Svaki kršćanin koji se usudi suprotstaviti islamu – uključujući i puko suprotstavljanje islamskoj agresiji i teroru – čudovište je kojeg se treba kloniti.

foto: “Islamofobni” kip Sobieskog, izložen u Krakovu, nakon što ga je Beč odbio.

Zvuči ludo, kažete? Pa, uzmite u obzir sljedeću vijest: Gradsko vijeće Beča odbija odati počast Ivanu III. Sobieskom, poljskom kralju koji je spasio austrijsku prijestolnicu od Turaka 1683. godine, statuom zbog – prema riječima jednog izvještaja – “zabrinutosti u vezi s islamofobijom.”

Evo kratkog sažetka muslimanske opsade Beča 1683., daleko jedne od najvažnijih konfrontacija između islama i Zapada (toliko da sam joj posvetio cijelo poglavlje u svojoj knjizi iz 2018., Sword and Scimitar): U ljeto 1683. oko 200 000 muslimana iz Turske napalo je Austriju — poklavši preko 30 000 kršćana zarobljenika — i opsjeli Beč. Više od dva mjeseca, sakupljeni i brojčano nadmašeni Bečani patili su od kuge, dizenterije, gladovanja i mnogih žrtava, posebno žena i djece.

Zatim, 12. rujna, kada je grad dosegao svoj krajnji kraj i muslimani se spremali probiti, anonimni engleski očevidac je napisao sljedeće:

Nakon opsade od šezdeset dana, popraćene s tisuću poteškoća, bolesti, oskudice u namirnicama i velikog izljeva krvi, nakon milijuna topovskih i musketnih hitaca, bombi i svih vrsta vatrometa, koji su promijenili lice najljepšeg i najcvjetnijeg grada na svijetu, unakazili ga i uništili. . . nebo je blagonaklono uslišalo molitve i suze oborenog i ožalošćenog naroda.

Zastrašujući poljski kralj, Ivan Sobieski, poveo je 65 000 konjanika da se osveti opkoljenom Beču. “Ne moramo spasiti samo grad, već cijelo kršćanstvo, čiji je bedem grad Beč”, rekao je Sobieski svojim ljudima s vrha brda iznad grada prije nego što je poveo gromoglasni, nizbrdi konjički juriš – najveći u povijesti – protiv Muslimana i uništio ih.

Mnogi Poljaci i Austrijanci, tada i sada, cijenili su Sobjeskijevo herojsko olakšanje Beča – do te mjere da su, barem od 2013., tražili spomenik Sobieskom na brdu gdje se okupljala njegova vojska. Iako je Beč prvotno pristao na to prije 12 godina, planovi za spomenik Sobieskom nedavno su u potpunosti otkazani.

Islamsko uporište

Zašto? Jer, da citiram gradsku vijećnicu Veronicu Kaup-Hasler, “Beč neće podići pozornicu koja se može zloupotrijebiti za ksenofobičnu agitaciju i za raspirivanje islamofobije i antiturskih osjećaja.”

Zanimljivo, i unatoč svom imenu, ova Veronica izgleda puno više Turčin nego Austrijanac. To bi imalo smisla jer, nakon što su Poljaci spasili Beč od islama 1683. godine, Bečani su prihvatili islam u ime tolerancije, multikulturalizma, različitosti i svega toga. Kao rezultat toga, Beč je sada bastion islama unutar Europe.

Da, tako je: iako je nekoć bio katolički grad i sjedište Svetog Rimskog Carstva (zato su Turci bili toliko željni da ga osvoje), danas u Beču ima više muslimanskih nego katoličkih studenata. Pustite to neko vrijeme. A džamije koje oni i njihovi roditelji posjećuju teže “radikalizaciji”. Kad su dva mlada muslimanska dječaka uhićena prije terorističkog napada na njihovu školu 2023. godine, priznali su da su “htjeli ustrijeliti sve kršćane u razredu!” Zašto? Jer “ubijanje kršćana vodi nas u raj.”

Kriminal, kao što se i moglo očekivati, buja i u Beču, zahvaljujući upravo tom prodoru islama. Prema izvješću pod naslovom “Austrijanci žive u strahu dok nasilne migrantske skupine izvode SVAKODNEVNE napade u Beču”:

Pljačke i premlaćivanja postaju uobičajena pojava u povijesnoj prijestolnici, a prolaznici su napadnuti gotovo svakodnevno… Područje Praterstern, nedaleko središta Beča, sada je pod kontrolom Sjevernoafrikanaca i smatra se najgorim područjem u gradu po pitanju kriminala. Unatoč pojačanoj prisutnosti policije u tom području, ono je prožeto kriminalom. S druge strane grada, područje oko Zapadnog željezničkog kolodvora zauzeli su Afganistanci koji su dospjeli na naslovnice iz pogrešnih razloga… Zločini koje počine migranti u Austriji naglo su porasli tijekom prošle godine kako ih sve više pristiže u zemlju. .. Seksualni napadi koje izvode tražitelji azila postali su ozbiljan problem u Austriji, s porastom seksualnih napada migranata od 133 posto u samo posljednjih godinu dana od izbijanja migrantske krize.

Doista, kao i u drugim europskim zemljama, seksualni zločini – uključujući i mladiće – u Austriji su skočili u nebo. Prema jednom izvješću, “jedva da prođe dan bez izvješća o seksualnim napadima” od strane migranata. Nakon što su afganistanski migranti pokušali silovati i napali plavu ženu, policija je reagirala savjetujući je da oboji kosu u crno.

Uzgred, sva ova izvješća i brojke koje prenosim su iz 2016. i 2017. Od tada, muslimansko stanovništvo u gradu je nastavilo rasti – kao i kriminal.

‘Otkaži sam sebe’

U međuvremenu, sve što je austrijska vlada učinila suočena s ovom demografskom promjenom i muslimanskom agresijom je pretvaranje da se to ne događa. Školski udžbenici zataškavaju islamsku povijest – uključujući gore spomenutu opsadu Beča – dok demoniziraju vlastito “netolerantno” kršćansko naslijeđe Austrije. Od Austrijanaca se očekuje da sami sebe otkažu kako bi umirili muslimane.

Božićne svečanosti su “ograničene” u Beču i drugim regijama s velikim brojem muslimana, iako su katolička djeca prisiljena učiti i recitirati islamske stihove pred ramazan. U jednom slučaju, nakon što je pokupila svog malog sina iz škole, jedna majka katolkinja bila je šokirana kada ga je čula kako glasno i opetovano pjeva: “Allah, Allah!” sve dok nije saznala da je dva mjeseca cijeli razred bio prisiljen, pod prijetnjom kazne, učiti napamet i pjevati islamske bajalice. “Osjećao sam se kao šamar!” rekla je majka u intervjuu.

Nije ni čudo da spomenik Sobieskom — najvećem neprijatelju onih koji sada vode Beč — nije dopušten u austrijskoj prijestolnici koju je on tako slavno spasio.

S jedne strane, mazohistički Bečani – barem njihovi izabrani dužnosnici – ne žele uvrijediti potomke onih Turaka i Muslimana koji su nekoć terorizirali, klali i porobljavali građane Beča – i koji ih sami trenutno kriminaliziraju; s druge strane, nije im problem pljunuti u oči potomcima onih Poljaka koji su dali svoje živote da spase Beč od Islama.

Autor: Raymond Ibrahim