Connect with us

Vijesti

Razgovor s tajnikom Hrvatske udruge Benedikt, prof. Nikolom Milanovićem

Published

on

„ Zlo u čovjeku nastalo je jer čovjek nije znao živjeti svijet slobode s Bogom“

Moj sugovornik, Nikola Milanović, jedan je od brižnih i marljivih članova Hrvatske udruge Benedikt gotovo od njenog utemeljenja. Baš u vremenu kada je Udruga trenirala svoje prve korake, Nikola je bio njezin glasnogovornik svojim vrijednim i upornim perom na mrežnim stranicama, trudeći se rasplamsati prve iskre naših dobrih želja i plemenitih namjera. Njegova uloga je nemjerljiva u trenutku kada je Hrvatska udruga Benedikt pokrenula vlastiti mrežni portal hu-benedikt.hr čiji je bio urednik dok ga nisu „zaskočile“ nove brojne radne obveze. Što sve radi naš marljivi i samozatajni član i što je sve ostvario ili još želi ostvariti u životu, vrijedno je saznati i bolje ga upoznati.

Diplomirani teolog i vjeroučitelj u splitskoj Četvrtoj gimnaziji s iskustvom voditelja Školskog preventivnog programa za borbu protiv ovisnosti, sudionik je brojnih stručnih seminara diljem Republike Hrvatske kao i nekih međunarodnih simpozija, voditelj tribina posvećenih mladima u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt… Posebno je ponosan na iskustvo voditelja pedagoških radionica na katehetskim ljetnim školama i mentora vjeroučiteljima i studentima Katoličkog bogoslovnoga fakulteta. Osim što je surađivao na izradi novog Plana i programa katoličkoga vjeronauka za trogodišnje srednje škole, Nikola je jedan od autora vjeronaučnih udžbenika. Suautor je knjižice U zajedništvu Crkve – kateheze za mlade. Kako ga pero dobro služi tako se s njim često i druži, na naše veliko zadovoljstvo. Njihovo druženje podarilo nam je hvalevrijedan priručnik za bračni i obiteljski život, Brak i obitelj u Božjem naumu. Autor je čudesnoga romana Za tračkom nade, na 500 stranica koje se čitaju bez predaha. Slika je to svijeta u vjekovnoj borbi dobra i zla, maštovita, složena i napeta. Uz sve nabrojeno, vrijedne komentare ovog autora možemo pratiti i na portalu misija.slobodnadalmacija.hr, kao i u Svjedoku, godišnjaku Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Nikola zna sjajno motivirati naša druženja u udruzi koristeći dokumentarne ili cjelovečernje filmove iz vlastite riznice. To su redovito vrlo zanimljive teme s porukom iz života malih ljudi, ali i onih s vrha piramide vlasti, biznisa, kulture, Crkve i politike. Član je Upravnog vijeća i tajnik Hrvatske udruge Benedikt.

Gospodine Milanoviću, dugo se već družite s adolescentima kao vjeroučitelj i kao roditelj trojice sinova. Uključeni ste i kao voditelj u školske programe protiv ovisnosti. Koliko su mladi podložni porocima ovisnosti kao što su duhan, alkohol, droga, kocka ili internet? Kojoj od spomenutih ovisnosti najčešće ili najlakše pribjegavaju?

Moram Vas ispraviti, jer više nisam voditelj školskog programa protiv ovisnosti. Naime, dugo sam obnašao tu funkciju u mojoj bivšoj školi dok je nisam, zbog brojnih drugih obveza, prepustio drugoj osobi. Kao bivši voditelj školskog programa prevencije ovisnosti te kao vjeroučitelj koji i kroz svoj predmet govori o toj problematici, mogu kazati da mladih ovisnika ima popriličan broj. Srećom ne toliko o drogama ili alkoholu, nego posebno o duhanu te u novije vrijeme o kocki. Kocka postaje sve popularnija, a kladionice u kojima se ostavljaju poprilične svote novca možemo vidjeti doslovno na svakom koraku. Tijekom svih ovih godina susreo sam i na različite načine upoznao mnoge lakše, ali i iznimno teške slučajeve različitih oblika ovisnosti. Treba svakako spomenuti da danas najčešći oblik ovisnosti predstavlja ovisnosto internetu i video igrama. Mladi čovjek frustriran različitim neispunjenim očekivanjima, u ugodnom ozračju roditeljskog doma s lakoćom uroni u udobnu fotelju pa izoliran od stvarnih problema poleti virtualnim prostranstvima, loveći različite monstere i skupljajući bezbrojne iteme. I tako vrijeme leti, problemi se gomilaju, a frustracije rastu.

Što Vi osobno poduzimate kada je problem vidljiv i kada sumnja već postoji? Što škola poduzima ili smije poduzeti u razotkrivanju poroka? Koje su ovlasti škole kada raspolaže dokazima?

Kad se problem uoči treba obavijestiti školske stručne službe. One dalje postupaju prema potrebi od slučaja do slučaja. Treba posebno naglasiti važnost suradnje s roditeljima, jer pri bilo kojem problemu u školi sami nastavnici ili sami roditelji ne mogu puno učiniti. Mogu tek ako ostvare kvalitetnu suradnju. Ovo je posebno izraženo kad se radi o nekoj težoj vrsti ovisnosti, jer ovisnost je uvijek užasno neugodno iskustvo, posebno za roditelje. Moja se djelatnost u okviru nastavnog plana i programa više svodi na prevenciju.

Ulaže li naše društvo dovoljno napora u edukaciju djece, mladih i cjelokupne javnosti o štetnom utjecaju droga i podizanju svijesti o veličini problema ovisnosti?

S obzirom da su odgojno-obrazovne ustanove tek jedan segment u prevenciji ovisnosti i da zasigurno postoje određeni društveni limiti kako na ovom tako i na drugim područjima, ne mogu kompetentno odgovoriti na ovo pitanje. Mogu samo iznijeti svoj dojam da bi se uvijek moglo napraviti više. Škole u suradnji s drugim institucijama dosta rade na prevenciji i podizanju svijesti o ozbiljnosti problema ovisnosti. No, znajući da na zapadu primjerice već postoje centri za odvikavanje od ovisnosti o internetu i video igrama, očito je da mi uvijek pomalo kasnimo. Doduše, nedavno je u Zagrebu otvoren jedan sličan centar, no nije mi poznato dokle se stiglo po tom pitanju.

Slažete li se s preporukom struke da je najvažnije pomoći adolscentu da se distancira od lošeg utjecaja vršnjaka, da se izbori vlastitim snagama u svojoj slobodi samopouzdanjem, samokontrolom i samopoštovanjem. Na koji način adolescentu otkriti i osnažiti ove prave „alate“ za dobar odabir kad se nađe pred neodoljivim „ponudama“ kojima je neprekidno izložen?

Vrijeme adolescencije je jako osjetljivo. Obično kažemo da je to najljepše, ali i najopasnije životno razdoblje. Vrijeme je to kad mlada osoba ruši autoritete šireći slobodu svoga djelovanja i razmišljanja. A autoriteti smo svi mi – od roditelja, koji su prvi na udaru, pa do nas u odgojno-obrazovnim ustanovama. Gradeći postupno svoj identitet adolescent nailazi na mnoge prepreke. Važno je da uoči granice preko kojih ne može ići. Zato je, primjerice, roditeljska popustljivost u tom razdoblju jako opasna. Popustljivost ga ne uči samoodricanju bez kojega će kasnije samo gomilati nezadovoljstvo i frustracije, a to je ravnanje puta za veće probleme. Odbijajući autoritete, mlada osoba se okreće svom uzrastu. Među vršnjacima se nastoji afirmirati što opet može biti opasno. Ako se druži s mladim ljudima koji od njega traže dokazivanje u negativnom smislu, vrlo je vjerojatno da će upasti u određene probleme. Mladima je važno govoriti o idolima i idealima. Važno je da uoče da im poistovjećivanje s idolima može donijeti probleme, a težnja idealima kvalitetno uobličavanje osobnosti u svakom smislu.

Koliko je naša mladost spremna prihvatiti Boga kao uzor i mjerilo vrijednosti u životu? Koliko je spremna dublje i odgovornije promišljati Božju istinu?

Kad govorimo o našoj mladosti ja sam nepopravljivi optimist. Mladi su zaista neiskvareni i čisti. Samo ih mi stariji možemo iskvariti. Naravno da mladi nisu imuni na probleme i mane, ali mi smo tu da ih našim znanjem i iskustvom, koliko je to moguće, usmjeravamo prema istinskim vrijednostima poput mira, ljubavi, obitelji, braka, vjere, prijateljstva, domovine, slobode, rada, demokracije, jednakopravnosti spolova, ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, valjanih životnih uvjeta, zaštite okoliša, prava na hranu, odjeću, zdravlje i obrazovanje… Osobno mi iskustvo govori da su mladi jako spremni prihvatiti vjeru i Boga. Kao da ih neka nevidljiva snaga privlači duhovnome. Jednostavno ne vide smisla u životarenju i zabavi radi zabave. Naravno da žive svoje živote u kojima upravo zabava zauzima značajan segment, ali uviđaju da to ne može biti ono najbitnije. Mnogi su, što me ponekad iznenadi, spremni prihvatiti neke vjerske istine koje su i kod mene osobno dugo vremena izazivale različite sumnje. Baš sam prije nekoliko dana u jednom prvom razredu proveo anonimnu anketu u kojoj je jedno od pitanja bilo vjerujete li u Boga. Samo je jedan odgovor bio negativan. U svim maturalnim razredima sam nakon obrade jedne lekcije učenicima dao listić na kojem su anonimno mogli postaviti bilo kakvo pitanje ili, primjerice, napisati što ih smetu u Crkvi, što im je u osobnoj vjeri teško prihvatljivo i sl. Kasnije smo sve to zajedno raspravili. Često na ovaj način otkrijete nevjerojatno bogat duhovni život, duboka promišljanja i ozbiljna traženja kod tih mladih ljudi. Samo da napomenem da je od svih maturanata (pet razreda) tek nekoliko njih napisalo da ne vjeruju u Boga, mislim samo dvoje. Nad vjerom ostalih ponekad vise različiti upitnici, ali jasno je da njihova vjera kroz manje ili veće sumnje mora sazrijevati. Radi jasnije slike treba kazati da skoro 95 % učenika pohađa nastavu vjeronauka, pri čemu, naravno, mislim na školu u kojoj ja radim.

Zle sile se trude udaljiti vjeronauk iz škole? Čini mi se da njihovi glasovi nisu sada u krešendu ili su se samo pritajili? Kako Vi doživljavate takve napade? Osjećate li, ili ste osjetili rezerviran odnos Vaših kolega u školi?

Nije u pitanju samo vjeronauk. Glavna meta je Katolička crkva, jer je ona vrijednosnim sustavom kojega prihvaća i propovijeda, svojim učenjem, svojom značajnom ulogom u našoj nacionalnoj povijesti te očuvanju nacionalnog identiteta i bića takvima glavni kamen spoticanja. A od svega sa čime Crkva ima veze, najviše im smeta upravo školski vjeronauk. Naime, takvi umovi teško mogu zamisliti da je jednoj tako mrskoj ustanovi dozvoljeno da participira u odgojno-obrazovnom sustavu na državnoj razini. I što je za njih još gore, školski vjeronauk donosi značajne plodove. Često puta mladima otvara oči i uči ih da budu kritični na ponude, posebno medijsko-promidžbene, kojima ih se svakodnevno bombardira. Istraživanja koja su provedena prije par godina pokazuju da su mladi u Hrvatskoj u većem postotku vjernici nego njihovi roditelji i da, primjerice, o abortusu imaju puno gore mišljenje nego njihovi roditelji. Takvo razmišljanje mladih one iz vašeg pitanja tjera u očaj. A školski vjeronauk je u dobroj mjeri zaslužan za takvu formaciju naše mladosti pa bi ga „sile zla“, kako ste ih nazvali, još jučer zabranile. Pri tome im ništa ne znači činjenica da gotovo sve europske zemlje imaju vjeronauk unutar svog školskog sustava. Iznimku čini tek nekoliko zemalja poput Slovenije, Bugarske te dijelom Francuske (u Francuskoj je u nekim pokrajinama unutar školskog sustava, a u nekima ne). Ništa im ne znači niti činjenica da je školski vjeronauk bio zabranjen samo u nacizmu i komunizmu, dakle u dva najnečovječnija sustava u ljudskoj povijesti. Kad to uzmemo u obzir ne trebaju nas čuditi pokušaji difamiranja Crkve ili stalno obrušavanje na Vatikanske ugovore, što se često provlači kroz tzv. mainstream medije u Hrvatskoj jer je to, u stvari, njihova agenda. 
A što se tiče odnosa kolega prema vjeronauku u školi ili prema meni osobno, moram kazati da nikada nisam doživio nikakvu negativnu reakciju ili rezerviranost kolega prema meni ili prema predmetu koji predajem. Baš naprotiv, po tom pitanju imam pozitivna iskustva.

Što je zlo i postoji li uistinu zlo? Nije li to možda naš doživljaj nesavršenoga svijeta koji nas okružuje ili borba u nama koju prenosimo na vanjski svijet? Može li čovjek u konačnici pobijediti zlo osim milošću Božjom?

Nije lako odgovoriti na ovo vaše pitanje, jer problem zla i patnje u svijetu predstavlja veliki filozofski problem. Svakako moramo zaključiti da je svijet u kojem živimo i ograničen i nesavršen. Događaju se bolesti, prirodne katastrofe i sl. i koliko god se čovjek trudio da toga bude što manje, uvijek se iznova događa. Kad zlo promatramo na ovaj način govorimo o metafizičkom zlu. Nesavršenost svijeta dovodi i od fizičkoga zla, odnosno do ‘boli’ koja prati fizičke poremećaje. Međutim, mi ljudi smo bića koja posjeduju slobodnu volju i razum pa zbog toga postoji i moralno zlo. Ono nastaje kad djelujemo protiv svoje sigurne savjesti ili kad slijedimo nesigurnu savjest. Moralno zlo proizvodi različite oblike fizičkog zla, ali često može vrijediti i obrnuto, tj. da različita fizička zla potiču na moralno zlo.
Kršćanska misao izvorište zla vidi u iskonskom grijehu, odnosno u čovjekovom svjesnom i slobodnom odbacivanju Boga. Iskonski grijeh je poremetio odnos čovjeka i Stvoritelja te u svijet donio patnju, smrt i zlo. 
Na vaše zadnje pitanje odgovorit ću kratko: samo Isus Krist može biti odgovor na problem patnje, smrti i zla, jer je On, Sin Božji, prošao kroz patnju i smrt da bi ih uskrsnućem zauvijek pobijedio. Zato se mi snagom vjere u Kristovo uskrnuće borimo protiv svega onoga što uzrokuje patnju i smrt, kako bismo i sami iskusili uskrsnuće. Možemo zaista kazati da je bez Boga borba protiv zla unaprijed osuđena na propast, a da je Božji odgovor na problem patnje i zla bezuvjetna ljubav, koja se na najizvrsniji način očitovala u Isusu Kristu.

Sukob dobra i zla je vrlo prepoznatljiv motiv u Vašim predavanjima i pisanim tekstovima, a rasplet doživljava u Vašem prvijencu, romanu koji sam prošle godine pročitala „na iskap“? Griješim li?

Uopće ne griješite, iako o sukobu dobra i zla možemo govoriti tek iz naše ljudske perspektive. To je stvarnost koja nas svakodnevno pritiska. Svi bismo si morali dati truda pa pokušati odgovoriti što se iza toga krije, jer ulog je vječnost, a ona će biti puno duža od našega života koji traje tek nekoliko desetljeća. Vrijedi li se onda u tom smislu potruditi? Zaista držim da nam je život sa svim njegovim potencijalima i ograničenjima dan da na kraju budemo, koliko je to moguće, načisto s tim pitanjima.
S druge strane, Bog je jedan (Presveto Trojstvo), svemoguć i sveznajuć pa govoriti o sukobu dobra i zla na toj razini nema smisla. Bog je svemu beskonačno nadmoćan.
Glavna intencija romana ‘Za tračkom nade’ jest da se jednostavnim izričajem, obučenim u fantasy ruho, pokaže da se samo svojim snagama ne možemo boriti protiv zla.

Zlo ili zle sile su poput Marduka iz Vašeg romana. On je strašan demon koji je neobično privlačan i dopadljiv, ali prijetvoran i opasan. Svojim izgledom nudi privid istine o sebi, sposoban je zavesti, uništiti i razoriti. Zli Marduk nije glavni lik romana već mladi, plemeniti Jonas koji se bori protiv njega i njegovih opakih saveznika. Odakle inspiracija za ovako složenu, iznad svega zanimljivu i intrigantnu fabulu s nezamislivim zapletima na geološki neobičnim terenima, punu maštovitih likova i pisanu vještim figurativnim rukopisom.

Priča o inspiraciji je, vjerujem, zaista zanimljiva. Nekada, a bilo je to podosta davno, bio sam strastveni igrač video igara. Posebno sam uživao u tzv. RPG igrama u kojima se lik kojega vodite kroz igru stalno razvija, dok obilazi zanimljive svjetove i rješava zamršene zagonetke. Jednom sam rekao sebi: stalno nešto piskaraš, pa zašto ne bi pokušao napisati roman namijenjen prvenstveno mladima (ali svakako i starijima), obući ga u njima prihvatljivo i blisko fantasy ruho, a da pri tome pošalje jaku kršćansku poruku. Snažan mi je motiv bila nevjerojatna popularnost odličnih romana J. R. R. Tolkiena, kao i gledanost filmova koji su snimljeni prema njegovim djelima.

Iako se radnja događa u davna vremena, a mjesta radnje su nepoznati prostori na granici fantazije, otkriva nam sliku svijeta i čovječanstva koje je u ozbiljnim problemima: moralnim i etičkim, u krizi autoriteta, društva, obitelji… Tko je uistinu dobri, svetrpeći Neznanac, spasitelj i nadahnuće mladom Jonasu u izborenoj konačnoj pobjedi nad strašnim zlom? Je li to onaj tračak nade, slamka spasa za čovjeka, društvo i čovječanstvo? Koji je Vama posebno zanimljiv lik u romanu i zašto?

Odgovor na pitanje tko je dobri Neznanac prepustit ću čitateljima romana. Sam roman je prije svega pokušaj da se čitatelju približe velika pitanja koja zabrinjavaju današnji svijet. Tako roman pokušava rasvijetliti problem NWO-a, sve prisutniji problem genetskog inženjeringa, problem nemorala današnjeg svijeta prikazan zanimljivom ‘sličicom’ o pogubnosti pornografije koja ruši sve granice, strahotu nuklearne katastrofe… ponekad ove probleme nije bilo lako obući u fantasy odijelo, ali nadam se da sam u tome uspio. Mogu se također prepoznati reference na Domovinski rat i suđenje našim herojima, a roman bi bez prave romanse bio manjkav pa sam kroz zamršene odnose nekoliko mladića i djevojaka pokušao naglasiti razliku između zaljubljenosti (naglasak je na tjelesnom) i prave ljubavi (volim osobu u njezinoj cjelokupnosti, baš zato jer je takva kakva jest). Pišući roman nastojao sam da uvijek bude dinamičan, a držim da je među brojnim likovima posebno zanimljiv Warin. Opet ću čitateljima prepustiti da otkriju o kome se, u stvari, radi.

Imate li saznanje kako razmišljaju čitatelji s obzirom da je roman, sada u print izdanju, objavljen u nastavcima na portalu Misija ?

Prema mojim saznanjima reakcije su jako pozitivne.

U upravi ste Hrvatske udruge Benedikt koja ima veliki broj članova te uživa podršku zavidnog broja simpatizera i prijatelja većinom srednje ili starije životne dobi. Kako privući mlađe generacije s obzirom da ih nedostaje u članstvu i u publici?

U članstvu, a i u publici, kako rekoste, zaista nedostaje mladih. Međutim, ovdje se odmah nameće jedan problem: Hrvatska udruga Benedikt je domoljubna i kršćanska udruga koja uglavnom radi na projektima koji mladima nisu jako bliski. Odmah se nameće zaključak da bi djelokrug rada trebalo proširiti pa da se u tome prepoznaju i mladi. Međutim, ovdje dolazimo do drugog i trećeg problema. Svi mi koji smo angažirani u Hrvatskoj udruzi Benedikt radimo to benevolentno, a uz taj angažman imamo brojne obveze od profesionalnih i obiteljskih do bezbrojnih drugih. Rad s mladima odnosno njihov angažman zahtijevao bi veliki napor i mnogo vremena, za što trenutačno u Udruzi ne vidim potencijala. Naime, netko bi se tome morao ozbiljno posvetiti uz sve svoje druge obveze i uz minimalna materijalna sredstva kojima Udruga raspolaže (sad smo dotakli i treći veliki problem). 
No, mladi bi se mogli angažirati na zaista mnogo područja: mogli bi sudjelovati u kreiranju i uređivanju portala Udruge, mogli bi (kad bi se osigurala sredstva) kreirati i uređivati primjerice periodični magazin za mlade, mogli bi se angažirati na akcijama zaštite okoliša, na druženju sa starijim ili bolesnim osobama i sl. Možda bi se za mlade moglo pronaći mjesta i u okvirima u kojima Udruga danas djeluje, no u svakom bi slučaju tome trebalo pristupiti ozbiljno i studiozno. Nažalost, opet se moram vratiti problemu nedostatka vremena i, s tim povezanim, trenutačnim nedostatkom kapaciteta unutar Udruge.

Poštovani Nikola, hvala na razgovoru. U prigodi razgovora s Vama, posebno me raduje što sam uspjela predstaviti Vaš prvi roman jer zaslužuje pažnju i podršku. Nadam se da će ovaj razgovor biti poticaj izdavačima kako bi Vaš roman postao vidljiv i dostupan široj javnosti svih uzrasta. Želim da Vaše pero ostane neumorno u službi dobra čovjeku i društvu u cjelini.

Razgovor vodila: Margita Vučetić

Komentari

Vijesti

PET RAZLOGA da pročitate “Majstora i Margaritu” Mihaila Bulgakova

Published

on

Ovaj kultni roman spada među omiljene knjige u Rusiji, premda je u Sovjetskom Savezu dugi niz godina bio zabranjen – piše ALEKSANDRA GUZEVA u Russia Beyond.

Foto Collage: Russia Beyond (Foto: Goskino; Javna domena; Penguin Classics Deluxe Edition, 2016.)

1. Roman o Sotoni i Bogu

“Majstor i Margarita” zapravo je roman u romanu. U suštini se paralelno izlažu dva sižea: prvi prikazuje posjet Sotone Moskvi tridesetih godina. On se predstavlja kao profesor Woland, stručnjak za crnu magiju iz inozemstva. Upoznaje različite sovjetske pisce i dužnosnike i čak je iznenađen kako neki od njih razmišljaju. Wolandovu pratnju čine vještica, veliki mačak koji govori i još dva demona koja koriste nečiste sile da kažnjavaju ljude ljude ili se izruguju s njima.

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Drugi je zaplet zapravo rukopis romana koji je napisao glavni junak – Majstor. On, potpuno neprimjereno ranom sovjetskom dobu, piše roman o Isusu (kojeg naziva Ješua Ha-Nocri), suđenju nad njim i njegovim posljednjim danima, uključujući raspeće.

Kadar iz serije “Majstor i Margarita”, Vladimir Bortko, 2005./Goskino

2. Roman je napisao jedan od najtalentiranijih ruskih pisaca 20. stoljeća i sadrži brojne autobiografske detalje

Kao što je roman o Ješui i Pilatu Majstorovo životno djelo, tako je i roman o Majstoru i Margariti životno djelo Mihaila Bulgakova.

Mihail Bulgakov sa suprugom Jelenom, 1935.

Mihail Bulgakov sa suprugom Jelenom, 1935.Javna domena

Pisac je na njemu radio od 1928. godine do svoje smrti 1940. i nije doživio njegovo objavljivanje. 

Roman sadrži brojne autobiografske detalje: probleme koje Majstor doživljava s romanom Bulgakov je doživio sa svojim knjigama, kao i borbu sa sovjetskom cenzurom. Kao i Margarita, Bulgakovljeva voljena žena Jelena bila je udana za uglednog građanina, ali ga je također ostavila zbog siromašnog pisca, žrtvujući sve i posvećujući mu čitav život (a nakon njegove smrti vodeći računa o njegovom nasljeđu).

Istraživači Bulgakovljevog djela smatraju da je Jelena bila tajna agentica KGB-a, da je Bulgakov to možda znao i pokušao je opravdati u svom romanu. Kao da je potpisala ugovor s “nečistim silama” da bi ga spasila od zatvora.

3. Roman je dugo bio zabranjen, no kada je objavljen, izazvao je senzaciju

Bilo je malo šanse da se roman objavi u SSSR-u zbog natprirodnih sila koje prikazuje, aluzija na Bibliju, pitanja o Bogu i đavlu i očigledne kritike na račun sovjetskog društva.

Kadar iz serije “Majstor i Margarita”, Vladimir Bortko, 2005./Goskino

Prva, vrlo skraćena i cenzurirana verzija pojavila se tek 1967. godine, više od 25 godina nakon piščeve smrti. Kompletna je verzija, međutim, objavljena u inozemstvu, a širila se ilegalno i u SSSR-u putem “samizdata”, odnosno privatno tiskanih primjeraka.

1973. godine u Sovjetskom Savezu konačno je objavljena kompletna verzija romana, privukavši ogromnu pažnju javnosti.

4. Jedan od omiljenih romana u Rusiji

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Otkako je roman službeno objavljen u Rusiji pa sve do danas, ankete pokazuju da je “Majstor i Margarita” jedna od omiljenih knjiga za Ruse.

Ona zaista ima sve predispozicije za tako veliku popularnost: uzbudljiv i neizvjestan zaplet, izuzetan smisao za humor i gomilu duhovitih fraza koje su u ruskom jeziku zaživjele kao aforizmi i izreke.

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, Jurij Kara, 1994./Sputnik

Konačno, Bulgakov ismijava sovjetsku realnost, prikazujući je na metaforičan način, a ljudi čitaju između redaka i pronalaze istiniti prikaz života.

5. Nemoguće je ovaj roman kompletno adaptirati za film ili kazališnu pozornicu

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Nijedna kazališna ili filmska adaptacija romana ne smatra se dovoljno uspješnom. Osim toga, roman je stekao reputaciju da nosi lošu sreću, jer se svaki put kada ljudi počnu raditi na njegovoj adaptaciji događaju razne teškoće i nesreće. Neki su se glumci ozbiljno razboljeli, a nekolicina je umrla ubrzo nakon snimanja, dok su administrativni problemi neprekidno opsjedali svaku produkciju.

Zato vam toplo preporučujemo da roman pročitate i vlastitom maštom sebi dočarate sve ono što je u njemu napisano.

Continue Reading

Vijesti

Mali protestant molio ZDRAVO MARIJO i dogodila se MILOST O KOJOJ BRUJI SVIJET: ‘SVE DUGUJEM GOSPI’

Published

on

Šestogodišnji protestantski dječak često je slušao svoje kolege katolike kako mole Zdravo Marijo. Toliko mu se svidjela da ga je zapamtio i molio svaki dan. “Vidi, mama, kako lijepa molitva”, rekao je jednom svojoj majci.

“Ne ponavljaj”, odgovori majka. “To je praznovjerna molitva katolika koji štuju idole i misle da je Marija božica. Ona je žena kao i svaka druga. Hajde, idemo. Uzmi ovu Bibliju i pročitaj je. Sadrži sve što moramo znati.” Od tog dana, dječak je prestao moliti svoju Zdravo Marijo svaki dan i više je vremena proveo čitajući Bibliju.

Pronašao istinu o Mariji

Jednog dana, dok je čitao Evanđelje, ugledao je odlomak o Navještenju anđela Djevici. Pun radosti, dječak otrči svojoj majci i reče: “Mamice, našao sam Zdravo Marijo u Bibliji: ‘Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom: blagoslovljena ti među ženama’.

Zašto to nazivate praznovjernom molitvom? Nije odgovorila.

Drugom prilikom naišao je na prizor Elizabetinog pozdrava Djevici Mariji i prekrasnog Veliča, u kojem je Marija najavila: ‘od sada će me svi naraštaji zvati blaženom’.

Majci nije ništa rekao i počeo je moliti Zdravo Marijo svaki dan iznova, kao što je nekada činio. Osjetio je zadovoljstvo reći te prekrasne riječi Majci Isusovoj, našem Spasitelju.

Kad je napunio četrnaest godina, jednog dana je čuo kako njegova obitelj priča o Gospi. Svi su govorili da je Marija bila obična žena. Dječak, nakon što je čuo njihovo pogrešno razmišljanje, nije mogao više podnijeti i, pun ogorčenja, prekinuo ih je govoreći: “Marija nije kao nijedan drugi sin Adamov, umrljan grijehom. Ne! Ne! Ne! Anđeo ju je nazvao punom milosti i blagoslovljenom među ženama. Marija je Majka Isusova i samim tim i Majka Božja. Nema većeg dostojanstva kojem stvorenje može težiti. Evanđelje kaže da će je svi naraštaji zvati blaženom, dok je ti pokušavaš prezirati. Tvoj duh nije duh Evanđelja ili Biblije za koju tvrdiš da je temelj kršćanske religije.”

Utisak koji su dječakove riječi ostavili na majku bio je toliko dubok da je često neutješno plakala: “O, Bože, bojim se da će ovaj moj sin jednog dana ući u katoličku vjeroispovjest, religiju pape!

Obraćenje sestre i obitelji

“I zaista, kratko vrijeme kasnije, sin je bio uvjeren da je katolička vjera jedina autentična, prihvatio ju je i postao jedan od njegovih najstrašnijih apostola. Nekoliko godina nakon preobraćenja, protagonist naše priče pronašao je svoju sestru već udatu. Htio ju je pozdraviti i zagrliti, ali ona ga je odbila i ogorčeno rekla: “Nemate pojma koliko volim svoju djecu. Kad bi netko od njih htio postati katolik, prvo bih mu zabila bodež u srce nego dopustila da prihvate vjeru pape.”

Njezin bijes i narav bili su jednako bijesni kao i oni sv. Pavla prije njegovog obraćenja. Međutim, ona će se uskoro predomislila, kao što se dogodilo sv. Pavlu na putu za Damask. Desilo se da se jedno od njene djece teško razbolilo.

Liječnici nisu dali nadu za njegov oporavak. Čim je njen brat saznao, potražio ju je u bolnici i s ljubavlju razgovarao s njom govoreći: “Draga sestro, ti prirodno želiš da tvoje dijete bude izliječeno. Vrlo dobro, onda učini ono što tražim od tebe. Pomolimo se zajedno Zdravo Marijo i obećajmo Bogu, ako se tvoje dijete oporavi, proučit ćeš katoličku doktrinu. I u slučaju da dođete do zaključka da je katoličanstvo jedina prava religija, prihvatit ćete je bez obzira na žrtve koje to podrazumijeva.”

Njegova sestra u početku nije bila voljna, ali je htjela da joj se sin oporavi, pa je prihvatila bratovu molbu i molila s njim Zdravo Marijo. Sljedećeg dana, njezin sin je potpuno ozdravio. Majka ispunila obećanje i počela proučavati katoličku doktrinu. Nakon intenzivne pripreme, krštenje je primila u Katoličkoj crkvi zajedno s cijelom svojom obitelji. Koliko je zahvalila bratu što joj je bio apostol.

Ovu priču je ispričao otac Francis Tuckwell u jednoj od svojih propovijedi. “Braćo”, zaključio je, “protestantski dječak koji je postao katolik i preobratio sestru u katoličanstvo, cijeli život posvetio službi Bogu. On je svećenik koji vam se sada obraća. Koliko sam dužan Blaženoj Djevici, Gospi!

I vi, draga moja braćo, posvetite se u potpunosti služenju Gospi i ne dopustite da prođe niti jedan dan a da ne izgovorite prekrasnu molitvu Zdravo Marijo kao i svoju krunicu. Zamolite je da prosvijetli umove protestanata koji su odvojeni od istinske Kristove crkve osnovane na stijeni (Petru) i protiv koje ‘vrata pakla nikada neće prevladati’. “

izvor Zrinka Požežanac/Vjera.hr

Continue Reading

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved