Connect with us

Vijesti

RAĐANJE BYELE HARAUVATIJE (514. – 313. g. pr.Kr.) – Bijele (zapadne) Hrvatske

Published

on

Dolaskom prvog velikana “iranske” povijesti, ujedinitelja i utemeljitelja Perzijskog kraljevstva kralja KIRA II Velikoga 559. – 529.g.pr.Kr. započinje stvaranje veličanstvenog, mudrog i nadasve dalekovidnog ujedinjenja svih starovjekovnih iranskih kraljevina (Mada sa Ragesom, Elan (Susiana), i širenje istog na Mezopotamiju: Athura(raniji Mitani), Armina (prije Urartu-Huratina) , Katpatuka (prije Hetiti), te istočne kraljevine : Makra, Harauvatiš, Bahtriš, Marguš, Suguda i dr. – piše Branimir Besak na svo fb profilu.

Tako je stvoreno veliko ujedinjeno kraljevstvo PERZIJA (od Inda i Tjan – Shan-a na istoku, do Sredozemlja na zapadu, a na sjeveru do Crnog mora, kaspijskog i Aralskog mora).

Na južnnoj granici bile su kraljevstva Babilonija, Fenicija, pa kralj Kir II diplomatski zauzima Feniciju (oblikujući vazalne banovine : Artad, Biblos Sidon i Tir, a 539.g. predaje mu se kraljevstvo Babilon. Zato im Kir u znak svoje naklonosti dopušta njihove vjere i tradicije (koje im je uskratio njihov dotadašnji vladar Nabonid (556.- 539.g.pr.Kr.), zatečenoj koloniji Judejaca (koji ga dočekuju kao osloboditelja) dozvoljava povratak u Judeju, te im pod nadzorom povjerenika ponovo izgrađuje Jeruzalem. Izraelce-Hurite, koji se ne žele vratiti na Blistok, upućuje u njihovu prapostojbinu Harauvatiš. (uz rijeku Ind).

Suprotno od svih osvajača, on nije rušio osvojene gradove, nije ubijao pobijeđene vladare, nego je s njima postupao dostojanstveno po načelu: “NARODE JE MOGUĆE POBIJEDITI MAČEM, ALI SE MOGU PRIDOBITI SAMO DOBROHOTNOŠĆU” !

Iz Kirovog proglasa “……. Zapovijedih da se svi hramovi što bijahu zatvoreni, ponovo otvore, da se svi kipovi božanstava ponovno postave na svoja mjeta…… Ponovo okupih stanovništvo tih zemalja,…. Pružih mir i spokoj svim ljudima !”

KIR II Veliki tada izgradi prijestoljnicu PARSAWAR (WAR = grad), a potom započne pripreme za gradnju nove prijestoljnice PARSAGATA (gata =prijestoljnica), ali u međuvremenu umre.

Širenje carstva nastavlja nasljednik – sin kralj KAMBIZ II ( 529. – 522.g.pr.Kr.) – dosadašnji ban u Babilonu) On odmah povede vojnu na Egipat, te pobjedom kod Menfisa pripoji Egipat perzijskom kraljevstvu.Nastavlja osvajanje gornjeg toka Nila – Zemlju KUŠ (SUDAN), pa LIBIJU, međutim ga zatiće vijest o puću u Perziji, te se vraća kući, no na putu umire.

Prijestolje preuzima DARIJE VELIKI, iako je puć u tijeku pod vodstvom Vahyazdate sa dijelom plemstva, no vojno ga presreče kralj Harauvatiša :VIVANA HARAUVATIM, porazi ga i uhvati živoga, sačuvavši tako vlast kralju Dariju I. (O tom zbivanju kralj kraljeva Darije I dao je uklesati proglas na golemoj stijeni na 3 jezika – zahvalu kralju Vivani Harauvatimu (“Svijetlom potomku neba”).

Kralj kraljeva DARIJE I VELIKI (Darajavauš)najprije određuje 3 službena bezika (aramejski, elamski i staroperzijski. Potom započinje izgradnju više tisuća kilometara carske ceste, organizira prvu poštansku službu (na svakih 25,km 1poštanska stanica), kao i vojno – obavijesnu službu. Odkriva nove pomorske puteve za Indiju i Afriku, gradi 1. prokop Sueskog kanala, ali i uspješno brani od Huna istočnu granicu u kraljevini Sugde na Tjan Shanu.

Herodot piše oko 450.g.pr.Kr. “Dugačak je taj proprotkop četiri dana plovidbe, a širok je toliko da po njemu mogu ploviti dvije trijere sa veslima, jedna pored druge” !

Kralj Darije I 514.g.pr.Kr. pokreće svoj največi vojni pohod u Zemlju Skudra i Saka – Trakiju – istočnu Evropu. Golema vojska od o. 800.000 vojnika, mostom od 600 povezanih brodova, nesmetano je prošla na evropsko tlo. Vodstvo te vojske povjerava kralju Vivani Harauvatimu, pod čijom su se zastavom srebrno – crvenom šahovnicom, kretale zastave svih perzijskih kraljeva i plemena perzije.

Jednom postrojbom stiže na Dunav, pa do Jadrana sve do alpi, a drugom do Karpata (nazvavši to Bagi bareza =Božja zaprjeka.

Tim događajem stvoreni su temelji Byele (zapadne) Harauvatije, i omogućen protok kulturnih, političkih, obićajnih vrijednosti i utjecaja razvijene srednjo-azijske Perzije – koljevke kasnije

Evropske civilizacije, što je trajalo daljnih 150g.Taj utjecaj je prekinut 331.g.pr.Kr.kada pobunjeni perzijski satrap A. Makedonski osvaja perzijsko kraljevstvo, a potom i o. 250.g.pr.Kr. kada Rimsko carstvo započinje osvajanje hrvatsko-ilirskih područja do Dunava sve do 30-ih g. po Kr.

Time je Byela Harauvatija (Bijela Hrvatska) odvojena od kulturne i narodnosne matice srednje Azije i zagubljena u povijesničarskim manipulacijama.

TOPONIMSKI TRAGOVI: Bansko(danas skijalište u Bugarskoj), riječ war =grad : Vukovar, Bjelovar, Gostivar, Sigetvar, Temišvar, Varna, Varšava, Varaždin, P. Varadin(var+dajena =vjernost)….Gata: 4 naselja u dalm. Zagori (Parsagata:gata = prijestoljnica), Gacka (rijeka u Lici) … “tara” = zaprijeka : Tara (rijeka u Crnoj gori) , Tarvisio (granični grad u Austriji), Dinara (ime planine u dnu perzijskog zaljeva i blizu ušća rijeke Ind, Kupha (rijeka u Harauvatišu), Bag =bog – (Karlo)bag, Bago =m. ime

Mnogo više o toponimima i antroponimima u knjizi-izvorniku : “Staroiransko podrijetlo Hrvata” – Mijo N. Čurić, kao i u priloženim kartnim (naslovnica) prikazima !

izvor: Branimir Besak/fb

Advertisement

Vijesti

KOSOVO: NASTAVLJAJU SE OBRAĆENJA NA KATOLICIZAM

Published

on

U nastavku rastućih religijskih promjena na Kosovu, približno 100 Albanaca iz regije Rugova javno se obratilo na katoličanstvo ovog tjedna.

Obraćenja su dio šireg pokreta Albanaca koji ponovno otkrivaju svoju pradjedovsku vjeru, trend koji je dobio zamah tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.

Franjevački fratar, fra Ndue Kajtazi, oglasio se na Facebooku kako bi priznao značaj današnjeg događaja, ističući duboke povijesne korijene katoličanstva u regiji. “Ljudi Rugove, kao i mnogi drugi na Kosovu, bili su prisiljeni napustiti svoju katoličku vjeru tijekom osmanske vladavine. Danas se vraćaju vjeri svojih predaka”, napisao je fra Kajtazi.

Naglasio je da su mnogi Albanci na Kosovu, posebno na mjestima poput Rugove, tajno održavali svoju katoličku vjeru kroz stoljeća osmanske dominacije. Ovo posljednje masovno obraćenje ne doživljava se samo kao religijski čin, već i kao vraćanje kulturnog identiteta.

Obraćenja označavaju još jedan korak u stalnom oživljavanju katoličanstva među kripto-katoličkim obiteljima na Kosovu, pokret koji odražava kako duhovnu predanost, tako i obnovljenu povezanost s albanskom poviješću, prenosi Catholic Arena.

Također, nedavni popis stanovništva u Albaniji pokazuje značajnu promjenu u vjerskoj demografiji. Po prvi put u više od 200 godina, muslimani više nisu većina u zemlji, njihov udio u stanovništvu pao je na oko 45% dok je zabilježen porast kršćana.

izvor: Petar Salečić/Kyrios | Catholic Arena

Continue Reading

Vijesti

Abortus kao sotonin sakrament: ‘OVO JE MOJE TIJELO’ ukradene su riječi ‘industrije’ kulture smrti

Published

on

Nevjerojatno pogađanje ‘u sridu’… ‘Abortus je zapravo sotonin sakrament’

‘Ti moraš umrijeti, da bih ja mogao živjeti’ – kaže sotona.

Ali Krist kaže – ‘ne, ja moram umrijeti da bi ti mogao živjeti…’

Ovo je razlog zašto Peter Kreeft, katolički filozof kaže, govoreći proročanski na youtube-u – zar ne znaš da je abortus demonska parodija euharistije… zato koristi (nečastivi) ove svete riječi – ‘Ovo je moje tijelo!’ Jasno s obrnutim, bogohulnim značenjem.

Misliš da je to slučajnost!?

Pogledajte ovaj cijeli kratki video

Continue Reading

Vijesti

Ivica Marijačić: Stari kvislinzi odlaze, a novi dolaze!

Published

on

U najavi tekućeg broja Hrvatskog tjednika, Ivica Marijačić na Facebooku piše: Preminuli jugoslavenski diplomat Budimir Lončar, koji se zapravo ugušio u moru ispred rodne kuće u Preku na Ugljanu u 101. godini života, tamo gdje je kao OZNA-Š nekada ubijao i bacao u more svoje sumještane, nije sam po sebi vrijedan ni pozornosti ni posthumnih nekrologa.

Doista, piše Marijačić, u biti, to je beznačajan politički lik i sluga krvavoga jugoslavenskoga diktatora Tita čije je sve vizije i ideale povijest pregazila.

Uzalud je živio i djelovao. Iza njegove politike i ideala i režima kojima je služio nije ostalo ništa osim krvi, smrti i suza hrvatskoga naroda.

Hrvatski mu Jugoslaveni daju na pozornosti jer je bio najjači preostali relikt okupacijske države koju oni ni danas ne mogu prežaliti, pa oplakujući Lončara i gradeći lažni mit o njemu kao velikanu, daju zapravo oduška svojim nostalgijama i izgubljenim snovima.

Lončar je cijeli život bio svim srcem i dušom protiv Hrvatske i Hrvata. Noge su mu do koljena u hrvatskoj krvi još od 1945. godine, ali to mu hrvatski Jugoslaveni kao što su Rade Šerbedžija, Tvrtko Jakovina, Milorad Pupovac, Ivica Maštruko, Anđelo Miloš, Tomislav Tomašević ili Andrej Plenković (koji je u ime Vlade uputio krvnikovoj obitelji sućut) i još 150 onih koji su ga ispratili na zagrebačkome krematoriju, ne uzimaju za zlo nego kao veliki bonus, što je indikator ne samo naglavačke izokrenutoga sustava vrijednosti nego i, u političkome smislu, posve dezorijentirane države.

Svaka država ima svoje izdajnike, neprijatelje, krvave zločince i petokolonaše, ali samo u Hrvatskoj takvi su na vlasti i na svim pozicijama moći.

Parafrazirajući znamenite Matoševe riječi o izdajnicima, Francuzi bi ovakvoga zločinca giljotinirali, Englezi bi ga u podrumu objesili, Srbi bi ga priklali bez ikakve dvojbe…

Hrvati, evo, svoje izdajice puštaju da mirno žive bez kazne, a s vremena na vrijeme još ih favoriziraju, nagrađuju i biraju na izborima.

Buda Lončar sada je staro krepano jugoslavensko kljuse i nije esencijalni hrvatski problem koliko god bi bilo pravedno da ga je za života sustigla pravda. Ali i da jest, to ne bi bitno promijenilo mučnu spoznaju da Hrvati slabo uče iz svoje povijesti.

Jučer Manolić, danas Lončar, sutra Mesić… i ti relikti ipak odlaze. Ali ostaje, na žalost, ta pogubna mazohistička politika koja pothranjuje izdajnički arhetip i generira strašne morbidne likove poput Lončarova koji grade karijere na krvi i nesreći hrvatskoga naroda.

Lončar je ubijao Hrvate, onemogućio nabavu oružja napadnutoj Domovini i borio se svim srcem protiv slobode i samostalnosti hrvatskoga naroda. Ali isto tako postupila bi i većina onih koja ga je u ponedjeljak ispratila na Mirogoju da su se našli u njegovim okolnostima. Stari kvislinzi odlaze, dolaze novi jer ih ta politika rađa.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved