Danas, s odmakom od 80 godina od početka Drugog svjetskog rata, i dalje nam se nameću mnoga pitanja o vremenskom razdoblju od 1941 do 1946 godine. Jesmo li učinili pravilne analize tog perioda, analize koje će spriječiti ponavljanje ratova surovih poput Drugog svjetskog rata? Jesu li pravosudne institucije donijele pravorijeke koji će  imati pozitivne rezultate i voditi nas ka višim civilizacijskim dosezima? Jesu li kažnjeni svi koji su počinili do tada neviđene zločine? Da je to sve učinjeno kako treba bi li i danas postojali ratovi i prolijevala se nevina krv? Vjerojatno bi ali ne u ovolikoj mjeri i na načine na koji se vode.

Za borbu u Drugom svjetskom ratu Europa je stvorila pojam antifašistička borba. Sam pojam antifašizam označava se pozitivnim jer ima za cilj pobijediti fašizam i nacizam. Pri tome dakako treba voditi računa o tome kako se i u oslobodilačkim ratovima može počiniti ratni zločin. To se događa onda kad mržnja i osveta pobjednika nadjačaju zdrav razum. Najgori  primjer toga viđen je na prostoru ex Jugoslavije  gdje je u završnim ratnim operacijama pa i u poraću likvidirano preko 560.000 ljudi.  Mogu li se vojne snaga koje počine takav stravičan zločin zvati antifašistima, tim više što su se u ratnim operacijama koristile upravo fašističkim i nacističkim metodama  eliminacije takozvanih neprijatelja?

Sjetite, među tim žrtvama najveći broj činili su civili – žene djeca i starci.  Ne, to nije antifašizam! Nitko razuman takvu vojsku ne može zvati antifašističkom. 

Uspostavljeni  totalitarni sustav zabranjivao je bilo kakvo propitkivanje o komunističkoj fabriciranoj povijesti o Drugom svjetskom ratu. Zločinci koji su počinili te stravične zločine skrivaju se iza svjetskog antifašizma  kako ne bi odgovarali za počinjeno. Tko bi se tada uopće usudio nešto reći o tome. Da se radilo o pravom antifašizmu svi zarobljenici bili bi izvedeni pred sud kako bi se utvrdila njihova krivnja, a  za počinjeno izrekla predviđena kazna..

Unatoč silnoj dokumentaciji iz koje je razvidna sva laž  komunističke kamarile o Drugom svjetskom ratu neki sveučilišni profesori i dalje pričaju Hrvatima bajke o partizanskom antifašizmu i permanentno im nameću krivnju za nešto  što nisu počinili. Do kada?

Svjedoci smo mimohoda koji su 19. lipnja 2021. organizirali ti takozvani antifašisti i to od Meštrovićevog paviljona  na Trgu žrtava fašizma do Hrvatskog narodnog kazališta na današnjem Trgu Republike, a povodom  22. lipnja,  Dana antifašističke borbe. Sudionici mimohoda okupili su se kod „Džamije“ oboružani kojekakvim transparentima među kojima i bilo i onih na ćirilici.  Kao glavni simbol dominirala je petokraka na zastavama i, kapama.  Orila se partizanska pjesma, vijorile su se kojekakve zastave i izvikivale razne parole.  Veličao se vrhovni komandant pod čijom zapovjedi  su izvršeni ranije spomenuti, a do tada neviđeni ratni zločini.

Vidjevši što se dogodilo na ovim prostorima od 1941. do 1946. demokratski zapad proglasio je Josipa Broza Tita jednim od 10 najvećih zločinaca u povijesti čovječanstva. Vijeće Europe donijelo je Rezoluciju Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Na žalost Hrvatska vlada nije se dugo očitovala o toj Rezoluciji.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske imenovano vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koje je trebalo formalno zadovoljiti odredbe Rezolucije 1481/2006.  Sjetimo se tko je bio imenovan i koju je dužnost obavljao u to vrijeme.

VIJEĆE:  Zvonko Kusić, predsjednik, HAZU, Stjepan Damjanović, akademik i predsjednik Matice hrvatske, Antun Vujić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Budislav Vukas, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Mario Vinković, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Jasna Omejec, redovita profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Marta Dragičević Prtenjača, docentica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Nenad Zakošek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Vanja-Ivan Savić, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Mladen Ančić, redoviti profesor na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen područje Jasenovac, Ivo Lučić, viši znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Nevio Šetić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Aleksandar Jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te Tihomir Cipek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Vijeće je više raspravljalo o HOS-u i pozdravu „Za dom spremni“ nego o komunističkom totalitarnom režimu i njegovom glavnom simbolu petokraki. Što se tiče petokrake, predsjednik vijeća gospodin Kusić je kazao da ona u kontekstu antifašističke borbe nije sporna. Znači li to kako se taj komunistički totalitarni simbol pod kojim je u Drugom svjetskom ratu izvršen genocid nad Hrvatima,  pod kojim je 1991. izvršena agresija na Republiku Hrvatsku može nositi i slaviti? Gospodine Kusiću sporna je ona i tek kako jer se ratni i poratni zločini koje su učinili ti  lažni antifašisti ne mogu i ne smiju skrivati za  pravog svjetskog antifašizma.  Na žalost ovo Vijeće donijelo je nejasnu, nedorečenu i djelomičnu odluku. Osobno mislim kako je ta odluka sramotna i to naročito zbog toga što su svi njezini donositelji znanstvenici i sveučilišni profesori.  Jesu li moral i etika na  Sveučilištima umrli?

Upitan je dakako i moral svih onih koji mogu slaviti antifašizam po receptu mega zločinca Josipa Broza Tita.  Svaki razuman čovjek nastoji se distancirati od ljudi koji su počinili ili čine zločine. Kako zločini protiv čovječnosti i ratni zločini spadaju u najteže oblike zločina ne mogu a ne upitati se kakvi su to ljudi koji mogu slaviti ljude koji su počinili takve strašne zločine.  Ako se mogu poistovjećivati s takvim zločincima onda trebaju prihvatiti na sebe i njihove zločine.

Nemojte sad reći kako vi slavite svjetski antifašizam jer je ta vaša laž prozirna. Vaše permanentno povezivanje antifašizma s zločincem Titom činjenica je koja vas u potpunosti razotkriva.  Da slavite svjetski antifašizam odavno bi se odrekli zločinca Broza i njegovih eskadrona smrti .  Iz svih vaših istupa vidljiva je mržnja prema svemu što je Hrvatsko, a ponajviše prema domoljubima  i hrvatskim braniteljima. Iz odnosa prema Hrvatskoj proizlazi da spadate u grupu onih ljudi koji nisu željeli obnovu hrvatske državnosti.  

Uvijek se busate u prsa kako ste borci za ljudska prava, a najradije bi nam zabranili naše domoljublje.  Smeta vam naša ljubav prema hrvatskim tradicijskim vrijednostima koje ismijavate kad god stignete. Vaša namjera da vratite trgu ime Trg maršala Tita izraz je vaše bijednosti.  Ona izražava vašu komunističku zadojenost i osvetoljubivost.  Na žalost podsjeća me na one koji su tijelima nevinih ljudi napunili do sad poznatih 1600 jama, a i drugih koje će se tek otkriti.  To je ona bolna istina koju želite sakriti iza poštenog svjetskog antifašizma. Gospodo, to vam neće i ne smije proći.  

Zoran Čapalija  – Čaplja