi znala uništavajuće iskustvo poput istrebljenja izgladnjivanjem milijuna. miroljubivih i vrijednih poljoprivrednika

https://hr.maisonjardin.net/6683124-holodomor-the-forgotten-genocide-of-ukraine (5.ožujak 2022)

Kad je Staljin došao na vlast u SSSR-u, u Sovjetskoj Ukrajini je pod njegovim režimom bilo još gore. 1930. godine su staljinisti započeli deportirati i na silu utjeravati seljake u kolhoze.  Posebno je stravično bilo  izgladnjivanje stanovnika umjetno izazvanom glađu 1932. i 1933. godine, kad se je oduzimanjem uroda poljodjelcima temeljem nerealno postavljenih proizvodnih kvota i još nasilnijim otimanjem i kažnjavanju seljaka koji su skrivali urod i hranu da bi uopće preživjeli dovelo stanovnike Ukrajine do masovnog umiranja od gladi.  Taj događaj danas je poznat pod imenom Holodomor ili Gladomor. Sovjetski je režim tim izgladnjivanjem 1932. i 1933. godine pobio nekoliko milijuna nevinih stanovnika Ukrajine. Temeljitost progona i uništavanja Ukrajinaca  išla je toliko  u  dubinu da su rusko-sovjetske vlasti sustavno ubijale ukrajinsku inteligenciju i svećenstvo radi zaustavljanja i uništavanja razvitka Ukrajine unutar SSSR-a. Ovaj je zločin desetljećima bio prikrivan. Tek 1988.godine  prepoznat je  kao genocid.

Bio je to gigantski i nečuveni zločin koji se morao sakriti pod svaku cijenu. Staljin i sovjetska država učinili su sve da ga sakriju. Šutnja je trajala dugo, sve do Gorbačova , jer se čak i Hruščov među Staljinovim zločinima ograničio na prokazivanje čišćenja unutar Komunističke partije. Da se znalo da su sovjetski seljaci ostali gladni, mit o SSSR-u bi se jadno srušio

Rušenjem Berlinskog zida 1989.godine i padom komunizma raspale su se Jugoslavija i SSSR. U raspadu Jugoslavije Srbija je vidjela priliku za stvaranje Velike Srbije, a Hrvatska za svoju samostalnost. Rezultat je poznat: Hrvatska se uspjela osamostaliti i uz velike žrtve koju je izazvala velikosrpska agresija, postati članica UN, EU i NATO.

25. prosinca 1991. čelnik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov je u direktnom TV prijenosu  objavio svoju ostavku. Nakon izlaska iz Kremlja uklonjena je sovjetska zastava sa srpom i čekićem, a podignuta je ruska trobojnica čime je simbolično obilježen kraj SSSR-a. Rusija je izgubila kontrolu nad 14 bivših republika kojima je do tada dominirala.

Raspadom SSSR-a Ukrajina se počela približavati Europi, a Rusija je stalno sprečava i   zadržava  pod svojim patronatom.

U srpnju 2021. Putin je objavio esej pod imenom „O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“ u kojem je još jednom potvrdio svoj stav da su Rusi i Ukrajinci “jedan narod”. Zamislite, ukrajinci su Rusi, samo to oni ne znaju, jer im je“  ispran mozak“

To je tipičan stav svakog osvajača sa teritorijalnim pretenzijama,  kojemu poništavanjem jednog naroda služi samo kao opravdanje za osvajanje njegova teritorija.

U tom svom približavanju zapadnoj civilizaciji uz pomoć tadašnjeg američkog predsjednika George Busha, 2008.godine, Ukrajina je pokušala ući u program za prijem u NATO. Ruski  premijer Putin tada se žestoko usprotivio i poručio da Rusija nije spremna u potpunosti prihvatiti neovisnost Ukrajine.

Kako nije uspjela ući  u NATO, Ukrajina se pokušala povezati sa Zapadom i uz pomoć Sporazuma o približavanju Europskoj uniji. U ljeto 2013.godine, samo nekoliko mjeseci prije potpisivanja tog dokumenta, Moskva je izvršila ogroman ekonomski pritisak na Kijev i blokirala je uvoz robe iz Ukrajine. Ni taj pokušaj približavanja EU nije uspio, zbog ruskog namještanja izbora predsjednika Janukovića, koji je zbog velikih prosvjeda pobjegao u Rusiju.

1,4.Narančasta revolucija

Narančastom revolucijom naziva se niz prosvjeda i političkih događaja u Ukrajini koji su se odvijali od kraja listopada 2014.godine do siječnja 2015.godine. Uslijedili su nakon drugoga glasačkog kruga za izbor novoga predsjednika, kad su ustanovljene nepravilnosti prilikom brojanja glasačkih listića. Žarište Narančaste revolucije bila je ukrajinska prijestolnica, Kijev, u koji su se svakodnevno slijevale tisuće demonstranata, držeći stranu oporbenom proeuropskom kandidatu Viktoru Juščenku.

Putinove pristaše tvrde da je  Narančastu revoluciju organizirala CIA i to potkrepljuju dokazima da Amerikanci u svojoj potrazi za naftom, nakon što su  rasturili Arapski svijet,  intervencijama u Iraku, Egiptu, Siriji, Tunisu, Libiji, to čine i u Istočnoj Europi, zemljama koje su izašle iz Varšavskog pakta i osamostalile se od SSSR-a.

Činjenica je  da je Jeljcin raspustio 19. kolovoza 1991.godine,  komunističku partiju SSSR-a, i  da je Mihail Gorbačov raspustio Varšavski pakt kao relikt hladnoga rata, i praktično završio Hladni rat u vjeri i nadi u mirniju budućnost svijeta.

Međutim nije ga htio raspustiti bez ugovora i garancija Georgea Busha i NATO-a, nego su u Budimpešti 1994.godine potpisani i sporazumi o tome da se NATO neće širiti na područje bivših država Varšavskog pakta i da se neće približavati ruskim granicama.

Ukrajina koja je po tom sporazumom ostala bez nuklearnog naoružanja, i bez garancija o nepromjenjivosti granica, željela se osigurati ulaskom u EU i NATO, ali je time  kršila  sporazum sa Ruskom federacijom o nepribližavanju NATO-a ruskim granicama.

Ukrajinski demonstranti  preplavili su  kijevski Trg nezavisnosti, Majdan, sakupilo ih se  oko pola milijuna  ispred sjedišta Verhovne Rade. Podignuto je šatorsko naselje na Majdanu i blokirana je glavna kijevska prometnica. Svijet je promatrao ta napeta zbivanja, pitajući se hoće li izbiti građanski rat između Juščenkovih pristaša na zapadu zemlje i istočne polovice zemlje, gdje žive ukrajinski Rusi.  Prosvjednici okruženi kordonima specijalaca pružali su samo pasivan otpor, a mnogi su nosili simbole Juščenkove kampanje: narančaste zastave i vrpce.

Januković je pobjegao u Rusiju, a ni izbor Jušćenka nije se pokazao kao dobar. Novi je predsjednik smijenio Juliju Timošenko, vrlo popularnu premijerku, i njezin kabinet. Tada je uslijedila niska optužbi zbog korupcije sa svih strana. Ustvari radilo se o tome tko će kroz izabranu vlast kontrolirati Ukrajinu. Snažna ukrajinska dijaspora, oko 3 milijuna u SAD, htjela ja prozapadnu vlast i uspjela na Majdanu da se izabere Jušćenko. Ikonografija se nije svidjela Putinu i zato on optužuje  da je vlast nacistička i nikako ne  može oprostiti ukrajincima Majdan!

Mediji na sve načine prikazuju  bojnu Azov  kao neku neonacističku jedinicu koja samostalno i izvan ustroja djeluje na bojištu Ukrajine. Baš kao što  rade u Hrvatskoj sa HOS-om u obrani Vukovara, Bogdanovaca, Dubrovnika, Škabrnje i drugih.

https://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/ne-nasjedajte-na-lazi-ovo-je-istina-3-svjetski-rat-izaziva-europska-drzava-clanica-nato-saveza-predvodena-amerima-ovdje-su-dokazi-139504/ (7.ožujak 2022)

U tim nesređenim prilikama vlasti u Ukrajini Putin je u ožujku 2014.godine,  anektirao Krim u  nikad proglašenom rata. Ruski separatisti u  Donbasu, regiji na istoku Ukrajine poznatoj po velikim rudnicima ugljena, i Donjecku proglasili  su „narodne republike“. Na njihovom čelu su – Rusi. Vlada u Kijevu je čekala sve do završetka predsjedničkih izbora 2014. godine da pokrene  velika vojnu ofenzivu, koju je tada nazvala „antiterorističkom operacijom”.

Započeo je rat širih razmjera u kojem je Ukrajina gubila, a Rusija negirala sudjelovanje svojih regularnih postrojbi. Rat je okončan potpisivanjem sporazuma u Minsku u veljači 2015. u glavnom gradu Bjelorusije.

Glavni uvjeti sporazuma bili su: prekid vatre, povlačenje teškog naoružanja s prve crte bojišnice, njezino nadgledanje od strane OESS-a, ponovno uspostavljanje ekonomskih i socijalnih veza između sukobljenih strana i dogovor oko organizacije lokalnih izbora. Prije toga trebale su se povući sve strane vojne snage, vratiti kontrola ukrajinskoj vladi na granici s Rusijom, a također provesti i ustavna reforma koja bi uvela stanovitu autonomiju područjima Donbasa, koja nisu pod kontrolom Kijeva. Rusija jest bila potpisnica Sporazuma, ali u tekstu se ona nigdje ne spominje. Rusija se tu postavila samo kao “promatrač” i posrednik, iako je bilo očito da podržava separatiste. Ruske aspiracije i neiskrenost potpuno su ogoljene ovom invazijom na Ukrajinu.

Početkom 2015. godine  separatisti su ponovno pokrenuli ofenzivu, u kojoj je po navodima iz Kijeva sudjelovala i ruska vojska, ali bez službenih oznaka. Moskva je i to demantirala. Ukrajinci  su pretrpjele još jedan poraz,  kod strateški važnog grada Debalceva, iz kojeg su doslovno morali pobjeći.

Uz posredovanja Zapada, tada je potpisan Minsk-2, sporazum koji je do danas temelj svih mirovnih napora, ali i sporazum koji nikada nije realiziran u praksi.

Putin se do daljnjega ne želi osobno susresti s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskijem, jer  kako tvrdi Moskva, ne ispunjava ono što je dogovoreno sporazumom iz Minska.

Od prosinca 2021. godine ruski predsjednik Putin od SAD-a otvoreno zahtijeva da Ukrajina nikada ne smije postati članica NATO-a, odnosno da Kijev ne smije dobiti nikakvu vojnu pomoć Zapada. Ukrajina  je te zahtjeve odbacila. Putin se odlučio da ratom prisili Ukrajinu na poslušnost i sada traži ispunjavanje svih svojih uvjeta za prestanak ratnih operacija.

Putinov glavni cilj je ulazak  u Kijev, zauzeti zgrade vlade, parlamenta, a vrhovni cilj je doći na Majdan, simbol ukrajinskog otpora. Izvjesiti ruske zastave na Majdanu!  Ništa ih drugo ne zanima, srušiti simbol otpora i samostalnosti Ukrajine, jer Ukrajincima ne mogu oprostiti što su na Majdanu 2014.godine srušili proruskog predsjednika Janukovića i izabrali svoju vlast! ( Putin Janukovića ima namjeru imenovati  za predsjednika,  ako stigne do  Majdana )

1.5. Stanovništvo Ukrajine

Stanovništvo Ukrajine većinom čine Ukrajinci s 77,8% (popis 2001.) od ukupnog broja stanovnika u Ukrajini.( novijih podataka nema)

Najbrojnije manjine su: Rusi 17,3% (većinom na istoku Ukrajine) te 0,9% Rusini. Važno je napomenuti, da ukrajinska vlada ne priznaje Rusine kao zasebnu manjinu, već ih smatra Ukrajincima, a njihov jezik smatra dijalektom ukrajinskog jezika. Hrvatska i Srbija priznaju Rusine kao zasebnu etničku skupinu. Ostale manjine u Ukrajini čine Rumunji i Moldavci (0.8%), Bjelorusi (0,6%), Krimski Tatari (0,5%), Bugari (0,4%) i ostali.

Službeni jezik u Ukrajini je ukrajinski jezik, ali od velike važnosti je poznavanje ruskog jezika. Ukrajinski jezik govori oko 55% stanovništva, dok 45% govori ruski kao prvi jezik.

Oko jezika svakako je važno napomenuti stoljećima zabranjivan i onemogućavan ukrajinski jezik i umjesto njega nametnut ruski jezik.

2.Kako je Ukrajina izigrana sa nuklearnim naoružanjem

Američki predsjednik Bill Clinton, ruski predsjednik Boris Jeljcin i ukrajinski Leonid Kravčuk potpisali su u Moskvi 1994.godine  sporazum kojim se Ukrajina odrekla nuklearnog naoružanja. Ukrajina  je za uzvrat tražila jake sigurnosne garancije.

Sporazum, poznat kao Budimpeštanski memorandum, sklopljen u nastavku 1994.godine, određivao  je da nijedna od država neće upotrijebiti silu ili prijetnje protiv Ukrajine i da  će svi poštivati suverenitet i postojeće granice. Sporazumom je zaključeno da će, ako dođe do agresije, zemlje potpisnice zahtijevati brzu reakciju Vijeća sigurnosti UN-a za pomoć Ukrajini.

Ukrajina nije dobila obvezujuće garancije koje uključuju sporazum kojeg bi ratificirale sve strane potpisnice sporazuma, pa je Putin nakon aneksije Krima  2014.godine proglasio  Budimpeštanski memorandum nevažećim. Čudno kada se uzme u obzir da je  još 19. studenog 1999.godine Rusija potpisala Povelju o europskoj sigurnosti, gdje je „ponovo potvrdila inherentno pravo svake države sudionica da bude slobodna da izabere ili mijenja svoja sigurnosne dogovore, uključujući ugovore o savezu, kako se razvijaju”

Tako je Ukrajina ostala i bez nuklearnog  naoružanja i bez garancija o nenapadanju, otvorena za Putinovu divljačku agresiju.

Ukrajina nije prekršila Ugovor o neširenju nuklearnog oružja.

3. Putin opravdava agresiju na Ukrajinu, a preko Ukrajine ucjenjuje i  vodi rat  protiv čovječanstva

https://www.dw.com/hr/rusija-i-ukrajina-povijest-jednog-dugog-sukoba/a-60210243   (5.ožujka 2022)

U svom obraćanju javnosti ujutro nakon što je  24.veljače 2022.godine, krenula invazija na susjednu državu,  ruski predsjednik Vladimir Putin se obratio javnosti i naveo razloge za napad koji je u njegovim očima zapravo čin obrane. On govori o tome da se Rusija samo „brani“ i želi zaustaviti „genocid“ i „de-nacificirati“ Ukrajinu! Denacifikacija, demilitarizacija i neutralnost Ukrajine.

3.1.Putin govori o „proširenju NATO-a na istok, prema granicama Rusije.

Rusija ima dugu povijest teritorijalnih prisvajanja okolnih zemalja

1939. Finska, 1939.Poljska, 1940. Baltičke zemlje, 1940. Rumunjska, 1945. Istočna Europa, 1956.Mađarska, 1968.Čehoslovačka, 1979.Afganistan, 1994.Čečenija, 2008.Gruzija, 2014.Krim ( Ukrajina), 2022.Ukrajina

Invazija na Ukrajinu, podsjetila me na  invaziju SSSR-a na Čehoslovačku  tijekom “Praškog proljeća” (1968.) Tada se u znak protesta spalio student Jan Palach. Baš kada je invazija počela krajem kolovoza 1968,godine trebali smo otputovati na maturalno putovanje u Prag, koje je naravno odgođeno.  Još su se vidjeli tragovi tenkovskih gusjenica na praškim ulicama i oštećene fasade, kada smo mi u svibnju 1969.godine došli u Prag.

I tada je Amerika bila glavni krivac, kao sada NATO, jer se vodstvo Varšavskog pakta uplašilo da će se Praško proljeće preliti i u druge zemlje. Sve zemlje istočnog bloka bojale da će SSSR nastaviti invaziju i na njih, kao i sada. Veliki je strah bio zavladao u Jugoslaviji i Rumunjskoj. Sastali su se Tito i Causescu u Vršcu, ali sve je završilo odvođenjem češkog rukovodstva ( Dubček i Svoboda ) u Moskvu na „ preodgajanje“ postavljanjem marionetske vlade u Pragu i ostankom ruske vojske u Pragu.

Putin samo nastavlja politiku SSSR-a. odbija svaku mogućnost Ukrajini da sama odlučuje o svojoj sudbini, kao što je Leonid Brežnjev tada onemogućio Čehoslovačkoj.

Nakon raspada  Sovjetskog Saveza  14 zemalja istočne Europe primljeno je u NATO. Četiri od njih graniče s Rusijom. Kao što sam prije navela i Ukrajini je 2008.godine  obećano članstvo, ali je do daljnjeg stavljeno na led.

NATO u svojim istočnim članicama proveo pripreme za brzo premještanje postrojbi,  tek nakon što je Putin 2014. godine okupirao Krim.

NATO se drži temeljnog dogovora s Rusijom iz 1997.godine  o zabrani trajnog stacioniranja vojnika u novim članicama.

Koja realna prijetnja može biti Rusiji, kada Rusija ima atomsko naoružanje i pravo veta u UN?

3.2.Govor predsjednika Putina uperen je protiv  “onih koji teže svjetskoj dominaciji“, odnosno protiv “Straussijanaca” u američkoj strukturi moći. Bila je to prava objava rata protiv njih.

http://www.lookingglassnews.org/viewcommentary.php?storyid=136

(6.ožujak 2022)

Straussijanci su politička skupina koju je okupio njemački filozof Leo Strauss, koji je zbog hitlerovih progona Židova u Europi, pobjegao u SAD i postao profesor filozofije na Sveučilištu u Chicagu. 1972.godine formirao je malu skupinu vjernih polaznika kojima je dao usmenu poduku. Nema pisanih tragova o tome. Objasnio im je da je jedini način da Židovi ne postanu žrtve novog genocida bio da formiraju vlastitu diktaturu. Nazvao ih je Hoplites (vojnici Sparte) naučio ih je da djeluju u potpunoj diskreciji( plemenita laž) i utječu na svjetsku politiku. Ono što im je važno je infiltrirati se u moć, bez obzira na ideologiju. Skupina je nastavila raditi po njegovim uputama i nakon njegove smrti 1973.godine.

Povezali su se sa  CIA-om, a ženidbenim vezama sa  korporacijama vojno-industrijskog kompleksa. Također su u Jeruzalemu 2003.godine sklopili savez  sa cionistima.

Straussijanci i njujorški intelektualci  bili su sudionici mnogih operacija od Gvatemale do Nikarague , širom svijeta.

Nujorški intelektualci stvorili su Nacionalnu zakladu za demokraciju (NED) i Američki institut za mir, koji su  organizirali  mnoge pokušaje promjene vlasti počevši od Kine s pokušajem državnog udara premijera Zhao Ziyanga i naknadnom represijom na trgu Tiananmen.

Paul Wolfowitz je bio dizajner “Pustinjske oluje”, operacije uništenja Iraka koja je omogućila Sjedinjenim Državama da promijene pravila igre i organiziraju jednostrani svijet, sve pod  konceptom  “promjene režima” i “promocije demokracije“  izmišljajući argumente za nove ratove protiv Iraka i Irana (“plemenita laž” Lea Straussa), kao na pr. bojne otrove Sadama Huseina.

Zahvaljujući napadima 11.rujna Richard Perle i Paul Wolfowitz nametnuli su strategiju “beskrajnog rata”: američke oružane snage ne trebaju dobivati ratove, već   što je moguće duže održavati stvoreni kaos i time uništavati stanovništvo i sve političke strukture ciljanih država,  kako bi bile ovisne od SAD.

Straussijanci  su ušli u washingtonske trustove mozgova. Godine 1992., William Kristol i Robert Kagan (suprug Victorije Nuland) objavili su članak u vanjskim poslovima u kojem žale zbog plašljive vanjske politike predsjednika Clintona i pozivaju na obnovu “dobronamjerne globalne hegemonije”.

Puno je Straussijanaca utjecalo na svjetsku politiku, ovdje ću navesti samo one vezane uz Ukrajinu:

-1994.godine,  trgovac oružjem, Richard Perle (također poznat kao “Princ tame”)  savjetnik  Alije Izetbegovića u Bosni i Hercegovini. Perle je čak bio član bosanskog izaslanstva na potpisivanju Daytonskog sporazuma u Parizu.

U Obaminoj administraciji Straussijanci su pronašli put do kabineta potpredsjednika Joea Bidena. Njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jacob Sullivan odigrao je središnju ulogu u organizaciji operacija protiv Libije, Sirije i Mjanmara, dok se drugi njegov savjetnik Antony Blinken usredotočio na Afganistan, Pakistan i Iran. Upravo je on vodio pregovore s vrhovnim vođom Alijem Khameneijem koji su rezultirali uhićenjem i zatvaranjem ključnih članova tima predsjednika Mahmouda Ahmadinejada u zamjenu za nuklearni sporazum.

Promjenu režima u Kijevu 2014. organizirali su Straussijanci.  Victoria Nuland došla je podržati političare  desnog sektora i nadzirati izraelski komandos “Delta” na trgu Maidan. Telefonsko presretanje otkriva njezine rečenice „Tko jebe Europu. To je “partnerstvo” u tradiciji Wolfowitzovog izvješća iz 1992.godine.

Sullivan i Antony Blinken namjestili su sina potpredsjednika Bidena, Huntera, u upravu jedne od najvećih plinskih tvrtki, Burisma Holdings, unatoč protivljenju državnog tajnika Johna Kerryja. Hunter Biden je nažalost samo narkoman, služio je samo kao paravan za gigantsku prijevaru na račun ukrajinskog naroda. Imenovao bi, pod nadzorom Amosa Hochsteina, nekoliko svojih prijatelja kamenjara da postanu drugi frontmeni na čelu raznih tvrtki i da opljačkaju ukrajinski plin. To su ljudi koje je predsjednik Vladimir Putin nazvao “klikom ovisnika o drogama”. Otkako se Joe Biden vratio u Bijelu kuću, ovaj put kao predsjednik SAD-a, Straussijanci „ kolo vode“.

Sullivan i Blinken oslanjali su se na oligarha Ihora Kolomoyskog, trećeg  po bogatstvu u zemlji.  Kolomoïsky je iskoristio svoje veze kako bi preuzeo vlast unutar europske židovske zajednice, ali su se njegovi suvlasnici pobunili i izbacili ga iz međunarodnih udruženja.

Podtajnik  Nuland  nametnuo je Dmitrija  Yarosha  predsjedniku Zelinskyju, televizijskom glumcu kojeg je financirao oligarh Ihor Kolomoysky, da Yarosha imenuje  posebnim savjetnikom na čelu vojske. General Valerij Zaluzhnyij  se u početku bunio ali  je konačno prihvatio. Yarosh je dao punu podršku  pukovniku Andreyju Biletskom i njegovom Azovskoj pukovniji koji je na zlu glasu navodno zbog  mučenja i ratnih zločina.  Azovska pukovnija  uključena je  u Nacionalnu gardu Ukrajine . Svi pripadnici pukovnije, koji  dolaze iz 22 zemlje i različitog su porijekla, su  vojnici po ugovoru koji  služe  u Nacionalnoj gardi Ukrajine. .  Upravo je njihovu skupinu predsjednik Vladimir Putin nazvao “klikom neonacista”.

https://hr3.wiki/wiki/Azov_Battalion

Viktoria Nuland, koju je Blinken uzeo uz sebe,  otišla je u Moskvu u listopadu 2021.godine  i prijetila  da će slomiti rusko gospodarstvo ako se ne bude pridržavalo uvjeta koje postavlja SAD. To je bio početak trenutne krize.

Predsjednik Vladimir Putin nazvao je 25. veljače vodstvo Kijeva “klikom narkomana i neonacista”

Tijekom noći 25. i 26. veljače predsjednik Volodimir Zelenski poslao je Rusiji prijedlog o prekidu vatre preko kineskog veleposlanstva u Kijevu. Putin  je odmah odgovorio iznoseći svoje uvjete:

  • uhićenje svih nacista (Dmitro Yarosh i Azovski bataljun itd.)(Denacifikacija)
  • uklanjanje svih imena ulica i uništavanje spomenika koji veličaju nacističke suradnike tijekom Drugog svjetskog rata (Stepan Bandera, itd.),
  • Polaganje oružja.(Demilitarizacija)

Naravno da su pregovori  propali. Kao što se odrekla nuklearnog naoružanja Putin od Ukrajine traži da se odrekne svoje nacije, svog identiteta i vojske, pa da bude prepuštena njemu na milost i nemilost da s njom upravlja kako god želi.

3.3.Nije nam ostavljena nikakva druga mogućnost obraniti Rusiju i naš naroda osim one da sami napadnemo…republike Donbasa su od Rusije zatražile pomoć i u svezi s tim sam shodno Poglavlju 7 članku 51. Povelje UN-a donio odluku o pokretanju izvanredne vojne operacije”, rekao je Putin.

Ne stoji ni tvrdnja da se Rusija mora „obraniti” od Ukrajine niti da se pritom može pozivati na Povelju UN-a.

Rusija nije podnijela nikakve dokaze da Ukrajina priprema vojnu akciju protiv nje. Putinovo slanje vojnika u Donbas kao „mirovne postrojbe” je zapravo nastavak  ruske okupacije ovog područja na istoku zemlje. Serija dokazano insceniranih napada ukrajinske strane na ciljeve u Donbasu, Putinu su trebali poslužiti kao dokaz o ukrajinskoj agresiji.

Pravo na samoobranu uvjetuje prethodni napad protivne strane što se u slučaju Ukrajine nije dogodilo.

Ova putinova retorika podsjeća na Miloševićevu retoriku zaštite srpskog naroda u Hrvatskoj 90-tih godina prošlog stoljeća.

3.4. Putin je svoju vojnu akciju opravdao i tvrdnjom da se rad o „zaštiti građana koji su već osam godina podvrgnuti teroru i genocidu”.

Pojam genocid definiran je Konvencijom UN-a o genocidu iz 1948.godine  kao „zločin namjernog istrebljenja neke nacionalne, etničke ili vjerske grupa ili pripadnika neke rase”. Izvješća o zločinu ovakve vrste u Ukrajini nema iako su sve civilne žrtve od 2014.godione precizno registrirane. Ni misije OESS-s koje, i uz privolu Moskve, redovito vrše istrage u separatističkim područjima, nisu pronašle nikakve temelje za tvrdnje o genocidu.

Prema podacima UN-a iz 2021.godine,  u sukobima u istočnoj Ukrajini je do sada život izgubilo oko 3.000 civila. Prema izvještaju OESS-a najveći broj civilnih žrtava poginuo je u artiljerijskim napadima.

I ta retorika o genocidu podsjeća na srpsku retoriku o genocidu Srba, a u stvarnosti su Srbi počinili genocid u Srebrenici i ratne zločine sa elementima genocida u Hrvatskoj.

3.5.Kako bi se zaustavio „genocid” Rusija se mora „potruditi oko demilitarizacije i de-nacifikacije” Ukrajine, tvrdi ruski predsjednik.

U svom govoru održanom 21. veljače, Putin je optužio ukrajinsko društvo da je postalo neonacističko, dodajući da je cilj Rusije demilitarizati i „denacificirati” Ukrajinu. Tipična SSSR retorika koju Putin  koristio za opravdanje ruskog napada na Ukrajinu. U vladi, vojsci ili biračkom tijelu nema široke podrške ideologijama krajnje desnice, a niti jedan kandidat krajnje desnice nije osvojio niti jedno mjesto u Verhovnoj Radi, državnom zakonodavnom tijelu, tijekom parlamentarnih izbora 2019. godine. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij i ukrajinski premijer Denis Šmihalj su Židovi što čini Ukrajinu jednom od dvije države svijeta koje imaju židovskog predsjednika  države i predsjednika Vlade (druga je Izrael).

Zelenskij je izjavio da se njegov djed, sovjetski pješadinac, borio protiv nacista; izgubivši tri člana  obitelji u holokaustu. Memorijalni muzej holokausta Sjedinjenih Američkih Država osudio je invaziju i Putinovu zloupotrebu povijesti holokausta kao opravdanje za rat.

Putinova izjava je čista propaganda koju je već ponavljao nekoliko puta za koju međutim nema nikakvih temelja. Ruski predsjednik ovdje koristi pojam koji su saveznici nakon Drugog svjetskog rata koristili u Njemačkoj čije društvo je trebalo biti „očišćeno” od pripadnika nacionalsocijalističkog režima.

U  Ukrajini postoje desno ekstremne snage koje su  u usporedbi s ostalim europskim zemljama minorne. Na posljednjim izborima je desno ekstremna stranka Jedinstveni front osvojila svega 2,15 % glasova. U  samoj Rusiji desno orijentirane stranke snažnije su nego u Ukrajini.

Na isti način  Milorad Pupovac optužuje Hrvatsku za fašizaciju i izjednačava je sa NDH.

3.6.„Onima koji razmišljaju o miješanju u ovo – ako to učinite, suočiti ćete se sa većim posljedicama od svih sa kojima ste se suočili u povijesti”.

Putinove riječi zvuče kao direktna prijetnja nuklearnim ratom! U tom obraćanju, Putin se nije ponašao kao gospodar Ruske federacije, već kao gospodar planete zemlje!

Nekoliko je puta izjavio: Ako nema Rusije, zašto nam je planeta potrebna?“  A  prijetnjom   da će sve biti uništeno, ako se prema Rusiji ne postupa kako on želi,  sada ucjenjuje cijeli svijet!

Time je rat  u Ukrajini postao  rat Vladimira Putina protiv čovječanstva!

Ako  ostvari vojne ciljeve, budućnost Ukrajine kao nezavisne države je upitna.

Ako ne uspije i bude mnogo žrtava, strahuje se da bi mogao  povući očajničke poteze i odvesti cijelo čovječanstvo na put bez povratka!

4.Laboratoriji za razvoj biološkog oružja u Ukrajini

To je jedan od argumenata odobravanja putinove agresije, kao da na teritoriju Ruske federacije nema laboratorija!? Koliko li Rusi imaju raketa sa biološkim punjenjem?

To nije prvi put. Mora se naći  opravdanje  za ovo što se čini. Samo se sjetite Collina Powella u UN-u s epruvetom u kojoj se navodno nalazilo biološko oružje i izjave Tonyja Blaira da su Saddamove rakete za 45 minuta u Londonu.

https://staronormalno.com/sto-se-dogada-u-americkim-biolaboratorijima-u-ukrajini/  ( 6.ožujka 2022)

https://newsaf.cgtn.com/news/2020-05-16/Time-to-reveal-what-s-going-on-in-U-S-biolabs-QwpxrRTI7C/index.html  (6.ožujka 2022)

Bugarska istraživačka novinarka Dilyana Gaytandzhieva napisala je detaljan članak o američkom istraživanju biološkog oružja u  25 različitih zemalja. Gaytandzhieva je napisala da američka vojska redovito proizvodi smrtonosne viruse, bakterije i  otrove, čime  izravno krši Konvenciju UN-a o zabrani biološkog oružja. Američki znanstvenici  koriste diplomatsko pokriće  za testiranje umjetnih virusa u biolaboratorijima Pentagona u 25 zemalja  svijeta. Ove biolaboratorije financira Agencija za smanjenje prijetnji obrane (DTRA) u okviru vojnog programa vrijednog 2,1 milijardu dolara pod nazivom Cooperative Biological Engagement Program (CBEP), a nalaze se u zemljama kao što su Ukrajina, Kazahstan, Uzbekistan, Gruzija, Azerbajdžan, Jordan, Irak , Afganistan i dr.

U travnju 2018.godine, Dilyana Gaytandzhieva izbačena je iz konferencije o biološkom oružju u Europskom parlamentu u Bruxellesu nakon što se suočila s pomoćnikom američkog tajnika Robertom Kadlecom. Kadlec je kategorički zanijekao postojanje američkog programa biološkog oružja, kao i da su podaci oko dotičnih laboratorija povjerljivi. Iako je Kadlec zanijekao postojanje laboratorija, njezin je članak  impresivna zbirka informacija koje otkrivaju mrežu ustanova za istraživanje biološkog oružja, kao i misteriozne epidemije u njihovoj blizini.  SAD ima više od 200 bioloških laboratorija osnovanih diljem svijeta.

Po novim informacijama Putin je uništio 11 američkih biolaboratorija, 4 njemačka otrovna kemijska centra, 3 švicarska nanotehnološka centra, 1 francuski biotehnološki laboratorij,  3 izraelska laboratorija koja su radili na oružju bjesnoće koje se prenosi zrakom. Također, ruske snage su izvršile precizne udare na mobilni biolaboratorije koji su pokušavale prenijeti smrtonosne patogene preko ukrajinske granice u Poljsku. Ruski zrakoplovi SU-35 koristili su laserski navođenu municiju za eliminiranje lutajućih laboratorija.

5.Putin kao osloboditelj kršćana od Masona, Hazara i sličnih zala

E taj argument mi je doista diskutabilan, jer ne znam po kojim kriterijima su putinove pristaše zaključile da je on „osloboditelj“ od Masona, Hazara i sličnih zala?

Normalan čovjek koji se nije susreo u životu sa ovom temom,  reći će da su to sve tlapnje i teorije zavjere.  A mistici tu teoriju vladanja civilizacijom dokazuju događajima u kojima stradava čovječanstvo, epidemije, ratovi, kataklizme …

Hazari, pripadnici nomadskih plemena turkijske jezične skupine  živjeli su  u stepama sjevernoga Kavkaza i na prolazu između Crnoga mora i Kaspijskog jezera organizirani u prilično moćnu državu. 740. godine kralj, dvor i vladajuća vojna klasa prigrlili su židovsku vjeru, te je judaizam postao državnom religijom Kazara. Nakon što je njihovo Carstvo razoreno u 12. ili 13. stoljeću, oni su najvjerojatnije migrirali prema istočnoj Europi, pa je tako moguće,  da su Židovi, naseljeni na tom području, zapravo hazarskoga podrijetla.

Hazari – 13. židovsko pleme? / Arthur Koestler ; preveo Dragutin Hlad

Oni nisu izabrani sinovi Abrahama kako se predstavljaju tj. pripadnici 12 Božjih plemena, već su oni 13. nadodano pleme zla. Koestler je nakon objave knjige ubijen pod sumnjivim okolnostima. Navodno su se on i supruga otrovali, ali postoji opravdana sumnja da su ubijeni. Unatoč tome njegova uzbudljiva knjiga puna arheoloških i povijesnih dokaza otvorila je mlađim židovskim naraštajima novi pogled na vlastitu prošlost. Iako su u javnosti govorili kako je to laž židovski genetičar Erma Elhka potvrdio je navode iz knjige “Trinaesto pleme”  te je iznio tezu u kojoj je potvrdio na uzorku od 1282 osobe židovskog porijekla u usporedbi s nežidovima da su njihovi geni najbliži turkmenskim plemenima na Kavkazu.

Židovi vladaju cijelim  svijetom! U svojim rukama imaju svjetske financije,  moćne bankarske obitelji, poput Rothchilda, Rockefellera, Soroša  umiješani su u sve pore država i društava te time  u  život svakog čovjeka današnjice. To je informacija o kojoj se ne smije govoriti, kao što se nigdje ne smije spominjati kako je davno otkriveno da svijetom ne vladaju izvorni židovi odnosno preci Abrahama i njegovih 12 plemena, već lažni židovi.

U  tajnosti su  hazarski židovi ovladali  Ukrajinom i pretvorili je u drugu židovsku državu Hazariju  I to je po njima pravi razlog čitavog ukrajinskog problema., jer Hazarija je nevidlljiva prijetnja Rusiji.

(7.ožujka 2022)

6. Sveta Rusija ( Putin) protiv Hazarije

 Tatiana Vasilievna Gracheva, pisac, učitelj i politolog, bila je zaposlenica u Centru za strateške studije Glavnog stožera Oružanih snaga RF. Sada je izvanredni profesor, a također je i voditelj Odjela za strane jezike u Glavnom stožeru Oružanih snaga Ruske Federacije. Dobila je čin pukovnika Ruske Federacije.

Napisala je knjigu „ Nevidljivi hazari“ u kojoj novostvorena  Hazarija na teritoriju Ukrajine predstavlja nevidljivu opasnost po Rusiju

Glavni teme njenih razmišljanja kao ruskog domoljuba i politologa temelji se na tvrdnji da ruska duša mora izdržati borbu protiv nevidljivog agresivnog neprijatelja – Khazarije. Ili, točnije, nasljednici Hazara, u čijim planovima je spriječiti Rusiju da živi po svojim zakonima, koje su utemeljili slavenski preci.

Napisala je više knjiga :„Nevidljivi Khazaria” – 2009.”Sveta Rusija protiv Hazara” – 2010, “Kad moć nije od Boga …” – 2010, “Sjećanje na rusku dušu” – 2011

“Posljednje iskušenje Rusije: za što bi se Rusija trebala pripremiti” – 2013

“Kina u zmajeve ruke” – 2013, “Projekt” Demokracija “- pravo na ubijanje” – 2015. Godine 2011. ponovno je izdana prva knjiga T. Gracheve, posvećena pitanjima sigurnosti Rusije – “Nevidljivi hazariji” (objavljeno je još tri tisuće primjeraka).

To je doista diskutabilno, okriviti nevidljive Hazare, za vlastite propuste, jer svatko može birati hoće li živjeti po Božjim, vjerskim zakonima ili svjetovnim. Tu doista nisu krivi nevidljivi Hazari, nego svaki pojedinac, država i društvo.

Religija vlada svijetom, a politika joj je podređena, pa prema tome, analiziramo li duhovnu komponentu, možemo zaključiti da je ona na Zapadu lišena kršćanske osnove. To je djelomično točno, jer u nekim je zemljama još uvijek jaka, ali činjenica je da je EU ukinula Križ, i da je  pred sam Božić izašao kao probni balon rječnik koji bi se trebao koristiti u EU Parlamentu u kojem se ne bi koristile riječi Božić, spominjalo Mariju i Ivana. Prijedlog nije prošao jer se pobunio Antonio Tajani:

“Nema referiranja na ‘božićni period’ i nema korištenja kršćanskih imena poput ‘Marija i Ivan’ kako bi se izbjeglo vrijeđanje osjećaja nekih ljudi. To su apsurdne indikacije iz dokumenta Europske komisije. Inkluzivnost ne znači negiranje kršćanskih vrijednosti EU.”

https://www.vecernji.hr/vijesti/interni-dokument-europske-komisije-ne-spominjite-bozic-mariju-i-ivana-1543749   ( 7.ožujak 2022)

Za razumijevanje ovih stavova potreban je povijesni kontekst ruskog imperija. Da ne idem duboko u prošlost Rusija je nakon Oktobarske revolucije izašla bez kršćanskih vrijednosti, jer komunizam i vjera nikako ne idu zajedno. Ali Putin je 2018,godine unio Boga u preambulu Ustava, nije prihvaćena Istanbulska konvencija i ojačao je ulogu Ruske pravoslavne crkve, tako da su ga i mnogi Hrvati prihvatili kao čuvara kršćanskih vrijednosti.

Rusija  kao država, ne želi nikakvu ugrozu u blizini svojih granica. A ona sama, odnosno Putin, oružanom silom ugrozila je susjednu državu, razara, ubija,  ucjenjuje, uvjetuje, ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN i sa tim pravom veta Putin postaje svemoćan, gospodar svijeta! Totalitarno, sa  cenzurom i progonima neistomišljenika, kako upravlja Ruskom federacijom, crno nam se piše ako zagospodari svijetom!

Tatiana Vasilievna Gracheva na stranicama svoje knjige postavlja  pitanja, kako sačuvati identitet ruskog naroda i sama daje odgovor: raditi na ujedinjenju crkve, vojske i naroda, pojačavajući sve to nacionalnim tradicijama. Uvodeći pojam “svijeta iza kulisa”, autorica pretpostavlja da upravo ona vrti kotač povijesti Ruske Federacije.

https://orbitabanket.ru/hr/individualnye/gracheva-tatyana-vasilevna-akademiya-genshtaba-t-v-gracheva-tainaya/ (7.ožujak 2022)

Zaključak

Dobar nam je primjer Istambulska konvencija, koju je Sabor RH ratificirao  13. travnja 2018. godine. Za ratifikaciju je glasalo 110 zastupnika, 30 protiv, a dva su bila suzdržana. Konvencija je u Hrvatskoj stupila na snagu 1. listopada 2018. godine, da bi članak o rodu odmah bio implementiran u sve zakone RH. Vladajući i Sabor nisu se osvrtali na najveće prosvjede od kada postoji samostalna hrvatska država, jer je narod shvatio da je IK protivna svim Božjim i prirodnim zakonima, a mi kao glasači, umjesto da kaznimo one koji su za nju glasali, mi ih ponovno biramo da nam kroje zakone. Dakle tko je tu kriv? Mi, ili nevidljivi Hazari? Mi!

Zašto Putina smatraju osloboditeljem  kršćanstva od Hazara!? Ne znam po čemu, kako i čime on to ratom oslobađa kršćanstvo,? Putin je bio komunist, KGB-ovac, znači pripadnik najopakije komunističke tajne službe i ateist. Poslije se povezao sa Ruskom pravoslavnom crkvom i postao vjernik. Ali kao vjernik ne može biti spasitelj ratom, ubijanjem?

Čitajući sve te materijale i komentare o Hazarima, ne mogu se oteti dojmu da je trebalo pronaći nekog  neprijatelja na kojeg treba svaliti krivicu za sve naše neuspjehe i  promašaje. A Hazari su pogodni, jer su  zločesti Židovi otpadnici od Židovstva. Antisemitizam  nije dovoljno jak, pa su u pronašli Hazare – mržnja se nečim mora hraniti. Oni su krivi za Francusku revoluciju, za pojavu komunizma, Oktobarsku revoluciju, za CIA-u, za korupciju po svijetu, pandemije i ratove!?

Znači nije krivo zlo u čovjeku, udaljavanje od Boga, nepoštivanje Božjih zakona, okultizam, sotonizam, nego su krivi Hazari? To je čisto pranje savjesti, prebacivanje  krivice  i bježanje od odgovornosti svakog čovjeka na ovoj planeti Zemlji.

Imamo vlast kakvu biramo, imamo korupciju jer je dopuštamo, imamo previše nepravde, jer se protiv nje ne borimo, sami smo krivi, nikakvi Masoni i Hazari, nego naša inertnost, komocija i nedjelovanje. Umjesto nas kršćanstvo bi trebao vratiti, neki novi Mesija ili osloboditelj? Zašto uvijek čekamo da netko drugi odradi naše spasenje, umjesto da se sami spasimo? Zar to  treba učiniti netko drugi? Putin zasigurno nije taj!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

Počelo je „udarnički“ po Lauri Codruţa Kövesi, uspoređuju je sa omraženom Carlom del Ponte

Published

on

Jugo-komunističko -udbaško-orjunaške i  velikosrpske strukture, pod zajedničkim nazivom „ duboka država“, a  po meni  naprosto jugo-politička mafija,  osjetila se ugrožena nadležnošću EPPO-Ureda europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj.

Do sada je hrvatsko pravosuđe uživalo  slobodu u osuđivanju hrvatskih branitelja, tvrdeći da su bili na pogrešnoj strani povijesti ( Tomislav Merčep), dijeljenju odšteta srpskim dragovoljcima, ne osuđivanju očitih protuhrvatskih djelatnosti (Lijepa naša haubico-SNV-ovih Novosti),  maratonskim suđenjima i očitoj nevoljkosti i  neučinkovitosti i kada im se umiješala Laura Kövesi  odmah je trebalo dati do znanja da je u Hrvatskoj dirnula -nedodirljive.

Laura Codruţa Kövesi, prva je europska tužiteljica koju je izabrao EU  Parlament u rujnu  2019. a  dužnost je preuzela početkom  2020.godine. Na čelu je Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO-a) zaduženog za istraživanje financijskih kaznenih djela, nenamjensko trošenje sredstava iz EU fondova, prekograničnih prevara povezanih s PDV-om, pranja novca i korupcije.

https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2019/10/14/eu-public-prosecutor-s-office-eppo-laura-codruta-kovesi-to-become-the-first-european-chief-prosecutor/

EU Parlament je dugo pozivao na osnivanje neovisnog tijela EU koje će s baviti ovim pitanjima u nizu rezolucija, naglašavajući važnost neovisnosti tužitelja. Osnivanje EPPO-a odobreno je 2017. godine, a dogovor o osobi na čelu postignut je kao što se vidi tek 2019.godine

Do sada su se 22 države članice pridružile EPPO-u, a pet država koje trenutno nisu dio Ureda (Švedska, Mađarska, Poljska, Irska i Danska) mogu se pridružiti u bilo kojem trenutku.

Sjedište Ureda europskog javnog tužitelja , skraćeno EPPO je  u Luxembourgu, A  i u Zagrebu imaju svoj ured.

Laura Codruţa Kövesi  rođena  je 1973. u  Rumunjskoj. Roditelji su joj bili maltretirani od komunističkog režima i tajne službe Securitate, pa se Laura svjesna da se Rumunjska nije oslobodila komunističkog nasljeđa  školovala  i doktorirala pravo na Zapadnom Sveučilištu u Temišvaru s temom o borbi protiv organiziranog kriminala.

Bila je bivša glavna tužiteljica rumunjske Nacionalne uprave za borbu protiv korupcije (rum.: Direcția Națională Anticorupție – DNA), dužnost je obnašala od 2013. do smjene 9. srpnja 2018. po nalogu ministra pravosuđa Tudorela Toadera. Između 2006. i 2012.Laura Kövesi bila je glavna državna tužiteljica pri Visokom kasacijskom sudu. Nakon imenovanja 2006., Kövesi je bila prva žena i najmlađa glavna tužiteljica u povijesti Rumunjske.

Progonila je desetke gradonačelnika, pet parlamentarnih zastupnika, dva bivša ministra i bivšeg premijera. Stotine bivših sudaca i tužitelja izvedene su pred sud, sa stopom osuđenosti iznad 90 posto. Kao rezultat godišnjeg izvješća DNA za 2015., Kövesi je izjavila je da je u slučajevima koje je obradio njezin ured dokazano davanje 431 milijun eura mita.

Procjenjuje se kako gubitak od prijevara,  povezanih s organiziranim kriminalom, na godišnjoj razini u EU iznosi 60 milijardi eura.

Korupcija je posvuda i nema „čiste“ zemlje u Europi, a Hrvatska samo deklarativno  pokazuje volju da se otkriju ta kaznena djela koja štete financijskim interesima EU  i Hrvatske, da ih se istražuje,  sve dok se ne dirne u „nedodorljive.“

Kövesi je uputila i poruku hrvatskim građanima. “EPPO je stvoren da vas zaštiti, mi nismo stranci, imamo ured u Zagreb. Naši delegirani predstavnici govore hrvatski, radimo s hrvatskom policijom, idemo pred hrvatske suce, štitimo vaš novac, štitimo vas. Svatko je jednak pred zakonom i želimo zadobiti vaše povjerenje”, poručila je ona i pozvala građane da prijave bilo kakve sumnje u nezakonite radnje.

https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/kovesi-sto-smo-mi-ucinkovitiji-to-bi-ministri-financija-trebali-biti-sretniji-10421943

Pod njezinim vodstvom,  uhićeni su bivši ministri Tomislav Tolušić i Gabrijela Žalac, a za HRT je otkrila kako se trenutačno u Hrvatskoj istražuju deseci slučajeva:

 „Primili smo više od 4000 prijava o kaznenim djelima, više od polovine ih je od pojedinaca što pokazuje povjerenje građana u EPPO. Pokrenuli smo više od 1200 istraga i što je najvažnije zaplijenili smo 250 milijuna eura, pet puta više od svog proračuna“ rekla je Kövesi.

EPPO je 16. veljače objavio da provodi hitne pretrage i istražne radnje u sklopu istrage koja se provodi zbog sumnje u počinjenje subvencijske prijevare i korupcije na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prije toga, u studenome 2023. EPPO je objavio da 29 osumnjičenih, među kojima je i bivši dekan Geodetskog fakulteta, tereti za zlouporabe u projektima financiranima europskim novcem među kojima je i snimanje objekata kulturne baštine oštećenih u potresu ugovoreno s Ministarstvom kulture bez natječaja.

Premijer Plenković je prije nekoliko dana izjavio da je provjeravao s ministarstvom financija jesu li ta sredstva bila iz Fonda solidarnosti ili državnog proračuna te da je dobio četiri izvješća prema kojima su sredstva trošena iz državnog proračuna te da “niti centa” nije deklarirano kroz Fond solidarnosti. Istaknuo je da EPPO u Hrvatskoj radi svoj posao, a da DORH mora vidjeti što je njegova nadležnost.

Međutim  Zlati Hrvoj Šipek  ne pada na pamet ići protiv  EPPO-a u velikoj istrazi izvlačenje 2,5 milijuna eura  Ministarstva kulture u aferi Geodezija. A ne planira se ni povući i prepustiti mjesto Ivanu Turudiću prije isteka mandata. Sada postaju jasni motivi zbog čega je Plenković predložio suca Turudića za državnog odvjetnika.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek pred saborskim je odborom u siječnju otklonila tvrdnje da je posao snimanja oštećenja na zgradama nakon potresa koje je obavio Geodetski fakultet preplaćen te da nije nadziran. Ponovila je i da su za plaćanje korištena nacionalna sredstva, a ne europski novac.

Europsko tužiteljstvo potvrdilo je da je tzv. afera Geodezija u njihovoj nadležnosti, jer su knjigovodstveno prikazana ta sredstva kao sredstva iz EU fondova,  te da sve nadgleda Stalno vijeće s tri europska tužitelja iz drugih država članica.

I tu je došlo do otvorenog sukoba premijera Plenkovića sa EPPO i tužiteljicom Laurom Codruţa Kövesi. Znači li to da je ministrica Nina Obuljen Koržinek u toj kategoriji „nedodirljivih“, jer ih  veže dugogodišnje prijateljstvo po  francusko-pariškoj vezi rada u veleposlanstvu u Parizu!?

https://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-geodezije-plenkovic-se-okomio-i-na-seficu-eppo-a-1748795

Kövesi je na kraju bez imalo uvijanja poručila da bi miješanje politike u istrage EPPO-a u Hrvatskoj moglo imati i ozbiljne posljedice za Hrvatsku i to u obliku sankcija.

I onda je krenula medijska „ obrada“ tužiteljice Kövesi tipična za titoističko-komunistički  agitprop,  za osobe koje se zamjere neokomunističkoj nomenklaturi na vlasti.

Sredstvima EU obnavljaju i pomažu neokomunističke nomenklature u zemljama  u kojima nije provedena lustracija, da zadrže i učvrste vlast, a time i sve privilegije i način upravljanja,  stečene u vrijeme komunizma.  EU administracija koja odobrava sredstva čini to ili  iz neznanja, nepoznavanja ili nerazumijevanja tih licemjernih i prepredenih jugo-komunističkih struktura.

Prijevara i manipulacija EU fondovima

Evo primjera kako se izvlači novac EU po više osnova:

  • raznih udruga civilnog društva koje su u pravilu antihrvatske,
  • preko nacionalnih manjina , koje predvodi velikosrpska manjina na čelu sa Miloradom Pupovcem i
  • SAABA RH, koji sa Pupovcem i usko surađuje, a posebno  na  kontroli medija od strane srpsko-četničko-hrvatske Vlade i zašto je važna Nina Obuljen Koržinek:

Pupovčev SDSS u Saboru  diže svoje tri ruke za proračun, iz kojeg se financiraju nacionalne manjine,  a time i SNV-ove Novosti s najmanje 600 tisuća eura godišnje,. U Saboru se biraju članove Vijeća za elektroničke medije – koje nadzire rad svih medija, po Zakonu o elektroničkim medijima kojega je  između ostalih su kreirala i Nina Obuljen Koržinek.

Previše plaćeni novinari  Pupovčevih ‘Novosti’, prijavljuju druge medije VEM-u što  VEM pokušao sakriti od javnosti…ali prijave protiv medija se moraju „obraditi“ i zabraniti ili kazniti, pa izađu u javnost, kao na pr. Z1 TV koja je kažnjena sa tri sata neemitiranja zbog Bujice.

Međutim Agencija za elektroničke medije je 21. prosinca prošle godine donijela odluku kojom se Srpskom privrednom društvu “Privrednik” dodjeljuje 173.359 eura za projekt “Razotkrivanje dezinformacija protiv međunacionalne netrpeljivosti i razdora”, što je u stvari klasična cenzura medija, zamotana u celofan za provjeru točnosti informacija unutar privrednikova  P-portal-a. Tema projekta je kao tema od općeg interesa , jer doprinosi objavljivanju (i označavanju) provjerenih informacija vezanih uz temu manjina u Hrvatskoj.

No, navedena područja su široka, a prijavitelj nije  dovoljno dobro  u prijavi objasnio kako se misli baviti svim navedenim temama, pa se na kraju sve  svodi  na kontrolu medija, ustvari na klasičnu cenzuru.

Projekt je u cijelosti financiran novcem EU u sklopu projekta Mehanizma za oporavak i otpornost. Za dodjelu bespovratnih sredstava odabrano je ukupno 9 projekata u ukupnom iznosu 1.719.223 eura, sve za kontrolu medija:

  • Srpsko privredno društva “Privrednik”:  Razotkrivanjem dezinformacija protiv međunacionalne netrpeljivosti i razdora 173.359,49 €
  • Hrvatska udruga za odnose s javnošću, Zagreb:  Unaprjeđenje kulture provjere činjenica 194.515,00 €
  • Institut za istraživanje hibridnih sukoba, Zagreb: Projekt ATENA -Analiza točnost i medijskih napisa 198.775,00 €
  • Fakultet elektrotehnike, računarstva informacijskih tehnologija Osijek: Projekt Uspostava novog neovisnog provjeravatelja 198.049,29 €
  • Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku: „Food Facts, internetski sustav provjere točnosti informacija o hrani” 198.325,12 €
  • Ekonomski fakultet Rijeka: Ekon Info Checker – Uspostava novog, neovisnog provjeravatelja informacija 194.601,05 €
  • Fakultet političkih znanosti Zagreb: FPZG FACT CHECK: jačanje sustava i procedure provjere točnosti informacija i mehanizama izobrazbe novih provjeravatelja informacija  171.608,65 €
  • Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Zaprešić:  Održiva istina 193.040,61 €
  • Zagrebačka škola ekonomije i managementa, Zagreb: Prepoznavanje i razotkrivanje dezinformacija – nove tehnologije iskustvo i znanje kao alati 196.949,15 €

Po istom obrascu je Rumunjska obavještajna služba dobila milijune eura iz Europske unije kako bi uspostavila sustav koji će joj omogućiti provođenje masovnog nadzora građana.

https://www.liberties.eu/hr/stories/rumunjska-obavjestajna-sluzba-dobila-novac-iz-europskih-fondova-za-masovni-nadzor/9555

Primjera ima mnogo kako se manipulacijom i na koje sve  perfidne načine  zlorabe sredstva EU fondova.  Komunisti su se poslije strašnih  počinjenih zločina u vrijeme dok su bili na vlasti,  nakon pada Berlinskog zida i pada komunizma preobukli u antifašiste. Prisvojili su antifašizam da ne bi odgovarali za zločine koje su počinili kao komunisti. To se odnosi na sve zemlje istočnog komunističkog bloka i Jugoslaviju u kojima nije provedena lustracija.

Kao antifašisti prijavljuju se za programe i projekte EU fondova i dobivaju sredstva. Tako EU financira one koje je osudila u  nizu  Rezolucija i Deklaracija. I ne samo to, nego ih financiranjem jača i omogućava  im da se ponovno vraćaju na vlast i provode ideologiju koju je osudila. APSURDNO, ali nažalost istinito.

Zorni i očiti primjer Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, SABA RH.  Citiram sa njihova portala https://sabh.hr/saba-hr/ :

 „ Savez antifašističkih boraca i antifašista RH je pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) osnovanog 16. svibnja 1948., koji je na Skupštini održanoj 16. travnja 1992. promijenio ime u Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske (SAB RH), na Skupštini održanoj 27. studenog 1997. u Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SAB H), a na Skupštini održanoj 7. veljače 2002. u Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH)“

Programski ciljevi SABA RH su:

  • okupljanje sudionika Narodnooslobodilačke borbe i antifašistički opredjeljenih građana Republike Hrvatske, bez obzira na spol i dob, nacionalnu, vjersku, rasnu ili stranačku pripadnost;
  • očuvanje i njegovanje antifašističke tradicije;
  • za čuvanje od zaborava i objektivno utvrđivanje značajnih činjenica iz NOB, njegovih sudionika, a posebno Josipa Broza Tita, kao vrhovnog komandanta NOV-e i POJ;
  • za osudu barbarskog uništenja spomeničke baštine i dostojno obilježavanje značajnih lokacija i razvijanje pijeteta prema žrtvama Narodnooslobodilačkog rata.

Veliča se Tito, od njegova lika lokalne vladajuće strukture rade turistički brand. 

U Kumrovcu za 25.svibnja,  u Jugoslaviji Dan Mladosti, Titov rođendan u veličanju kulta  ličnosti, a u Fažani isto u svibnju Titovi dani.

https://www.vecernji.hr/vijesti/tisuce-ljudi-na-danu-mladosti-radosti-u-kumrovcu-1683357

https://www.istra.hr/hr/destinacije/fazana/dogadjanja/12723

Međutim nitko ne postavlja pitanje, kako se u Ministarstvu uprave mogla registrirati udruga koja je pravni sljednik udruge iz Jugoslavije, kada je Republika Hrvatska Ustavnom odlukom od 8. listopada 1991.prekinula sve državno-pravne sveze sa SFR Jugoslavijom?

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida sve državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,

2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,

3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,  NN 53/1991 

EU je donijela niz rezolucija o osudi zločina komunizma.

  • Rezolucija Parlamentarne skupštine broj 1096 prihvaćena je 27. lipnja 1996. na 23. zasjedanju na temelju Izvještaja s nacrtom Rezolucije broj 7568 od 3. lipnja 1996., koji je pripremio rumunjski parlamentarni zastupnik Adrian Severin. U Izvještaju se navodi da se on temelji na dvostranom pristupu – prvo se objašnjava važnost rješavanja svih nasljeđa bivših komunističkih režima, a zatim se daju konkretne smjernice kako osigurati da lustracija bude u skladu sa zahtjevima države koja se temelji na vladavini prava i koja ne krši ljudska prava.
  • Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006. temelji se na Izvještaju s nacrtom Rezolucije 10765  od 16. prosinca 2005., koji je pripremio švedski parlamentarni zastupnik, Göran Lindblad. U Izvještaju je istaknuto da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u središnjoj i istočnoj Europi, bez iznimke, obilježili masovna kršenja ljudskih prava i da je nizak stupanj javne svijesti o zločinima koji su počinjeni pod tim sustavima. Dalje se navodi da kriminalna dimenzija komunističkih režima nije bila rezultat okolnosti, nego posljedica namjerne politike koju su razradili osnivači takvih režima, čak i prije nego što su preuzeli vlast. Komunistički lideri nikad nisu skrivali svoje ciljeve, koji su bili diktatura proletarijata i uklanjanje političkih protivnika i onih kategorija stanovništva koje su nespojive s novim modelom društva. Rezultat tih ciljeva bio je masovni teror, zločini i gruba kršenja ljudskih prava.
  • Europski je parlament 2. travnja 2009. usvojio Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu temeljeći je na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, Rezoluciji Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj 260 (III) A od 9. prosinca 1948. o genocidu, Povelji o temeljnim pravima Europske unije i već spomenutoj Rezoluciji 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. U Preambuli  Rezolucije se ističe da su milijuni žrtava deportirani, zatvarani, mučeni i ubijeni od totalitarnih i autoritarnih režima tijekom 20. stoljeća u Europi, te se snažno i nedvosmisleno osuđuju svi zločini protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjena od totalitarnih i autoritarnih režima, s uvjerenjem da je krajnji cilj otkrivanja i procjenjivanja zločina počinjenih od komunističkih totalitarnih režima.  Pomirenje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, traženjem oprosta i jačanjem moralne obnove.
  • Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, podsjeća na činjenicu da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije, doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću, u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti i da su počinjena djela agresije, zločini protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava. Europski parlament pozvao je sve države članice EU da jasno i principijelno preispitaju zločine i djela agresije koja su počinili totalitarni komunistički i nacistički režimi, izrazio je zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe (nekoliko europskih zemalja zabranilo je upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola), te je napomenuo da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

Ustanovljen je dan žrtava komunizma 23. kolovoz, ali evo EU institucije same sebe poništavaju.

Citiram rezoluciju EU Parlamenta od 19.9 2019.

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Po članku 3 EU osuđuje agresiju i zločine, a dodjeljuje sredstva sljednicima zločinačke komunističke JNA, SABA RH.

Po članku 18, komunističke spomenike treba rušiti, a po SABA ih treba čuvati i  obilježavati. I naravno dobiju bespovratna sredstva iz EU fondova.

Tako potaknuti financiranjem iz EU fondova nameću svoju jugo-komunističku ideologiju kao moralne vrijednosti, negiraju komunističke zločine ili ih opravdavaju, titoističko naslijeđe nameću kao temelj Republike Hrvatske, NOB iz 2.svjetskog rata izjednačavaju sa Domovinskim ratom, a Domovinski rat je upravo poništavanje Jugoslavije za koju su se borili SAAB-ovci u NOB-u.

Financiranjem ovih jugo-komunističkih i titoističkih struktura društva EU postiže suprotan efekt za koji je namijenila sredstva iz EU fondova. Umjesto pomirenja i jačanja demokratskih vrijednosti,  te strukture osnažene potporom EU fondova, otvoreno iskazuju  mržnju  prema hrvatskoj državotvornoj ideji i svemu što čini hrvatski identitet, jeziku, vjeri, kulturi i tradiciji. Traže od Hrvatskog Sabora zabranu hrvatskih simbola i pokliča, ali ne i komunističkih, što je cilj EU politike.  Ponovnim vraćanjem  jugoslavenskih komunističkih vrijednosti stvoreno je podijeljeno društvo sa velikom opasnosti od eskalacije sukoba iz medijskog i političkog u stvarni fizički sukob građanskog rata.

Obratila sam se EU administraciji tražeći odgovor zašto Vlade zemalja u sastavu EU ne ratificiraju EU Rezolucije? Dobila sam odgovor da je EU Parlament politička i zakonodavna institucija EU, koja ne može intervenirati u nadležnost tijela država članica.

Stoga bi EU administracija trebala biti dobro educirana, da može  prepoznati koje se udruge i organizacije javljaju na natječaje za odobravanje sredstava iz EU fondova.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Meloni dalje prste od Istre, upravo su Talijani  istarskim  Hrvatima oduzeli identitet u razdoblju od 1918-1943.

Published

on

I ne samo identitet, nego su proglasili da su „Slavi-schiavi“ odnosno-robovi i barbari.

„Talijani iz Istre su otišli da bi zadržali identitet. To im Tito nije mogao oduzeti“ razvikala se talijanska premijerka Giorgia Meloni, ne spomenuvši da su upravo Talijani pod Mussolinijem, Hrvatima i Slovencima u Istri oduzeli identitet i pretvoriti ih u roblje i to u 20-tom stoljeću !

Za Mussolinija su Hrvati i Slovenci bili Schiavi-robovi“ Slavi-schiavi“

„Slavi -schiavi „ ili Cigani „ Quardate che Sloveno e sinonimo da Sempre di Zingano .Non vi scandalizzate Sloveni“ u prijevodu“ Gledajte da je Slaven sinonim za Cigana. Nemojte se čuditi Slaveni“

Očito je da se u suštini Talijani nikako ne mogu pomiriti sa gubitkom teritorija, koji oni smatraju povijesno svojim, a usput ne priznaju zločine koje su počinili talijanski fašisti, ne priznaju talijanizaciju, jer je to za njih bilo normalno, pa to je „njihova zemlja.“ ( le nostre terre) Oni i dalje imaju općinske i gradske vlasti, istarskih i dalmatinskih općina i gradova u egzilu, koji slobodno dolaze u Hrvatsku.

Povijesni kontekst talijanskih posezanja za Istrom

Talijani se smatraju sljednicima Rimskog carstva i njegove kulturne baštine, mada to nije točno. Nakon pada Rima 476. godine, Italija je bila rascjepkana na brojne gradove-države i regionalne države. Pomorske republike, posebno Venecija i Genova, razvile su se kroz pomorstvo, trgovinu i bankarstvo. Genova  kao glavna europska luka za ulazak uvezene robe iz Azije i Bliskog istoka i postavljajući temelje za kapitalizam. Središnja Italija ostala je pod Papinskom državom, dok je južna Italija ostala uglavnom feudalna zbog niza  vladavina, bizantske, arapske, normanske, španjolske i burbonske krune.

U Istri su se nakon pada Rimskog carstva počeli naseljavati Hrvati oko 619.godine i primili Katoličku vjeru pod Vatikanom. Istra 789 godine postaje dio Franačke države. U unutrašnjosti Istre vladaju njemačke feudalne obitelji, sa hrvatskim pučanstvom, a priobalni dio zauzima Venecija sa pretežno talijanskim stanovništvom. Po Rižanskoj listini, 804. održan je Sabor u Rižani kraj Kopra, kada se prvi puta spominju biskupi Pule, Poreča, Trsta, Pićna i Novigrada, na kojem  istarski Hrvati zahtijevaju od nove franačke vlasti da poštuje njihova starosjedilačka prava u odnosu na  doseljenike, koji naseljavaju opustjelu zemlju u to nemirno doba barbarskih prodora sa istoka.

Godine 1275. nastaje prvi glagoljički hrvatski spis, Istarski razvod, zapisnik o razgraničenju općina srednje i jugoistočne Istre, pisan na tri jezika, latinskom,  njemačkom i hrvatskom.[1]

Propašću Venecije i padom Napoleona, cijela Istra 1815. godine postaje djelom Habsburške  Monarhije. 1861. osnovan je Istarski Sabor sa sjedištem u Poreču, kojeg su prisvojili Talijanaši iz primorskih gradova. Buđenjem nacionalne svijesti istarskih Hrvata, pod biskupom Jurjom Dobrilom počinje borba i za hrvatski jezik.

Prvi govor na hrvatskom jeziku u Istarskom Saboru u Poreču, održao je Matko Laginja 21. kolovoza 1883. ali je bio prekinut bučnim negodovanjem vijećnika Talijana koji su u znak protesta napustili sabornicu. Već tu se iskazuje talijansko posezanje i želja za ovladavanje  cijelom Istrom. Međutim dekretom Vlade iz Beča počelo je financiranje i izgradnja hrvatskih škola, čitaonica i tiskara u Istri, jer je popisima stanovništva koje je radila Austrija  hrvatsko stanovništvo bilo brojnije  od talijanskog, što se vidi iz priloženih tablica.

God. 1847. u Italiji jača pokret za ujedinjenjem, C. Balbo i Camillo Benso di Cavour pokreću list Risorgimento u kojemu se zalažu za ujedinjenje Italije po čemu je revolucionarni pokreti pod vodstvom Giuseppea Garibaldija i dobio ime.  Nova Kraljevina Italija, osnovana 1861., brzo se modernizirala i izgradila kolonijalno carstvo, kontrolirajući dijelove Afrike i zemlje duž Sredozemlja. U isto vrijeme, južna Italija ostala je ruralna i siromašna, iz čega je proizašla brojna talijanska dijaspora. U Prvom svjetskom ratu, Italija je dovršila ujedinjenje stjecanjem Trenta, Julijske krajine sa Istrom i djelom Dalmacije,  te stekla stalno mjesto u izvršnom vijeću Lige naroda.

Predviđajući raspad Austro-Ugarske monarhije, velike sile su kao hijene trgale i dijelile još postojeću monarhiju. Velika Britanija, Francuska i Rusija s jedne i Italija s druge strane sklopile su  u Londonu 26.travnja 1915 ugovor o dodjeli djela teritorija Istru, Rijeku, otoke Cres i Lošinj te grad Zadar,  Italiji, kako bi je uvele u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske monarhije.

Talijanski nacionalisti smatrali su Prvi svjetski rat osakaćenom pobjedom,  jer Italija nije dobila  sve teritorije obećane Londonskim ugovorom (1915.) i to je raspoloženje dovelo do uspona fašističke diktature Benita Mussolinija.

Fašizam Benita Mussolinija 1918-1943

„ …U sukobu s rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku slatkiša, već batine… Mi se ne bojimo više odricanja… talijanske granice bit će Brenner, Snježnik i Dinaridi (…) vjerujem da lakše mogu žrtvovati 500.000 barbarskih Slavena od 50.000 Talijana“  grmio je Mussolini s govornice u pulskom kazalištu 21.rujna 1920.godine.

Međutim nije naišao na odobravanje, već je dobio dvije pljuske. Naime : „ kad je Mussolini izišao iz kazališta bila sam udaljena od njega desetak metara. Bio je uvjeren da će ga dočekati buran pljesak. Prevario se, jer ono što smo mu priredili rijetko je gdje doživio. Ljudi su bili ogorčeni, pokazali su mu šake i vikali: ‘Dolje Mussolini!’. A onda se dogodilo ono najvažnije: prišao mu je radnik i prilijepio mu dvije snažne pljuske, a zatim nestao među mnoštvom. Mussolini se sav tresao od bijesa i požurio prema automobilu”, ispričala je Palmira Albanese još 70-tih godina novinaru Armandu Černjulu.

Da bi umanjili odjek tih pljuski talijanska administracija nazvala je taj događaj “vulgarni napad”[2] Mussolini više nikada nije došao u Pulu.

Bio je to teror režima, koji je imao potporu Talijana u Istri!

Prijevod proglasa

„Pažnja!

Zabranjuje se apsolutno da se na ulicama Vodnjana pjeva i govori slavenski jezik.

I u trgovinama svih vrsta treba upotrebljavati SAMO TALIJANSKI JEZIK.

Mi Squadristi ćemo na svaki način osigurati poštivanje ove naredbe“

Podsjećam da tada još nije bio potpisan Rapalski ugovor, a Mussolini je već Istru bio okupirao. Rapalski ugovor potpisan je 12.studenog 1920.

Talijanski squadristi ( fašistički jurišni odredi) ulaze u Pulu dvije godine prije potpisivanja Rapalskog ugovora.

Međutim Italija je nasilno ušla u Istru odmah po završetku 1.svjetskog rata, na prepad. U noći između 31. listopada na 1.studenog 1918.godine dvojica talijanskih diverzanata ušla su malom podmornicom u pulsku luku gdje je bila stacionirana hrvatska mornarica, preuzeta od Austro-Ugarske, i postavili podvodne mine na admiralski brod Viribus Unitis. Brod je potonuo u pulskoj luci povukavši na morsko dno 400 mornara većinom Hrvata, sa admiralom Janko Vuković Potkapelskim. Talijanske squadre ušle su u Pulu i Istru i odmah započele sa talijanizacijom i terorom prema domicilnom  hrvatskom stanovništvu.

Spaljen Narodni dom u Puli

13 i 14 srpnja  1920. zapaljeni su Narodni domovi u Puli i Trstu. Narodni dom u Puli izgorio je do temelja. Dakle prije potpisivanja Rapalskog ugovora,  spaljeno središte inteligencije i gospodarstva istarskih Hrvata.Požarom je bila uništena sva imovina hrvatskih društava smještenih u toj zgradi, među ostalim i oko 7.000 knjiga. Bila je to jedna od prvih fašističkih lomača knjiga u Europi, prvi izraz fašističkog terora koji će se ubrzo provoditi diljem Europe. Na lomačama se pale knjige pisane hrvatskim jezikom, ne zato jer imaju “neprihvatljiv sadržaj”, već zato jer je jezik kojim su pisane neprihvatljiv. Takvo barbarstvo ne poznaje ni njemački nacizam koji u idućem desetljeću pali knjige, ali ne zbog jezika kojim su pisane, već zbog njima neprihvatljivog sadržaja! Na isti način uništene su i pučke knjižnice u Buzetu i Voloskom, hrvatska tiskara u Pazinu.

Kojeg li cinizma ! Mi smo za njih „zingani -schiavi „,a oni su nas htjeli samo naučiti kulturi ! Pa su valjda u cilju da nas nauče kulturi spalili Narodni dom u Puli sa bibliotekom od oko 7 000 knjiga. Ne znam za takve metode kulturnog uzdizanje jednog naroda, da mu se kultura donosi paljenjem knjiga, zatvaranjem škola, zabranom korištenja materinjeg jezika, progonom intelektualaca, zatvaranjem tiskara i zabranom tiskanja novina i drugih medija.

“Od 169 hrvatskih osnovnih škola, dvije gimnazije, dva ženska učiteljstva, 343 hrvatska učitelja, sličan broj svećenika Hrvata, tri hrvatske tiskare i tri dnevna lista, dva tjednika na hrvatskom jeziku, više stotina prosvjetnih, športskih i omladinskih društava gospodarskih zadruga i štedionica, niz narodnih domova po selima i gradićima, znatan broj općinskih uprava u rukama Hrvata – nije ostalo ništa… imali smo sve što jedan narod samoniklo kulturan, ponosan, svjestan svoje narodnosti i narodne časti može imati… sve su nam otjerali, sve pozatvarali, sve uništili i spalili, sve povelje, sve kulturne spomenike, čak i hrvatske natpise na nadgrobnim pločama, sve, sve, sve, pa i časna imena otaca i djedova naših, sve su nam odnarodili, zatrli, iskrivili, upropastili.” (Ernest Radetić, „Istarski zapisi“).[3]

Radetić navodi primjere na području Baderne – njegovog rodnog mjesta odakle je 1920. godine emigrirao u Jugoslaviju – u kontekstu protuhrvatskog nasilja povodom talijanskih parlamentarnih izbora od 15. svibnja 1921. godine: dan prije izbora skupina fašista koja je došla na vojnim kamionima polila je benzinom i zapalila kuću lokalnog trgovca Petra Burića, u nekoliko kilometara dalekim selima Pajarima su zapalili kuće Gašpara Heraka i Antuna Heraka. Nekoliko dana ranije, 7. svibnja 1921. godine, fašisti su spalili i župni ured u nekoliko kilometara dalekoj Kringi i teško zlostavljali župnika Božu Milanovića. Tomo Herak, koji je bio kandidat na parlamentarnim izborima, uhićen je prije izbora, a čitavo selo Heraki (nekoliko kilometara daleko od Baderne) je zapaljeno.

Prvi veliki ustanak protiv talijanskog fašističkog terora je pobuna seljaka Proštine početkom veljače 1921 godine  Proštinska buna. Proština je područje jugoistočne Istre 20-tak kilometara od Pule, koja obuhvaća sela od Kavrana do Krnice i Raklja. Pobuna je ugušena 05.travnja 1921 godine kada su talijanski fašisti spalili selo Šegotići i odveli u pulski zatvor oko 400 seljaka, 12 njih je optuženo i kasnije pomilovano. Proštinska buna je prvi organizirani oružani otpor fašizmu u Europi.

Druga velika pobuna bila je gotovo istovremeno Labinska republika, pobuna rudara u Labinu 02.ožujka 1921 godine, kada su rudari preuzeli upravljanje rudnikom i prvi uveli samoupravu pod geslom “Kova je naša” (jama je naša).Labinska republika trajala je oko mjesec dana  dok nije ugušena!

Tim terorom izazvan je veliki egzodus oko 60 000 Hrvata iz Istre po cijelome svijetu od Jugoslavije ( preko granice na Sušaku u Zagreb, Višnjevac kraj Osijeka do Subotice,) Švedsku , Sjevernu i Južnu Ameriku.

Plan o istjerivanju i ugnjetavanju domicilnog stanovništva u Istri utemeljen je na politici Kraljevine Pijemonta iz prve polovice XIX st. i talijanskog iredentizma od prve pol. XX st.; usmjeravani egzodus Hrvata i Slovenaca jedno je od prvih etničkih čišćenja u Evropi u XX st. koje je organizirala i provela sama država.

Mussolini je naselio oko 39 000 Talijana iz Južne Italije. Njihovih potomaka ima i danas u Galižani kraj Pule.

Meloni bi trebala podučavat uzrok, prisilnu talijanizaciju, negiranje postojanja hrvatskog entiteta u Istri i teror povezan s time i po Italiji, a ne samo posljedicu.

-Kraljevim dekretom od 1. listopada 1923. (br. 2185) uvedena je u Julijskoj krajini, početkom školske godine 1923./1924. u prvim razredima «inojezičnih» škola obuka na talijanskom jeziku.

Autor te reforme je bio filozof i sveučilišni profesor Giovanni Gentile, pa je prema njemu zapamćena kao Gentileova reforma.

Zabranjena je i međusobna komunikacija na narječju hrvatskog jezika, istarskoj čakavici kojom su djeca međusobno razgovarala. Djeca kao djeca međusobno su pričali „ po našu-domaću“, na što bi im maestra (učiteljica) govorila „parlate italiano“ i sa šibom ih tukla po dlanovima ( po svjedočenju moje mame), mnogi su morali klečati na krupnoj soli, a ponavljače toga „teškog „ kaznenog djela često odvodili i karabinjerima na ispitivanje.

-Zakonskom odredbom od 15. listopada 1925., (br. 1796), uvedena je u svim sudskim uredima uporaba talijanskog jezika kao jedinog; u druge urede i u upravu talijanski je jezik već prije uveden kao jedini službeni jezik.

-Dekretom od 11.veljače 1926. školski nadzornik za Julijsku krajinu, Trst i Zadar ukida čak i privatne škole i pitanje dovodi do apsurda da čak i roditelji koji imaju više od troje djece moraju tražiti dozvolu vlasti ako bi htjeli djecu podučavati u svojoj kući.

– Kraljevskim dekretom od 7. travnja 1927. (br. 494) obuhvaćaju se zakonski propisi od 25. svibnja 1926. kojim se uvodi toponomastika, a koja je u funkciji talijanizacije stoljetnih hrvatskih imena mjesta, zemljopisnih i zemljišnih imena; tim dekretom također su nasilnim putem mijenjana slavenska imena i prezimena u talijanski oblik – pravo žalbe na promjenu prezimena nije postojalo, a kazne za neprihvaćanje novog prezimena su bile vrlo stroge i iznosile su od 500 do 5000 lira; samo od travnja do rujna 1928. prefekt (upravitelj) je dekretima promijenio više od 2300 hrvatskih i slovenskih prezimena. Na pr.: Bratulich( Bratulić),  Bencich (Benčić), Calcich (Kalčić),  Zuccon (Cukon)…

Donijeti su još i Zakon o službenoj promjeni onih imena koja vrijeđaju javni red ili nacionalne osjećaje iz 1928. godine i Zakona o smiješnim i sramotnim imenima i prezimenima iz 1936.godine.

Pored prisilne talijanizacije Talijani su otvorili i koncentracijske logore:[4]

U vriieme talijanske okupacije u Istri i Hrvatskom primorju bilo je više logora: Lovran, Bakar, Kraljevica, Kampor i Molat. Ukupno je bilo zatočeno  oko 23.000 interniraca, od čega 3.000 djece, a život je izgubilo 1.500 osoba.

Talijanski koncentracijski logor Bakar 1941-1943. Pretpostavlja se da je u prolazu bilo u njemu i nekoliko tisuća ljudi. Mnogo je naroda bilo odvedeno u zatvore u unutrašnjost Italije, a mortalitet je bio među logorašima velik, napose među djecom. Djeca su u logoru umirala od dizenterije, tifusa i drugih bolesti. Evidencija o logorašima nije sačuvana.

Od srpnja 1942. do rujna 1943. na otoku Rabu postojao je talijanski koncentracijski logor Kampor. U logoru je bilo zatočeno oko 14 000 Hrvata, Slovenaca i Židova. Neljudski životni uvjeti, glad, bolesti i nasilje prouzročili su masovno umiranje logoraša.

Zloglasan je bio logor i na otoku Molatu. [5] Neki tvrde da je kroz molatski logor prošlo oko 10 000 ljudi, dok neki zagovaraju brojku oko 20 000 ljudi. Već 20. srpnja 1942. u logoru je bilo 1320 osoba, u rujnu 2227, a u sljedeća 2 mjeseca dovezeno ih je još 2895. Tijekom postojanja logora umrlo je 700, a strijeljano je 300- tinjak ljudi.

Za zločine počinjene u ovim logorima koji su bili gubilište nevinih, uglavnom žena i djece nitko nije nikad odgovarao. Predsjednik  zaklade Ferramonti, Carlo Spartaco  Capogreco jedan od najpoznatijih stručnjaka za talijanski fašistički pokret, u svojoj knjizi „Mussolinijevi logori, internacija civila u fašističkoj Italiji 1940.- 1943.“ opisao je patnje fašističkih zatočenika na Rabu i Molatu, a izdanje te knjige šokiralo je Talijane.

On je jedini postavio 1998. spomen-ploču svim žrtvama logora Kampor u ime Fondazione Ferramonti na kojoj piše“ U spomen onima koji su 1942/1943. bili zatočeni, trpjeli i umirali po nalogu fašističke Italije“

Uloga istarskog svećenstva u očuvanju hrvatskog identiteta Istre

Posijano sjeme fašističkog zla vraća se Talijanima. Ne može se drugima činiti zlo bez posljedica. U Bibliji Isus je rekao, po Mateju 26:52 KOK

“Vrati mač u korice”, reče mu Isus, “jer tko se mača laća, od mača će i poginuti.“

Uloga Katoličke crkve kao zaštitnice naroda je bila presudna! Katolička crkva jednako je štitila svo stanovništvo Istre!

Talijanske vlasti protjerale su hrvatske učitelje ili su sami pobjegli pred represijom u Jugoslaviju.  Čak su iz pazinskog franjevačkog samostana protjerani hrvatski fratri i zamijenjeni  talijanskim franjevcima. Istarsko svećenstvo ostalo je uz narod kao jedina brana toj nasilnoj talijanizaciji.

Istarski svećenici potekli su iz naroda i ostali uz narod. Slavili su mise na hrvatskom jeziku, dijelili hrvatsku literaturu, koju je u Trstu tiskao Božo Milanović, a po nju brodom iz Rovinja odlazio narodnjak Ivan Milovan, otac biskupa u miru Ivana Milovana.

To su bili najviše molitvenik, Otče budi volja tvoja, biskupa Jurja Dobrile i kalendar istarska Danica, koji su bili u svakoj kući istarskih seljaka.

Istarska Danica bila je hrvatski katolički kalendar neprocjenjive vrijednosti za cijelu obitelj, koji donosi astronomske i vremenske podatke, vrelo je različitih informacija: opisuje crkvenu i društvenu stvarnost i povijesne trenutke, osobe, velikane Crkve i naroda, kulturnu baštinu, jednostavnim jezikom govori o gospodarskim i inim temama, pruža liječničke savjete, informacije ratarima, uzgajivačima stoke, ljubiteljima prirode, umjetnosti, folklora i dr.

Zanimljivost je da je molitvenik Otče budi volja tvoja, nosio u džepu i veliki istarski rodoljub, partizan Joakim Rakovac.  Katolička crkva  bila je jedini nositelj opstanka istarskih Hrvata pod Mussolinijevim fašizmom.

Italija je kapitulirala 8.rujna 1943.

Odmah nakon kapitulacije Italije, narod predvođen istarskim narodnjacima, počinje masovni narodni ustanak. 13. rujna donosi se Proglas kojim se zahtjeva prisajedinjenje  Istre sa maticom Hrvatskom. Ustanici se odmah povezuju sa ZAVNOH- om, i stavljaju pod zapovjedništvo NOV J Iako  ustanici zauzimaju cijelu Istru izuzev Pule, vojna pomoć NOV je vrlo mala, gotovo nikakva. Nijemci u listopadu 1943. godine provode u Istri veliku Romelovu ofenzivu,  u kojoj slamaju ustanak.

Nakon kapitulacije Italije počinje odmazda  prema fašističkim funkcionerima i njihovim obiteljima. Među žrtvama fojbi-jama nisu bili samo Talijani, kao što to Meloni  prikazuje, već i Nijemci i istarski Hrvati narodnjaci, koje su likvidirali partizani, da nemaju oporbu kada osvoje vlast. Koje li ironije sudbine istarskih narodnjaka, borili su se protiv fašizma i onda ih “njihovi” partizani, komunisti likvidiraju.Nedorasli polupismeni NOO i narodni sud, sastavljen od komunista donosio je pojedinačne i masovne smrtne presude pretežno nevinih ljudi koji su prijavljivani zbog raznih privatnih osveta, proglasili bi ih  klasnim i narodnim neprijateljima, suradnicima okupatora, špijunima i fašistima, ubijali  i punili jame-fojbe. Njihov točan broj neće se nikada utvrditi, a brojke se kreću od 4 000, do 6 000. ubijenih i nestalih.

Zločine koje je JA počinila za vrijeme okupacije Trsta i okolice i masovne likvidacije pravdaju se borbom protiv fašizma, a ustvari su zločin komunističkog režima protiv domicilnog stanovništva.  Tito je u 40 dana 1945.godine, što je držao Trst dao pobiti 15 000 ljudi, sa izlikom da se ubijaju fašisti, a fašista nije bilo, jer su otišli kada je Italija kapitulirala još 8.rujna 1943. godine.

Kao odgovor na ta zlodjela,  nezadovoljni maršal Alexander u pismu Titu  19. svibnja 1945. prisutnost jugoslavenskih snaga u tim krajevima usporedio  je s Hitlerovim, Mussolinijevim i japanskim osvajačkim metodama, koje su bile pojam neprihvatljivog ponašanja.

Tada se uključio Staljin i početkom lipnja 1945., naredio Titu da u roku od 48 sati mora povući trupe iz Trsta, sklopljen je Beogradski sporazum,  9. lipnja 1945. između vlada Jugoslavije, Velike Britanije  i SAD-a, Julijska krajina je bila podijeljena na Zone A i B, međusobno razdijeljene Morganovom linijom.

Zona A, koja je uključivala Trst i Pulu, došla je pod Savezničku vojnu upravu, a Zona B, koja je obuhvaćala Rijeku i najveći dio Istre, došla je pod Vojnu upravu Jugoslavenske armije. Linija povučena između anglo-američke Zone A i jugoslavenske Zone B dobila je ime po generalu Williamu Morganu, načelniku stožera Savezničkoga vrhovnog zapovjedništva za Sredozemlje, koji je dogovorio razgraničenje između Zona A i B s načelnikom Generalštaba JA, generalom Arsom Jovanovićem. Na temelju Beogradskog sporazuma od 9. lipnja 1945., Saveznici su 16. lipnja 1945. preuzeli okupacijsku vlast u Puli.

Diplomatska borba za priključenje Istre Hrvatskoj, odnosno FNRJ

Kako nisu uspjeli riješiti pitanje zona A i B, jugoslavensko partijsko i državno vodstvo uvidjelo je da nemaju ni dokumenata, a ni osoba koji poznaju problematiku Istre koje bi im vodile pregovore sa Saveznicima. Savjetovavši se sa lokalnim predstavnicima  tek formirane vlasti odlučili su da ipak pokušaju nagovoriti istaknute svećenike da im pomognu. Stoga je u Trstu na inicijativu Ivana Motike i Dušana Diminića održan sastanak 16.srpnja 1945 godine sa mons. Božom Milanovićem, na kojem su dogovoreni uvjeti međusobne suradnje. Predstavnici NOO dobili su od Milanovića obećanje da će istarsko svećenstvo podržati NOV, a Motika i Diminić da će osigurati svećenstvu normalno pastoralno djelovanje. Milanović je naivno vjerovao u tu mogućnost.

Poznata je rečenica Vladimira Bakarića na sjednici biroa CK KPH održanoj 1. svibnja 1946.godine „U popove se ne treba dirati dok se te stvari vani ne svrše“

Miroslav Bulešić  je tada 19.lipnja 1945.godine  upisao u svoj Dnevnik župe Baderna „Partizani su zauzeli upravu u Istri preko svojih odbora. Na odborima nagomilavanje ljudi, većinom nesposobnih za uredni rad. Rukovodi sve Komunistička partija…“!

Presudna je bila Spomenica Zbora svećenika Sv. Pavla u kojoj je bila točno navedena nacionalna struktura stanovništva, rađena po matičnim župnim i katastarskim knjigama, 132 župe bile su hrvatske,  21 talijanska i 23 mješovite, među koje računamo samo one, koje imaju više od 10% druge narodnosti. Prema tomu u Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija 75% hrvatskih, 12% talijanskih, i 13% mješovitih. U spomenici su naglašene sve nepravde koje su Hrvati i Slovenci proživljavali u vrijeme Talijanske vladavine.

Sa tim je dokumentom   Edvard Kardelj otišao na Konferenciju o razgraničenju između Italije i Jugoslavije u London (od 11.rujna do 2. listopada 1945). U Spomenici  su  između ostalog navedeni etnički razlozi, brojnost, gustoća i sastav stanovništva kao najvažniji faktor u odlučivanju kome će koji teritorij pripasti. Sa talijanske strane njihov predstavnik  Alcide De Gasperi, koji je imao potporu Trščansko -Koparskog Biskupa Santinia, žestoko se usprotivio takvom kriteriju.

Londonskom konferencijom 1945.zaključeno je da će se poštivati etnički sastav stanovništva, sa time da što manje Hrvata ostane u Italiji, a što manje Talijana u Jugoslaviji. Formirana je posebna saveznička Komisija koja će izaći na teren i utvrditi stvarno stanje. Saveznička komisija imala je 37 članova od toga 7 Engleza, 8 Amerikanaca,13 Rusa i 9 Francuza. Obje strane pokušavale su pridobiti članove Komisije na svoju stranu.

Na Mirovnu konferenciju u Pariz od 11,svibnja do 13. srpnja otišli su svećenici mons, Božo Milanović kao Hrvat i Anton Piščanec kao Slovenac, gdje su izazvali čuđenje opredijelivši se za komunističku Jugoslaviju. Tada je Mons. Božo Milanović izjavio  ” Državne se granice određuju za stoljeća, dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda”

Savezničko vijeće Ministara donijelo je odluku 10.veljače 1947.godine,  da će Jugoslaviji pripasti cijela Istra, osim Buja i Kopra, a područje od rijeke Mirne  do Trsta, tzv. Slobodni teritorij Trsta biti će pod upravom UN, dok će sam grad Trst sa okolicom biti pod savezničkom upravom.

Talijanski Biskup Radossi bio je strašno razočaran takvim ishodom, pa je sa 50 tak svećenika napustio Istru. Tada je nastupio drugi egzodus Istrana, ali ovaj puta Talijana. I Trščanski biskup Santini bio je također pogođen takvim rješenjem ,jer mu je Biskupija podijeljena i nikako to nije mogao prihvatiti. Za njega je to bila “nepravedna okupacija „

Ustvari ni  jedna strana nije bila posve zadovoljna, misleći da je ovo rješenje samo privremeno. Tako  je i bilo. Izvor  stalnih napetosti bila je zona Trsta, pa je 1952. izbila velika kriza poznata kao “Trščanska kriza”

Tada su komunističke vlasti tjerale stanovništvo Istre na velike prosvjede. Na njima su se uzvikivale parole „ Trst je naš“ , “Život damo — Trst ne damo!”,  “Zona A, Zona B — biće naše obadve!” Kriza je ipak riješena tako da je Trst po etničkom sastavu stanovništva pripao Italiji. Konačno rješenje granice sa Italijom postignuto je 10.studenog 1975. sporazumom potpisanim  u gradiću Osimu kraj Ancone poznatim pod nazivom ” Osimski sporazum”

Egzodus Talijana nakon potpisivanja Pariškog mirovnog sporazuma

Talijani nikako ne mogu prihvatiti da su Pariškim mirovnim sporazumom izgubili teritorije koje su im poklonile sile Antante Londonskim ugovorom, pa je pod pritiskom talijanske desnice, esula i optanata u talijanskom parlamentu 30. ožujka 2004. godine izglasan Zakon o Danu sjećanja na iseljavanje iz tih teritorija nakon 2. svjetskog rata. Talijani naravno sebe prikazuju kao velike žrtve titoizma i komunizma, potpuno preskačući svoju krivnju, odnosno krivnju fašističkog Mussolinijeva režima. A sve je povijesno uvjetovano jedno sa drugim. I sam talijanski predsjednik  Giorgio Napolitano izjavio je 10 veljače 2007.godine da je “Slavenska krvoločna mržnja i bjes poprimila je obrise etničkog čišćenja”, ne spominjući uopće prvi egzodus iz Istre nakon potpisivanja Rapalskog ugovora 12.studenog 2020. i njegov razlog potpuno poništavanje hrvatskog identiteta, smatrajući Hrvate nižom vrstom, robovima, talijanizaciju i represiju kao način vladanja, kojim su vladale talijanske vlasti.

Uzroci iseljavanja bili su razni: međunarodna kriza početkom hladnog rata, sukob Italije i Jugoslavije radi utvrđivanja granice, rezolucija Informbiroa 1948., talijanska akcija i propaganda, uzroci koji su bili rezultat posredne ili neposredne jugoslavenske represije u područjima kojima je ona upravljala, teško gospodarsko stanje te prisilni radovi  ili “radne akcije”(npr. prisilni rad na izgradnji željezničke pruge Lupoglav-Štalije).

Prijem optanata i ostalih iseljenika  u Italiji nije imao uvijek oblik dobrodošlice. Njihova sjećanja govore o pogrdnim riječima koje su im upućivali sunarodnjaci s obale u venecijanskoj luci. Davali su im do znanja da ne računaju na povlastice. Oni koji se nisu sami snašli vlada je naselila na Siciliju, Sardiniju, u Južnu Italiju i manje atraktivna mjesta. Neki su zbog toga nastavili put u prekomorske zemlje, SAD i Argentinu.

Talijanska strana preuveličava broj iseljenika, čak i preko 350 000, što realno gledajući nije moguće kada se zna da se broj stanovnika Istre kretao oko 200 tisuća. Prema demografu Vladimiru Žerjaviću Istru i Primorje napustilo je ne više od  230 tisuća stanovnika. Preuveličava se i broj žrtava fojbi, uzima se broj od 17 000 , ali to je ukupan broj žrtava u 2. svjetskom ratu za cijelu Istru, a ne žrtava fojbi. SAAB Istre priznaje oko 350 žrtava fojbi, ali prema različitim izvorima ne premašuje 1000 stradalnika. Svaka žrtva je previše i stoga je nezahvalno licitirati sa brojkama, jer samo jame nisu istražene i nije više moguće doći do točnih brojki.

Zaključak

Retorika koja se čuje na Dan sjećanja u Italiji je kao što smo vidjeli, često veoma neprimjerena . Osimskim sporazumima, definirana su sva prava Talijanske nacionalne manjine u Istri i Hrvatskoj. Ta su im prava i potvrđena Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama koji je donio Hrvatski Sabor 29,srpnja 2011.godine. Čitajući izjave u talijanskim medijima ispunjene netrpeljivošću i mržnjom zbog „gubitka teritorija“  kojeg Talijani smatraju svojim, jer se oni drže  sljednicima  starog Rima i Mletačke republike, njihova se retorika u odnosu prema Slavenima (Hrvatima i Slovencima) nije promjenila. Mi smo i dalje za njih „Slavi -schiavi „ ili Cigani „ Quardate che Sloveno e sinonimo da Sempre di Zingano .Non vi scandalizzate Sloveni“ Slaven je sinonim za Cigana.

Talijanska nacionalna manjina u Istri i Hrvatskoj ima sva prava, čak i veća od hrvatskog stanovništva, jer kao manjina imaju prednost kod zapošljavanja. Imaju škole, fakultete  na talijanskom jeziku, tisak, radio i TV emisije, dvojezičnost, svoja kulturno -umjetnička društva, pa čak i mise na talijanskom jeziku u lokalnim crkvama!

Sve su to Talijani oduzeli hrvatskom i slovenskom stanovništvu u vrijeme kada su bili na vlasti u Istri, otocima i gradu Zadru između dva rata od 1918-1943. godine.

Mussolinijev fašizam i Titov komunizam jednako su označeni kao totalitarni zločinački režimi po Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP).[6]

Stoga osim sjećanja i suosjećanja sa žrtvama nikakvim  drugim namjerama  i neprimjerenim  izjavama nema mjesta ni opravdanja.

Lili Benčik/hrvatskepravice


[1] https://glagoljica.hr/?rukopisi=i&id=14616  

[2] https://www.glasistre.hr/pula/duce-je-ocekivao-buran-pljesak-a-dobio-je-pulski-povjesnicar-dr-sc-milan-radosevic-pronasao-je-dokaze-koji-potvrduju-vjerodostojnost-incidenta-ispred-pulskog-kazalista-21-rujna-1920-667617

[3] https://www.glas-koncila.hr/knjizevnik-i-publicist-ernest-radetic-zaboravljeni-katolik-antifasist/

[4] https://www.academia.edu/41131565/Pam%C4%87enje_talijanskih_logora_iz_Drugoga_svjetskog_rata_od_pam%C4%87enja_straha_do_straha_od_pam%C4%87enja

[5] https://www.antenazadar.hr/clanak/2015/11/koncentracijski-logor-na-molatu-fasisticki-horor-iz-2-svjetskog-rata/

[6] https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Continue Reading

Istaknuto

HDZ 1992-Imamo Hrvatsku, HDZ 2024-Imamo srpsko-hrvatsku

Published

on

Ili kako Hrvatska financira srpsku „ugroženost“ i nagrađuje ih za agresiju!

To više nije politika „ šporka“. To je moralna nakaznost HDZ-a i SDSS-a.

U osam godina HDZ-ove Vlade Andreja Plenkovića izgubili smo i ono malo Hrvatske što je ostalo nakon detuđmanizacije, Ivice Račana i Stjepana Mesića od 2000.na dalje.

Stranka HDZ je od smrti dr. Tuđmana do danas oduzela  Hrvatima jedan dio identiteta, ljudskih i etničkih prava, nacionalnog ponosa, ljudskog dostojanstva, povijesti, tradicije i kulture.

Tu je zakazalo podaničko i neodgovorno članstvo HDZ-a. Oni to nisu smjeli dopustiti! Nije predsjednik stranke apsolutistički vladar!

Koalicijom HDZ-a sa SDSS-om, izgubili smo sve hrvatske vrednote po kojima bi  kao Hrvati željeli živjeti i za koje smo  se borili u Domovinskom ratu.

A te su vrijednosti definirane u Ustavu RH „na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava“…“ Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.“

Definirana su i u Ustavnoj odluci  od 8. listopada 1991. godine o raskidu svih državno-pravnih sveza sa republikama i pokrajinama koje su tvorile  SFRJ,

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ, NN 53/1991

To su vrijednosti o kojima je dr. Franjo Tuđman govorio u svom znamenitom govoru  u zračnoj luci tada Pleso 23. studenoga 1996.;

„Nećemo dopustiti ostacima jugo-komunističkog sustava, niti jugo-srpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje.

Nećemo to dopustiti tim jugo-komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda.

Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.

Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom.

Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini“ govorio  je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Nećemo dopustiti? E  Franjo,  Franjo, Hrvatska je detuđmanizirana! Sve to je dopušteno, a po Plenković  i provedeno!

Dopustio je da se Hrvatska od pobjednika u ratu pretvori u gubitnika u miru. Dopustio je da se hrvatski branitelji pitaju za koju su oni državu ratovali i protiv koga su ratovali, kada im agresori vladaju, kada se izjednačavaju agresori i branitelji.

Agresor  je uvijek krivac, apsolutni krivac za sve tragedije koje su posljedica njegova agresije, neposredne i posredne, jer da nije krenuo u agresiju, nikakvih posljedica ne bi bilo. Tu nema diskusije! To je pravedno!

Onaj koji se brani je žrtva agresije! Mora se braniti, jer ga inače neće biti! Prema tome niti oni koji se brane ne bi počinili zločin da ih se nije napalo, da nije bilo agresije!

U Sjedinjenim Državama, primjerice, 18. Amandman Ustava, koji potječe još od Američkog građanskog rata, kaže da će se svi dugovi i obveze države prema onima koji su se pobunili protiv SAD, kao i njihovi zahtjevi prema državi proistekli iz pobune smatrati nezakonitim i ništavnim.

A u Hrvatskoj se agresori nagrađuju, Vlada im dijeli novce,  plaća njihove medijske bljuvotine, njihov govor mržnje prema Hrvatima i hrvatskoj državi!

Plenkovićevi čavli već su zakucani  u lijes hrvatske državotvornosti i demokracije!

Milorad Pupovac je uz dopuštenje Andreja Plenkovića nametnuo ponovno  jugo-srpsko-komunističke vrijednosti, a Hrvatski Sabor sve je to redom ozakonio sa 3 ruke SDSS-ovih zastupnika, koje su oni dobro naplatili.

Tamara Opačić u SNV-ovim Novostima, pita se zbog čega antagonizam između Srba i Hrvata, po kojem  su Srbi u Hrvatskoj naravno uvijek žrtve i pozitivci, a Hrvati negativci, koji eto nikako ne žele prihvatiti miroljupce Srbe.[1]

U samom njenom početnom stavu srž je nepomirljiv odnosa Srba prema hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. Oni su za pomirbu, ali po njihovim uvjetima da vladaju nad Hrvatima.  To su dva potpuno suprotna sustava vrijednosti. Srbi stalno putem svoji medija, osobito SNV-ovih Novosti nameću svoj sustav velikosrpskih, jugo-komunističkih vrijednosti, dok Hrvati u svojoj državi žele živjeti svoje hrvatske vrijednosti.

Novosti SNV-a, glasnogovornik su njihova samonametnutog  mentora Milorada Pupovca, ponašaju se kao nekad Centralni komitet KP Jugoslavije , koji “neposlušne i njima nepoćudne” Hrvate treba vratiti na ” ispravan” put Partije!

„Mračni“ Hrvati, „ svijetli“ Srbi po Pupovčevim Novostima

Za Novosti je Kolona sjećanja u Vukovaru „Kolona mraka“, pa je četnička kolona sa mrtvačkom glavom, koja pjeva „Klat ćemo Hrvate „ onda bila „Kolona svjetlosti“!?

Za Pupovčeve Novosti Hrvati su „mračnjaci“ Viktor Zahtila piše „Mračna luka Franje Tuđmana“ [2]

Viktor Ivančić isto tako zamislite skup Hrvata je „provincijsko okupljanje mračnjaka, kakvih je u Hrvatskoj nebrojeno mnogo..“ [3]

Ako netko  hoće spriječiti sklapanje koalicije s manjinama, prije svega sa SDSS-om, onda je to za Novosti skretanje u desno!? Kao da je SDSS napredna, svijetla, slobodarska stranka?

Nevjerojatno kada se zna da su  SDSS osnovali u okupiranom Vukovaru 5.ožujka 1997. osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić i optuženi, ali zbog nelustriranog Pravosuđa,  usprkos svjedocima, neosuđeni gradonačelnik okupiranog Vukovara Vojislav Stanimirović!?

Pod ispravan putem  Partije podrazumijeva se da su Srbi  ” dobri pravedni, napredni, demokrati , a ustvari, čvrsto na partijskoj liniji očuvanja jugoslavenskih  vrijednosti. KPJ, NOB-a,  a Hrvati ” loši, nacionalisti, klerofašisti, mračnjaci, obnovitelji NDH i samim time „fašisti -ustaše”!

Novosti stalno napadaju Katoličku crkvu i Bl. Alojzija Stepinca, a Hrvatima koji su  većinski vjernici, Bl. Alojzije Stepinac  je svetac. Na popisu 2021. Katolicima se izjasnilo 83,2 % stanovnika Hrvatske.[4]

Srpska Pravoslavna crkva koja je nepravilno upisana kao vjerska zajednica u Hrvatskoj, neprijateljski se odnosi prema Hrvatima i Bl.  Alojziju Stepincu, čiju kanonizaciju je privremeno zaustavila. I naravno da tu nikakve pomirbe nema.[5]

Neprestano huškanje SNV-ovih Novosti po Domovinskom ratu i izjednačavanje velikosrpskog agresora i Hrvatske koja se razoružana od strane JNA, branila i pobijedila, podrivanje je integriteta i suvereniteta Hrvatske.

Svako pogodovanje vladajućih prema Srbima, Hrvati smatraju neprimjerenim i nezasluženim, jer iz navedenog je vidljivo, da koliko god se Srbima daje oni grabe sve više.

A premijer Plenković im daje mnogo i više nego što ima bilo koja manjina u Europi i svijetu. Zašto? Po kojem pravu? Zar nemamo svi u Hrvatskoj jednaka prava?

I nemamo! Ustavni zakon o pravima manjina je ustvari diskriminacijski prema domicilnom hrvatskom narodu, jer daje manjinama  prednost kod zapošljavanja, daje im zagarantirana mjesta u Saboru, što se kosi sa jednakim pravom glasa što zakonodavci nazivaju „ pozitivnom diskriminacijom“ u osnovi netočno, jer nijedna diskriminacija ne može biti pozitivna.

Daje im pravo:

  • služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
  • odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
  • uporabu svojih znamenja i simbola; Pupovac kaže da kokarda nije zabranjena, pa nije ni hrvatski povijesni grb sa bijelim početnim poljem!
  • kulturnu autonomiju održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije; što Vlada RH obilnoi financira.
  • pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
  • pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
  • samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajed­nič­kih interesa;
  •  zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
  • sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;

Usprkos svim tim pravima samo srpska nacionalna manjina neprestano rovari protiv hrvatskog naroda i potkopava suverenitet i integritet RH, tražeći politička prava i političku autonomiju, što je nemoguće s obzirom na to da ih ima 3,2 %, naspram 91,63 % Hrvata.

Milorad Pupovac je time dobio krila, uzoholio se i nastupa ultimativno!…

Tako je to kada nekom pružiš mali prst, a on odmah zgrabi cijelu ruku! Ma što cijelu ruku? Zgrabi vlast!

“Pomirbu “ je odmah iskoristio da pokaže tko je gazda u Hrvatskoj!

Milorad Pupovac: ‘Za dom spremni‘ treba maknuti iz javnog prostora, a dio poruka iz Srbije ipak se mora razumjeti”

Znači za hrvatski pozdrav kojim se branila Hrvatska od velikosrpskog agresora, koji nikoga ne ugrožava, nema razumijevanja, a za Srbe uvijek se mora  imati razumijevanja??? Zar su Srbi po Pupovcu neka viša rasa, arijevska rasa, da se za njih mora imati razumijevanja, a za Hrvate nema ?

Tako  smo mi Hrvati postali građani drugog reda u vlastitoj državi!

Od kuda mu pravo? Na osnovi kojeg Zakona Milorad Pupovac ima pravo ucjenjivati Hrvate i ultimativno tražiti da ” Za Dom spremni” treba maknuti iz javnog prostora?

Tko je on da si uzima to pravo? Što on predstavlja u RH i koga?

Srbi mogu biti ono što jesu, mogu održavati svoju kulturu, jezik i tradiciju,  i to hrvatskim novcima, a  za Hrvate to ne vrijedi? Hrvati ne mogu biti ono što jesu?

Novosti u svakom broju negiraju Hrvatima pravo da budu ono što jesu, nazivajući ih ustašama, fašistima, klerofašistima…Dovoljno je pogledati naslovnice Novosti!

Kako se može “graditi budućnost na istini“ koju SDSS ne priznaje;

  • Ne priznaje agresiju
  • ne priznaje oslobodilački Domovinski rat, za njih je to Građanski rat,
  • ne priznaje hrvatsku državu, njima  je glavni grad Beograd[6]
  • ne priznaje hrvatska obilježja ( u Negoslavcima se vije  srpska zastava)
  • ne priznaje ustroj hrvatske države, oni bi autonomiju ili federalizaciju Hrvatske

Počelo je sa HDZ-ovom Vladom Ive  Sanadera  i njegovim „Mir Božji, Hristos se rodi“ Usput nikada Milorad Pupovac nije Hrvatima čestitao Božić.

Nakon Sanadera, HDZ-ova predsjednica Vlade RH,  Jadranka Kosor uz vjerne HDZ-ove ruke u Saboru promijenili su 2010.godine, Ustav RH i donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Amandman HNS-ovke Vesne Pusić  u posljednji tren spriječio je da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.

Da je u Saboru prošao prijedlog Vlade, to bi značilo formiranje neke nove teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom (manjinskom) principu.

„Nikako to nismo mogli prihvatiti. HNS-ovci su zato tražili da se iz prijedloga Ustavnog zakona izbaci dio o specijalnom statusu ZVO-a.( Zajedničko vijeće općina)  Prvo su pridobili SDP, a u konačnici i HDZ čija je Vlada zajedno s manjinskim zastupnicima, prije svega sa SDSS-ovcem Miloradom Pupovcem, i formulirala takvo čudno rješenje.

ZVO je nastao na temelju Erdutskog sporazuma iz 1995. godine i Pisma namjere Vlade iz 1997. godine o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije.

Čine ga vijećnici iz općina i gradova iz dijela Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije gdje Srbi imaju većinu.

Neprihvatljivo je da se dokumenti nastali zbog okončanja rata koriste za današnju izgradnju društva. Slično Daytonu, to su bila privremena rješenja za izlazak iz rata, a ne model za trajnu arhitekturu Hrvatske „ smatra Vesna Pusić.[7]

Tako se HDZ kao stožerna stranka koja je predvodila u stvaranju hrvatske države, pretvorila u njenog grobara.

  • Agresori su abolirani, 20 641 sudionik u agresiji na RH aboliran je u mirnoj reintegraciji.
  • SDSS  je upisan u Registar stranaka u Hrvatskoj, a  osnovali su stranku 5.ožujka 1997.  u okupiranom Vukovaru, osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić i optuženi, ali zbog nelustriranog Pravosuđa usprkos svjedocima, neosuđeni gradonačelnik okupiranog Vukovara u tzv. Republici Srpskoj krajini,  spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba. Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka?
  • Neustavan je upis u  Registar udruga  Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske -SABA RH, jer je SABA RH   pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) osnovanog 16. svibnja 1948., koji je na Skupštini održanoj 16. travnja 1992. promijenio ime u Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske (SAB RH), na Skupštini održanoj 27. studenog 1997. u Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SAB H), a na Skupštini održanoj 7. veljače 2002. u Savez , antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH).  Po Ustavnoj Odluci o razdruživanju od SFRJ od 8.listopada 1991. članak 3. 3. „Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ“
  • Hrvatski Sabor  je pretvoren u tijelo koje samo potvrđuje odluke Vlade, a HDZ-ovi saborski zastupnici postali su mehanički stroj za dizanje ruku. HDZ-ovi zastupnici nemaju nikakav utjecaja na proces odlučivanja, pa čak ni na samo formuliranje politika, budući da  sva zakonodavna inicijativa potječe iz Vlade RH. Ilustrativan je primjer zakona kojim se zabranjuje okupljanje na Markovu trgu. Taj  zakon, kojim se zabranjuje prosvjede pred zgradom Vlade još uvijek na snazi.
  • Vlast se boji vlastitog naroda, što znači da svjesno radi protiv njega!

Nagrada za agresiju! Upravo to je potvrda poruke koju Vlada Andreja Plenkovića šalje;

-možete vi okupirati dijelove Hrvatske, budite bez brige mi ćemo plaćati za vaša zlodjela i civilima,  ma sve će to Hrvati platiti, ni krivi , ni dužni, sve će Hrvati plaćati!

Što su radili srpski rezervisti iz Srbije u Hrvatskoj? I kada kao agresor na drugu državu biva ubijen zašto država Hrvatska plaća odštetu, a ne njegova država Srbija koja ga je poslala u rat protiv Hrvatske?

Je li Srbija isplatila ijednom hrvatskom logorašu odštetu?

Je li Srbija platila ratnu štetu koju je prouzročila agresijom na Hrvatsku?

Zašto Hrvatska plaća agresorima odnosno onima koji su  poginuli napadajući  hrvatske građane odštetu ?

Po kojem zakonu i kojoj logici plaća onaj koji se branio napadaču, koji ga je napao i životno ugrozio?

Takve se tužbe automatski odbijaju kao neosnovane!

Što je bila srpska agresija na Hrvatsku nego li ratni zločinački pothvat  sa predumišljajem u cilju stvaranja Velike Srbije?

Nepojmljivo što se to zbiva u mentalnom sklopu Vladajućih? Poremetio im se sustav vrijednosti i pravednosti, ili nešto još gore po hrvatske porezne obveznike?

I naravno da će SNV prihvatiti, to im i je cilj. Nagrađeni su za agresiju!

I onda se Savo Štrbac hvali kako je „Vlada Republike Hrvatske je na 274. sednici, održanoj 28. decembra 2023. godine, usvojila Odluku o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj, u određenim postupcima“

Republika Hrvatska je na pogrešnoj strani povijesti, to je bio cilj progona hrvatskih branitelja i svih onih koji su je stvarali, jer da je nisu stvarali, da su se prepustili velikosrpskoj agresiji onda bi bili na pravoj strani povijesti. To je nelustrirano hrvatsko Pravosuđe, koje provodi obrnutu lustraciju, umjesto da se njih lustrira, oni lustriraju hrvatske branitelje i hrvatski narod.

A po Savi Štrbcu „Prvog maja 1995. godine, hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom „Bljesak”, na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu RSK, u vreme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN-a“

Eto kako se premijeru Plenkoviću vraća njegovo koaliranje sa SDSS-om. Hrvatska vojska izvršila je agresiju na vlastiti okupirani teritorij, na tzv. Republiku Srpsku krajinu koju samo Srbi priznaju, čak je nije priznala  država Srbija, iako je podržavala vojno i gospodarski.[8]

Vlada RH financira izgradnju 40 kulturnih centara, koji će u jednom momentu biti pretvoreni u četničke štabove, jer velikosrpska ideologija preimenovana u Srpski svet, je kao što se vidi veoma živa zahvaljujući Memorandumu SANU 2, kojeg zdušno provodi i Vlada Andreja Plenkovića preko SDSS-ovih ruku u Hrvatskom Saboru.

Vlada RH financira lažiranje povijesti preko SNV-ovih medija i Ureda za ljudska prava nacionalnih manjina. Nedavno je izašla iz tiska knjiga „Krajina 1991-1995“ revizionističko djelo koje RH proglašava nacističkom državom, HDZ ustaškom nacističkom strankom, predsjednika Tuđmana i sve branitelje ustašama, a tzv. SAO Krajinu državom  ravnopravnom s Republikom Hrvatskom!?

Andrej Plenković, smatra da Srbi u Hrvatskoj moraju imati udio u vlasti, jer inače ta vlast nije demokratska.  Zato koalira  sa SDSS-om, pravi se da ne vidi štetu koju radi  i svu krivicu prebacuje  na po njemu radikalnu  desnicu  koja ne podnosi hrvatske Srbe!?

Hrvatska Vlada i  premijer Plenković time ustvari nagrađuje agresora i daje mu slobodu  da može nekažnjeno sve opet ponoviti!

Lili Benčik/hrvatskepravice


[1] https://www.portalnovosti.com/srbi-na-desnoj-skrbi

[2] https://www.portalnovosti.com/mracna-luka-franjo-tudjman

[3] https://www.portalnovosti.com/pravoslavni-antisrbi

[4] https://www.index.hr/vijesti/clanak/u-hrvatskoj-je-po-popisu-stanovnistva-832-katolika-a-ne-789/2397558.aspx

[5] https://hrvatskepraviceblog.com/2023/10/24/nacional-i-marka-vucetica-jako-zulja-financiranje-hrvatskog-katolickog-sveucilista-i-vatikanski-ugovori-a-uopce-im-ne-smeta-nezakoniti-rad-i-financiranje-srpske-pravoslavne-crkve-u-hrvatskoj/

[6] https://www.hazud.hr/antifasista-pupovac-beograd-glavni-grad-nase-maticne-drzave/

[7] https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/vesna-pusic-neprihvatljiva-je-ideja-da-srbi-imaju-poseban-status-2318648

[8] https://banija.rs/novosti/drustvo/24493-savo-strbac-kome-je-i-zasto-hrvatska-vlada-otpisala-dugove.html

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved