Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Hrvatski izdajnici i diletanti

Published

on

U Vukovaru je obilježena 31. godišnjica pogibije heroja obrane Vukovara Blage Zadre i Alfreda Hilla. Na obilježavanju pored članova obitelji bili su predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović te izaslanstva Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, delegacija Vukovarsko-srijemske županije te delegacija Grada Vukovara predvođena gradonačelnikom Grada Vukovara Ivanom Penavom i predsjednikom Gradskog vijeća Grada Vukovara Željkom Sabom.

Na obilježavanju nije bio premijer Andrej Plenković niti ministar branitelja Tomo Medved. Oni su poslali izaslanika, državnog tajnika Špiru Janovića. Kažu da su imali „važnijega posla“ pa su time pokazali koliko drže do heroja Domovinskog rata i hrvatske borbe za državu Hrvatsku. Sramotno ponašanje premijera i ministra branitelja!

Blago Zadro je pozivao sve građane Vukovara, neposredno uoči velikosrpske agresije na Hrvatsku: „Gradimo zajedno Hrvatsku i bolji život!“

Danas Plenković i Milanović umjesto na zajedništvo pozivaju na razjedinjenosti, podjele na mi i oni.  Radi se o izdajničkoj politici komunističke mladeži koja vlada Hrvatskom, koja slabi Hrvatsku u svakom pogledu.

Velikosrpski igrokaz na godišnjicu pogibije Blage Zadre i Alfreda Hilla

U isto vrijeme kad se obilježavala 31. godišnjica pogibije heroja Vukovara Srpska pravoslavna crkva (SPC) pod vodstvom patrijarha Porfirija organizirala je svoj igrokaz. Velikosrpski igrokaz je bio planiran, tempiran na godišnjicu pogibije Zadre i Hilla. Igrokaz je Plenković podržao i financirao. Na velikosrpskom igrokazu hrvatsku vladu (Plenkovićevu vladu) predstavljala je potpredsjednica Anja Šimpraga (SDSS). Nije prvi put da potpredsjednica  Anja Šimpraga prisustvuje velikosrpskim igrokazima koji promiču „srpski svet“ u Hrvatskoj.

Patrijarh Porfirije odlikovao je dokazane velikoSrbe Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića za promicanje Memoranduma SANU u Hrvatskoj. Milorad Pupovac, desna ruka druga Plenkovića, je dokazani promotor velikosrpske ideologije i podupiratelj agresije na Hrvatsku tijekom Domovinskog rata. To je čovjek koji laže o Jasenovcu, koji laže o srpskim žrtvama tijekom Domovinskog rata, čovjek koji snosi dio odgovornosti za smrt dr. Ivana Šretera, čovjek koji oslobodilačku akciju „Oluja“ naziva zločinačkom operacijom, čovjek koji negira srpske zločine u Vukovaru, čovjek koji podržava optužnice hrvatskim pilotima itd.

Porfirije je odlikovao i aboliranog četnik Vojislava Stanimirovića koji je aktivno sudjelovao u srpsko-četničkoj agresiji na Republiku Hrvatsku.

Stanimirović je tijekom bitke za Vukovar 1991. bio pričuvni časnik na čelu sanitetske službe Jugoslavenske narodne armije. Jugoslavenska vojska postavila ga je 1992. za direktora vukovarske bolnice, a političar je postao 1993. godine. Stanimirović je bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je ministar-koordinator bez lisnice u “Vladi” okupacijske “Republike Srpske Krajine”.

U članku koji je Stanimirović g. 1993. objavio u okupacijskim novinama “Vojska Krajine”(“BK”) broj 7-8, na str. 43., pod naslovom “Bolnica u pravom ruhu”, prva rečenica glasi: “Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”. Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objelodanjena i fotografija bolnice, s potpisom: “Bolnica ‘Sveti Sava”.

JNA i četničke postrojbe su 22. rujna 1991. okupirale Tovarnik i ubile 68 mještana. Stanimirović kao pripadnik agresorske JNA i njegova supruga Ljeposava krivotvorili su mrtvozorničke isprave i tako prikrivali počinjeni zločin. Antun Ivanković, iz udruge Ante Starčević iz Tovarnika, ističe kako je „Stanimirović 1991., kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti ‘komandanta saniteta i organizatora zdravstva za Srijem’ sudjelovao zajedno s četnicima u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ te je bio nadređen „svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj i ratni zločin u Tovarniku, naknadno bez pregleda tijela ubijenih Tovarničana i danima nakon stvarne smrti, izdavali krivotvorene i lažne potvrde o smrti i uzroku smrti“ o čemu svjedoče i mnogi preživjeli mještani.

Slavica Popović iz Tovarnika, supruga hrvatskog branitelja Marijana Popovića, svjedočila je kako je za vrijeme okupacije u njihovu kuću, gdje je skrivala ranjenog supruga, došao dr. Vojislav Stanimirović i doslovce joj rekao: „Slavice, gdje ti je Marijan? Mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega.“ Nakon toga u kuću su došla trojica naoružanih milicajaca i u njezinoj nazočnosti odvela supruga. “Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu. Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je lagala kako je moj suprug u Sremskoj Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme on je već bio ubijen”.

Stanimirović je 1995. primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci!

O Stanimirovićevoj ulozi u ratu, za Narod.hr svojevremeno je govorio dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata:

> Dr. sc. Nazor za Narod.hr: ‘Stanimirović je imao istaknutu ulogu za vrijeme okupacije Vukovara, a Pupovac se treba javno ispričati za svoje netočne tvrdnje’

> Pupovac u Saboru branio nastavnika koji se ‘osjećao bolesno’ u Vukovaru: ‘Ako je Stanimirović ratni zločinac, i mene smatrajte ratnim zločincem’

Nezahvalni Porfirije nije pohvalio druga Plenkovića i nije ga odlikovao kao velikog promotora „srpskoga sveta“ u Hrvatskoj! 

Na Plenkovićevo lupetane o hrvatskom suverenizmu Neven Vidaković, financijski analitičar, kaže: “Kako? Hrvatska nije suverena po pitanju financija, nije suverena po pitanju maloprodaje, nije suverena po pitanju energetike, tako da bih volio čuti što on definira kao suverenizam. Čuli smo i da je zatvaranje rafinerije u Sisku uvjetovano ulaskom u Schengen. To promatramo isključivo iz svoje male perspektive od 3,8 milijuna ljudi, ali to je način na koji cijeli EU funkcionira.

Cijela Europska unija funkcionira na način da imate kastu političara koji međusobno mijenjaju mjesta i trguju nauštrb naroda. To me ne iznenađuje, to je ista stvar i s ovim Nacionalnim planom oporavka i otpornosti. Rečeno je da će donijeti ogromne stope rasta i zaposlenosti, a sad je stavljen po strani. Zar u njemu ne bi bilo logično da netko napravi otpornu ekonomiju putem energije? Pojavila se potpuno nova vrsta predatora, koja vidi enormne financijske prilike iz takvog financiranja”, rekao je Vidaković.

“2009. godine smo imali ono – mi smo mali, kriza će nas zaobići, zadnji smo ušli u krizu i zadnji ćemo iz nje izaći i na kraju smo imali šest godina pada BDP-a. U normalnoj ekonomiji to je nezapamćeno. To je presjek intelektualnih kapaciteta hrvatske ekonomske znanosti i političara. Ne postoji nijedan razlog da sljedeća kriza ne bude isto tako dugotrajna i bolna, poznavajući ljude koji nas vode”, između ostaloga rekao je Vidaković. (vidakovic-plenkovicev-suverenizam-nemamo-nadzor-nad-financijama-maloprodajom-niti-energetikom).

Hrvatska tragedija je što je oporba gora od Plenkovića. Oporba se trudi srušiti Vladu, stvarati afere, suditi mimo sudova, lupetati o svemu i svačemu, a da o predmetima nemaju pojma. Oporba pokazuje svoje pravo lice, a to je da su izdajnici i diletanti. Nije sporno da drug Andrej vodi lošu (izdajničku) politiku ali kritike, igrokazi oporbe, pokazuje da su oni gori od izdajnika Andreja jer su pored toga što su izdajnici i diletanti.

Zaboravni Hrvateki zaboravili su što je radio drug Milanović kada je bio premijer, zaboravili Hrvateki tko mu je bila ministarka spoljnih poslova i što je ista radila, zaboravili Hrvateki na progon branitelja, zaboravili Hrvateki na štrajk doktora itd… 

Nažalost, hrvatska šutnja i zaborav su konstanta.

Oporba to je skup izdajnika (čast izuzetcima) i diletanata koja ima samo jedan cilj: doći na vlast. Kada se pogledaju izjave i igrokazi oporbe, od lijeva na desno, jasno je da se radi o diletantima koji žele rušiti državu, dijeliti društvo i eksperimentirati. Takozvana lijeva oporba mrzi hrvatsku državu ali voli kune, a desna oporba ponaša se kao skup „korisnih budala“.  

Hrvatski političari nikako da shvate da se državna politika ne vodi na ulici, u medijima, već u kabinetima!

„Država se gradi mudrošću, savješću, poštenjem, slobodom i slogom“ (Kardinal Franjo Kuharić).

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved