Connect with us

Vijesti

RUSKI ANALITIČAR: Operacija “Adriatika”, ruskog GRU-a za krvoproliće i prevrat u Crnoj Gori?

Published

on

Uzmite piće i zavalite se. Danas krećemo prema Balkanu, tamo je 2016. Glavna uprava Ruske Federacije [Главное управление Российской Федерации], bivša GRU, očajnički pokušala ubiti svoga glavnoga političkoga neprijatelja u Crnoj Gori i vratiti malobrojnu (600.000 stanovnika) državu u rusku orbitu uticaja, dobijajući pristup Jadranskome moru, poligonu NATO-a – piše Petar Šuklinov, urednik portala na ruskome jeziku „Liga.net”.

Tekst je juče objavljen, pod naslovom: „Povijest obavještajnih službi: Kako je završen neuspjeh Putina u Crnoj Gori”. Prvi put, koliko mi je poznato, navode se neki dosad u javnosti nepoznati detalji iz pokušaja državnoga udara iz listopada 2016. godine.

Autor izričito navodi da je operacijom rukovodila ruska GRU, a ne „ruski nacionalisti” ili nekakvi slobodni strijelci, etc.

Najvažnija je autorova tvrdnja: uvid u GRU operaciju imao je osobno – Vladimir Putin, predsjednik Ruske Federacije!

Integralni članak Petar Šuklinova, prenosimo s crnogoskog portala Analitika.me.

***

KOGA SU RUSI ŽELJELI UBITI I ZAŠTO: Najzanimljivija figura u ovoj priči uopće nije među osrednjim ruskim funkcionerima [aluzija na Putina, nekada službenika KGB – prim.a]. Zaista, to je povijest poslije povijesti; trebalo bi biti jasno da su zlatne godine ruske špijunaže stvar daleke prošlosti.

Ova priča uglavnom govori o političkome lideru Crne Gore, bivšem komunisti Đukanoviću. Ako ga odmah ne izviždite, razjasniću vam da je on sada glavni ideološki neprijatelj Kremlja u ovoj zemlji, pristalica NATO-a i Europske unije.

Tradicionalno je Crna Gora hodala za politikom Srbije, glavnoga strateškoga saveznika Rusije na Balkanu. Crna Gora je odavno omiljena za ruske turiste. A ruski uticaj u ovoj zemlji bio je izuzetno visok. Prema različitim procjenama, oko polovice skupih nekretnina u zemlji pripada ruskim oligarsima. Sâm Đukanović dugi niz godina govorio je o prijateljstvu sa Rusijom i potrebi za najjačim vezama.

Sve se promjenilo 2006. godine, kada je zemlja napustila konfederaciju sa Srbijom. To je ozbiljno zabrinulo Rusiju. Ali, odlučila je podržati mladu zemlju, nadajući se da će kupiti njezinu naklonost. Sve dok nije shvatila da počinje gubiti Crnu Goru.

Rusi su, na primjer, tražili da im daju luku u vojne svrhe kako bi dobili pristup Jadranskome moru – ali su odbijeni. Početkom rusko-ukrajinskoga rata u Donbasu [2014. godine] postalo je jasno da je Crna Gora napuštila orbitu uticaja Moskve: službene vlasti male zemlje pridružile su se sankcijama EU protiv Ruske Federacije.

Tako je Crna Gora, dok čeka u redu za članstvo u EU, odlučila podržati politiku EU. A kasnije, 2015. godine, Đukanović je udario posljednji čavao u odnosima s Rusijom: vlasti su proglasile integraciju u NATO svojim zadatkom.

Đukanović je nevjerovatno popularan političar kod kuće. U različitim je statusima vladao zemljom od 1991. godine. Mnogo stvari u zemlji zavisi od njega, jer je zaista voljen (54% glasova na posljednjim izborima).

Ako uklonite Đukanovića, snažan uticaj Srbije i Rusije, pomnožen sa kontrolom nad vladom, pomogao bi preokrenuti plimu. Na primjer, apsolutno proruska stranka ima 20% parlamentarnih mjesta, a za nju uglavnom glasaju lokalni Srbi (kojih je oko 30% u zemlji prema popisu stanovništva iz 2003. godine).

U 2014. godini Glavna uprava Ruske Federacije [GRU] počinje formirati posebnu agenturnu mrežu u Crnoj Gori. Baza za njezine aktivnosti je susjedna Srbija, odakle se rade svi praktični poslovi, uključujući kupovinu opreme i regrutiranje ljudi.

Osnovni zadatak je zaustaviti proces integracije Crne Gore u NATO i, ako je moguće, uništiti trenutnu političku elitu zemlje.

PLAN „АДРИАТИКА”: Odmah po razdvajanju Crne Gore i Srbije, Rusi su uz pomoć novca počeli formirati ruski lobi u Crnoj Gori. Vrlo slična priča sa Ukrajinom, kada neki Medvedčuk [Viktor Vladimirovič, rođen 1954, ukrajinski političar, tajkun, tvrdi se agent Rusije, Putinov kum – prim.p] leti u Moskvu i tamo se pretvara da na nešto utječe. Tako su crnogorski političari počeli letjeti u Moskvu – zbog novca i podrške proruskim biračima u Crnoj Gori.

Zabavna činjenica: jedan od organizatora prevrata trebao je da leti na sastanak u Moskvu. Tražio je novac za kartu. Poslano mu je 800 dolara preko poslovnice „Western Union” koja se nalazila… u obližnjoj ulici sa śedištem GRU-a u Moskvi.

Brojni pregovori, stvaranje agenturnih mreža, finansiranje protesta – svi dogovori o tome kasnije će biti objavljeni od strane specijalnih službi. U međuvremenu, u Rusiju su poslana dva ruska državljana: osoblje GRU-a Ruske Federacije, Eduard Širokov [Эдуард Широков], bio je vojni ataše u Ambasadi Rusije u Poljskoj, deportiran 2014. kao agent ruske vlade, i Vladimir Moisejev [Владимиа Моисеев] – ta imena su kasnije postala poznata.

Od ovoga trenutka, Rusi sa teritorije Srbije počinju da nadgledaju projekat pod uslovnim nazivom „Адриатика“. Cilj je svrgavanje Đukanovića i njegove političke grupe kako bi se na vlast dovelo prorusko političko krilo.

Među kontaktima Rusa su i generali i pukovnici i nacionalisti i u Srbiji i u Crnoj Gori. „Vlada bi trebala biti odmah smijenjena, a narod Crne Gore treba da ustane” – glavni je lajtmotiv tajnih sastanaka i rasprava u grupi.

KAKO JE OTRKIVEN PLAN MOSKVE: Sve je planirano da krene na dan izbora 2016. godine. Prvo, opozicija je trebala da prikupi 5.000 Crnogoraca za proteste. Drugo, sa teritorije Srbije osoblje GRU-a moralo je da obezbijedi oko 500 ljudi iz reda srpskih nacionalista koji bi bili obučeni u policijske uniforme (sva oprema je unaprijed kupljena i smještena – palice, uniforme, gas maske, voki-tokiji).

Ideja je bila da se stvori obmana: sigurnosni službenici stali su na stranu demonstranata. Takođe, naoružani ljudi su morali da osiguraju vatrenu podršku demonstranata protiv specijalnih policijskih jedinica. Još jedna grupa je bila zadužena da puca u policiju ispred parlamenta i da organizira osvajanje zgrade.

Za operaciju su izdvojena dva dana. Tokom 48 sati opozicija je trebalo da zauzme parlament, formira novu vladu, uhapsi premijera („Ako ne uspijete da ga uhapsite – ubijete ga“) i sprovede masovna hapšenja širom zemlje protiv prozapadne političke elite.

Nakon toga, zemlja je trebala da pređe pod potpunu kontrolu Rusije kroz srpski centar uticaja. To bi, na primjer, značilo rusku vojnu bazu na Jadranskome moru, zemlji na Balkanu koja bi postala zarobljenica ruskih ambicija.

ALI SVE NIJE IŠLO PO PLANU: Četiri dana prije izbora jedan od agenata regrutovanih u Crnoj Gori uspaničio se i pogriješio, a policija je presrela njegov telefonski razgovor: „Imam problema sa svojim ljudima … Nervozni su … Što da radimo? Danas, sutra?”

Na dan izbora počeli su prepadi. Pohvatano je 20 srpskih nacionalista na teritoriji zemlje, uključujući bivšega generala policije Srbije. Ostali članovi zavjere su pobjegli. Lokalni poslanici opozicije, koji su radili po planu Kremlja, privedeni su.

Kako se ispostavilo, crnogorska obavještajna služba provalila je Ruse i regrutirala agente. Širokov, službenik GRU-a, uputio je jednoga od podređenih agenata u Crnu Goru da ubije premijera na bilo koji pogodan način. Ali, agent se predao specijalnim službama i sve priznao, dobivši zaštitu kao svjedok.

Obavještajne agencije brzo su utvrdile tko su Širokov i Moisejev. I od Srbije traže da izruči ruske agente. Sekretar Savjeta sigurnosti Ruske Federacije Nikolaj Patrušev žurno je otputovao u Srbiju da skloni agente. Naravno, Srbija ih je pustila. Sada su Širokov i Moisejev primili kazne udaljenjem, ali su u bazi Interpolove liste za traženje.

ČETIRI GODINE KASNIJE: Crna Gora je danas punopravna članica NATO-a. Tokom narednih pet godina pridružit će se Europskoj uniji.

Ali, uz to, sada se sve rusko u toj zemlji, korak po korak, uklanja. Ruski lobi je izbačen iz politike (od izbora do izbora, podrška proruske stranke pada) i iz ekonomije (uključujući posljedice uzajamnoga režima sankcija između Ruske Federacije i Crne Gore). Crna Gora se izbavlja iz „русского мира” i u javnome životu – pa čak i u religiji.

Na primjer, jedna od posljednjih ruskih patnji povezana je sa smanjivanjem uticaja Srpske pravoslavne crkve u zemlji (da, Crna Gora nema svoju priznatu Crkvu, ali se aktivno stvara).

Đukanović je usvojio nacrt zakona kojim će vlasti moći da preuzmu 650 objekata od SPC i prenijeti ih … Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Usput, patrijarh Filaret [Denisenko, bivši poglavar ukrajinske Kijevske patrijaršije – prim.p] uspostavio je kontakte s njom i podržavao je. Mada Carigrad još ne želi da joj podari tomos, to je samo pitanje od 10-15 godina.

Nakon što je postala članica NATO-a, Crna Gora je dozvolila Alijansi da potpuno blokira Jadransko more. Sada su sve zemlje sa pristupom ovome moru članice jedinstvenoga odbrambenoga bloka.

Pored toga, vlasti zemlje pripremaju dio zalijeva Valdanos za vojnu bazu, koja se može inkorporirati u NATO. Zemlja je takođe na korak od ugovora vrijedna 36 miliona dolara za isporuku više od 150 „Humvee” vozila za potrebe crnogorskih oružanih snaga.

„Nikakvu radost ne izaziva približavanje NATO-a našim granicama… Pa, zašto im je NATO potreban?” – sa žalošću je komentirao Vladimir Putin neuspjeh ruskih specijalnih službi u Crnoj Gori.

A mi podižemo čašu za crnogorsku braću koja su se potrudila i koja su uspjela. Sada su zauvijek, ili makar na veoma dugi rok, zaštićeni od bilo kakvih nasrtaja „русского мира”.

Piše Petar Šuklinov, urednik portala na ruskome jeziku „Liga.net”

Vijesti

JOŠ JEDAN OSVRT NAKON PREDIZBORNOG SKUPA ‘LJEVIČARSKIH ZGUBIDANA’

Published

on

Ono što smo na subotnjem skupu ljevice mogli vidjet je još jedna ružna prevara i igrokaz političara koji su se svi do zadnjeg prodali vladarima iz sjene i nazi EU – prenosimo tekst Saše Novak.

Skup je bio pod patronatom Velikog Sluge Plenkovića. U dva su tjedna imali dovoljno vremena organizirat prevoz ljudi iz Splita i Rijeke, pomaknut ograde do Markove crkve na kojem trgu više ne stoluje ni vlada ni sabor, naprintat pamflete kojima su mahali pred kamerama bez jedne hrvatske zastave, dok su sve pozorno pratili i snimali mainstream mediji, a već u podne je “protest” bio udarna vijest na HRT dnevniku. To se nikad nije dogodilo ranije, došlo bi malo ljudi, a vijesti o skupu nisu postojale ako Robert Schwarz nije na licu mjesta snimao video i postavio ga na Facebook.

Ti isti koji su na bini urlali protiv hdz-a, Plenkovića i Turudića, a bez ikakvog programa, su do sad covid mjerama zajedno s vladajućima ‘ubili 18000 hrvatskih građana’, tražili da se neubodeni izopće iz društva, šutili na krađu novca za obnovu srušene Banije i Zagreba, šutili na pomor svinja i uništenje Slavonije geoinženjeringom prošlo ljeto, a šute i danas na otrov kojim nas svakodnevno zalijevaju s neba, izglasali uvođenje eura… lista je bez kraja…

Sve što godinama gledamo je jedna ogromna prevara.

Od prvog dana nastanka države uveden je sistem porobljavanja izborima 2+1!

Što to znači?

Dva mandata hdz, jedan Račan, dva mandata hdz, jedan Milanović, dva mandata hdz, …jedan Benčić…!?

Zar je to toliko teško za vidjet?!

I dok nam pred nosom rade po uhodanoj shemi po treći put, mi smo i dalje slijepi i gluhi.

Plenković se svojim postupcima i narativom difamirao do kraja, i taman je vrijeme da opet uskoči ljevica, koja je dokazano zlo, isto ako ne i gore, kakvo su bili Račan i Milanović. Uz pomoć Plenkovića, APIS-a mu i DIP-a, na vlast u Zagreb je ljevicu financiranjem doveo Soroš, i tako su nam oteli glavni grad u kojem živi gotovo polovica stanovnika Hrvatske. Nema nas više od 2,5 miliona, a od toga je polovica umirovljenika!

Da se ne zavaravamo da su desno pozicionirane stranke nešto bolje. Kod nas desnica ne postoji jer im se narativ zasniva na poistovjećivanju s antisrpstvom!!!

Samo se još trogloditi bave brojanjem krvnih zrnaca koje vladajući izvuku iz rukava kad nam treba skrenut pažnju sa životno bitnih tema. Da ne pišem o povijesnim lažima dolaska u stoljeću sedmom, kad smo svi mi na ovim područjima oduvijek živjeli.

I Domovinski pokret(ne stranka) i Most su isprdak hdz-a. U prve su nakon micanja režimskog pjevača privukli i prevarili vlastite nezadovoljnike da im glume oporbu, a Most su osnovali kao pandam za uništenje sdp-a, koji ih je dvaput doveo na vlast.

Uništenju sdp-a debelo je kumovao sam Milanović jer kao ni Račan, po drugi put za redom nije smio preuzet palicu obzirom da to nije bilo po sotonističkoj shemi, ali je u Slavonskoj dogovoreno da će za to bit nagrađen predsjedničkim položajem. Zato je gđa Kitarović kasnila u predizbornu utrku, a onda djelovala kao da je prestala uzimat terapiju. Sve je unaprijed bilo dogovoreno još u ljeto, inače Milanović nebi uopće ušao u utrku. Za njegova premijerskog mandata spušten je referendumski prag ispod 51% kako bi nas na prevaru uveli u eu. Napravio je dijete pjevačici, a Musavoj se iskupio visokom pozicijom za vrijeme plandemije da otrovnim pripravkom u.bija sirote starce po Baniji, dok je sâm osobno žustro agitirao za cijepljenje djece mRna krepivom. Mogao je stavit i veto na uvođenje eura…ali…

Tako odmah nakon što izađete na izbore kojima će vam postavit na jedan mandat sotonističku kliku koja zagovara transhumanizam, digitalne putovnice i novac, 15-minutne gradove, do kraja uništava obitelji i vjeru, djeci dopušta da tek s 18g odluče kojeg su roda…izađite i na predsjedničke izbore i ponovo glasajte za Milanovića.

U međuvremenu su Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović predprošlu subotu osnovali novu desnu stranku Pravo i Pravda (PiP, doslovan prijevod izrazito desne poljske stranke koju vodi Jaroslav Kaczinsky).

Za one koji to neznaju, ova su trojica zajedno pokušala surađivat i prije kolakušićevog fijaska na predsjedničkim izborima, ali neuspješno. Kolakušić koji je čovjek sistema i zamalo je postao Karamarkov ministar pravosuđa, kao sistemski čovjek nikad neće moć promijenit sâm sistem, isprva je govorio o preuzimanju vlasti na način da ujedini oporbu… a danas kaže da su oni otvoreni za sve ideologije…!?

To se zove golo predizborno političko kokošarenje da bi se dobio što veći broj glasova naivnih, pa koketira s DP-om i nekim drugim sitnim desnim strankama.

Gospodin sudac danas puca puno više od male uništene Hrvatske baveći se kao eu parlamentarac više globalnim problemima, pa predviđa da bi mogao osvojiti 5,9% glasova za zastupnički mandat u EU parlamentu. Nije više tužibaba koja tamo iznosi zlo koje nam se u Hrvatskoj dešava, jer očito ga za nas i ove izbore više nije previše briga, njegova je cijela raspadnuta EU!

Kompletna hrvatska politička scena, bez obzira na boju i narativ, postala je sluga naci režima koji nad nama sprovode. Za vrijeme Turaka su se takvi nazivali Janjičarima i uvijek su bili gori prema narodu nego sami Turci, isto kao što su za vrijeme II. SR ‘ustaše bili gori’ od Nijemaca, i ovi danas samo rade svoj posao, pa nam nepostojeća (od 2013.) država izgleda kao pun frižider kojeg je netko odavno iskopčao iz struje, i tek sad otvorio vrata.

Zato je jedini izlaz iz jame u koju su nas ukopali, na dan izbora izać masovno na prosvjede diljem zemlje i tražit referendum za izlazak iz EU i temeljitu promjenu ustroja države koju su nam oteli. Kažu stručnjaci da smo s financijskim dugom u dubokom glibu, i tko god to pokuša i uspije, morat će isplatit EU ogromne sume novaca…

Treba pokušat, pa da vidimo kome i koliko dugujemo nakon lustracije i silne pljačke koja se nad nama vrši preko 30 godina, i od strane našijeh i od stranaca!?

A oni koji niti nakon ovog teksta nisu razumjeli što se doista događa i kako očito još uvijek ima resursa za pelješenje, neka izađu na izbore. To je jednako bacanju zemlje na zakucani kovčeg!

Zapamtite da je ipak sve na nama…Zdravi bili!

P.S. Neke od misli sam preuzela od Gašo i Velimira Ponoša, a poneka je i od moje malenksti.

Nemam običaj tagirat ljude, no objave su mi gotovo nevidljive, a i sama je tema bitna po goli opstanak, a vi prosudite sami…

Kopiran tekst Saše Novak.

Continue Reading

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved