Connect with us

Vijesti

Rat “sam po sebi” nemoralan…?

Published

on

U svojim primjedbama na molitvi Angelusa 14. siječnja, papa Franjo je izrekao rečenicu koja zaslužuje temeljitu analizu i – po mom mišljenju – duboko je problematična. Govoreći o vojnim sukobima diljem svijeta, posebice u “Ukrajini, Palestini i Izraelu”, Franjo je rekao: “Drugim riječima, danas je rat sam po sebi zločin protiv čovječanstva” (naglasak u izvornom vatikanskom tekstu). Izvorno: “In altre parole: oggi la guerra è in sé stessa un crimini contra l’umanità.”

Što je Papa time mislio? Da citiramo kardinala Pella: “Franciscus locutus, confusio augetur” (Franjo je progovorio, zbunjenost raste).

Je li rat “sam po sebi zločin protiv čovječnosti?” Takva izjava potpuno je strana katoličkoj moralnoj tradiciji, koja govori o “pravednom ratu”. Ako postoji nešto poput “pravednog” rata, rat ne može biti “sam po sebi” zlo. To ne znači poreći da rat ima loše posljedice i da ga treba izbjegavati, ako je moguće; ali to je puno drugačija stvar od tvrdnje da je sam rat uvijek pogrešan.

Postoje krugovi u Vatikanu i široj Crkvi koji žele odbaciti teoriju pravednog rata i poistovjetiti katoličku poziciju s pacifizmom. Odbacujem te napore iz dva razloga.

Prvo, zahtijevalo bi da Crkva odbaci svoje učenje, proglašavajući da ono što je nekoć smatrala pravednim pod određenim uvjetima više nije pravedno. Drugo, to bi katoličke javne dužnosnike lišilo etičkog okvira kojim bi se uključili u obranu zemalja za koje su odgovorni, što bi ih u biti učinilo moralno nesposobnima za očuvanje prava i slobode svoje nacije.

Nema sumnje, primjedbe s Angelusa će se opravdati, fokusirajući se na “danas” (oggi): rat je danas zločin protiv čovječanstva.

Ali što je to novo u ‘današnja doba’ što nije vrijedilo u povijesti ratovanja, te rat “sam po sebi” čini nepravednim? Papa nam ne govori. On implicira da “sije smrt među civilima i uništava gradove i infrastrukturu”.

Ali ako je to ono što rat čini “zločinom protiv čovječnosti”, onda nikada ne bi postojala mogućnost samoobrane. Model dviju vojski koje marširaju usred bojnog polja, zaustavljaju se, zatrube, a zatim jure jedna na drugu, nestao je – osim u filmovima o Narniji – prije više od dvjesto godina.

Ako su smrt civila i razaranje infrastrukture kriteriji da je rat “sam po sebi” nemoralan, onda su Sjedinjene Države pogriješile što su se borile protiv Japana i Njemačke u Drugom svjetskom ratu . Poljska se— u kojoj je umrlo 20% predratnog stanovništva, a glavni grad sustavno pretvoren u ruševine — trebala predati i umjesto toga pokrenuti intenzivnu nastavu njemačkog jezika. Budući da destruktivne posljedice obično pogađaju obje strane, ovaj bi pristup stvorio praktičnu moralnu jednakost između žrtve i agresora.

Civili imaju pravo na zaštitu. Međutim, u slučajevima koje papa Franjo navodi, ugrožavanje civila dolazi od agresorove borbene taktike. Hamas se namjerno skriva iza živih štitova. Svoje ofenzivne vojne kapacitete namjerno locira u civilna područja. Ruske strategije napada su šok i izazivanje straha, osmišljene tijekom tri zime kako bi se demoralizirali ukrajinski civili.

Sve ove prakse krše standarde humanitarnog i etičkog vođenja rata. Činjenica da ga agresori koriste je namjerna: oni to čine kako bi strpali one koji se bore prema etičkim standardima u situacije u kojima se agresor imunizira protiv učinkovite odmazde zbog visokih kolateralnih troškova koje stvaraju živi štitovi.

To je “zločin protiv čovječanstva” o kojem Franjo treba govoriti. Odricanje od podučavanja odgovornosti je ne baviti se time kako se žrtva agresije može ispravno braniti (obrana koja uključuje osiguranje da agresor ne može ponoviti agresiju) kada agresor namjerno uključuje civile u svoju strategiju borbe. Predaja ne može biti jedini “moralni” izbor.

Ne namjeravam ponuditi rješenje, iako sugeriram da također trebamo razviti bolje razumijevanje moralne odgovornosti stanovništva uhvaćenog u takvim okolnostima da djeluje u vlastitoj samoobrani. Osamdeset godina nakon Drugog svjetskog rata, još uvijek se pitamo: “Kako su Nijemci mogli dopustiti nacistima da učine ono što su učinili?” U kojem trenutku su “nacistički” zločini postali “njemački zločini” i kakva je analogna situacija kada teroristi kooptiraju državne strukture? U kojem trenutku su Nijemci bili odgovorni za svrgavanje nepravednog agresora koristeći svoj teritorij, svoje gradove i svoje pravne strukture za provođenje agresije? Kada netko prestaje biti “promatrač” i postaje suučesnik?

Ovo su prava etička pitanja koja postavlja “rat danas”. Ali ova pitanja nisu nova. Nekoć davno, “novi” aspekt suvremenog ratovanja bio je nuklearni rat: s obzirom na globalne i moguće neobuzdane posljedice termonuklearnog ratovanja, je li takva vrsta rata uopće prihvatljiva?

Ali čini se da smo umjesto toga kliznuli unatrag, napuštajući teoriju pravednog rata koje se primjenjuje – bez banaliziranja patnja – na ono što je sasvim “konvencionalno” ratovanje koje uključuje sasvim konvencionalno etičko varanje kako bi se stekla prednost. Ovdje rješenje ne može biti samo reći kako je borba za zaštitu vaših prava “zločin protiv čovječnosti”.

Autor: John M. Grondelski

Izvor | QuoVadisEcclesia

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved