Govor mržnje

Povodom Dana antifašističke borbe u komunističkom Spomen-parku Brezovica čuli smo laži o prvom partizanskom odredu i govor mržnje od izaslanice predsjednika republike. Drugarica Ikić Baniček poznata po svojim izljevima mržnje prema svemu hrvatskom, izaslanica druga Zorana Milanovića, ponovo je iskazala svoju mržnju prema Hrvatima i hrvatskom narodu u cjelini. Milanović je znao da Kristina širi govor mržnje pa ju je zato odabrao za izaslanicu.

Izaslanica hrvatskog predsjednika Kristina Ikić Baniček, sisačka gradonačelnica, rekla je da su partizani, za razliku od fašista, umjesto ubijanja ljudi i genocida izabrali bratstvo i jedinstvo, a za brata su bez obzira koje je vjere i nacije bili spremni i umrijeti, no simbolički podržavati partizane nije dovoljno.

Istraživanja (komunistički dokumenti, svjedočanstva i mnogobrojna stratišta) su pokazala kako su partizani shvaćali i provodili bratstvo i jedinstvo: ubijanje nevinih Hrvata neistomišljenika (a i istomišljenika) primjeri su partizanske bratske ljubavi (od 250.000 do 500.000 ubijenih).

Zapitala se drugarica izaslanica kako jedna država koja drži do sebe i nominalno slavi Dan antifašističke borbe istovremeno može biti pokrovitelj “zuluma fašista i filoustaša koji pod krinkom komemoracije navodnim žrtvama Bleiburga zapravo slave i veličaju zločince i najgori kvislinški šljam koji je ikada obitavao u Hrvatskoj.”

Ovaj govor mržnje potpada pod kazneni zakon ali u neokomunističkoj Hrvatskoj ne će se ništa dogoditi jer kada se radi o domoljubnim Hrvatima tada je etiketiranje ljudi normalna stvar, normalno je negirati partizanske zločine pored mnogobrojnih dokaza o počinjenim zločinima (iz komunističkih arhiva i otkopanih grobišta). U komunističkim arhivima nalaze se brojke (ubojice su se hvalile koliko su neprijatelja ubili: domobrana, žena, staraca, djece i ranjenika).

Milanovićeva izaslanica Kristina pitale se:

“Zar je morala časna i odgovorna Austrija poslati simboličnu poruku Hrvatskom saboru zabranom tog bala vampira koja zapravo znači – vi Hrvati niste normalni s time što radite kod nas u Austriji”.

Drugarica Ikić Baniček trabunja o časnoj i odgovornoj Austriji koja je u vrijeme Drugog svjetskog rata bila fašistička. Da je današnja Austrija časna i odgovorna ne bi brisala hrvatski povijesni grb iz vremena Austro-Ugarske monarhije jer na taj način briše i austrijsku povijest. U vrijeme Austro-Ugarske monarhije nije bilo ustaša, ustaše su se pojavile 1928. kao odgovor na srbijanski teror u Kraljevini Jugoslaviji. Brisanje hrvatskog povijesnog grba sa spomenika u Bleiburgu je jedan sramotan potez lokalne austrijske vlasti koji je podržala i Plenkovićeva izdajnička vlada. Treba podsjetiti da je „časna i odgovorna“ Austrija poslije Drugog svjetskog rata imala predsjednika, Kurt Walheim predsjednik od 1986. do 1992. godine, koji je bio u fašističkim postrojbama. Tko je bio Kurt Walheim? Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je oficir Wehrmachta na različitim frontovima. Jugoslavenska državna komisija proglasila ga je ratnim zločincem. Waldheim je kao obavještajni oficir bio član štaba generala Alexandra Löhra, zapovjednika njemačke armije koja je pokrivala jugoistok Evrope. Sudjelovao je u borbama na Kozari u ljeto 1942. Waldheima je zbog zasluga u bici na Kozari odlikovao hrvatski poglavnik Ante Pavelić. Bio je ministar vanjskih poslova Austrije (od 1968.-1970.), austrijski veleposlanik pri UN-u i onda i glavni tajnik svjetske organizacije 1972. do 1981. godine, austrijski predsjednik od 1986. do 1992. godine. Toliko o „časnoj i odgovornoj“ politici Austrije.

Sjećanje na ubijanje domobrana i izbjeglog stanovništva na Bleiburškom polju izaslanica druga Milanovića naziva balom vampira. Jadni i sramotno! Ako se govori o balu vampira (onih žednih hrvatske krvi) onda je skup u Brezovici pravi primjer jer se tamo slave partizanski i komunistički zločini nad hrvatskim narodom uz poruke da je trebalo proliti još više hrvatske krvi.

Drugaricu Ikić Baniček podržala je Ana Šimpraga, Plenkovićeva uzdanica, koja se pohvalila da svake godine u Srbu slavi pokolj nad nevinim Hrvatima u Boričevcu od strane četnika i takozvanih partizana. Šimpraga je bila izaslanica druga Plenkovića glavnog promotoro „srpskog sveta“ u Hrvatskoj. Za drugaricu Šimpragu je ubijanje nevinih Hrvata obitelji Ivezić antifašizam pa zato svake godine slavi ubijanje nevinih Hrvata koji nisu imali nikakve veze s fašizmom, nacizmom niti sa ustaštvom.

Kaže drugarica Šimpraga: Vrijeme je da se bolje vrednuje doprinos otpora nacizmu. Gdje je taj nacizam? Sjećanje na nevine žrtve četničkog i partizanskog divljanja nije nacizam, nije fašizam niti ustaštvo već je civilizacijski čin. Sjećanje na stvarne i izmišljene Srbe koji su bili žrtve ustaškog terora je normalno, a sjećanje na četničke i partizanske žrtve je nacizam, fašizam i ustaštvo. Hrvatska vlast (Plenković & Milanović) slavi zločine nad Hrvatima, slave lažne partizanske odrede, slave četničke i partizanske zločine i zločince za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. Za današnju neokomunističku vlast ne postoje dokazi, ona ne priznaje dokaze: istraživanja o partizanskim, komunističkim i četničkim zločinima nad hrvatskim narodom.

Pored dokaza da 22. lipnja 1941. godine nije formiran nikakav odred hrvatska vlast i dalje podržava komunističke laži, negira zločine partizana, komunista i četnika nad hrvatskim narodom tijekom Drugog svjetskog rata i poraća!

Drug Krunoslav Katičić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, lupetao je o antifašizmu, Tuđmanu, Domovinskom ratu i modernoj hrvatskoj državi. Drug je kazao:

“Danas je Hrvatska moderna država temeljena na slobodi, jednakosti i pluralizma koja kao civilizacijski doseg njeguje kulturu sjećanja na nevine žrtve svih režima i zasniva se na vladavini prava, poštuje slobodu pojedinca i manjinska prava te se protivi svakom ekstremizmu”.

Hrvatska nije moderna država temeljena na slobodi, jednakosti i pluralizma već je današnja Hrvatska neokomunistička država u kojoj se slave zločini nad Hrvatima i hrvatskim narodom, država laži, nepotizma, korupcije i cenzure. Današnja Hrvatska ne poštuje vladavinu prava pa komunistički i četnički zločinci slobodno šeću Hrvatskom. Neki rade u državnim institucijama, a drugi su u mirovini koju ima je dala današnja Hrvatska. To je istina o današnjoj Hrvatskoj. Civilizacijski doseg? Zar je negiranje partizanskih i komunističkih zločina civilizacijski doseg? Zar je slavljenje pokolja Hrvata 27. srpnja 1941. godine civilizacijski doseg? Zar je slavljenje zločinca Tita i mnogobrojnih komunističkih zločinaca civilizacijski doseg? Očito je da drug Krunoslav i ja ne živimo u istoj Hrvatskoj. Ja živim u stvarnoj neokomunističkoj, a drug Krunoslav u virtualnoj Plenkovićevoj Hrvatskoj.

Nova promocija „srpskog sveta“

Drug Plenković spada među najveće promotore „srpskog sveta“ u Hrvatskoj. Kada je Srbija na margini političkih događanja, kada joj EU i SAD zamjeraju mnogo toga druga Plenković ih promovira sastajući se s drugaricom Brnabić. Sastanak s drugaricom Brnabić nije imao nikakvu svrhu jer Srbija nije napravila nikakav pomak prema normalizaciji odnosa s Hrvatskom. To je još jedan izdajnički čin druga Plenkovića. Tijekom 7 godina vladavine drug Plenković nije riješio niti jedno otvoreno pitanje između Hrvatske i Srbije.

Srbija intenzivno i uspješno radi na asimilaciji preostalih Hrvata u Srbiji ali drug Plenković o tome nije kazao niti jednu riječ. U Subotici nije spomenuo da su Bunjevci Hrvati i da govore hrvatskim jezikom, a ne nekim bunjevačkim jezikom.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/41889-d-dijanovic-novi-velikosrpski-udar-na-bunjevacke-hrvate.html

Asimilacija Bunjevačkih Hrvata provodi se godinama. Srbija je Bunjevce proglasila zasebnim narodom. Srbija negira da Bunjevci govore hrvatskim jezikom već oni kažu da Bunjevci govore bunjevačkim jezikom!. To drug Plenković ne ispravlja već podržava svojom posjetom.

Bivši srbijanski predsjednik četnik Tomislav Nikolić rekao je za Bunjevce da su oni „autohtoni južnoslavenski narod“. Očito je da se drug Plenković slaže s Nikolićem jer o asimilaciji Hrvata Bunjevaca nije kazao ništa.

U projektu stvaranja posebnoga bunjevačkog naroda velikosrpska politika nije se, međutim, služila samo batinom, nego i mrkvom. Tako su se onim Hrvatima koji su bunjevaštvo prihvatili kao nacionalnu odrednicu, a ne više pokrajinsko određenje automatski otvarale bolje političke, financijske i medijske perspektive. U svibnju 2011. tako je političko i kulturno vodstvo bunjevačkih Hrvata uputilo otvoreno pismo političkim čelnicima Republike Srbije i Republike Hrvatske u kojem je posebno istaknuto da projekt stvaranje bunjevačke nacije ima svesrdnu potporu srbijanskih medija, dok se s druge strane onim Hrvatima koji ne žele pristati na takav projekt uskraćuju sredstva i medijski prostor.

Zbog srbijanskog terora većina Hrvata u Vojvodini danas se ne izjašnjavaju kao Hrvati jer ih nitko ne štiti pa se zbog vlastite egzistencije ne izjašnjavaju kao Hrvati.

Drug Plenković ne zna da se za vrijeme Domovinskog rata zbog srpskog terora iselilo iz Vojvodine oko 45.000 Hrvata! Prema popisu stanovništva Republike Srbije iz 2022. broj Hrvata se drastično smanjio. Godine 2011. bilo je 57.900 pripadnika hrvatske nacionalnosti, a 2021. godine 39.107.

Još 1961. u Srbiji je živjelo 196.409 Hrvata, od čega u AP Vojvodini njih 145.341. U tijeku 60 godina broj Hrvata se u Srbiji i Vojvodini smanjio za oko 80% što je posljedica dugotrajne antihrvatske asimilacijske politike koja je postojala još za vrijeme socijalističke Jugoslavije a nastavila se nakon dolaska Miloševića na vlast kasnih 1980-ih.

Promocija tzv. bunjevačkog jezika
Hrvatski nacionalni korpus se već godinama planski želi razbiti tako što vlasti Srbije i srpski (kvazi) intelektualci potiču građane raznim povlasticama da se izjasne kao Bunjevci a ne Hrvati. Tako je npr. u proljeće 2021. bunjevački jezik uveden kao službeni u Suboticu iako nije bilo ni zakonske podloge za takvu odluku. Uostalom, prema hrvatskim jezičnim stručnjacima, bunjevački jezik nije samostalni jezik nego tek jedan dijalekt hrvatskog jezika (bunjevačka ikavica). Iz Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) su osim osude te odluke zatražili jednako pravo, tj. da se po načelu pozitivne diskriminacije hrvatski jezik uvede kao službeni u općine Sombor, Apatin i Bač kao i za područje cijele AP Vojvodine. Naravno da su takvi prijedlozi odbačeni. Posebno je zanimljivo je kako je odluka o uvođenju tzv. bunjevačkog jezika u Subotici donesena u trenutku premijere propagandističkog filma „Dara iz Jasenovca“. Kad su se hrvatski dužnosnici javno pobunili protiv sakaćenja vlastitog naroda i jezika dobili su prijetnje smrću i na službene i privatne adrese. Reagirala je i vlada RH prosvjednom notom a rezultat je bio da je jedan autor prijetećih poruka uhićen. Ipak, to nije riješilo bit problema i težnje da se Hrvate odnarodi i pretvori u nešto što nisu i ne mogu biti.

Fizički napadi i zastrašivanje Hrvata
Prisutni su i brojni fizički napadi na domicilne Hrvate ali i na hrvatske turiste u Srbiji. Tako je u kolovozu 2021. u rano jutro u Subotici napadač nasrnuo na putnike u automobilu zagrebačkih registarskih oznaka u kojem su bile tri maloljetne osobe. Pritom je prijetio da će osobno poklati sve ustaše i fizički je nasrnuo na muškarca hrvatskog podrijetla koji više od 50 godina živi u Subotici. U prosincu 2022. dvojicu članova zagrebačkog Teatra &TD napala je u ranim jutarnjim satima skupina mladića u središtu Novoga Sada i ozlijedila ih, a nakon liječničke pomoći oni su se ubrzo vratili u Hrvatsku. Napadači, nekoliko mladića, vikali su „Ustaše, što ste došli?“ dok su divljački tukli umjetnike.

Ovog proljeća vojvođanski Hrvati na selu (osobito u sjevernoj Bačkoj) izloženi su učestalim pljačkama i krađi imovine pa su se neki od njih samoinicijativno organizirali kako bi zaštitili svoja imanja. Iz DSHV-a su zatražili snažniji angažman policije ali upitno je koliko će to pomoći rješavanju problema. Hrvatskim zemljoradnicima krade se nafta iz traktora i kombajna već mjesecima kao i oprema, a štete se mjere u tisućama eura. Zbog toga su primorani uvoditi video nadzor imanja ili organizirati seoske straže. Očito je da je kriminalna skupina dobro organizirana, a zna se kako organizirani kriminal ne može postojati zbog potpore države ili barem „žmirenja na jedno oko“. „Ono što je problematično u državi Srbiji u slučajevima kada su u pitanju etnički motivirani incidenti spram Hrvata jest da je ovdje praksa ne samo da izostane osuda takvih djela od strane predstavnika vlasti nego ih mjerodavna državna tijela reinterpretiraju tako da se Hrvati u Srbiji prikazuju kao incidentan narod. Gotovo uvijek u praksi, mediji žrtvu preimenuju u krivca”, istaknula je predsjednica HNV-a Jasna Vojnić.

Superman Plenković prvi put posjetio Srbiji ali bez rezultata

Plenkovićev sastanak s drugaricom Brnabić još je jedan izdajnički čin druga Andreja Plenkovića. Da je to tako vidljivo je iz laži drugarice Brnabić koja je kazala: „Sve što je Hrvatska zatražila vezano za nestale je dobila. Sve smo dostavili“. ‘Mislim da je u ovom trenutku najvažnija izgradnja povjerenja. Kad imamo to povjerenje lakše ćemo sve ostalo‘ (piše Danas.hr).

Tijekom 7 godina Plenkovićeva mandata nije rješeno niti jedno otvoreno pitanje između Hrvatske i Srbije: nestali, procesuiranje ratnih zločinaca, položaj hrvatske manjine u Srbiji (Bunjevački Hrvati, „bunjevački jezik“), srpsko svojatanje hrvatskih književnika i znanstvenika, pitanje granice, pitanje ratne odštete, povrat hrvatskih arhiva, umjetnina, filmova i drugo.

Plenković nakon sastanka s Brnabić papagajski ponavlja: ”Smatramo da se stvara ozračje da počnemo rješavati pitanja koja nas opterećuju”. Tijekom 25 godina se stvara ozračje, tijekom 7 godina mandata druga Plenkovića stvara se ozračje a ništa nije stvoreno!

Hrvatski dom u Subotici jest hvale vrijedan objekt ali on ne će ispraviti srbijansku politiku asimilacije Hrvata u Srbiji, ne će poništiti srbijansko negiranje da se Bunjevci autohtoni Hrvati, da ne govore nekim bunjevačkim jezikom već hrvatskim jezikom. Ministar Žigmanov je smokvin list kojim se prikriva diskriminacija hrvatske manjine u Srbiji.

Premijerka Srbije nije pozvala Plenkovića u posjet Srbiji već ga je pozvala predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Jasne Vojnić i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislava Žigmanova, ujedno i ministra za ljudska i manjinska prava Srbije pa je pitanje za Plenkovića zašto je on zvao premijerku Srbije!? Što je najveći promotor „srpskog sveta“ u Hrvatskoj htjeo tim činom? Očito je da Plenković radi za promociju četničke Srbije u EU i na njenom skorom ulasku bez rješavanja mnogobrojnih otvorenih pitanja.

Čim se spomena hrvatska manjina u Srbiji odmah Srbi nešto traže za srpsku manjinu u Hrvatskoj koja ima povlašteni položaj u Hrvatskoj. Pitanje za Plenkovića: Zašto hrvatska manjina u Srbiji nema sličan položaj kao srpska manjina u Hrvatskoj?

Pričao je Plenković o nekakvim simboličkim porukama kada su u pitanju odnosi Hrvatske i Srbije. Dosta nam je simboličkih poruka bez rezultat, dosta nam je izdajničke politike druga Plenkovića!

Izvori: hkv.hr; narod.hr, razne objave na internetu i drugo

Dr. Marko Jukić