Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Ako ste bolesni ne idite u bolnicu, javite se HND-u!

Published

on

Nakon smrti novinara Vladimira Matijanića digla se silna halabuka takozvanih lijevo orjentiranih kritičara i pljuvača. Matijanić je jedan od umrlih (jedan od  nekoliko tisuća umrlih od ili s covidom) koji je pored infekcije covidom 19 imao i druge bolesti. Smrt novinara iskorištena je za napad na hrvatsku državu i njeno postojanje. Prozvani su mnogi koji obnašaju vlast i koji pripadaju vladajućoj garnituri bez dokaza. Lupetalo se, lupeta se i danas,  bez iznošenja dokaza, neupitnih činjenica. Neke činjenice (nedostatak liječnika, nedovoljna edukacija) koje se iznose nisu od jučer one su konstanta hrvatskog zdravstva još od 1945. godine. Optuživati ministra, ravnatelja KBC-a i šefa hitne za eventualni propust (da pacijent nije upućen u bolnicu 5. kolovoza 2022. godine) liječnika na terenu je neprofesionalno i neetično.  Gdje su dokazi da je liječnik/ca pogriješio/la? Iz medijskih objava se ne može zaključiti da se radi o pogrješci. Pacijent je imao uputnicu za infektološki prijam i pitanje je zašto nije otišao dan prije (4. 8. 2022.) na pregled. Novinari nisu kazali kako bi oni organizirali zdravstvenu službu u postojećim uvjetima. Novinari prijete da će istina izići na vidjelo! Koja istina, koji novi dokazi?. Tko je sakrio dokaze  u Ministarstvu zdravstva? Je li Stručno povjerenstvo sakrilo dokaze? Tko je od liječnika sakrio dokaze? Na ova pitanja Hrvatsko (antihrvatsko) novinarsko društvo  nije dalo odgovore, nisu iznijeli ništa novo što nije poznato. HND koristi smrt novinara za napad na hrvatsku državu te blaćenje zdravstvenog sustav i liječnika pojedinačno! Možemo se složiti da je RH nesređena država (pravosuđe, katastarske knjige, birokratizirani sustav na državnoj i lokalnoj razini itd.), da imamo korupciju, nepotizam, da su nam nužne reforme ali moramo se zapitati koliko smo svi mi odgovorni za postojeće stanje (neizlazak na izbore, glasanje za nestručne aktiviste, poticanje nepotizma i korupcije). Novinari bi se trebali zapitati koliko su oni odgovorni za postojeće stanje zbog: neprofesionalnog rada, cenzure ili autocenzure, dvostrukih mjerila, širenja laži i govora mržnje. Napadati liječnike i zdravstveni sustav je omiljena tema novinara. Blatiti liječnike je dopušteno, poželjno, za razliku od blaćenja sudaca, policajaca, nekih političara. Ako pljuješ po liječnicima, ako lažeš i iznosiš bolesne konstrukcije na njihov račun ništa ti se ne može dogoditi. Zdravstveni sustav jest loš ali ga pljuvanje novinara ne može popraviti na nijedan način. Takvim radom novinari stvaraju višestruku štetu: rade se nepotrebne pretrage i pregledi, liječnici odlaze ili traže radno mjesto gdje će biti u zavjetrini. Raditi u službi hitne medicinske pomoći, na nekom od bolničkih prijama je jako teško, stresno i iscrpljujuće. Zašto novinari ne završe studij medicine i ne dođu raditi na ta radilišta i tako spase narod od „loših“ liječnika? Umjesto priznanja liječnike se optužuje, proziva, blati, pljuje itd. To je praksa članova HND-a i drugih.

Izvršen je zdravstveno-inspekcijski nadzor, a o rezultatima nadzora javnost je obavještena na javnoj konferenciji 24. kolovoza 2022. godine. Ministarstvo zdravstva je temeljem inspekcijskog nalaza dalo priopćenje. Glavni navodi stručnog povjerenstva su:  

  • “Vladimir Matijanić preminuo je zbog preklapanja komplikacija virusne bolesti COVID-19, postojanja ranijih kroničnih sistemskih, autoimunih bolesti i nekontinuirane terapije za ranije bolesti, što je potvrđeno obdukcijskim nalazom.
  • smrtni ishod posljedica je brzo napredujućeg i nepredvidljivog tijeka upalne virusne bolesti srčanog mišića i plućnih promjena kao komplikacije osnovne bolesti COVID-19 u slučaju bolesnika koji usprkos preporuci liječnice obiteljske medicine nije bio cijepljen.
  • Zdravstveno-inspekcijski nadzor pokazao je određene nepravilnosti u postupanju zdravstvenih djelatnika koji su bili izravno uključeni u pružanje medicinske skrbi pacijentu. (Nepravilnosti nisu direktno povezane s ishodom liječenja.)
  • utvrđeno je da je javnozdravstveni sustav bio dostupan pacijentu na svim razinama zdravstvene zaštite,
  • preminulom je 2020. godine dijagnosticirana kronična sistemska, autoimuna bolest za koju on, prema njegovim vlastitim izjavama i navodima njegove liječnice obiteljske medicine, nije uzimao propisanu terapiju, što je utjecalo na njegovo cjelokupno zdravstveno stanje.
  • Utvrđeno je i da, unatoč jasnoj uputi liječnice obiteljske medicine te osiguranom terminu za cijepljenje protiv SARS-CoV-2, pacijent nije bio cijepljen.
  • Iz niza telefonskih razgovora i prepiske putem elektroničke pošte s liječnicom obiteljske medicine dana 3. i 4. kolovoza 2022. godine, vidljivo je da mu je liječnica napisala da u svakom trenutku može otići u hitnu infektološku ambulantu ako ima izražene simptome. Osim preporuka koje se primjenjuju u slučajevima oboljenja od koronavirusa, dana 3. kolovoza 2022. godine izdana je i uputnica za hitni infektološki prijem. (Dakle imao je uputnicu, 2 dana prije smrti, za hitni infektološki prijam! Zašto nije otišao 3. ili 4. kolovoza 2022. godine, već je razgovarao telefonski?)
  • Intervencije Hitne medicinske službe Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije obavljene su u domu pacijenta u dva navrata 5. kolovoza 2022. godine, u 13.06 i 14.30 sati. Prilikom prve intervencije, prema evidentiranim podacima o stanju pacijenta, procjena ordinirajuće liječnice je bila da nema potrebe za transportom na hitni bolnički prijem, što stručno povjerenstvo temeljem medicinskih podataka smatra primjerenim. Prilikom druge intervencije, zbog rapidno pogoršanog zdravstvenog stanja, prilikom priprema za transport u bolnicu došlo je do naglog pogoršanja zdravstvenog stanja pacijenta te iznenadnog smrtnog ishoda.
  • Uvidom u nalaz obdukcije, smrtni ishod bio je posljedica brzonapredujućeg i nepredvidljivog tijeka upalne virusne bolesti srčanog mišića i plućnih promjena kao komplikacije osnovne bolesti COVID-19. Brzina kliničkog urušavanja stanja pacijenta govori da je kod njega bila ključna uloga miokarditisa koji je doveo do smrti mehanizmom maligne aritmije, što može nastupiti u iznimno kratkom vremenskom periodu.
  • Cjelokupni predmet bit će upućen Hrvatskoj liječničkoj komori. Isto tako, rezultati i nalazi Zdravstvene inspekcije ustupaju se i Općinskom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u Splitu na njihovo prethodno traženje”, navodi se u priopćenju.

Nakon objave (24. kolovoza. 2022. @ 15:55) nalaza Stručnog povjerenstva  Dnevnik.hr piše: Pogledajte kako su objasnili zašto misle da nije bilo propusta“.

Koga Dnevnik.hr poziva da pogleda nalaz Stručnog povjerenstva? Hoće li „ulica“ (kao što je to običaj u Hrvatskoj) davati ocjenu nalaza Stručnog povjerenstva? Hoće li novinari davati ocjenu stručnog nalaza? Jedino je ispravno tražiti mišljenje drugog stručnog povjerenstva ako su neki nezadovoljni nalazom povjerenstva Ministarstva zdravstva.  

Životna partnerica Vladimira Matijanića, Andrea Topić, putem društvenih mreža poručila je da je nalaz inspekcije jedna velika laž. Tvrdi da su pravi krivci u Ministarstvu, KBC-u Split i Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, ali na rukovodećim funkcijama!?

 ‘Slušanje tih gnjusnih izmišljotina bilo je toliko degutantno da je dodatno istraumatiziralo mene, njegovu obitelj i prijatelje‘.

Partnerica neuvjerljivo objašnjava zašto se nije cijepio iako je njegova doktorica preporučila da se cijepi. Prema navodima partnerice preminuli nije slušao savjete i nije bio u dobroj komunikaciji s liječnicima (Citat izjave: Prije nego je našao ovu privatnu imunologinju, u KBC-u Split bio je dodijeljen njenoj kolegici s kojom nikako nije bio zadovoljan jer se s njom nije mogao naći u četiri oka, iako je imao dogovoren termin i trebala ga je voditi dok je bio u bolnici. Unatoč tome, na neviđeno mu je propisala jaki lijek, Metotreksat. To mu se činilo neprofesionalno. Zato je odlučio potražiti drugo mišljenje, izvan KBC-a Split.“

Dobio je drugo mišljenje imunologinje ali mu doktorica nije savjetovala da se ne cijepi već da odgodi cijepljenje za mjesec dana (to je bilo u siječnju 2021. godine). U intervju Telegrama spominju se novinari od povjerenja. U Hrvatskoj treba razgovarati samo s novinarima od povjerenja koji će napisati ono što kažeš, a ne ono što netko drugi želi ili što novinar i njegova redakcija misle. Previše je novinarskog smeća u Hrvatskoj. Kada pročitaš naslov imaš dojam da nešto ima u članku, a kad pročitaš članak vidiš da naslov i članak nemaju nikakve veze, vidiš bolesne i zločeste konstrukcije novinara, vidiš neznanje, neprofesionalnost i neetičnost.

Partnerica je još kazala: „O imunologinjama i cjepivu nema potrebe raspravljati, iako bi to pravi krivci najviše željeli.“ Partnerica je isključiva! Zašto nema potrebe raspravljati kada je to jako važno za njegovo zdravstveno stanje i ishod liječenja?

Partnerica navodi poznate slabosti zdravstvenoga sustava: „Specijalizantice friško s fakulteta koje rade na hitnom prijemu i u kolima hitne bez ozbiljne prakse i donose odluke o rizičnim pacijentima dovoljno o tome svjedoče. Zašto tamo rade? Gdje su im mentori?!

Krivi su oni koji postavljaju mlade liječnike direktno s faksa da se uče u najgorim situacijama na kompliciranim pacijentima u kolima hitne pomoći, dok doktori s praksom sjede za telefonima i rijetko kad izlaze na teren. Ovo je samo jedan od primjera zašto to nije normalno….

Bilo bi dobro da partnerica kaže, napiše, tko će raditi umjesto specijalizanata  i gdje su (tko su) ti mentori koji bi trebali biti na usluzi mlađim liječnicima.  Partnerica zaboravlja da u zdravstvenom sustavu RH nedostaje 3 – 4.000 liječnika i da nema ministra niti vlade koja taj problem može rješiti preko noći.  Kada se govori o reformi zdravstva mediji u Hrvatskoj (mediji koji traže vrhunske usluge) protive se bilo kakvom povećanju partipacije i opterećenju korisnika zdravstvenih usluga. Narod lijepo kaže: „Koliko para toliko muzike“

Ne trebaju odgovarati samo nedovoljno ispraksirane liječnice koje su fatalno pogriješile, nego oni koji su ih tu bacili da rade, a to su ministar Vili Beroš, šef hitne službe Leo Luetić i ravnatelj KBC-a Split Julije Meštrović, pa i svi ostali koji su godinama gradili ovaj nakaradi sustav”, napisala je na Facebooku Andrea Topić.

Slika 2. Majmunska posla

Partnerica je liječnice proglasila odgovornima za smrt te prozvala ministra, ravnatelja Kliničkog bolničkog centra Split i šefa Hitne medicinske pomoći. Njeno je pravo da kaže svoje mišljenje ali treba podsjetiti na važne činjenice:

  • Preminuli Matijanić nije bio cijepljen iako mu je to preporučeno više puta
  • Nije surađivao s infektologinjom jer nije ispunjavala njegove želje pa je tražio drugo mišljenje ali opet nije postupio po savjetu imunologinje. Nije se cjepio niti je uzimao preporučenu terapiju-
  • Nije otišao 4-tog kolovoza 2022. godine na hitni infektološki prijam iako je imao uputnicu (razgovarao je preko telefona).
  • Klinička slika pacijenta može se u sličnim situacijama drastično promijeniti trenutno, unutar dva sata i dovesti do neželjenog ishoda unatoč poduzete terapije pa je teško dati decidirano mišljenje što bi bilo da je bilo.

Činjenica je da zdravstveni sustav Republike Hrvatske nije dobar, da su nužne reforme ali glavni problem je nizak BDP. Republika Hrvatska izdvaja za zdravstvo (postotak BDP-a) kao i razvijene zemlje EU-a. Hrvatski BDP je nizak pa je izdvajanje za zdravstvo 6 do 10 puta manje nego u razvijenim zemljama EU (s kojima se volimo uspoređivati)! Treba podsjetiti da u svim europskim zemljama nedostaje liječnika kao i u Hrvatskoj i da nigdje situacija nije idealna. Usput treba spomenuti da trošimo veći postotak BDP-a za zdravstvo nego neke razvijenije države s kojima se uspoređujemo. Svatko može doći do službenih podataka koliko koja država EU izdvaja za zdravstvo i vidjeti gdje je Republika Hrvatska. Eventualni novac za zdravstvo u RH moguće je naći ukoliko se prestanu financirati kojekakve udruge i ukoliko se smanji glomazna administracija ali to nijedna vlada (tijekom 30 godina) nije ni pokušala napraviti. Niti jedna vlada (bilo desna, bilo lijeva) do sada nije pokušala započeti reformu zdravstvenoga sustava jer stvarna reforma bi smanjila prava korisnika, a zdravstvene usluge bi znatno poskupjele. Dodvoravanje narodu dodatno urušava sustav zdravstva (odlazak liječnika i medicinskih sestara) o čemu novinari ne pišu objektivno već senzacionalistički. Stvarnu reformu zdravstvenog sustava nije moguće napraviti tijekom 4 godine već je to proces koji će trajati 15 do 20 godina s obzirom na postojeće stanje društva i zdravstvenog sustava.

Neargumentiranim optuživanjem, nestručnim tumačenjima uzroka i posljedica, blaćenjem zdravstvenog sustava i liječnika pojedinačno ništa se ne će promijeniti pa je nepotrebno komentirati sve navode partnerice kao i drugih zločestih pojedinaca i/ili skupina (HND-a). Ne može se sve rizične pacijente primiti u bolnice, da ne bi došlo do eventualnog neželjenog razvoja bolesti ili do smrti, jer sustav nema toliki kapacitet. Kada bi samo manji dio rizičnih pacijenata s kroničnim bolestima primili u bolnice iz preventivnih razloga ne bi bilo mjesta za akutne bolesnike kojima je liječenje nužno/neodgodivo pa se mora praviti selekcija bolesnika. Nije isto kada se na hitnom infektološkom prijamu pojavi 40 pacijenata ili 140 pacijenata, u jednom danu, koje treba pregledati i donijeti odluku jesu li za bolničko liječenje ili ne. Pri procjeni stanja mogući su „krivi“ zaključci, a to je sastavni dio posla u svakoj struci pa i u zdravstvu bez obzira koliko se liječnici trudili da procjena zdravstvenoga stanja bude ispravna.

Slika 3. Je li ovo profesionalno novinarstvo?

O slučaju Matijanić bit će još mnogo zločestog lupetanja u mainstream medijima, najavljeno je da će nalazi Stručnog povjerenstva bitu upućeni Hrvatskoj liječničkoj komori koja bi u ime struke trebala dati svoje mišljenje, ali je također najavljeno da će se slučajem baviti i DORH. Postavlja se pitanje: je li DORH kvalificiran davati stručno medicinsko mišljenje ili tumačiti nalaz Stručnog povjerenstva? Jasno je da DORH nije kvalificiran za ocjenu nalaza Stručnog povjerenstva niti je kvalificiran davati procjene stručnog rada liječnika. DORH može (ako smatra da je to potrebno) jedino zatražiti da drugo stručno povjerenstvo razmotri slučaj i napiše svoje mišljenje. Iz svega što se zna vidljivo je da nema kriminalnog ponašanja!

Poruka mladim liječnicima (slučaj Matijanić): ako ne želite da vas blate preko mainstream medija, ako ne želite inspektoru DORH-a objašnjavate vašu stručnu odluku, ako ne želite da vam sudi „ulica“ otiđite iz Hrvatske u neku sređeniju zemlju!

Novinari su svojim neodgovornim pisanjem i komentarima potaknuli silan govor mržnje (prema sustavu zdravstva i liječnicima) na društvenim mrežama. Govor mržnje ne će poboljšati hrvatsko zdravstvo već će dovesti do daljnjeg urušavanja. Činjenica je da su neki pacijenti imali loša iskustva sa sustavom zdravstva ili nekim liječnikom ali to nije opravdanje za govor mržnje. Hoće li netko analizirati taj  govor i hoće li konačno onemogućiti da ljudi s lažnim profilima šire govor mržnje?

Svi koji misle (prvenstveno novinari) da bi oni mogli bolje organizirati zdravstvo, koji bi mogli bolje liječiti preporučam studij medicine na jednom od fakulteta u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Split ili Osijek). Mogu završiti studij medicine i na nekom od poznatih fakulteta u svijetu. Nakon završetka studija neka se vrate u Hrvatsku liječiti narod! Ako ne žele studirati medicinu neka se suzdrže od laičkog tumačenja medicine, neka se suzdrže od neprofesionalnog blaćenja struke i pojedinaca. Nužno je da novinari budu barem malo profesionalni i etični.   

Čekam/o HND-ov program cjelokupne reforme zdravstvenoga sustava u RH.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved