Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Peta kolona, Porfirije  i Ursula su opasniji za Hrvatsku od Giorgije Meloni

Published

on

Foto: Nacional

Giorgija Meloni je novi trn u peti liberalne, antinarodne, protukršćanske Europe. Neki su je proglasili ekstremnom desničarkom s fašističkim stavovima temeljem nekih ranijih izjava ali ne radi se o fašizmu već se radi o zauzimanju za kršćanske vrijednosti, obitelji i poštivanje volje birača u Italiji. Naravno ima tu i populizma…

Meloni je nepoželjna liberalnoj bruxelleskoj birokraciji jer je kazala: „Ja sam žena, ja sam majka, ja sam Talijanka, ja sam kršćanka i to mi ne možete oduzeti“, ; „Da prirodnim obiteljima, ne LGBT lobiju; da seksualnom identitetu, ne rodnoj ideologiji; da kulturi života, ne ponoru smrti.“; „Želim da naše obitelji imaju djecu“.

Zbog navedenoga liberalna, bolesna, EU birokracija protiv je Giorgije Meloni. Europskim političarima koji nemaju djecu, koji ne znaju što je roditeljstvo to je strašno pa je treba sotonizirati.

Meloni nije skrivala svoje stavove protiv istospolnih zajednica te je obećala da će se nastaviti suprotstavljati politikama koje homoseksualnim parovima dopuštaju usvajanje ili dobivanje djece putem surogat majčinstva. Meloni je također imala negativno mišljenja o bruxelleskim birokratima.

Zanimljivo je kako nakaradno Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, shvaća demokraciju. Prije izbora u Italiji umješale se u izbore kazavši: „Ako nam se ne svide rezultati (demokratskih) izbora, imamo ‘alate’“. Ova izjava pokazuje kako predsjednica EK nakaradno shvaća demokraciju, kako ne poštuje volju naroda i kako nameće diktaturu.

Nekima je dopušteno mješati se u izbore druge zemlje, a nekima ne!? Nekima je dopušteno prijetiti i nametati volju EU birokrata državama i narodima (Poljska, Mađarska, Italija itd. ).

Dakle, ne radi se o demokraciji već o diktaturi bruxelleske birokracije na čijem čemu je drugarica Ursula.

Ursula je pokazala tko je „fašist“ „diktator“ tko će nametati državama i narodima svoje stavove, svoj svjetonazor, svoje loše navike i bolesni svjetonazor. 

> Bez presedana: EK traži da se Mađarskoj zamrzne 7,5 milijardi eura iz EU fondova

Ursula von der Leyen podsjetila na Mađarsku i Poljsku i pokazala da pod demokracijom podrazumijeva bruxellelsu diktaturu. Prema njenom mišljenju EK će određivati što je za neku zemlju dobro, a što je loše!?

Nakon izjave drugarice Ursule javili su se talijanski političari te poj poručili:

„Sramotna arogancija. Poštujte slobodno, demokratsko i suvereno glasanje talijanskog naroda! Svima prijatelji, ničije sluge”, napisao je na Twitteru Matteo Salvini, čelnik Lige.

Poručio je i kako će njegova grupacija u Europskom parlamentu podnijeti prijedlog za izglasavanje nepovjerenja.

“Gospođa predstavlja sve Europljane, njezinu plaću plaćamo svi mi”,  “Bila je to odvratna i bahata prijetnja.”                      

Bivši premijer Matteo Renzi:  „Čak i ako desnica pobijedi, Europa mora poštivati izborni ishod”.

Talijani su dali glas Georgiji Melone unatoč prijetnjama drugarice Ursule. Italija nije slabašna kao Hrvatske, Italija ima 60 milijuna stanovnika pa ako talijanski političari ostanu dosljedni u obrani nacionalnih interesa drugarica Ursula nema šansi da im se suprostavi. Dodajmo još Poljsku i Mađarsku koje kritiziraju diktatorsku politiku EK situacija postaje složena. EU ide prema svom raspadu ako nastavi s diktaturom.

Da se radi o demokraciji drugarica Ursula bi podnije ostavku ili bi joj izglasali nepovjerenje. .

U Hrvatskoj mainstream mediji naglašavaju da Meloni ima „fašističke“ stavove te da će tražiti Istru i Dalmaciji. Nije mainsteam medije briga sa suverenitet i cjelovitost Republike Hrvatske već oni promiču ideju Velike Srbije.  Mainstream mediji su odmah donijeli izjavu četnika Vojislava Šešelja pa je jasno da promiču ideju Velike Srbije.  Stavovi mainstream medija u Hrvatskoj su očekivani jer njihovi vlasnici su neprijatelji Hrvatske.

Mislim da se Hrvatske ne treba bojati „fašizma“ Georgiji Melone već se treba bojati pete kolone u Hrvatskoj i patrijarha Porfirija koji negira suverenitet Republike Hrvatske. SPC svojata hrvatske krajeve i kulturu, negira hrvatski jezik i širi laži o hrvatskom narodu.   

Saborski igrokazi oporbe i vladajućih

U Saboru sve po starom, oporbeni zastupnicima danima smišljaju svoje igrokaze, smišljaju kako izraziti svoju mržnju, svoje podcjenjivanje svega i svakoga (osim seba), pokazati svoj loš karakter, svoje neznanje. S druge strane Andrej i njegovi poslušnici smišljaju kako zaobići odgovore i odgovoriti doskočicom.

U aktualnom prijepodnevu drug Andrej je odgovarao na pitanja. Neka pitanja su bila opravdana i suvisla ali uglavnom radilo se o iznošenju ideoloških stavova oporbe, radilo se izljevima mržnje, lupetanju i nepoznavanja materije o kojoj su lupetali. Također su pokazali koliko je oporba zaboravna po pitanju dugogodišnjeg kriminala u INA-i koji nije nikada istražen. Također je oporba zaboravila tko je prodao INA-u i tko je napravio veliku štetu. Tražiti da se ne poštuju međunarodni i drugi ugovori mogu samo saborski idioti i oni koji ih podržavaju.

 “Zašto, premijeru, ne razvrgnete te bilateralne sporazume koje sadržavaju klauzulu međunarodnih arbitraža?”

Stručnjak iz Mosta pitao je premijera o izborima u BiH te ga optužio da je napravio štetu toj zemlji. Veliki stručnjak iz Mosta zaboravio kakva je bila politika Njemačke i Velike Britanije prema BiH i da su oni glavni krivci za današnje stanje u BiH. Točno je da je nedonošenje novog Izbornog zakona u BiH veliki neuspjeh Andreja Plenkovića i njegova ministra vanjskih poslova. Drug Andrej je vodio politiku dodvoravanja u EU, nije razgovarao s onima koji su eventualno mogli utjecati na politiku EU (to su Sjedinjene američke države) i tu je odgovornost druga Andreja. Republika Hrvatske potpisnica je Daytona, kojeg su nametnule SAD, pa je imala pravo i obvezu da traži poštivanje Daytona kojega su visoki predstavnici grubo izigrali.

Također treba spomenuti da postoji odgovornost bivših vlada jer problemi su počeli 2002./2006. godine kada su visoki predstavnici izigralo Dayton i diskriminirali Hrvate. Ne treba zaboraviti neprocjenjivu štetu Hrvatima u BiH koju su napravile vlade Ivice Račana i Zorana Milanovića (posebno drugarica Vesna Pusić). Međunarodna zajednica (EU, SAD, Velika Britanija, Njemačka, Turska, Nizozemska i drugi) dopustile su teror Bošnjaka i diskriminaciju Hrvata u BiH. Drug Andrej se trebao bolje postaviti što ne znači da rezultat ne bi bio isti. SAD-u je mišljenje Turske vlade važnije nego mišljenje Hrvatske vlade!

 Glupane iz Mosta nije potrebno dodatno komentirati nakon ovakve izjave: „…Meni ne trebate držati predavanja, ja sam za svoje Hrvate u BiH napravio više nego što ćete vi ikada. I to vam treba biti jasno”, kazao je Petrov.

Drug Andrej je na saborskom aktualcu neopravdano (nekada i opravdano) bio bahat pa je pitao Google za mišljenje i na taj način nije odgovorio na postavljeno pitanje. Takvo ponašanje nije prihvatljivo jer na taj način i premijer doprinosi saborskom cirkusu.

Oporbu ne zanima INA, niti oporba može nešto napraviti po pitanju INA-e, već ih zanima vlast. Oporbu ne zanima stanje nacije, bijela smrt, stanje u pravosuđu, zdravstvu i drugo već ih zanima samo vlast, vlast i ponovno vlast.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved