Connect with us

Vijesti

Razočaranje nadbiskupa Alojzije Stepinca, HSS-om “koji pod plaštom hrvatstva razorne ideje boljševizma provodi u naš javni život“

Published

on

Ne čudi uopće ponašanje HSS-ovaca, sličnost sa današnjim HSS- om i nije slučajna, nego je to upravo  politika kontinuiteta HSS-a.

Vjera u Boga i seljačka sloga“  je slogan HSS-a! Vjera u Boga je kod hrvatskog naroda, a osobito seljaka, bila glavna pokretačka snaga u najtežim vremenima. Vjera i Katolička crkva održale su hrvatski narod i njegov identitet kroz stoljeća . I jedan od najvećih sinova hrvatskog naroda, Bl. Alojzije Stepinac potekao je iz seljačke obitelji. Javno je obznanio da je glasao za listu dr. Vlatka Mačeka 1938. godine, čime je neizravno dao potporu seljačkom pokretu braće Radić kroz  Hrvatsku seljačku stranku, HSS.

Ti parlamentarni izbori 1938.godine bili su značajni za hrvatski narod, a HSS je na njima bila nositelj hrvatske državotvorne ideje. Nadbiskup Stepinac je na izborima podupro HSS upravo u želji da pomogne legitimne težnje hrvatskog naroda za slobodom i da pri tome ostane vjeran katoličkoj vjeri.

Međutim nisu odnosi između tadašnjeg nadbiskupa Alojzija Stepinca i HSS bili  sjajni. Nadbiskup  je glasovao za Mačekovu listu, mada je bio ogorčen mnogim ljevičarskim pojavama u HSS-u. Naime do njega su dolazile informacije o uvredljivim izjavama pojedinih HSS-ovih kandidata, kao na pr.“ Kandidat za Samobor neki Španović, javno je govorio da je Isus Krist nezakoniti sin Marijin“ što je za nadbiskupa Stepinca, svakako bilo nepojmljivo uvredljivo.

Usprkos takvim izjavama i skretanja HSS-a od“ Vjere u Boga“ Stepinac je podupro Vlatka Mačeka jer“ nije glasao za stranku, ni za osobu, nego za hrvatski narod“  Nadbiskup Stepinac time je jasno iskazao želju za slobodom vlastitog naroda i čestitao Vlatku Mačeku na uspostavi Banovine Hrvatske.

Unatoč mnogim neslaganjima i sukobima sa HSS-om, nadbiskup Stepinac se nadao da će se popraviti položaj hrvatskog naroda u Jugoslaviji sa osnivanjem  Banovine Hrvatske. Međutim to se nadanje nije ostvarilo,  pa je nadbiskup  Stepinac u svoj Dnevnik upisao; “komunisti počeše sve odlučnije dizati glavu, a anarhija i razvratnost se sve više šire, nažalost ima dosta negativnih struja u HSS-u, koje su se tamo uvukle  pod plaštom hrvatstva u cilju da razorne ideje boljševizma provode u naš javni život

Koje li sličnosti sa današnjim HSS-om, odmah me podsjetilo na skandalozne izjave predsjednika HSS-a Kreše Beljaka. Povijest im se ponavlja! Čak je i Samoborac Španović  davao neprimjerene  izjave kao danas Samoborac Krešo Beljak.

BELJAK

Čelnici HSS-a su dobivši mrvice vlasti sa osnivanjem Banovine Hrvatske,  počeli sa represijom prema Hrvatima.  Zbog svoje projugoslavenske politike dolazili su u sukob sa nadbiskupom Stepincem. Jugoslavija je uspostavila diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom i time su ojačali komunisti, pa je Stepinac bio zabrinut zbog moralnog pada tadašnjeg društva.

22.srpnja 1940,godine, napisao je Stepinac u svoj Dnevnik da je „ upravio pismo na gospodina Bana radi zaštite od zločina koji se događaju“ kaže da su“ na dnevnom redu ubojstva, da se napadaju svećenici, časne sestre, pljačkaju crkve i tako redom“

Banska vlast sve više je gubila autoritet, zbog toga rastu zločini, ubojstva, pljačke i otimačine. Zatvori se pune studentima, inteligencijom i radništvom. Za takvo stanje nadbiskup Stepinac izravno krivi HSS i bansku vlast.

Za HSS je rekao da nema načela, nema morala, nema istine, nema pravde i nema poštenja. Dok su bili u oporbi, narodu su lagali da su za slobodnu Hrvatsku, a pokazali su da su za Jugoslaviju. Čak su Stepinca ban Šubašić i Maček optuživali da se Crkva miješa u politiku i da se u katoličkom školama mladež truje nacionalizmom?

To je nadbiskupa Stepinca „ bolno dirnulo“ jer se on stalno zalagao kako  bi sačuvao vjerske škole, a time i utjecaj Crkve na odgoj hrvatske mladeži.

Potpuno je bio razočaran Banovinom Hrvatskom , jer HSS-ova vlast nije ispunila očekivanja o ravnopravnosti hrvatskog naroda u Jugoslaviji i pokazala  se potpuno nesposobna upravljati zemljom.

Svaka sličnost sa današnjim HSS- om i nije slučajna, nego je to upravo  politika kontinuiteta HSS-a. Stoga nije ni za čuditi se ponašanju predsjednika HSS-a Kreše Beljaka, jer on ustvari samo nastavlja Mačekovu politiku.

Od početka  javnog djelovanja nadbiskupa Stepinca  tinjao je sukob sa HSS-om, ali ne zbog političkog suparništva. Stepinac je poštivao volju naroda i priznao je HSS i Vlatka Mačeka legitimnim hrvatskim predstavnikom. Gdje god je mogao podupirao ih je, misleći da rade na dobrobit hrvatskog naroda.

Međutim kako su u stranku ulazile osobe sa liberalnim i prokomunističkim idejama, koje su širili svojim djelovanjem i time se udaljavali od Boga, naravno da su dolazili u sukob sa nadbiskupom, jer njihovo članstvo nije živjelo u skladu sa crkvenim učenjem.

Alojzije Stepinacraskrinkavao je komunistički i nacistički materijalizam i ateizam, te je prikupljao podatke i svjedočenja o stradanjima Hrvata pod beogradskim režimom, o čemu je izvještavao međunarodnu javnost. Zalagao se za ljudska prava, prosvjedovao protiv nasilja velikosrpskog režima i pozvao narod da glasa za HSS i Vlatka Mačeka. Pozdravio je proglašenje NDH i zahtijevao da vlasti u temelje nove države ugrade Božji zakon i zapovijedi, ali je već u svibnju 1941. osudio progone građana zbog druge vjere, nacije, ideologije ili političkih opredjeljenja. Prosvjedovao je kod ustaških vlasti protiv odmazdi, prisilnog prekrštavanja i logora u Jasenovcu (24. veljače 1943.). Inicirao je i organizirao skrb za sedam tisuća ratne siročadi te je pomagao brojnim Srbima i Židovima u izbjegavanju progona. Po župama zagrebačke nadbiskupije smjestio je slovenske svećenike koje su iz njihovih župa protjerali nacisti.

Izvor: https://book.hr/10-veljace/

Život Bl. Kardinala Alojzija Stepinca obilježila su četiri totalitarna režima .

  • 1924 godine kada je došao na studij u Rim naišao je na fašistički režim Benita Musolinija.
  • 1931 godine kada se vratio u domovinu došao je u kraljevsku diktaturu ,kralja Aleksandra.
  • 1941 godine dolazi NDH sa Antom Pavelićem i na koncu
  • 1945 godine komunistička Jugoslavija sa Josipom Bozom Titom.

Stepinac kao borac za ljudska prava

Stepinac se zauzimao za sve progonjene, bez obzira na vjeru, naciju, rasu i političko određenje. U propovjedi na blagdan Krista kralja 31.listopada 1943.godine u Zagrebu Stepinac je istaknuo da svaki narod, svaka rasa imaju pravo na život i postupak dostojan čovjeka;

“Prva stvar, koju tvrdimo, jest da su svi narodi, bez izuzetaka pred Bogom ništice….Drugo što tvrdimo jest da svi narodi i rase , bez izuzetaka potječu od Boga…Treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, ima pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka….”

” Crkva Katolička je digla svoju riječ u obrani naših hrvatskih narodnih prava, čak i okrunjenim glavama. Ali ona bi se iznevjerila svojih zadaća, kad ne bi istom dosljednošću dizala i danas glas na obranu sviju, koji se žale na nepravde, bez obzira kojoj rasi ili narodnosti pripadaju. Nitko nema pravo da na svoju ruku ubija ili na neki drugi način oštećuje pripadnike druge rase ili narodnosti”

Zar to nisu osnove Povelje UN o ljudskim pravima koja je izglasana u UN 1948.godine i  proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III
10. prosinca 1948. godine ?

Prema svjedočenju Krunoslava Draganovića  u 2.svjetskom ratu fašistička Italija, odvela je mnoge ljude iz naših krajeva, a među njima i mnoge Židove i zatvorila ih u logore diljem Italije. Stepinac se i oko spašavanja tih zatočenika trudio pomoći, pa je tako zbrinuto 2 252 povratnika, bjegunaca i radnika.

Louis S.Breier, predsjednik Američkih Židova, izjavio je 13. listopada  1946. godine  da je ” Stepinac bio jedan od rijetkih ljudi koji su se digli protiv nacističke tiranije u doba kada je to bilo opasno”

Stepinac je u ratu hrabro istupao kao opozicija ustaškoj vlasti, duboko je bio uvjeren  da ništa manja opasnost  za hrvatski narodi i za  Crkvu nije četnički pokret, ali je dakako,  znao da je najveća, smrtna opasnost za Katoličku crkvu i hrvatski narod ipak -komunizam.

Komunizam kao smrtna opasnost po Katoličku crkvu i hrvatski narod

Komunizam kao ideologija nije priznavao nijednu drugu ideologiju ni vjeru. Partija je bila jedina i svemoguća, koja je odlučivala o životu i smrti svakog pojedinca, pa joj je zato i smetala Katolička crkva, koju nije mogla pridobiti i podrediti sebi.

Komunisti su pridobili manji dio katoličkog svećenstva u udruženja, koja hrvatska Biskupska konferencija nije priznavala, sve sa ciljem odvajanja hrvatske Katoličke crkve od Svete stolice.

Hrvati su još u 7. stoljeću sklopili ugovor sa papom Agatonom, u kojem su se obvezali da neće napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a Papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar. Od tada su uvijek ostali najvjerniji narod Svetoj stolici , a kardinalu Stepincu bilo je jasno gdje to vodi ;

“Jasno se vidi sve. Postupak isti kao za vrijeme francuske revolucije, za Henrika VIII, kao i u drugim progonstvima Crkve ide se za odcjepljenjem od Rima. Tko to ne vidi, taj je slijep kod zdravih očiju. Iza toga će siliti u pravoslavlje , a time će nestati i Hrvatskog Naroda. Ja tu vidim velikosrpstvo i komunizam udružene u istom cilju”

I točno je i daleko unaprijed vidio kardinal Stepinac! Znao je on da Srbi drže Hrvate pokatoličenim Srbima, a uz to nije bilo progona pravoslavnih svećenika, dapače četničke koljače je Pravoslavna crkva proglašavala svecima.

I kojeg li apsurda, da sadašnji Papa konzultira SPC, u postupku proglašavanja Bl. Alojzija Stepinca svetim? Doista van svake pameti!

Komunistički režim bio je toliko okrutan, da su biskupi bili prisiljeni 20.rujna 1945. godine uputiti Pastirsko pismo koje su završili riječima;

” Zato tražimo i od toga nikada ni pod kojim uvjetima odustati nećemo;

  • Punu slobodu katoličke štampe,
  • punu slobodu katoličkih škola,
  • punu slobodu vjeronauka u svim razredima nižih i srednjih škola,
  • punu slobodu katoličkih udruživanja,
  • slobodu katoličke karitativne djelatnosti,
  • potpunu slobodu ljudske ličnosti  i njezinih neotuđivih prava,
  • puno poštivanje kršćanskog braka,
  • vraćanje svih oduzetih zavoda i institucija

Samo pod tim uvjetima moći će se srediti prilike u našoj državi i ostvariti trajan unutrašnji mir”

Međutim unutrašnjeg mira nema ni do današnjeg dana! Svjedoci smo permanentnih napada na Katoličku crkvu i katoličko svećenstvo., a pogotovo u Istri gdje je na vlasti bezbožnički IDS, ili SDP.

Veliki dio svećenstva i crkvenih osoba komunisti su ubili poslije završetka rata. U periodu od 1941-1951. godine, većina svećenika ubijeno je od strane partizana i četnika, često i na nečuveno sadistički način

  • .Razapeti živi………………………………………………………………..2
  • Pilani živi………………………………………………………………….. ..2
  • Izbodeni živi i ispečeni……………………………………………….….2
  • Bačeni u vatru…………………………………………………………..…..4
  • Prerezanih grkljana ………………………………………………………3
  • Poslije mučenja stavljeni u vreću i bačeni u more………….…2
  • Izmučeni i bačeni živi u jarak……………………………………..….8
  • Kruto mučeni i ubijeni……………………………………………….…15
  • Ubijeni, poliveni benzinom i spaljeni…………………………..…15
  • Streljani ………………………………………………………………….…..12
  • Na razne načine mučeni i bez suda ubijeni…………………….196
  • Obješeni…………………………………………………………………..…….3
  • Rezani nožem ………………………………………………………………..3
  • Umrli nakon mučenja u zatvoru…………………………………..….4
  • Ulogorima izmučeni i umrli…………………………………………….7
  • Nestali…ubijeni…………………………………………………………….28
  • Prisiljavan trčati potkovan kao konj…………………………………1
  • Kamenovan……………………………………………………………………1
  • Sadiranje kože na živom čovjeku…………………………………..…2
  • Ukupno ………………………………………………………………..……310

Lucijan Kordić, Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj, Ziral,Chicago 1988.godine

Osobito je bio proganjan tada nadbiskup Alojzije Stepinac! Stepinac je već početkom 1945.godine bio sasvim svjestan tragične hrvatske situacije, ali nije klonuo duhom. U propovjedi 18. ožujka 1945.godine osudio  je komunizam i naglasio da će braniti slobodu Crkve  i zauzimati se za pravo hrvatskog naroda na vlastiti državu!

U poznatoj okružnici još je 14.siječnja 1942. godine naglasio je da borba protiv komunističke opasnosti , Katoličkoj crkvi mora biti na prvom mjestu, jer je komunizam zaprijetio “ne samo kršćanstvu, već i svim pozitivnim vrednotama čovječanstva uopće.”

Sveta Stolica je 1975.godine objavila dokumente iz doba rata u kojima su navedene 34 značajne intervencije, koje je do 31.siječnja 1943.godine, poduzela hrvatska Katolička crkva na čelu sa nadbiskupom Stepincem u korist Židova i pravoslavnih vjernika, odnosno svih progonjenih.

Zbog jasno izrečenog stava “Hrvatska država je politički cilj svih dobrih rodoljuba , ali režim nije država”  general Slavko Kvaternik htio je Stepinca zatvoriti. Vlada NDH tri puta je tražila od Svete stolice da Stepinca smjene sa sa nadbiskupske stolice.

Posebna opasnost prijetila mu je od komunističkih mrzitelja . Uoči završnih operacija za oslobođenje Zagreba, Tito je pozvao pukovnika Jeftu Sašića  i njegove zamjenike i naredio im da onako  u gužvi likvidiraju Stepinca, ali su se tome usprotivili Vladimir Bakarić i Stevo Krajačić, sa obrazloženjem da bi to imalo neželjene posljedice na raspoloženje hrvatskog naroda.

Komunistički režim osudio je Stepinca najviše “zbog odbijanja odcjepljenja hrvatske Katoličke crkve od Svete stolice i “fašističkog”  Pape Pija XII, koji ulazi u hladni rat. “To je otvoreno izjavio Jakov Blažević koji je i podigao optužnicu protiv njega.

Titov režim ubrzo je shvatio da se osudivši Stepinca demaskirao pred svijetom , pa je u strahu da Stepinac postane simbol mučeništva, pokušavao sve da on ode iz zemlje. Stepinac je odbijao svaku mogućnost da napusti domovinu, pa je odbio prihvatiti i kardinalsku čast” jer se ne bi nipošto mogao odijeliti od svog naroda”

Kad je Stepinac imenovan kardinalom, odbio je poći u Rim da primi kardinalski šešir, baš zbog toga što mu vlasti ne bi dopustili povratak u zemlju, jer bi tako ostavio hrvatski narod bez ikakve zaštite i prepustio ga komunističkom iživljavanju.

Jer je komunistički- velikosrpski režim mrzio i mrtve protivnike, pa je skrvnavio katolička groblja diljem Hrvatske, tako da su preorana i sravljena sa zemljom, a Katoličke crkve koristio je kao konjušnice i skladišta.

Prelijepa Mornarička crkva u Puli koju je sagradila Austrougarska mornarica kao mjesto bogoslužja za potrebe vojnih postrojbi,  gdje će vojnici moći potražiti vjeru i mir te Marijinu zaštitu u svim rizicima svoje opasne službe. Kamen temeljac postavio je car Franjo Josip 1891. godine, a crkva je otvorena 2. prosinca 1898. godine, u prigodi obilježavanja 50 godina vladanja tog najdugovječnijega habsburškog monarha.Nakon 2. svjetskog rata, u vrijeme komunističkog režima, ta je crkva neko vrijeme korištena kao skladište, te je tada pretrpjela brojna oštećenja. Godine 1968. ponovno je dopušteno bogoslužje u tome prostoru, a u posjed biskupije vraćena je formalno pravno tek 2010. godine.

mornaricka-001

Nakon imenovanja Stepinca kardinalom 1952. godine, komunistički Titov režim prekinuo je diplomatske odnose sa Vatikanom.

Kardinal Alojzije Stepinac kroz sve je te totalitarizme prolazio bogatom  duhovnosti, nadahnut neizmjernom vjerom , sa svojim geslom „ U tebe se Gospodine uzdam“

u tebe se g.uzdam

Poznate su i riječi Bl. Alojzija Stepinca o njegovoj dubokoj vjeri i odanosti Kristovoj crkvi “Molitva je najjače oružje koje imamo u svojim rukama. Kada vam oduzmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači”…

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved