Unitaristi i njihova maskota Željko Komšić, jedanko kao i separatisti, njihovo naličje, su uništavači BiH. Na sceni imamo sukob tri nacionalna koncepta

U razgovoru za “Dnevni avaz” saborski zasutpnik MOST-a, Nino Raspudić, govori o svojoj incijativi da se Željko Komšić proglasi “personom non grata” u Hrvatskoj, aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, položaju Hrvata u našoj zemlji, odnosima Bošnjaka i Hrvata te lokalnim izborima u Mostaru.

Kao saborski zastupnik ustrajavate na zahtjevu da Hrvatska Željka Komšića proglasi personom non grata te blokira evropski put BiH, sve dok se ne promijeni Izborni zakon. Na osnovu čega mislite da će takva politika ucjena polučiti rezultat i natjerati probosanske stranke da popuste pred zahtjevima HDZ-a BiH i, dodatno, ne brine li Vas da s takvom retorikom samo dodatno pogoršavate odnose između Bošnjaka i Hrvata?

– U pitanju su implicirane tri teze koje ne stoje. Krenut ću od posljednje – odnose Bošnjaka i Hrvata ne pogoršava moj zahtjev, već ih pogoršava politika preglasavanja Hrvata, točnije nametanja političkih predstavnika malobrojnijem narodu. Čemu to vodi? Jesu li tri prevare sa Željkom Komšićem ojačale BiH, produbile kod Hrvata privrženost njoj? Donijeli išta dobro Bošnjacima? Drugo, ne znam zašto se u priču sa mnom uvlače „zahtjevi HDZ-a BiH“. Njihova sestrinska stranka je najveći politički protivnik opcije koju zastupam. Ili mislite da je, naprimjer, i Zoran Milanović ili bilo tko drugi tko govori o dejtonskim načelima i poštivanju jednakopravnosti naroda u BiH eksponent HDZ-a? Treće, ne radi se o „ucjeni“, jer je ucjena koristiti poziciju moći da bi ste ostvarili neki dobitak na račun nečijeg tuđeg gubitka. Promjena Izbornog zakona, koja bi osigurala da brojniji narod neće određivati „predstavnike“ malobrojnijem, ne bi bila gubitak za BiH, već dobitak, učinila bi je pravednijom, stabilnijom i jačom. Unitaristi i njihova maskota Željko Komšić, jednako kao i separatisti, njihovo naličje, uništavači su BiH, a ja joj želim stabilnost na temeljenu na ustavnim osnovama kao preduvjet za napredak.

Kako tumačite činjenicu da Komšić danas neke od najžešćih kritika za svoj rad dobiva upravo od lijevo-građanske javnosti u Sarajevu? Zamjeraju mu se, između ostalog, poltronstvo prema SDA, nerad u Predsjedništvu, demagogija, dok mu, s druge strane, svesrdnu podršku pružaju upravo strukture bliske SDA.

– Ta, kako joj tepate, „lijevo-građanska javnost“ je ili umno potkapacitirana ako nije razumjela da je „građanska“ priča, preko leđa Hrvata kroz projekt „Komšić“, dio strategije nacionalizma brojnijeg naroda ili je iznimno licemjerna ako se danas snebiva pod čijim je skutom isti taj Komšić danas završio.

Više puta ste izjavljivali da mislite da je treći entitet dobro rješenje za BiH. Možete li reći zašto, a potom i mislite li da bi se takvo preuređenje BiH moglo realizirati?

– Teritorijalna jedinica s hrvatskom većinom, koja ne mora imati ovlasti entiteta, već može nastati i preustrojem Federacije u dva, teritorijalno diskontinuirana kantona, riješila bi nacionalna trvenja, silno pojednostavila i pojeftinila administraciju, riješila problem „Sejdić-Finci“, jer bi se iz tih jedinica birao po jedan član Predsjedništva bez obzira na nacionalnu pripadnost, dakle, jedan bi sigurno imao legitimitet predstavljati Hrvate, omogućilo konačno pravi politički pluralizam među Hrvatima, jer se ovako, iz straha od preglesavanja, homogeniziraju oko najjače opcije i, na koncu, mnogi i „stisnutog nosa“ glasaju za famozni HDZ BiH. No, to se ne može realizirati u stanju gdje je i reguliranje Izbornog zakona, koje bi onemogućilo preglasavanje malobrojnijeg naroda, u bošnjačkoj javnosti doživljava kao „fašizam“.

Zašto mislite da bi probosanske opcije trebale pristati na tu dodatnu političku etno-teritorijalizaciju?

– Je li vam bolje ovako – glođimo se usitno dok, promjenom globalnih okolnosti, ne dođe do raspada.

Opet zvučite kao da govorite jezikom ucjene – ili po mom ili raspad. Jasno je da su ti koncepti u sukobu i Vi imate puno pravo zagovarati etničku konsocijaciju u BiH, ali imaju i drugi pravo boriti se za građansku Bosnu i Hercegovinu, gdje etnička pripadnost neće biti temelj političkog predstavljanja.

– Netočna teza o sukobu građanskog i nacionalnog. Na sceni imamo sukob tri nacionalna koncepta, od kojih jedan, bošnjački, koristi „građansku“ priču kao krinku.

Dobro, je li, prema Vašem mišljenju, onda uopće moguće zagovarati građansku BiH, bez da to bude „bošnjački nacionalni koncept“?

– Ali to jeste prvenstveno bošnjački nacionalni koncept predominantno zagovaran od Bošnjaka. Koliko to Srba i Hrvata želi građansku BiH? Tragedija naše generacije je što je na koncu hladnog rata, u situaciji propasti komunizma i raspada Jugoslavije, taj politički konflikt prerastao u ratni. Krhki kompromis je postignut u Dejtonu, pod vanjskim pritiskom. Umjesto da se na tom kakvom-takvom temelju nastavila graditi država i razvijati društvo, krenulo se drugim putem – intervencijom međunarodne zajednice u Izborni zakon nakon 2000. koja se poklapala s iluzornom strategijom bošnjačkog nacionalizma u građanskoj oblandi. Time su se samo ojačale centrifugalne sile, Hrvati su se sve više gurali protiv BiH, a Srbi su se učvrstili u uvjerenju da je pravedna zajednička država nemoguća. I danas smo tu gdje jesmo.

Kao rođeni Mostarac, kako gledate na posljednje izbore u Mostaru, izbor Marija Kordića za gradonačelnika i bjesomučne napade na vijećnice NS-a, s optužbama da su, navodno, izdale Mostar time što nisu podržale kandidata SDA?

– Dobro je da su izbori održani i da je Mostar nakon toliko godina dobio legitimnu vlast. Mostar nije nikakav „grad slučaj“, nego pozitivan fenomen.

Na osnovu čega to tvrdite?

– Pa, uz sve što su preturili preko glave, tolikih ratnih trauma, činjenice da su najveći taoci ukupnog neriješenog stanja u BiH, da više od desetljeća nisu imali izbora, ljudi u Mostaru se sve vrijeme začuđujuće normalno ponašaju. Zamislite da je jedan Pariz ili Njujork deset dana bez prave vlasti, a ne toliko godina, izbio bi rat svih protiv svih. Mostar ima golemi potencijal, nadam se da će se svi izabrani politički akteri u gradu sada konačno fokusirati na komunalne probleme, očistiti, srediti grad, raditi na njegovom razvoju, početi rješavati konkretne probleme građana, a međunacionalno „nosanje“ ostaviti višim razinama vlasti.

Mislite li da će izbor Joe Bidena za predsjednika SAD nešto promijeniti u odnosima prema BiH? Mnogi vjeruju da se od nove administracije može očekivati mnogo veći angažman u BiH, pa i podsticanje reformi u pravcu jačanja državnog nivoa, kakve su bile na sceni do 2006. godine?

– Neće se promijeniti ništa. No, ako netko ima iluzija da će mu Bajden ili bilo tko izvana riješiti problem u državi ili ostvariti nacionalne ili ideološke fantazije, tko sam ja da mu razbijam snove….

Kako komentirate politiku hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića prema BiH, posebno u kontekstu njegovih mnogih neprimjerenih izjava prema našoj zemlji, zbog kojih već stižu i prijedlozi da se proglasi personom non grata u Bosni i Hercegovini, jednako kao što Vi tražite za Komšića u Hrvatskoj?

– Politika predsjednika Milanovića prema BiH je dobronamjerna i prijateljska. Neki očito brkaju bošnjačku unitarističku politiku, kojoj se Milanović suprotstavlja, s BiH kao takvom. Milanovića su za predsjednika RH većinski izabrali Hrvati, Komšića su za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabrali Bošnjaci. Izvjesna razlika postoji.

Vrlo ste kritični prema načinu na koji se premijer Hrvatske bori protiv pandemije. Zbog čega?

– Otpočetka je upravljanje korona krizom vođeno netransparentno i neodgovorno. Umjesto da se postupa po Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, iz nekog razloga se postupalo prema Zakonu o sustavu civilne zaštite, pa umjesto struke, upravlja pendrek, tj. umjesto ministra zdravstva, Stožer kojem je ministar unutarnjih poslova na čelu. Za razliku od svih europskih zemalja u kojima je parlament izvještavao u prosjeku jednom mjesečno, mi smo prvo izvješće o radu Stožera dobili nakon deset mjeseci. Nabava opreme za borbu protiv COVID-19, odlukom Vlade iz ožujka prošle godine, ide mimo Zakona o javnoj nabavi. Nemamo jasne parametre na temelju kojih se donose mjere, ista pravila ne vrijede za sve. Stožer se koristi u političke i izborne svrhe, javnost se svakodnevno bombardira, često i kontradiktornim informacijama. Na koncu, kao i cijela EU, doživjeli smo debakl s nabavom cjepiva. Ako sve ovo nisu dovoljni razlozi za kritiku Vladinog upravljanja pandemijom, onda priznajem da sam cjepidlaka, kazao je Raspudić za “Dnevni avaz”