Connect with us

Vijesti

RUŠENJE MITA Manastir Krka nije postojao u 15. st.

Published

29 minuta ago

on


Posljednih dana vidim da je neka obljetnica kojom pravoslavni manastir Krka u Hrvatskoj ponovno služi kao lightmotiv srpskoj mitomaniji za sjetne objave o „svjetioniku pravoslavlja u Dalmaciji“.

Već sam pisao o toj temi i bila je relativno dobro popraćena, no možda nije zgorega ponoviti jer „ponavljanje je majka znanja“ – piše Ante Krištić na X mreži.

U sljedećim recima argumentirano ću nastojati objasniti kroz utvrđene povijesne činjenice apsurdnost temelja za mitomaniju. Ovo bi trebao znati svatko tko je željan povijesne istine, a pogotovo svaki za tu temu zainteresirani Hrvat kako bi mogao valjano ušutkati mitomane, na lijep ili grub način.

Činjenica

Pravoslavni manastir Svetog Arhanđela Mihajla nalazi se 3,5 kilometra istočno od Kistanja i u okviru je Dalmatinske eparhije (današnje tzv. – op. Ur.) Srpske Pravoslavne Crkve.

Mit

NOVA BOMBA IZ HT-a: Austrijska Srbija ili kako su svi Srbi bili podređeni Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi

Samostan je tobože izgrađen u 14. st. od strane Jelene Nemanjić koja je bila udana za hrvatskog velikaša Mladena III Bribirca (Šubića) i koja je za brojne Srbe koji su tada živjeli u Dalmaciji poželjela izgraditi manastir. Time se plasira mit kako je Dalmacija od najranijih njezinih vremena bila naseljena Srbima, čime se plasira i mit o, tzv. „srpskoj Dalmaciji“.

O tome tko plasira taj mit ne bih ovom prilikom; to je preopširna tematika. Jedino što se može reći on nije od jučer, traje sad već i stoljećima i zahvatio je stanje uma velikih masa koje nemaju zanimanje i interes za stvarnu povijesnu istinu. Kada bih upro prst u Srpsku Pravoslavnu Crkvu kao jednog od sudionika ili glavnog propagatora širenja tog mita, navukao bih se na tanak led. Vjerojatno niti u jednom službenom aktu samostana ne stoji gore izneseni podatak (jer je on laž), no zato laž cirkulira eterom i perfidno se pušta da djeluje na mase. Često dolaze i iz redova ljudi s brdama u crnim haljinama. Jer to je opće prihvaćena laž. Mit.

Činjenice.

1. Položaj
Područje današnjih Kistanja u srednjem vijeku bilo je dijelom hrvatske županije Bribir. Glavno središte te županije bio je grad Skradin, a tu su još od vremena hrvatske narodne kraljevske dinastije nasljednu vlast držali plemići koji su po njoj i poznati u povijesnim izvorima kao Bribirci. Nama su poznatiji pod imenom Šubići. Za vrijeme najslavnijeg njezinog člana Pavla I Bribirskog ova je plemićka dinastija uspostavila nasljednu bansku vlast nad Hrvatskom i Bosnom (do 1322.g.).

2. Mladen III Bribirski i Jelena Nemanjić

Mladen III Bribirski (rođen 1310-ih) bio je unuk slavnog bana Pavla I, a u vremenu o kojem je ovdje riječ bio je knez gradova #Skradin, #Klis i #Omiš. Godine 1347. za ženu je uzeo Jelenu Nemanjić.

Jelena bila je princeza iz srpske kraljevske dinastije #Nemanjić; kći bivšeg srpskog kralja Stefana Uroša III Dečanskog (vladao do 1331.) i polusestra (tad) aktualnog samoproglašenog cara Srba i Grka Stefana Uroša IV Dušana (1331.-1355.). Rođena je 20-ih godina 14. st., umrla 1355.g.

Svadba se, dakle, dogodila 1347.g. Jelena je došla u Hrvatsku i odmah zatrudnjela, a njezin suprug Mladen III odmah se razbolio od kuge i već u svibnju 1348.g. umro u Trogiru. Poslije Mladenove smrti u Klisu je rođen njihov sin Mladen IV.

3. Kontekst

Kako smo već ukratko naveli, knez Mladen III Bribirac bio je unuk bana Pavla I i nećak bana Mladena II koji su imali gotovo pa neograničenu vlast u Hrvatskoj, Bosni i Humu. Kada se na dvoru u Budimu stabilizirala vlast nove dinastije Anjou (ca. 1310.g.), njima nije odgovarala takva neograničena vlast ijednog oligarha u bilo kojem dijelu kraljevstva. Iako je ban Pavao I bio jedna od ključnih figura koja je preko Hrvatske dovela novog kralja Karla Roberta u Zagreb i dalje za Budim, nova dinastija nije imala pretjeranih milosti prema Šubićima stoga su počeli raditi na raslojavanju njihove moći. Konačni „pad“ Bribirci su doživjeli 1322.g. kada su bana Mladena II zajedničkim snagama svrgnuli neki hrvatski velikaši, slavonski ban Ivan Babonić i bosanski ban Stjepan II Kotromanić. Ban Mladen II pošao je pred kralja, kojeg nije smatrao neprijateljem i protiv kojega nije počinio nikakav potez koji bi upućivao na nevjeru ili nešto slično, a ovaj ga je u Kninu zatočio i odveo sa sobom u Ugarsku, gdje je i umro. To je sigurno bilo u živom sjećanju kod njegova nećaka Mladena III Bribirca koji je kao oligarh vodio protuugarsku politiku, odnosno protiv kralja Ludovika I Anžuvinca koji je nastojao provoditi istu politiku oca – uspostavu apsolutne kraljevske vlasti u svim dijelovima Kraljevstva.

Upravo te 1347.g. kada se Mladen III ženio Jelenom kralj Ludovik I postigao je veliki diplomatski uspjeh; nagovorio je Mladenovog rođaka Jurja II da mu preda utvrdu Ostrovicu i zauzvrat mu dao bivšu utvrdu Babonića Zrin u Slavoniji (o tome sam pisao https://x.com/Antimon_Zg/status/1244057764147724293).

Knez Mladen III tada još nije spadao u red velikaša koje je stavio pod svoju kontrolu.

Na koga se knez Mladen III tada mogao osloniti? Na Republiku Veneciju. Mlečani su tada imali vlast u dalmatinskim gradovima Zadru, Splitu i Trogiru te hrvatskom Šibeniku. Spomenuti gradovi vječito su bili predmet međusobnog osvajanja Venecije i Budima. Obzirom da su svi oni bili dijelom Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, koje je bilo krunska zemlja krune Sv. Stjepana, bilo je pitanje kad će se kralj Ludovik I Anjou zakačiti s Venecijom oko vlasti u njima. Mlečani su to znali i zato su bili oprezni s knezom Mladenom III. S jedne strane im je žestoko pasao velikaš koji im je odan i koji im je svojevrsna tampon zona prema Mađarima za njihov posjed nad Šibenikom, Splitom i Trogirom; s druge strane nisu ga smjeli primiti pod svoju zaštitu jer bi to značilo novi izravan udar na teritorij ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I i potencijalni rat. Ali su zato Mladena III podupirali da zarati na kraljeve predstavnike u Hrvatskoj.

U takvim je okolnostima princeza Jelena Nemanjić 1347.g. došla u Hrvatsku, na teritorij pod upravom kneza Mladena III. i udala se za nj. Već iduće godine rodila mu je sina Mladena IV, ali je 1. svibnja 1348.g. njezin muž Mladen III umro u Trogiru od kuge.

Tu je važan kontekst. U kakvoj je sad ona bila situaciji? Kao Mladenova udovica Jelena je držala njegove tri utvrde (Skradin, Klis i Omiš) na koje kao žena nije imala nikakva prava, a njezin sin Mladen IV koji je imao pravo na nasljedstvo bio je tek rođen. A za njezine tri utvrde sada se stvorila prava jagma.

Prvi je pretendent svakako bio kralj Ludovik I Anjou koji je to vidio kao priliku da svojim kraljevskim autoritetom nametne apsolutnu kraljevsku vlast smatrajući da pripadaju Kruni. Još u svibnju te 1348.g. mletački knezovi su iz Dalmacije javljali u Veneciju da se u Hrvatsku s vojskom spustio slavonski ban Nikola Seč s tim ciljem. Mlečanima, naravno, nikako nije odgovaralo da se ti gradovi stave u apsolutnu kontrolu Budima jer su onda Split i Trogir sigurno sljedeći. Stoga su i oni svim silama nastojali ovladati istima nagovarajući Jelenu da gradove preda njima.

A Jelena je samo željela sačuvati iste za svoga sina Mladena IV.
I kome se onda ona obratila za pomoć? Naravno, svom bratu srpskom caru Dušanu.

Dušan joj je poslao kao podršku dvojicu zapovjednika i nešto vojske, koji su se smjestili u Klis i Skradin, braneći njezine interese. To, naravno, nije značilo da je to postalo vlasništvo ili dijelom tadašnje Srbije. Dušan je bio svjestan da nema apsolutno nikakvo pravo vladati tim gradovima i bilo kakav pokušaj u tom smislu značio bi izazivanje rata s Ugarskim kraljevstvom.

U takvoj situaciji neizvjesnosti za svoje sutra Jelena je provela u Hrvatskoj 8 godina. Njezin brat i zaštitnik car Dušan umro je 1355.g., njegovi kaštelani predali su utvrde predstavnicima kralja Ludovika i vratili se u Rašku, a s njima je pošla i kneginja Jelena. Skradin je kratko pripao Veneciji, a mladi knez Mladen IV ostavljen je u Hrvatskoj.

To su utvrđene činjenice.

Na činjenici da je princeza Jelena boravila u Hrvatskoj od 1347. do 1355.g. mitomani su stvorili konstrukciju kako je ona tada za brojne Srbe „po Dalmaciji“ izgradila manastir na rijeci Krki. Tu je kontrukciju trebala poduprijeti i jedna (dokazano je) arheološka krivotvorina koja tobože dokazuje da je taj samostan tamo postojao 1402.g. Sve su te konstrukcije u službi i aktualne srpske političke vlasti koja nastoji progurati neistinu (mit) o tome kako je tada (sredinom 14. st.) srpsko stanovništvo po Dalmaciji bilo brojno i kako je Dalmacija, ako ne srpska, onda jednako srpska kao i hrvatska.

Bribir je (tada bio) Hrvatska, ne Dalmacija

U to vrijeme Bribirska županija niti je bila, niti je smatrana Dalmacijom – to je bila Hrvatska! Jest bila dijelom jedne administrativne cjeline, bivšeg Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, ali se uvijek jasno i precizno znalo što predstavlja Dalmaciju, a što Hrvatsku. Općenito, trokut gradova Klis-Nin-Knin (današnji Ravni kotari) u srednjem vijeku nerijetko je imao i geografsku oznaku „Hrvati“. To je bilo ishodište srednjovjekovne Hrvatske.

O nekom brojnom srpskom stanovništvu u tadašnjoj Hrvatskoj nema nikakvih dokaza u povijesnim izvorima.

Čak i da je bilo, boravak od samo 7 godina u Hrvatskoj u političkim uvjetima koji su gore objašnjeni apsolutno nisu pogodno tlo za gradnju bilo kakve crkve. Pogotovo pravoslavne…

Vjerska (ne)tolerancija

U to vrijeme nije postojala vjerska tolerancija u obliku kakvom postoji danas. Zapravo, na snazi je bila netolerancija. Šubići su bili izrazito katoličko plemstvo koje je imalo povijest izravnih kontakata s papom.

Tako su u izravnoj korelaciji s papom svi Šubići za vrijeme bana Pavla I radili na instaliranju dinastije Anjou na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Na račun tih odličnih i tijesnih veza uspjeli su 1298.g. ishoditi da papa pristane uzdići šibensku crkvu na razinu biskupije, čime se tada njihov Šibenik istrgnuo ispod crkvene jurisdikcije Trogira.

Uzevši to u obzir, kakva je vjerojatnost da je knez Mladen III Šubić iz nekakve ljubavi prema svojoj ženi dozvolio gradnju pravoslavnog manastira u svojoj djedovini Bribiru?!
Kao prvo, za tako nešto nema apsolutno nikakvih dokaza. I zato se možemo baviti vjerojatnostima.

S velikom dozom sigurnosti možemo reći da je vjerojatnost za to ravna nuli. Veća je vjerojatnost da je princeza Jelena prešla na vjeru svoga muža i prije vjenčanja postala katolkinjom. Puno veća.
Naravno, ni za to ne postoji potvrda u izvorima i zato to nitko ni ne tvrdi.

Što znamo o manastiru?

Kada je ovaj dio Hrvatske pao pod Turke [a Klis je pao zadnji 1537.g.], prema turskom [p]opisu Kliškog sandžaka iz 1550.g. na mjestu [budućeg] manastira nalazila se crkvena, ali nenaseljena zemlja! Dakle [još] 1550.g. nikakav manastir.

Već 1574.g. Kliški sandžak bilježi neke pravoslavne manastire, a prvi izravni spomen koji nam svjedoči o manastiru Krka je iz 1578.g.

Dakle, znanstveno prihvatljiv zaključak jest da je manastir prema dostupnim izvorima mogao biti sagrađen negdje između 1550.g. i 1578.g.

Kad politika umiješa svoje prste

Samostan je 1702.g. obnovljen te je o tome ugravirana ploča iznad vrata. Netko neutvrđen naknadnom je intervencijom to nastojao prepraviti u 1402.g., čime bi mit o gradnji “oko 1350.g.” bio arheološki potkrijepljen.

To datiranje u 1402.g. znanstveno je odbačeno! ČAK I U SRBIJI, moram to istaknuti! Postoje znanstveni radovi u Srbiji koji jasno tvrde da se radi o 1702.g., odnosno da je 1402.g. arheolški falsifikat. Ali nekome [i u SPC] odgovara da se o tome šuti i da neslužbenim medijima i portalima dominiraju isključivo mitomanske laži koje starost samostana protežu daleko u 14. st.

Da višestruko ponovljena laž dobije karakter istine svjedoči i naš Nacionalni park Krka (
@npkrka) koji na svojim službenim stranicama portala također prenose ovu laž o starosti samostana iz 14. st. Možda je u interesu parka da u svom “portfelju” ima tako stare povijesne objekte, no ova je laž bila dijelom politike koja je na tim prostorima rezultirala brojnim ratnim žrtvama i odseljavanju stanovništva i svakako bi se od istih trebala ograditi. Pogotovo što postoje znanstveni radovi koji dokazuju da se radi o laži.

Mitovi na mitove nisu poželjni

Već sam pisao i prvi puta pa nije zgorega ponoviti; protiv mitomanije gore objašnjene treba(mo) se boriti argumentima i istinom, a ne upadati u zamke jeftinim i lošim kontraargumentima, a kamoli vlastitom mitomanijom.
Dajem primjer zvonika samostana, čiji je oblik tobože svjedočanstvo katoličke prošlosti tog objekta. To je apsolutna neistina. Zvonik je izgrađen tek 1790.g. i takvog je oblika jer je građen prema propisima Republike Venecije.

Znanost je o toj temi dovoljno rekla da se lampani koji šire ovakve laži poklope kao insekti, a ne da zujimo kao i oni.

Zaključak:
1⃣ Princeza Jelena udala se za kneza Mladena III Šubića i došla u Hrvatsku 1347.g.

2⃣ Knez Mladen III držao je utvrde Skradin, Klis i Omiš i bio je neprijatelj kralja Ludovika I Anjoua.

3⃣ Knez Mladen III umro je 1348.g. od kuge. Kneginja Jelena održala je utvrde u svojoj vlasti do 1355.g. kada se vratila u Rašku nakon smrti svog brata, cara Dušana.

4⃣ U tih 8 godina nije mogla napraviti nikakav manastir na lokaciji koja nije bila pod njezinom izravnom kontrolom. Jedva se borila da održi ono što ima i nakon gubitka zaštite svog brata odlazi iz Hrvatske.

5⃣ Turski popisi Kliškog sandžaka još 1550.g. bilježe lokaciju samostana kao nenaseljenu zemlju.

6⃣ Samostan je nastao u periodu od 1550.g. do 1574.g., kada su ovi krajevi već odavno pali pod Turke i kada su se počelo doseljavati pravoslavno stanovništvo.

Related Topics:
Advertisement

Vijesti

Pravi rat na ulicama Kanade, dok se Trudeau zabavlja na koncertu…

Published

18 sati ago

on

25 studenoga, 2024

By

Rat na ulicama Kanade. Neredi su izbili tijekom noći u dijelovima Montreala nakon što su se prosvjednici protiv NATO-a sukobili s policijom, razbili prozore na poslovnim objektima i čak zapalili vozila u središtu grada donosi opis Filip Turkalj na portalu Epoha.com.hr

Kanadske dnevne novine na engleskom jeziku The Gazette, poznate i kao Montreal Gazette, izvijestile su da su prosvjedi koincidirali sa 70. godišnjim sastankom ‘agresorske’ organizacije NATO-a u Montrealu, koji je počeo u petak i traje do ponedjeljka.

Očekuje se da će oko 300 izaslanika iz zemalja članica NATO-a i partnerskih zemalja prisustvovati događaju na visokoj razini tijekom vikenda.

Prema riječima Manuela Couturea, glasnogovornika montrealske policije, prva skupina prosvjednika okupila se u parku Emilie-Gamelin u središtu grada oko 16:30 prije nego što su krenuli prema Quartier des Spectacles. Do 17:30 još se jedna skupina okupila na Place des Arts, nakon čega su se dvije skupine prosvjednika spojile.

Prosvjednici su zatim marširali niz St-Urbain St. U 18:10 tenzije su eskalirale jer su prosvjednici usred gomile zapalili kit izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Dok se marš nastavljao, predmeti — uključujući male eksplozivne naprave i metalne predmete — bacani su na ulice, ciljajući na policijske službenike. Do 18:40 prosvjednici su razbili izloge u blizini St-Urbain i Rene-Lévesque Boulevards i zapalili dva vozila.

Couture je rekao da je policija upotrijebila suzavac i šok granate te izvela manevre za rastjerivanje mase kako bi povratila kontrolu. Trojica prosvjednika uhićena su zbog navodnog napada na policajce i ometanja rada policije.

U međuvremenu, kanadski premijer Justin Trudeau bio je na koncertu Taylor Swift u Torontu u vrijeme incidenta.

Je li se Trudeau dobro zabavio? Prisjelo mu…

Continue Reading

Vijesti

Zdravstveni djelatnici: “Ako HDZ ima novaca za 40 kulturnih centara, onda moraju imati i za nas”

Published

2 dana ago

on

24 studenoga, 2024

By

Tmurna, hladna i neizvjesna vremena su pred nama. Čak je i prognoza vremena tu negdje. Ne znamo tko će nas zagrijati – Zagreb ili Čakovec – u svom stilu piše Zvonimir Hodak. Ispred “Buldooga” sam sreo starog znanca. Osmijeh mu od uha do uha.

Znam da radi u firmi koja živi od euro fondova. “Što ima?” upitam ga. “Otpustili me s posla!” on će veselo. “Pa zašto se onda smiješ?” pitam u nedoumici. “Ostale su pohapsili”, odgovori on i dalje se smiješeći.

Dr. Kraljević je iz Požege, ako se dobro sjećam. Sjajan tip. Dobro kuži nogomet. Sve zna o Zvezdi, Partizanu, Hajduku, Dinamu, golmanima, strijelcima itd. Testirao je moje znanje: “Znate li tko je najbolji strijelac Partizana svih vremena?”  “Hm, mislim Bobek” odgovorim. “Ne, Jure Francetić“. Ah, sjetih se pjesme koju znaju svi suci prekršajnih sudova “Evo zore, evo dana, evo Jure Bobeka (pardon) Bobana…” O Dinamu i našoj repki danas neću zboriti jer me srce šteka.

I tako, dok se mi bavimo jeftinim nogometnim humorom, Ivica Puljić se i dalje trese. Čovjek prosto “ne može da veruje” da je Kamala popušila od Donalda. Zabrinut je za sudbinu  “sudije” iz New Yorka koji je ne tako davno izjavio da će Trumpa osuditi na 340 godina robije jer je lagao u nekom predmetu kad je navodno bio s nekom noćnom damom kojoj je on ili netko za njega dao 130.000 dolara. Zamislite taj teror. Ljevoruki “sudija”, prije nego je proces i počeo, onako je iskreno svima otkrio da nesretnog Donalda misli poslati na “godišnji odmor” dug 340 godina. Pa se sad ti uzdaj u Kamalu i Ivicu Puljića. Mislim da se ipak Ivica boji bez nekog stvarnog razloga. Stari Donald je dobričina, pastoralan i pun razumijevanja. Mislim da i onaj američki sudac može mirno spavati sve dok mu jedno ujutro ne pokucaju na vrata. Znate već tko! Jadna Amerika. Dolazi crni “trampizam”.

Kod nas toga nema. Mi imamo “Interliber”. Tako se zove najveći i najposjećeniji sajam knjiga u Zagrebu koji se od 12. studenog održava na Velesajmu. Mladen Pavković piše knjige pa je tako napisao i knjigu o Andriji Artukoviću u kojoj je skupio sve dokumente o uhićenju, saslušanju i presudi. Poznato je da je Artuković cijelo vrijeme procesa bio u odličnom fizičkom i psihičkom stanju osim što je vjerovao da mu se sudi u Californiji. A tamo se, koliko on zna, uvijek pošteno sudilo… Sve te i druge priče o suđenju Artukoviću ispričao je Mladen Pavković u svojoj knjizi. Potom je naš Mladen poslao knjigu na Interliber, ali nije stigla. Pošta je valjda zakazala. Ivica Puljić se čudi. Da kojim slučajem u Hrvatskoj vlada “autokrat” Trump moglo bi se njega optužiti za “staljinizam” i “cenzuru” na Interliberu.

Kako kod nas nema autokracije i vlada potpuna demokracija u svim institucijama i u medijima, stvarno se treba čudom čuditi gdje je zapela Pavkovićeva knjiga o Artukoviću. Mladen Pavković se može žaliti. Možda najbolje Gradskom vodovodu. Nisu ni naši najveći književnici kao Tin Ujević nekada dobro prolazili u Zagrebu. Grad ga je tretirao k’o klošara. Ovih dana je obljetnica tog hrvatskog velikana čiji je dolazak u Zagreb bio pod mentorstvom Antuna Gustava Matoša, a značio je ujedno dolazak strastvenog  pravaša, pjesnika posvećenog Hrvatskoj. Sjetimo se samo njegove pjesme “Odlazak” u kojoj žali za “malim mjestima”. Evo par stihova da vas podsjetim:

“U slutnji, u čežnji daljine, daljine,
U srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
Spomenik Brača, Imotskoga…”

Čvrst i jasan odnos

Sad imamo Interliber i štrajkove medicinskog osoblja zbog bijednih plaća. Ogorčeni ljudi stoje pred kamerama HRT-a dok revoltirana zdravstvena djelatnica šapće u kameru: “Ako imaju novaca za 40 kulturnih centara onda moraju imati i za nas”. Izvrsna je to tema za komentar, ali ne i za novinara režimske televizije.

Mesari u Zagrebu organiziraju masovni prosvjed. Traže manje mesa, a više kruha…

Na fejsu svakodnevno gledam slike naše mladosti, naših palih heroja. Sve je to bila mladost, a poginuli su u ožujku 1991. godine. Zanimljivo! Hrvatska to pamti! Međutim vlast je zaboravljiva ili poltronska. Kako hoćete. Zato one koji nikada pa ni danas ne priznaju svoje zločine u ime nekog iluzornog “suživota” nagrađuje s četrdeset kulturnih centara diljem zemlje. A tko gradi “kulturne centre” Hrvatima u Srbiji? Takvim i sličnim potezima vlast HDZ-a i koalicijskih partnera pokazuje da love ima i za štrajkaše iz 58 zdravstvenih ustanova. Navodno se napokon oglasilo Ministarstvo zdravstva i pozvalo štrajkaše na razgovor.

E, samo da još nije otprhnuo ministar Beroš, možda bi i bilo nekog pomaka u koeficijentima plaća tih naših zdravstvenih djelatnika. Ovako su sada opet u mat poziciji. Pacijenti na Rebru su stali uz štrajkaše, ali ne i HDZ-ova Vlada. Zašto poltronstvo prema nekadašnjem agresoru, a bešćutnost prema vlastitim građanima koji održavaju ionako prenapregnuti sustav javnog zdravstva u Hrvatskoj? Kruže o tome razne teorije i teorijice. Dok je državu vodio Tuđman s Ličanima Nikicom Valentićem i Zlatkom Matešom odnos je bio čist i jasan. Znalo se tko su pobjednici, a tko ratni gubitnici. Smrću Tuđmana došla je, kartaški rečeno, na štih južnjačka opcija, Sanader i Plenković. Umjesto Beograda, sada Bruxelles postaje centar i epicentar nacionalne politike u Hrvata.

A da bi im se umiljeli Hrvati stalno moraju nešto davati predstavnicima srpske nacionalne manjine. I tako je sad na red došlo izgradnja četrdeset kulturnih centara. Pitam koliko kulturnih centara ima Hrvatska u Srbiji i  Crnoj Gori? Gdje je tu recipročnost? U slučaju, ne-daj-Bože, nove eskalacije netrpeljivosti i sukoba između Hrvatske i Srbije ili Hrvatske i Crne Gore bojim se da ti “kulturni centri” preko noći ne postanu centri za opskrbu i borbu protiv Hrvatske i “ustaškog” HDZ-a kako ga komšije preko granice često časte.

“Ima neke sebičnosti u svakom našem samosažaljenju”, davno je napisao Gustave Flaubert.

Propao je teatralni pokušaj mirenja sa Srbijom i Crnom gorom u režiji političara. Pri tomu su naši dramski prvaci odigrali statiste.

Tzv. presumpcija nevinosti

Evo nama hidrogenske bombe u politici – afera Beroš i doktori. Na žalost, nije ni prva ni zadnja. Beroša osobno poznajem. U našem jednom jedinom poslovnom susretu bio je ljubazan je i susretljiv. Imao sam jedan upit pa me odmah osobno primio u ministarstvu, saslušao i odmah me odbio! Doista ne znam u što je ili nije bio upetljan sad već bivši ministar zdravstva, ali znam da nema civilizirane zemlje u svijetu koja ne priznaje instituciju tzv. presumpcije nevinosti, usko povezanu s institutom “in dubio pro reo” koji se može primijeniti kasnije prigodom donošenja presude. Za presumpciju nevinosti već valjda svi znaju što znači, tj. da si nevin dok ti se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja, a ova presumpcija u korist okrivljenika nalaže da sud u slučaju sumnje uvijek mora suditi u korist okrivljenog.

Znači u kazneno-pravnom smislu kriv je samo onaj kome je djelo dokazano pravomoćnom sudskom odlukom. Osuđen si u kaznenom postupku, imaš pravo žaliti se višem sudu pa ako taj sud odbije tvoju žalbu onda si tek pravomoćno osuđen i kriv. Naravno ako se osuđenik ne želi žaliti onda, nakon proteka roka za žalbu, postaje i formalno kriv. Okrivljenik može biti uhićen, pritvoren, sudjelovati u kaznenom postupku, ali stvarno je kriv tek kad drugostupanjski sud odbije njegovu žalbu ili se on ne žali. Dana 15. studenog Vili Beroš je neosuđen, ali, zahvaljujući našim medijima, već je osuđen i kriv bez prava na žalbu, barem što se tiče hrvatske javnosti. Kako će sve to završiti, vidjet ćemo.

Boli ona stvar Zdenku Raukar za presumpciju nevinosti. Ona je već u Saboru održala “završni govor”, donijela presudu i “kradež” poslala u zatvor. Pa neka HDZ tamo dokazuje tko je stvarno kriv. Nevine su samo zastupnice lijeve orijentacije. Tako i izgledaju. Konferenciju za tisak održao je i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Dugo su ga čekali predstavnici 6. ličke: “Kako to (druže op.a.) Turudiću da je slučaj Beroš vodio Ured europskog javnog tužitelja”. Pa kad je Turudić odgovorio da je DORH od početka bio uključen jer ga po zakonu EU-a EPPO-u mora obavijestiti o svakom predmetu, naše predstavnice “6. ličke” su uporno ponavljale isto pitanje dokazujući same sebi i pokušavajući uvjeriti cjelokupnu javnost da “Ceterum censeo Carthaginem esse delendam” tj. da Turudić i Kartaga moraju pasti…. Ovo je ujedno i poruka Plenkoviću i HDZ-u što bi ih moglo dočekati u narednom izbornom ciklusu ili cirkusu.

Evo jednog vica Tomislava Mihanovića, mog stalnog izvora hrvatskog humora.

U njegovoj obitelji voda u koljenu prelazi s koljena na koljeno…

MMA borbe još su surovije od naše Ivane

Surfam po Facebooku i naletim na foto strip. Streljački vod, osuđenik preplašen, moli “Stanite, ne pucajte, ja sam retardiran!” S druge strane odgovor: “Dokaži!” “Glasao sam za Možemo!”.

Ursula von der Leyen je navodno najmoćnija političarka u EU. Sve će više dolaziti do sudara između fine Ursle i “neotesanog” Trumpa. Mi Hrvateki smo već unaprijed izabrali stranu. Mi smo za finoću i poltronstvo. O Bože, hoće li ikada doći vrijeme da se svrstamo i stanemo na stranu onih koji nas mogu učiniti jakima i samopouzdanima.

Moj savjetnik za humor Tomislav Mihanović piše u svojoj najnovijoj knjizi “Krova i smija”: “Zaludu ti odskočna daska ako ti je doskočna nasapunana”.

Noću 17. studenog održana je dugo očekivana borba u UFC-u i to između najboljeg teškaša i najboljeg poluteškaša svih vremena. Najbolji teškaš je “naš” Stipe Miočić, rođen i živi u SAD-u. Protivnik mu je bio Jon Jones borac koji do sada u životu nije izgubio ni jednu jedinu borbu. MMA je tzv. slobodna borba u kojoj je sve dozvoljeno. Zamislite, recimo, Ivanu Kekin u ringu s rukavicama na rukama dok napada HDZ i vlast u borbi u kojoj joj je sve dozvoljeno. MMA borbe još su surovije od naše Ivane. Obožavam, kad nema saborskih sjednica, gledati UFC ili MMA borbe. One mogu djelovati ponekad čak i umirujuće i relaksirajuće u odnosu na naše oporbene zastupnike i zastupnice dok sikću na poziciju u Saboru. Naš Stipe Miočić je izgubio što sam i očekivao.

Prvi put nisam navinuo sat na 04.00 ujutro nadajući se da će me osjećaj prevariti. Ipak nije pa kad sam ujutro pogledao snimku već je sve bilo gotovo. Stipe je bio prefin, premekan… Nije se borio od 2021. g. Da je barem dolazio na saborsku galeriju gledati sjednice na kojima se odlučivalo o na primjer izboru Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Odmah bi očvrsnuo, a adrenalin bi mu skočio na maksimum. Možda da je Stipe otišao koji puta u Sabor i sjeo u klupu uz Josipa Jurčevića. Jura je danas spreman i za dom i za Jon Jonesa. U njegovom kutu s ručnikom bi stajao Dikan spreman baciti ručnik u ring ako stvari krenu neočekivano… U ovakvim uvjetima se na “brdovitom Balkanu” stvaraju šampioni. Madison Square Garden je “tiha misa” prema Saboru Republike Hrvatske. Usput rečeno, pravo je čudo da mi fini, uglađeni i poltronski Hrvateki uopće imamo vrhunske borce u MMA ligi.

Tomislav Mihanović misli da je vinarima voda došla do grla….

Autor: Zvonimir Hodak/Direktno

Continue Reading

Vijesti

Slava tebi, Kriste, Kralju vječne slave!

Published

2 dana ago

on

24 studenoga, 2024

By

Svetkovinom Krista Kralja završava se tekuća crkvena liturgijska godina piše prof. don Mladen parlov na svom profilu.

Cijela liturgijska godina po svojoj strukturi, svojim blagdanima i svetkovinama, u svetkovini Krista Kralja ima svoj vrhunac: sve počinje iščekivanjem dolaska Kralja (došašće), potom slavimo njegovo rođenje (božićno vrijeme), slijedimo ga na njegovu putu vršenja volje Očeve, što počinje krštenjem (prvi dio vremena kroz godinu), potom ga slijedimo na njegovu putu pokore i muke (korizma), zasebno slavimo njegovu smrt i uskrsnuće (vazmeno trodnevlje), potom se pedeset dana radujemo njegovu uskrsnuću (vazmeno vrijeme), pripravljajući se na silazak Duha Svetoga, a potom Duhom obdareni slijedimo Krista na putu prema vječnosti (drugi dio vremena kroz godinu, do svetkovine Krista Kralja).

Krist je kralj, ali njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta; za svoje prijestolje izabire križ, kao vrhunski i najveći dokaz svoje poslušnosti Ocu nebeskom i ljubavi prema ljudima; izabire križ kako bi vladao u ljudskim srcima; njegovo kraljevanje je njegova ljubav, tj. njegovo služenje.

Blago nama jer imamo takva Kralja. Svi ga pozovimo da bude jedini kralj i vladar naših srdaca.

Slava tebi, Kriste, Kralju vječne slave!

Priča o mome Kralju 

želim ti ispričati priču 
o jednom junaku, 
o jednom Kralju 

koji bijaše 
mal, a velik
siromašan, a bogat 
ponižen, a dostojanstven
odbačen, a željen 

bijaše 
najveći, a svima poslužitelj 
Učitelj, a sve je jednako ljubio 

bijaše Kralj svih kraljeva,
a rodio se u štali 
uz najveću slavu Neba 

bijaše Kralj 
koji pobjedi smrt na križu
noseći trnovu krunu,
a svima darova kraljevsko dostojanstvo 

On ti je moj najbolji super junak
jer Njegova Ljubav je 
pobijedila smrt na križu
i darovano mi je milost 
i život vječni.

Nadam se,
da je ili ako još nije
da će On biti i tvoj Kralj
jer ćemo biti zajedno s njime u Nebu.

fra Zvonko Benković

Sretan i blagoslovljen blagdan Krista Kralja.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved